juče sam počela da odgovaram na temu...
Nestalo je struje, baš kad sam završavala post...
NEje normalno...
Da li svaki izlazak iz kuće predstavlja
potencijalnu stresnu situaciju?
Da li je odlazak po namirnice postao luksuz,
jer ću pored osnovnih,
razmišljati da li mogu da kupim kg. ili dva jabuka...
Gde je tu normalan život?
Nabrojala sam deo osnovnih materijalnih,
nekome banalnih stvari...
Koje vremenom prerastaju u nezadovoljstvo,
zatim i u svakodnevne frustracije..
ZatoU:
uživam u svakom mogućem trenutku,
konzumiram radost,
uljuljkavam se muzikom...
..
igram se, posmatram svoje dete...
Živi smo, zdravi - hvala Bogu...
Za sve ostalo ćemo - lako...
Kao i većina ljudi ovde...
Da li je, ili nije normalno?