Spomenari i leksikoni
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17
  1. #1

    07 Spomenari i leksikoni

    Davno je prošlo to školsko doba.Skoro sam spremala neke stare stvari i nađoh spomenar iz škole.Tu su mi se upisali drugari sa nekim pjesmicama...

    Kao ono...od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba ili kad se popneš na brdašce,metni ruku na srdašce,pa se sjeti mene i školske uspomene...

    Interesuje me jeste li ih i vi pisali?
    Čuvate li ih i sad?Sjećate li se svih tih osoba iz razreda?Znate li išta o njima sada?Da li se to druženje nastavilo i danas sa nekima od njih?
    Ja imam dvije drugarice sa kojima se družim od prvog razreda osnovne škole.Jednoj sam čak bila i kuma na vjenčanju.I drago mi je što smo uspijele da izdržimo,iako je svaka od nas imala neki svoj put kasnije,ali smo se u
    principu uvijek držale zajedno...

  2. #2

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    jao pisala sam i leksikone i pesmarice i svasta nesto.A sto se tice skolskih drugova i drugarica malo smo se razisli po celom svetu tako da se slabo vidjamo sto mi je zao.U kontaktu sam samo sa jednom drugaricom al se i sa njom slabo vidjam
    ivancica

  3. #3

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Oh DA...
    Pisala ja i pisala...
    Danas imam jedan kofer, pun takvih rokovnika, svesaka i papirica.
    Vodila evidencije razne, pa danas kad mi "dodje", ja se prisjecam tih vremena.
    Mnoge bih ljude zaboravila, da nemam leksikone i dnevnike takodje.
    To je odlicna vjezba za memoriju, jer kad se prisjetite jedne osobe, tu se odmah nadovezuje druga, pa dogadjaj za dogadjajem...

    Ah, nostalgija...
    Zelim da ti budem drug u igri, da jedem iz tvog tanjira i da spavam na tvom jastuku...

  4. #4

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    eh... secam se tih leksikona i spomenara... izjave ljubavi... porukice... bilo je svacega... cuvam ih... u kutku sobe i ponekad obrisem prasinu i smejem se stvarima koje smo pisali kao 'mali' (: pamtim te osobe, ali nisam sa svima ostala u kontaktu...
    Citius, Altius, Fortius.

  5. #5

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Imala sam gomilu leksikona, spomenara i pesmarica.
    Jednu veliku pesmaricu čuvam, to je sveska A4 sa debelim koricama koja ima 1000 stranica i cela je ispisana.
    Ne znam gde su završili leksikoni i spomenari
    Čuvam i mamin devojački dnevnik ( i dalje na zna da je kod mene )

    Sretnem ponekad nekoga ali nismo u stalnom kontaktu.
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  6. #6

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Jaoj...spomenari i leksikoni... i oni stihovi i odgovori ''imam, al' neću da ti kažem...''
    Verovatno su još uvek sakriveni u mom radnom stolu, moram ih pronaći...
    Veliku većinu tih drugova iz razreda ne viđam, jer ne živim više tamo, ali još uvek im pamtim imena i setim ih se sa osmehom...

  7. #7

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Pisala sam, leksikone, spomenare i pesmrice....i sve ih cuvam...Jednu pesmaricu, koja mi je uvek bila najdraza, drzim zajeno sa jos gomilom kojekakvih papira, novina, slika, u svojoj sobi, a ostatak je spakovan u kutiju i u ostavi je....


    Vecinu svojih skolskih drugara vidim tu i tamo u prolazu u gradu, i ispricamo se....ne druzimo se intenzivno....
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  8. #8

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    jaoooo.. ja sam bial glavna sa tim i za jednu skolsku godinu, napravila bih bar dva spomenara i to uvek sa nekim BudiBogSaNama pitanjima, tipa "Da li biste bili embrion" i to u 5. razredu, pa nek' se kaju
    i uvek je bilo interesantno kad se odgovara na ona "ljubavna pitanja" pa kad pitas ko ti je simpatija ti odgovoris "Necu da ti kazem, Simpatija mi je rekla da ti ne kazem, Zini da ti kazem, Marko i Mirko.." i sve sam ih volela.. posebno da se potpisujem, iako sam ja pravila najvise tih stvari i uvek sam se potpisivala pod rednim brojem 8, ali uvek..
    Krek, krek.. Ne gudra

  9. #9

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    i spomenari i leksikoni i pesmarice i dnevnike...kako samo sam ih ljubomorno cuvala...al kad sam se udala, moji su sve sklonili u podrumu tako da pola i vise pojeli ih misevi ili unistila ih vlaga

    ne znam kako ali srecom, ostala je jedna kutija u kojoj sam pronasla samo dve pesmarice i bas sam se slatko smejala i uzivala dok sam citala pesme,price, misli, gledala slike....setila sam se tog vremena svojih ljubavi i jos mnogo lepih uspomena.
    bilo je tu i pisama koje smo slali sa drugaricom iz Panceva...bas sam se obradovala..


  10. #10

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    imala sam gomile ti leksikona,spomenara....jedan spomenar je preziveo. drago mi je kad ga prelistam
    Najveca vlast je vladati sobom.

  11. #11

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Imala sam toga dosta, pogubilo se kod mame i u selidbama. Čuvam jedan, ali vredan spomenar, kome su se moje ćerke nekada smejale, a sada su se uozbiljile.
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  12. #12

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Moj spomenar je završio kod jedne Svetlane koja nikada nije želela da mi ga vrati... Zašto- nisam saznala . Što se leksikona tiče sećam se samo jednog , ali taj je bio "razredni". I bio je fantastičan! Pravili smo ga u osmom razredu na časovima koje smo "voleli", na časovima fizičkog, na odmorima, ispred škole, po stanovima kada su roditelji na poslu (a mi u školi) i taaako... Sećam se da je besomučno kružio po školi i bila je stvar prestiža () naći se u njemu. Knjižurinu veličine školskog dnevnika i neizbrojivim strancama, napravio je jedan tata koji je radio u "Dnevniku". I nije se znalo da li su blesavija pitanja ili odgovori... Kidali smo se od smeha čitajući odgovore, dok je on kružio, i kružio, a kod koga je završio ko zna... Volela bih da tu ponovo zavirim
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

  13. #13

    14 Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Imam ih još uvek.
    Prvi smo napravile mama i ja, kada sam bila u trećem razredu osnovne.
    Zelena ukoričena sveska, sa iscrtanim srcićima. Kako smo bili nespretni. Nismo se snalazili gde, šta ko i kako da napiše. Bitno je da smo se snalazili. Evo i sada mi kez ne silazi sa usana. Na kraju je bio iškraban, izlepljen sličicama Sare Kej, kao i stihovima (propratnim - naravno).
    Posle sam spomenare pravila sama, delovali su mi kao blede kopije, i uvek mi je nešto falilo, kao na primer, pitanjce - ali originalno...
    Prvi je ostao u sećanju.

    Ovih dana ču da ih pronađem i nasmejem se, slatko - od srca.
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  14. #14

    Odgovor: Spomenari i leksikoni



    Nazalost, imam samo jedan spomenar,malu plavu ukoricenu knjigicu,
    na svakoj stranici slikica skolskog druga i drugarice u levom uglu

    Leksikoni ne znam gde su zavrsili
    Bas bih volela da ih prelistam

  15. #15

    Odgovor: Spomenari i leksikoni

    Spomenar

    Desila se strasna stvar
    Na secanju nastao kvar
    Pomoci ce
    Spomenar

    Kada vidis macku
    Da uz brdo krene
    Povuci je za rep
    Pa se seti mene

    Onda smo se sreli
    Kad smo tortu jeli
    Pa u vezi s time
    Ne zaboravi me

    Ti me pitas koga volim
    Evo da ti odgovorim
    Brzo citaj prva slova
    Eto tebi odgovora

    Desila se strasna stvar
    U secanju nastao kvar
    Pomog*o je
    Spomenar

    Ljubivoje Rsumovic

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •