U poslednje vreme, sve cesce sebe uhvatim kako presabirem dogadjaje.
Onda kad ostanem sama sa svojim mislima,secam se ...
I zivim u tim momentima, koji me vrate u ona vremena, kad je mozda bilo za nijansu lepse i kad su svi moji bili tu ...
U poslednje vreme, sve cesce sebe uhvatim kako presabirem dogadjaje.
Onda kad ostanem sama sa svojim mislima,secam se ...
I zivim u tim momentima, koji me vrate u ona vremena, kad je mozda bilo za nijansu lepse i kad su svi moji bili tu ...
Uglavnom o onom "sta bi bilo,kad bi bilo" ...
Life is a mystery to be lived,not a problem to be solved.
Mastam o ostvarenju mog trenutno najveceg cilja - upis na likovnu akademiju (iako do toga imam jos pune dve godine mastanja)
Uglavnom o tome. Osecam se dobro kada o tome razmisljam, dajem smisao svemu.
To je, recimo, misao koja me preokupira najvise, ali ima ih raaaaznih. Zavisi od trenutka
Buducnost, pomalo proslost, najvise sadasnjost...
o svemu i svacemu...
o tome da uzasno zelim da imam nekakav balkon sa kitnjastom ogradom od kovanog gvozdja
o tome sta bih radila mesec dana sama na otoku sa svetionikom
o klopi
rasparcavam do u detalje film "Amelija Pulen"....pregledavam u glavi ponovo scene ...obracam paznju na kolorit,na scenografiju,na sitnice
ponekad zmureci idem starim grobljem i pokusavam da nabrojim spomenike na koje nailazim iduci,ili makar da se setim nekog detalja- markera
presabiram se kako da izadjem na kraj s parama do tad i tad,pa u glavi pravim spisak neophodnih stvari koje moram da kupim
mislim na neke mrtve a bitne
pokusavam da otkrijem sta bi mene stvarno ucinilo sretnom...ali stvarno...
i tako....
Ploviti se mora i bez broda ..
Odlutam u neki drugi svet
Mastam i sanjarim.
Zamisljam obalu mora,hodam talasi mi zapljuskuju noge,mogu cak to osetiti
Posmatram caroban zalazak sunca,cuje se zvuk talasa i negde u daljini stoji neko
ko me ceka
To je lepsi deo
Onaj drugi,to je vracanje unazad,preispitivanje i kajanje
Svega tu ima
Ajde u poslednjih pola sata...
...kako je ovaj forum u stvari jedno jako prijatno mesto...
...kako bih zadavio Naneta...
...kako Maski ume da se igra u pesku ...
...kako mi je keva opet spremila pečurke za klopu...počinjem da sumnjam da su jestive ...
...kako volim nektarine...
...i Badalamentija...
...kako određena devojčica ima jako prijatan glas (uz sve mjaukanje iz pozadine )...
...kako me nerviraju svi što bleje a ne napišu ništa...
...i takooo...preskočio sam mnogo toga, al' da ne sitničarim...
Da li mogu na 200 metara ubiti više od 176 krugova automatskom puškom sa 19 metaka ?
P.S. Rafali su gadni, treba ući po dva metka u svaki....šta mogu kada sam grobar pa umem!!!
Живима по заслузи, мртвима по обичају
O milion stvari, od toga je 90% nebuloza, trujem samu sebe...
"Zašto ne mogu da jedem morske plodove, razne druge kerefeke...zašto ja samo meso tamanim...?"
"Već neko vrijeme me žigne u lijevoj sisi...znači li to da imam rak?"
"Moram li čim ustanem upaliti kompjuter i dok zube ne operem već provjeriti fejsbuk i forum?"
"Kako to da svima ide bolje nego meni?"
"Ako kažem da nemam vremena, zašto mi niko ne vjeruje?"
"Zašto mi je Love hunter ispočetka bio jako antipatičan i zaobilazila sam njegove postove, a sad mi je mio, iako je provokator?"
"Zašto mi neke prijateljice koje su veći dio svog života provele same a da se pri tome ni poljubile nisu, a sad imaju momka, žele da se skrasim i "uživam"?"
"Kako to da neki dobiju na bingu, a pare im i ne trebaju, a meni bi dobro došle, a ja listićem mogu samo dupe da obrišem?"
"Kako to da se sa 27 godina ponekad osjećam poprilično staro...više onako kao da mi je 47?"
I tako..ovo je samo isječak iz mojih razmišljanja...ima još gorih i morbidnijih... no štrljacne i neko pozitivno.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
izlechem iz pretrpane shesnaestice pravo na klizave stepenice na zelenjaku
pa slalomom kroz podzemni prolaz do prizrenske
pa bez gubljenja koraka do terazija
gde dochekam grudima vetar
i povijem se napred
da ga razmaknem do skupshtine
i uvuchem se u bulevar
gde opet mogu po'itati
brzim korakom skroz do domovine
pored skupljenih mamurnih ljudi
izmedju njih
obilazechi ih
preskachichi....
zajapurena ulechem u kanc na prvom spratu
ne moram da dobrojutroshem
svi josh uvek srchu kafu....
i sruchim se pred moj
moj!
prljavi prashnjavi chetrnaestoinchni
moj! sa zzutim trepchuchim pravougaonikom...
trepche u ritmu moga bila...
...trepche u dnu ekrana IM samo za mene....
moja zzuta slovca prevode ona zelena od chaaak odande....
... ljubav zorom cheka mene....
... i onda tek svane.....
Opustim se i odlutam .....Dalekoooo
Najveca vlast je vladati sobom.
Pa ponekad sam tuzna sto sam sama.
Volom da sam sama kad sam nanervirana.
Razmisljam kako je nekome tuzno ako je sam ili je neko sretan jer
moze mirno da se opusti i da mu bude lepo.
Poslednje dve nedelje ne pustam nikog u svoj zivot.
Razresujem svoje probleme, motam filmove, vagam za i protiv.
Borim se sa samom sobom.
Sa svojim mislima, osecanjima, navalama straha, pa tuge ...
I ubija me polako,a izlaz ne vidim ...
.... kako to da vetar ne srushi kran sa vrha avalskog tornja....
& underpaid......
koliko god sam ranije volela samoću i misli koje me obuzmu tada, toliko se sada trudim da ne ostajem sama..eto, takve su mi misli..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
zavisi od psihomotornog statusa. Nekada me obuzimaju tuzne misli, nekada fantazija, nekada jednostavno "ne razmisljam" - nirvana
neunistiva zlojebaba!