One prodaju svoje telo
najstariji zanatProstitucija, ili "najstariji zanat", poslednje je sredstvo očajnih devojaka i žena koje prodajući svoje telo zaradjuju za život.
Ulične prostitutke obično rade na frekventnim mestima u gradu, dok su u javnim kućama prostitutke relativno bolje zaštićene, kako zdravstveno, tako i bezbednosno.
U našoj zemlji javnih kuća najviše ima na Kosovu, pre svega zbog velikog prisustva stranih vojnika.
Prostitutke su najčešće žrtve sekstrafikinga - postaju belo roblje, vlasništvo makroa koji svakodnevno eksploatiše njihovo telo.
Osim toga postoji i "ordinirajuća prostitucija, odnosno ona koja se krije iza oglasa za masažu ili poslovnu pratnju na Internetu i u novinama. Devojke koje se bave tim tipom prostitucije najmanje su ugrožene jer same procenjuju klijenta na osnovu telefonskog razgovora i ugovaraju sastanak po principu - kod tebe ili kod mene. Cena masaže, koja uključuje oralni i klasični kontakt, iznosi oko 50 evra za pola sata.
Dnevno zarade više nego konobarice za šest meseci
Ana, dvadesettrogodišnja devojka iz Beograda, bavi se prostitucijom već nekoliko godina pod pseudonimom Anabela. Po njenim rečima, postavila je oglas, na nagovor drugarice, i ubrzo su počeli da joj se javljaju muškarci svih generacija. U početku nije radila svakodnevno, jer joj je novac zaradjen u toku jednog dana bio više nego dovoljan.
"Posle pet dana rada imala sam više novca nego za šest meseci rada u kafiću. Nisam puno razmišljala o posledicama, ni sad ne razmišljam, jedino se plašim policije. Mogu da prepoznam da li klijent ima neku polnu bolest ili ne, a uvek koristim kondom. U ovom poslu ima dosta zanimljivih stvari, stičem nova poznanstva, prijatelje koji su na visokom položaju, veze... tako da uvek imam kome da se obratim, kaže Anabela za časopis "Sofia.
Anabela priznaje da je nekoliko puta doživela neprijatnosti.
"Sa klincima uvek imam problem jer skoro svi izbegavaju kondom, pa onda sledi polučasovna rasprava dok ne shvate da ne postoji drugi način. Oženjeni su posebna priča, više vole da pričaju nego da rade. Imam stalne mušterije kojima na neki način glumim majku, ženu ili psihoterapeuta. Sa nekima sam putovala i na odmor, s tim što je tarifa tada mnogo veća, iako ih posle toliko vremena gledam kao prijatelje, kaže Anabela.
O svojoj budućnosti priča sa dozom optimizma. Veruje da će za nekoliko godina uspeti da prikupi dovoljno novca da otputuje daleko i započne nov život. Nimalo se ne stidi zbog toga što radi.
"Ja volim brz život i avanture, a ovako mi se pruža prilika i da zaradim lovu. Nisam kao ostale devojke, volim da menjam muškarce. Nemam radno vreme, radim kada sam raspoložena, i još uvek ne razmišljam o povlačenju, iskrena je Anabela.
Dok ima muškaraca koji plaćaju biće i prostitutki
Nadja je dama srednjih godina. Njen izgled, garderoba i ponašanje ni u jednom trenutku ne odaju njenu profesiju, iako je već sedam godina u poslu. Naprotiv, stajlingom podseća na savremene poslovne žene sa naslovnih strana modnih magazina.
"Posle razvoda ostala sam bez stana i sina, koga je sud dodelio mom bivšem mužu jer nisam imala posao. Čula sam priče o salonima za masažu i javila sam se na jedan oglas. Tako je sve počelo... Prve dve godine sam radila u salonu u centru grada, gde sam dobijala procenat od učinka. Vremenom sam shvatila da vlasnica salona svakodnevno od mene zaradjuje veliku sumu novca, a mene tretira kao roba, pa sam odlučila da probam sama, priča Nadja.
Ona kaže da je u početku imala strah jer nije bilo nikog da je zaštiti, a imala je i psihičke probleme.
"Nažalost, iako lepo zaradjujem, deo mog morala je polako iščezavao, imala sam samo osećaj za novac. U jednom periodu sam imala mnogo psihičkih problema, ali sam rekla sebi da je to posao kao i svaki drugi. Prodajem svoje telo, ali ne prodajem dušu, kao što drugi prodaju znanje, snagu... Danas, posle toliko godina, svesna sam čime se bavim, ne volim to, ali novac može da nadoknadi mnoge stvari. Da radim u svojoj struci sigurno ne bih imala dovoljno novca za školovanje deteta, lep i luksuzan život i putovanja. Nešto sam morala da žrtvujem, možda ono najbolje, ali se vremenom priviknete, kaže Nadja i dodaje:
"Ja ne kradem, ne ubijam, samo nudim nešto što mogu da prodam. Svi osudjuju prostitutke, ali shvatite da nismo samo mi krivci. Jer, da nema muškaraca koji nam plaćaju, ni mi ne bismo postojale.
(MONDO)
Da li je ovo bolest ili još jedan vid zarade za život?