Ili je nemir... - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 33
  1. #16

    Odgovor: Ili je nemir...

    Nemir u čoveku je potraga za prvobitnom čistotom misli,dela,pa čak i ukusa,oblika.Potraga za izgubljenom nedužnošću,za prvotnim rajem u kome nije bilo lukavosti koju smo u kasnijem životu prihvatili ne samo kao nešto čime se služe drugi,već i kao jedno od sredstava da napadnemo,ili se odbranimo.Nemir je stanje duha i prenosi se na svest,a ova opet daje tom nemiru,tom traganju za nedužnošću,onakav oblik kakav odgovara našem trenutnom uzrastu,raspoloženju,okolnostima u kojima smo se zadesili.Zato nemir dobija različita imena:požuda,slutnja,bol,neizvesnost,strah.

  2. #17

    Odgovor: Ili je nemir...

    Imati nemir u sebi, pratiti treptaje, videti znakove života, naznake lepote, biti stalno nemiran, radoznao i primereno realan, koliko to može; znači živeti punim životom. Dve najveće bede koje mogu čoveka da snađu su apatija i očaj, tek onda je gotovo sa životom!
    In vinas veritas

  3. #18

    Odgovor: Ili je nemir...

    "Cetrdeset mi je godina, ruzno doba:
    covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje.
    Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u nemoci sto dolazi.
    A ja tek cinim sto je trebalo uciniti odavno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri,
    a sve zablude korisne koliko i istine.
    Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.
    Jer trideset godina je mladost, to sad mislim kad sam se udaljio od nje, mladost koja se niceg ne boji, pa ni sebe..."


    ..."Smijesno je mozda, bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer covjek je promjena,
    a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi..."

    Mesa Selimovic
    Dervis i smrt

    Ili je nemir ili je strast ili je u pitanju kriza srednjih godina.
    Mislicu o tome sutra, sad odoh da slusam Azru
    Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro

  4. #19

    Odgovor: Ili je nemir...

    Citat morrib kaže: Pogledaj poruku
    Imati nemir u sebi, pratiti treptaje, videti znakove života, naznake lepote, biti stalno nemiran, radoznao i primereno realan, koliko to može; znači živeti punim životom. Dve najveće bede koje mogu čoveka da snađu su apatija i očaj, tek onda je gotovo sa životom!
    ...ima još jedna beda: samosažaljenje,onda je gotovo skroz.
    ..a taj nemir...ili šta god to bilo,znači da znakova i dalje ima,samo ih treba pratiti...


    Citat _baba_ kaže: Pogledaj poruku
    Ili je nemir ili je strast ili je u pitanju kriza srednjih godina.
    Mislicu o tome sutra, sad odoh da slusam Azru
    ...ma neću ni da mislim...samo ću da pratim znakove,i da se prepustim...


    Citat Angus kaže: Pogledaj poruku
    ...da umem da objasnim...ne bih ni otvarao temu...
    ...tema je

    Citat Angus kaže: Pogledaj poruku
    ...ili je strast...
    ...ovu sam temu pokrenuo,nekada davno na nekom sajtu...elem...mislis da imas sve sto te ispunjava u zivotu...mislis da si srecan...ali...nesto te goni...dalje...ne da ti mira...igra u grudima...seche u stomaku...pobrkane misli...
    ...nikada nisam uspeo da saznam...
    ...btw...odmah se ogradjujem...da nisam bas "chist"...
    ...neki nikad ne uspeju da saznaju...samo se prepusti...i saznaćeš...

  5. #20

    Odgovor: Ili je nemir...

    Ih koliko ima primera neobuzdanih i nedifinisanih nemira, tu su pojavljuju se, manje ili više ali nikad ne nestaju. Neki put i mnogo puta zasmetaju, a ređe i korisnije budu kreator boljeg i većeg kvaliteta života. Istraživati, misliti ići napred i neke nejasne stvari nemira pustiti neka prođu pored vas. Oni su nešto kao zipovani fajlovi, tek kad se raspakuju naprave užas od nemira, zato samokontrolom, a može se to, nedirati ih, neka prolaze pored vas, jer da su dobri nebi bili sabijeni u malom prostoru a nemirni. takvi negativni nemiri i služe da izazovu negativnost i ako je izazovnost negativnog nemira veća, to je veće iskušenje da će te ih razumeti i definisati, i tu je kraj miru. Dete koje pored sto igračaka traži još jednu, a kad je dobije više ga neinteresuje, to je nemir prezasićenosti i površnosti. Gledalac tv-a koji stalno drži daljinski u ruci i neprekidno vrti 50-tak programa u krug i ništa ga nezainteresuje, to je nemir nezainteresovanosti i nemir nestrpljivosti da nešto nepromakne, a to nešto nedifinisano je i nema ga u suštini. Večita jurnjava plejboja za novom ribom, i brzo zasićenje sa postojećom, a bez nekog materijalnog cilja; to je nemir seksualne nezrelosti i praznoće srca. Megalomansko i permanentno jurenje za boljom zaradom i što više nagomilanog novca, koji nemogu potrošiti ni njegovi naraštaji do petog kolena, to je nemir požude za parama, što više i više, uz gaženje svega i svačega. I tako još mnogo nemira.
    Vredi li život podrediti tim i takvim ekstremnim nemirima i zagorčati mirnoću i običnu lepotu življenja, po meni nevredi. Ali vredi imati onaj prefinjeni tanani, inspirativni nemir za ostvarenje lepog običnog življenja, gde se ravna monotona linija življenja pretvara u vesele treptaje lepog!
    In vinas veritas

  6. #21

    Odgovor: Ili je nemir...

    Citat _baba_ kaže: Pogledaj poruku
    [CENTER]"Cetrdeset mi je godina, ruzno doba:
    covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje.
    Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u nemoci sto dolazi.
    A ja tek cinim sto je trebalo uciniti odavno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri,
    a sve zablude korisne koliko i istine.
    Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.
    Jer trideset godina je mladost, to sad mislim kad sam se udaljio od nje, mladost koja se niceg ne boji, pa ni sebe..."

    moj omiljeni citat...........nema toga sto ovde nije rekao......
    Ploviti se mora i bez broda ..

  7. #22

    Odgovor: Ili je nemir...

    Mislim da znam o kojim trenucima, i o kakvom osećaju je reč. To je baš ono kad ne znamo šta je u pitanju, a nešto unutra "radi".
    Kada možemo da to definišemo, makar i otprilike, tada to i prestaje da bude baš TAJ osećaj. Ako je to nervoza zbog nerešenog problema, trema ili neka nesigurnost zbog događaja koji nam predstoje, žudnja za promenom bilo koje vrste, pa proradi u nama neki unutrašnji avanturizam... to su nemiri koje možemo i verbalno odrediti, ili ih svrstati u neki mentalni ili emotivni fajl sa konkretnim naslovom.
    Ali kad osetimo nemir, a pojima nemamo da li je to možda potisnuta frka zbog neplaćenog računa, da li je to najava neke velike potrebe ili akcije, ili nam se samo jede nešto slatko, pretpostavljam da smo na tragu onoga u čemu se o ovoj temi radi.
    Angus će me ispraviti ako grešim...
    Vrag odneo šnalu...

  8. #23

    Odgovor: Ili je nemir...

    ima momenata koji su kao ovaj sad..
    eto tako, uhvatio me je.. pa ne pusta... srecna sam.. a tu je.. retko kad me nemir uhvati a da se ovako osecam..
    svi ti flesevi u mojoj glavi koji mi proparaju svest onda kad mislim da je nemir utihnuo.. vrati se sve..
    stopostotan ucinak necega za sta sam mislila da je dobro, ispalo je lose.. pa dobro, jednom je moralo da se obije o glavu, ovako ili onako, ali znala sam da je tu i da ce doci sa naletom za kakav nisam ni znala da postoji u meni..
    neverovatno na sta smo ponekad spremni i koliku snagu u sebi posedujemo a da nje nismo ni svesni..

    "Nebo primi boju tvojih ociju.."

    znam da nemam sve, ma sta se tripujem, nemam skoro nista.. sem sebe.. srecna sam a nisam, plasi me nemir za koga znam razlog ali ga pravdam..

    NSdjanka kaže:
    A kad si potpuno srećan onda izvlačiš iz sećanja neke trenutke sete i kao da prizivaš djavola...
    niko nema sve, ne nikad.. mozda je moje misljenje crno, ali mislim da ako bih jednog dana mogla da imam sve, tacno bih istog momenta mogla i da umrem.. pod sve, ne okrecem se materijalnom, pod sve mislim na ono iznutra sto nas pokrece.. i sa ovim sto sad imam, zadovoljna sam, imam goriva za sutra a to ej bitno..

    mozda sam malo omasila temu, ali nisam znala gde sve ovo da popisem..
    Krek, krek.. Ne gudra

  9. #24

    Odgovor: Ili je nemir...

    Uhvati me nekad za ruku i raspali svoj
    omiljeni akord...
    neocekivano se privuce,kad mislis da ga nema...
    A retki su ti dani...
    Zaskoci me i nepopusta,nemir za nekim boljim danima ,iluzijama i nadama...
    Vecito vaganje za i protiv,
    dusa puna istih,ali ne zbog promasenih ciljeva ili nadanja,
    vec iz razloga jer su nase duse protkane sitnim nemirima.

    Nekad svesnim,nekad nesvesnim...
    Jer covek u sustini i nije svestan svoje srece u tim trenucima dok mu se desava,jer uvek u njemu ima potisnutih nemira za necim vecim i boljim...
    Nemira zarad ideala.
    A kakve bi nase duse bile bez tih nemira,koje mozemo definisati i koje nemozemo...
    Skoro sam ubedjena da bi bile prazne,bez svetlosti bez izlaza.
    Ne bojim se nemira u meni,ni igre u grudima
    dokle god toga ima ja zivim...
    Poruku je izmenio Goga, 13.11.2008 u 00:57 Razlog: boja slova

  10. #25

    Odgovor: Ili je nemir...

    Sabira l me?

    oduzima?

    mozda mnozi?

    ili deli?

    moj nemir
    crno-beli

  11. #26

    Odgovor: Ili je nemir...

    Citat starsica kaže: Pogledaj poruku



    niko nema sve, ne nikad.. mozda je moje misljenje crno, ali mislim da ako bih jednog dana mogla da imam sve, tacno bih istog momenta mogla i da umrem.. pod sve, ne okrecem se materijalnom, pod sve mislim na ono iznutra sto nas pokrece.. i sa ovim sto sad imam, zadovoljna sam, imam goriva za sutra a to ej bitno..

    mozda sam malo omasila temu, ali nisam znala gde sve ovo da popisem..
    Nisi, samo si je na prelep način proširila...

    Nije moguće imati sve, baš u tom jednom momentu.
    Uvek će nešto malo da nam nedostaje,
    što je i ok, jer nam to daje, kako ti kažeš ''goriva''
    za nove dane...
    Nova prijateljstva, ljubavi, nemira, strasti,
    osluškivanja, preispitivanja...
    Svega onoga što nazivamo životom.

    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  12. #27

    Odgovor: Ili je nemir...

    ah ti nemiri..ja ih iz milošte zovem moji džavolčiči..

    samo što mene ti džavolčiči ne obuzimaju peridično, već su stalno prisutni..čak i kad sam duboko skoncentrisana na posao, jedan deo mozga je obuzet njima..osećam ih, oni mi daju neverovatnu energiju i zahvalna sam im zbog toga..
    možda je i ovaj konstantni, blesavi osmeh upravo rezultat njihovog delanja..

    ako, neka su mi živi i zdravi i u starosti, ionako mi prijatelji često kažu da jedva čekaju da vide kakva ću luda baba biti..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  13. #28

    Odgovor: Ili je nemir...

    ti nemiri nas vode u zivotu, napred
    pokrecu nas
    pokazuju da imamo izazova ispred sebe koji cekaju na nas
    da nekome trebamo
    da nam je neko potreban
    jednostavno - pokazuju nam da smo jos uvek zivi (ne mislim samo fizicki zivi)
    i volim kad ih imam


  14. #29

    Odgovor: Ili je nemir...

    Nekad, u sred neke naše uljuljkanosti, iskoče iz zasede neki znaci pitanja, pa se posade iza činjenica koje smo doživljavali kao nepromenljive... Ta iznenadna zapitanost može biti svakojaka - otrežnjujuća, bolna, naravno i pozitivna, ukoliko se odgovori jednače sa srećom.
    Nemiri su često, bar za mene, upravo ti trenuci kada se suočim s pitanjima na koja nemam spremne odgovore, kad moram da uzmem vreme da bi ih iznašla u sebi.
    Vrag odneo šnalu...

  15. #30

    Odgovor: Ili je nemir...

    Gledam baš nešto jutros "Aladina" i razmišljam: šta da ja imam pravo na tri želje? Mir u svetu ne bih poželeo, jer nisam dovoljno lep da budem misica.
    Da sam stalno srećan, možda? Ne bih ni to, nije to za čoveka, a i u kakvu bi li se ravnu liniju onda život pretvorio.
    Daleko od toga da sam zadovoljan sobom i da sam u potpunosti srećan, ali na kraju zaključim da ne bih znao šta da poželim. I, mada mi previše nemira, haosa i brzog života ponekad ne prija i treba mi dan, dva da se zatvorim u svoju sobu i samujem, prilično sam zadovoljan ovim što imam, stalnim preokretima, naglim usponima, žestokim padovima, nemirom koji me stalno tera u nove situacije, novim ljudima. Naravno, posledica tog nemira je i nesposobnost vezivanja - ne isključujem da to može da se desi na kraju, da ostaneš sam i da se tebi smeju oni kojima si se ti smejao dok si ludovao, oni koji su se ranije (na vreme?) smirili, a poznato je da se najslađe smeje ko se smeje poslednji. Da, moguće je da njihov smeh bude slađi, ali, kao što rekoh, nije sve u sreći i zadovoljstvu; neka umrem i gorak, čangrizav, sam, napušten, ali neka ne žalim da sam propustio da nešto naučim, upoznam nekoga koga vredi upoznati. Ne zagovaram čist hedonizam, sam po sebi je isprazan, ali, ako povremeno povlađivanje svojim strastima donese i nešto vredno i obogati ti život, onda su nemir i strast vrline.
    "All I got is a red guitar, three chords, and the truth."

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •