ULAZ
Nalazite se na samom ulazu u Nacionalni park SRBIJA. S obzirom da ste i pored tolikih upozorenja stigli dovde, sad možete malo da se opustite i pripremite za ono što sledi.
Nemoguće je precizno reći koliko je veliki Nacionalni park SRBIJA. Možda bi najtačnije bilo konstatovati da "nije mali, nije mali...". Ipak, njegova veličina se progresivno smanjuje, usled nekih do sada nedovoljno proučenih pojava. To smanjivanje najteže pogađa upravo živi svet.
Raznovrsnost živog sveta u Nacionalnom parku SRBIJA i upadljiva različitost nekih vrsta od njihovih rođaka koji žive u drugim podnebljima, glavni su razlozi što se pristupilo izradi ovakvog priručnika, koji bi trebalo da pomogne eventualnom posetiocu Nacionalnog parka SRBIJA da se u njemu što brže i što bolje snađe, a ako mu to ne uspe, da barem lakše shvati šta mu se to, unutar Parka, događa.
Na sledećim stranicama upoznaćete, ako već niste, predstavnike nekih vrsta koje žive u Nacionalnom parku SRBIJA. Poreklo tih vrsta, njihova staništa, ishrana, razmnožavanje, podvrste, prirodni neprijatelji, odnos prema drugim vrstama, samo su neke od tema u ovoj, ozbiljno zamišljenoj, ali neozbiljno realizovanoj studiji. S obzirom da je izabran socio-etno-psihološko-kulturološko-patološki pristup, bilo je neophodno pomoći se i šarlatinskim jezikom kod bližeg određivanja imena vrsta, pojava i epoha (šarlatinski - šareni latinski, latinski prošaran srpskim).
Nemoguće je, i nepotrebno, pomenuti i obraditi baš sve vrste koje postoje u Parku. Odabrane su samo one koje su nastale ili najviše mutirale u poslednjoj deceniji XX veka. Pri tom, treba imati na umu da nastajanje i mutiranje nekih
NADRNDANI CARINSKI SLUŽBENIK
Rampa na ulazu u Nacionalni park
SRBIJA se, posle više od sata čekanja, podigla i vozač je starto-vao motor kako bi, konačno, prešao granicu. A onda se tik ispred kola stvorio On. Namrgođen, brkat i raskopčan. Krupan primerak. Sav u zelenom. Pokazao je rukom da se ugasi motor i lagano obišao oko kola, sa izrazom na licu kao da nešto smrdi. Zastao je kod vozačevih vrata i pokazao rukom da se otvori prozor. "Putne isprave...", promrmljao je. Vozač je pružio od ranije pripremljene pasoše svih putnika. Krupni ih je dugo studirao, duboko i šumno dišući. "Izađite napolje...", rekao je vozaču, stavljajući pasoše u džep na bluzi. Vozač je izašao i stao pored kola, u iščekivanju. Krupni gaje oštro pogledao: "Šta si mislio, da ti ja persiram?! IZLAZI, BRE, SVI IZ KOLA!!! OD-MA'!" Dok su putnici navrat-nanos izlazili, on se odmakao par koraka, izvadio iz džepa tanke, hirurške rukavice i počeo pažljivo da ih navlači na jednu, pa na drugu ruku. "ULAZI UNUTRA, PA JEDNO PO JEDNO U SOBU S KABINAMA. SKIDAJ SVE SA SEBE, UĐI U KABINU, NASLONI SE NA ZID SA OBE RUKE, OPUSTI MIŠIĆ I ČEKAJ DALJA NAREĐENJA! SLEDI PREGLED! I NEMOJ DA BI NEKO NEŠTO SLUČAJNO PREMEŠT'O IZ DŽEPA U DŽEP, ILI IZ NEČEG DRUGOG U DŽEP! JE L TO JASNO?!?"