Odbrambeni mehanizam... - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 38
  1. #16

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Najvidljiviji odbrambeni mehanizam kod mene je distanciranost i hladnoca u stavu.....neka odbojnost.....Kada se zaobidje to, stigne se do tisine.....a zatim moj mali licni kineski zid.....sa vratima od kojih je kljuc sakriven....

    A meni najdrazi od svih je smeh.....krijem se iza njega cesto...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  2. #17

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Kada sebe već dovedem u neprijatnu situaciju , smejem se - sebi naravno...
    Što zbunjuje ljude oko mene, ili ih još više ljuti...
    Što mi svakako nije cilj - dapače...

    Elem, prvo nesvesna faza smejanja, zatim i svesna...
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  3. #18

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Nažalost, moj obrambeni mehanizam je ujedno i moja najveća mana.

    Osjetim li se ugoženom, smrvit ću sugovornika svojim riječnikom koji ne treba , nužno, biti prost ali je pikantan i pogađa u sridu. Koliko je to, u neku ruku, dobro, toliko je i loše jer dosta stvari ja u biti ne mislim izreć' ali izađu.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  4. #19

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    meni je slaba odbrana pa me često iskoriste
    Ko je za jednu voznjicu

  5. #20

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    moja odbrana je hladnoca,distanciranost...
    Najveca vlast je vladati sobom.

  6. #21

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Ko me načepi, oderem ga al polako.
    ...................

  7. #22

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    ...definitivno distanca, osim u slučajevima kada me neko onako baš baš načepi, onda baš umem da pokažem zube pa se u takvoj situaciji 'sagovornik' povuče i distancira...
    ...ne volim baš uvek da odgovaram na provokaciju, češće se povučem i ne komentarišem...
    ...neke provokacije ili konkretnije uvrede ili povrede ličnog integriteta umeju od mene da naprave zver i tada ne dam na sebe pa da stane kugla Zemaljska...
    Kad bi meni dali kišobran, ja ga ne bih potrošio sam
    pola mesta ja bih dao nekom, ko je dobar a slučajno sam.

  8. #23

    Tema Odbrambeni mehanizam...

    Nebrojeno puta sam videla kako mali ljudi čekaju priliku da u drugom čoveku primete slabost, pa da udare, sa željom da razbiju, slome, valjda tako da sebe ubede da su dovoljno jaki.
    Odbrambeni mehanizmi, gardovi, maske, kineski zidovi... su verovatno neophodni svima u komunikaciji. Isto kao što nam je neophodno da ih skinemo i budemo ono što jesmo. Jaki i slabi. Svoji.
    Imam ih više. Nekad je to puno smeha i zezanja (dok ne primetiš da ćeš pući, tad kupiš prnje i vraćaš se u svoju tvrđavu), nekad samo mnogo reči kojima zapravo ništa ne govoriš... Ima ih još. Maske navlačim u zavisnosti od prilike, okruženja, raspoloženja...
    Da li me raduju te maske?
    Ne, najviše me raduje onaj čovek koji može da ih skine, da me oslobodi njih, da mi dozvoli da budem ja-ja. Ne, to nije jedna osoba, ima ih. To su ljudi kojima verujem, koji su moji i čija sam ja.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  9. #24

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    ...menjam prema izazovu.
    - Smehom na glupost,
    - Ignorisanjem na upornost,
    - Čelikom na napad,
    - Razumevanjem na neprijatnost,
    - Istinom na laži,
    - Činjenicama na zablude..

    ipak...najdraži su mi oni koji prođu moja "minska polja" i preskoče "kineski zid" kao da nisu ni postojali . Takve "usvojim", smestim u srce, bdim nad njima i nema šta ne bih uradio da bi im bilo bolje. Oklop i mač jesu potrebni..ali ih je lepo i odložiti i uživati u trenucima čiste sreće .
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  10. #25

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Kao jez...sklupcam se i pustim okolo bodlje...
    I svesno to radim, cesto u korist svoje stete...
    I retki su oni koji uspevaju da me vrate u "prvoditno" stanje...
    Budi pametan i pravi se lud

  11. #26

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Dosta puta u zivotu sam bila emotivno povredjena. (ne mislim samo na partnera, vec i u porodici, nasilju, prijateljskim odnosima...)
    Nevoljno moram reci da me zivot nije stedeo i to vec od 3 godine zivota!

    Bas zbog silnih, da izvinete, sranja koja su mi se izdesavala i sa kojim sam se teze ili lakse borila (sa nekim i dan danas nastavljam borbu), jako sam se zatvorila u sebe i stvorila nekakav oklop. Retko dajem ljudima da me upoznaju u potpunosti (sto je na neki nacin i dobro), retko pokazujem osecanja, i to prema najblizima (pogotovo prema majci)... Sve hocu da izgovorim tu rec (hvala, volim te, izvini...) ali me uvek nesto 'zakoci'.. Ne da da rec "izleti" napolje! I onda svesno ali ne hteduci povredim osobu do koje mi je stalo!
    Onda se zatvorim u sobu, gde me niko ne vidi, prekoravam se, nerviram, neretko i placem.

    Jos jedna stvar koja me uzasno nervira, i svim silama se trudim da to popravim, jeste ta sto se jako cesto desava da planem i poludim zbog sitnice... Uspevaju da me dotuku, iznerviraju ili rasplacu obicne gluposti i stvari koje stvarno nisu vredne toga! A nesto ozbiljnije, recimo smrt, gubitak ili sl. prihvatam najnormalnije, kao da mi je neko rekao da je pada kisa u Francuskoj,a ne da mi je umro neko od rodbine, prijatelja... Pa kao nenormalni psihopata odgovaram sa : Da, dobro, pa?

    Jako se lose osecam zbog toga, pogotovo kad osobe oko mene pocnu da me gledaju kao frika..

  12. #27

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Citat JohanaZahndiese kaže: Pogledaj poruku

    Retko dajem ljudima da me upoznaju u potpunosti (sto je na neki nacin i dobro), retko pokazujem osecanja, i to prema najblizima (pogotovo prema majci)... Sve hocu da izgovorim tu rec (hvala, volim te, izvini...) ali me uvek nesto 'zakoci'.. Ne da da rec "izleti" napolje! I onda svesno ali ne hteduci povredim osobu do koje mi je stalo!
    Onda se zatvorim u sobu, gde me niko ne vidi, prekoravam se, nerviram, neretko i placem.
    Svi mi u nekom trenutku svog zivota imamo periode, kada su nam osecanja na neki nacin povredjena i ista krijemo od drugih.Ali suzbijanja osecanja konstantno u sebi,
    samo stvara jos veci jaz u ljudskoj psihi i vremenom ne mozes da izadjes iz zacaranog kruga.
    Svi mi imamo neke odbrambene mehanizme, koje ne mozemo menjati ili smo sebe ubedili da su nam oni najbolji nacin kako bi sebe zastitili da ne budemo povredjeni.
    Reci volim te, majci ,nije tesko ...
    Nekad sam i ja bila teska na recima , pogotovo prema majci, misleci da se to podrazumeva, da ona vec sve zna i bez i jedne moje izgovorene reci.
    Dok je nisam skoro izgubila.
    U tom momentu sam shvatila, da milion puta dnevno da joj kazem volim te i hvala ti za sve, ne bi bilo dovoljno da joj iskazem svoja osecanja.
    Hocu da ti kazem, da to nikako ne bi trebao da ti bude odbrambeni mehanizam, pogotovo ne prema majci ... majka je samo jedna.

  13. #28

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    manevrisem odbrambenim mehanizmima u zavisnosti od situacije u kojoj treba istu da primenim! Sve se vezuje za nase emocije, koje treba da suzbijamo, da ih prihvatamo kao neprihvatljive. Mnogo je situacija kada nam odbrambeni sistem pomogne da olaksamo istu, mnogo je trenutaka kada nismo ni svesni snage tog odbrambenog mehanizma. Ne mogu da definisem precizno sta je to u meni cime se "branim" i sta je to u meni cemu se "predajem". Kao sto rekoh, zavisi od situacije!
    neunistiva zlojebaba!

  14. #29

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Bellissima, znam, znam, znaaaaam

    Svesna sam toga, i svim silama se trudim da to promenim, ili bar ublazim koliko mogu... Pogotovo taj odnos prema majci. Ako bilo ko zasluzuje moju ljubav i naklonost onda je to pre svega ona.
    Koliko god je u mojoj moci i mojoj mogucnosti ja se trudim da joj pomognem spremajuci, pomazuci u nekim tezim poslovima i na slican nacin, nadajuci se da ce tako (bar na neki nacin) shvatiti koliko sam joj zahvalna za sve u zivotu, dok se ne izborim sa sobom i dok ne padne ta "maska" i konacno izgovorim te lepe reci...

  15. #30

    Odgovor: Odbrambeni mehanizam...

    Citat JohanaZahndiese kaže: Pogledaj poruku
    Bellissima, znam, znam, znaaaaam

    dok se ne izborim sa sobom i dok ne padne ta "maska" i konacno izgovorim te lepe reci...
    Izbori se, nije tesko, a mnogo znaci.
    I sama ces osetiti olaksanje, kad pobedis samu sebe i ispravis nesto, zbog cega bi se kasnije mogla kajati.
    Razumem da u svet ne mozes ici otvorenog srca, ljudi su svakakvi i uvek na nekom uglu moze te neko povrediti.Za to nam sluze odbrambeni mehanizmi.
    Za majku ne.
    Pred njom nam ne trebaju maske, pred njom padaju sve tvrdjave, ona nas najbolje zna.Olaksaj i sebi i njoj i osecaces se lepse.Veruj mi.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •