Opste vaskrsenje pre stradanja Svoga potvrdjujuci,

iz mrtvih podigao jesi Lazara, Hriste Boze.

Stoga i mi, poput dece znamenja pobede noseci,

Tebi, Pobeditelju smrti klicemo:

Osana na visinama, blagosloven koji dolazi

u ime Gospodnje!

Jovan (11, 1-46)

U vreme ono bijase pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar bolovase, bjese ona sto pomaza Gospoda mirom i otre noge njegove svojom kosom. Onda poslase sestre k njemu govoreci: Gospode! gle onaj koji ti je mio bolestan je. A kad cu Isus, rece: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Bozju, da se proslavi sin Bozji s nje. A Isus ljubljase Martu i sestru njezinu i Lazara. A kad cu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bjese. A potom rece ucenicima: hajdemo opet u Judeju. Ucenici mu rekose: Ravi! sad Judejci scadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoces da ides onamo? Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? Ko danju ide ne spotice se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; a ko ide nocu spotice se, jer nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom rece im: Lazar, nas prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekose ucenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustace. A Isus im rece za smrt njegovu, a oni misljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. I milo mi je vas radi sto nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se zvase Blizanac, rece ucenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. A kad dodje Isus, nadje ga, a on vec cetiri dana u grobu. A Vitanija bese blizu Jerusalima oko petnaest potrkalista. I mnogi od Judejaca bijahu dosli k Marti i Mariji da ih tjese za bratom njihovijem. Kad Marta dakle cu da Isus ide, izidje pred nj, a Marija sjedjase doma. Onda rece Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdeje nebi moj brat umro. A i sad znam da sto zaistes u Boga dace ti Bog. Isus joj rece: brat ce tvoj ustati. Marta mu rece: znam da ce ustati o vaskrseniju, u posljednji dan. A Isus joj rece: ja sam vaskrsenije i zivot: koji veruje mene ako i umre zivece. I nijeda koji zivi i vjeruje u mene nece umrijeti vavijek. Vjerujes li ovo? Rece mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Bozji koji je trebalo da dodje na svijet. I ovo rekavsi otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreci: Ucitelj je dosao, i zove te. A ona kako cu, usta brzo i otide k njemu; jer Isus jos ne bjese dosao u selo, nego bjese na onom mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci onda koji bijahu s njim u kuci i tjesahu je, kad vidjese Mariju da brzo usta i izidje, podjose za njom govoreci da ide na grob da place onamo. A Marija kako dodje gdje bjese Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreci mu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje place, i gdje placu Judejci koji dodjose s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade zalostan. I rece: gdje ste ga metnuli? Rekose mu: Gospode! hajde da vidis. Udarise suze Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljase. A neki od njih rekose: ne mogase li ovaj koji otvori oci slijepcu uciniti da i ovaj ne umre? A Isus opet se zgrozi u sebi, i dodje na grob; a bijase pecina, i kamen lezase na njoj. Isus rece: uzmite kamen. Rece mu Marta, sestra onoga sto je umro: Gospode! vec smrdi; jer su cetiri dana kako je umro. Isus joj rece: ne rekoh ti da ako vjerujes vidjeces slavu Bozju? Uzese dakle kamen gdje lezase mrtvac; a Isus podize oci gore i rece: Oce, hvala ti sto si me uslisio. A ja znadoh da me svagda slusas; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavsi zovnu iza glasa: Lazare! izidji napolje. I izidje mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im rece: razdrijesite ga i pustite nek ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu dosli k Mariji i vidjese sta ucini Isus, vjerovase ga. A neki od njih otidose k farisejima i kazase im sta ucini Isusu.