Spomenari i leksikoni
Davno je prošlo to školsko doba.Skoro sam spremala neke stare stvari i nađoh spomenar iz škole.Tu su mi se upisali drugari sa nekim pjesmicama...
Kao ono...od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba ili kad se popneš na brdašce,metni ruku na srdašce,pa se sjeti mene i školske uspomene...
Interesuje me jeste li ih i vi pisali?
Čuvate li ih i sad?Sjećate li se svih tih osoba iz razreda?Znate li išta o njima sada?Da li se to druženje nastavilo i danas sa nekima od njih?
Ja imam dvije drugarice sa kojima se družim od prvog razreda osnovne škole.Jednoj sam čak bila i kuma na vjenčanju.I drago mi je što smo uspijele da izdržimo,iako je svaka od nas imala neki svoj put kasnije,ali smo se u
principu uvijek držale zajedno...
Citat
)
i za jednu skolsku godinu, napravila bih bar dva spomenara 
kaju 
pa kad pitas ko ti je simpatija ti odgovoris "Necu da ti kazem, Simpatija mi je rekla da ti ne kazem, Zini da ti kazem, Marko i Mirko.." 
. Što se leksikona tiče sećam se samo jednog , ali taj je bio "razredni". I bio je fantastičan! Pravili smo ga u osmom razredu na časovima koje smo "voleli", na časovima fizičkog, na odmorima, ispred škole, po stanovima kada su roditelji na poslu (a mi u školi) i taaako... Sećam se da je besomučno kružio po školi i bila je stvar prestiža (
) naći se u njemu. Knjižurinu veličine školskog dnevnika i neizbrojivim strancama, napravio je jedan tata koji je radio u "Dnevniku". I nije se znalo da li su blesavija pitanja ili odgovori... Kidali smo se od smeha čitajući odgovore, dok je on kružio, i kružio, a kod koga je završio ko zna... Volela bih da tu ponovo zavirim 
Odgovor: Spomenari i leksikoni
