Strah - fobična stanja
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 17
  1. #1

    Strah - fobična stanja

    "Savlađivati strah kad god se javi u nama, lepo je i dobro i pohvalno, ali u osnovi to je jalov posao i bezizgledna borba jer straha ima mnogo više no što mi imamo u sebi snage da mu se neprestano odupiremo i najposle se dešava da nas izda snaga, a strah ostane.Stvarno i najveća opasnost nije u opasnostima koje nam zaista prete, nego u strahu koji je u nama.Jer, čega se svi mi ljudi ne bojimo!?Zaista strah treba ubiti u korenu , treba uništiti sposobnost čovekovu da se boji, istrgnuti je iz čoveka".

    Ivo Andrić,Znakovi pored puta





    Scream(Munch)


    "Do what you fear and fear disappears "

    David Joseph Schwartz




    Socijalna fobija može da se ispolji samo kao jedan oblik fobijskog straha(diskretni ili fokalni),ili kao skup više oblika fobijskih strahova(difuzni oblik).Diskretni oblik se ograničava na samo jedan fobijski strah, na primer uzimanje hrane pred drugima,javni nastup ili susretanje sa osobama suprotnog pola, bez postojanja visokog stepena opšteg straha, dok se telesni simptomi retko javljaju.
    Difuzni oblik karakteriše socijalni strah koji se javlja u skoro svim socijalnim situacijama izvan porodičnog kruga,prati ga visok stepen opšte nelagodnosti kao i sklonost razvoju telesnih simptoma.Strah može da dobije velike razmere, sve do doživljaja napada panike.

    Panična stanja su,po definiciji, psihički poremećaj koji karakteriše napad panike kao specifično doživljavanje straha.
    Napad panike ima svoj početak, traje nekoliko minuta ,ređe sati i ima svoj spontani završetak.To je paroksizmalna provala vrlo intenzivnog straha ili užasa, koji nastaje najčešće spontano, bez vidljivih predznaka ili aktuelnog povoda, ima tendenciju da se ponovo javi i predstavlja specifično emocionalno iskustvo , koje se razlikuje od drugih oblika stanja straha.
    Napad panike praćen je brojnim i dramatičnim doživljajima telesnih, psihičkih i ponašajnih simptoma i znakova.Oboleli najčešće traže hitnu medicinsku pomoć i zahtevaju brojna medicinska ispitivanja.
    U okvir paničnog poremećaja svrstavaju se poremećaji koji se karakterišu primarnim doživljavanjem spontanih napada panike i poremećaji okarakterisani agorafobičnim ponašanjem praćeni napadima panike.

    Agorafobija je oblik fobičnih stanja straha koji poseduje nozološku samostalnost i razlikuje se od drugih oblika fobičnih poremećaja(socijalne fobije npr.)s jedne, i opšteg stanja straha(neuroze straha),s druge strane.Osnovna karakteristika poremećaja jeste postojanje stalnog,intenzivnog ili paničnog straha od javnih mesta i mesta sa kojih se teško može brzo ukloniti ili mesta na kojima je dobijanje medicinske pomoći, u slučaju eventualne bespomoćnosti, veoma otežano.Specifičnost poremećaja čini i postojanje intenzivnog straha od vožnje javnim saobraćajem(autobus,tramvaj,voz,avion),dok strah od vožnje sopstvenim kolima izostaje.
    Osnovne simptome često prate. opšti ili difuzni strah, telesni simptomi straha, socijalne fobije i drugi fobijski strahovi,zatim ,depersonalizacija,derealizacija,prisilni i hipohondrični fenomen i depresivno raspoloženje.
    Posebna organizacija ličnosti uvek prati agorafobiju i predstavlja glavni preduslov za njen nastanak i razvoj.Reč je o postojanju anksiozno-fobične strukture ličnosti i njenih varijacija ispoljenih kao:pasivno-zavisna ličnost,ličnost sa ponašanjem izbegavanja,narcistična i "borderlajn" ličnost.
    Oboleli od agorafobije ispoljavaju i jednu specifičnost koja se ne sreće kod drugih oblika stanja straha:imaju potrebu da uz sebe imaju jednu ili više osoba od poverenja, koje postaju zaštitnici i stalni pratioci.



    podaci:Erić,Liebowitz,Stein,Journal of Anxiety Disorders,beleške sa predavanja,iskustva iz moje prakse



    Pojam "fobija" se povezuje sa imenom grčkog ratnika Fobosa čiji je lik ucrtavan na štitove i maske sa ciljem da preplaši neprijatelja.

    ...

  2. #2

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Primećujem da pominješ Erića. Mnogi psihijatri i psiholozi upućuju na njegove knjige. Kažu da je čovek dosta uradio na polju paničnih poremećaja i strahova.
    Eto i opet se vraćamo na strukturu ličnosti odakle sve kreće.
    Odličan post!
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  3. #3

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Imas i fobofobiju koja je sve cesca i javlja se kod onih koji su imali vecih problema sa strahom nebitno za sta isti vezivali...

    Vazno je za pocetak shvatiti o cemu se radi i to je jedan od preduslova da vremenom prevazidjes to sto ti se desava...

    Kada sam sebe proucavao ispalo je da zbog blizine smrti u kojoj sam se nalazio nekoliko puta dodjoh pre nekoliko godina u situaciju da ne funkcionisem uopste i bukvalno...

    Svi trce kod psihologa izbegavajuci psihijatra i hemiju,ali prosao sam sve i ne moze bez hemije,tj. lekova... sto je veci coveku IQ i sto je svesniji problema tim pre mu lekovi i trebaju...

    Glupim i povodljivim ili ogranicenim je dovoljno nekoliko seansi ubedjivanja da kao prevazidju sve...zapravo ako tako prevazidju oni neki problem nisu ni imali koji bi u vecoj meri pogorsavao kvalitet samog zivota...
    Poenta je da nije problem u uzroku kojeg smo svesni,vec isti se reflektuje na vise aspekata koje vas zaticu svakodnevno i tako kvalitet zivota pada,a problemi se uvecavaju,tako dok neko umesto vas u mozgu ne blokira receptore koji luce adrenalin vi ne mozete ni da poverujete da ima leka za ono sto vas je snaslo...

    Uzrocno posledicne veze se tako ispreplicu da znam ljude koji su psihologu izjavljivali da bi pre da boluju od neizlecive bolesti nego da zive sa fobijom sa kojom zive.....a opet i ona se podvede pod vrstu depresije,jer obicno ispliva kada vas zadese manje ili vece teskoce u zivotu za koje nemate vidljivo resenje niti nekoga ko ih moze resiti...

    Ovo je bilo vise iz ugla pacijenta koji je malo upucen i u medicinu po vokaciji...

    Imam i nacine za lecenje bez psihijatra,ali to je vise tema za Avalu ili Kovin,pa necu eksponirati sebe vise nego je ukusno za forum...

    p.s. setila si se obecanja...lepa tema,mozda nekome i pomogne

  4. #4

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Ne znam da li išta napisano o bolestima može da bude "neukusno".
    Tek sam počela da pišem,pa sam krenula od osnovnih pojmova.Do psihoterapije i primera iz prakse ima iha-haj.Ali i ovako,preko reda,ponešto o farmakoterapiji ili šta već ko ume,zna ili želi da piše je više nego dobrodošlo.

    Možda je profesor Erić izdao još neku knjigu, pogledaću-ja sam učila iz tri: Panična stanja,Agorafobija i Socijalna fobija.I nisu pisane isključivo za one koji su iz struke, nego je baš pitko napisano.Neke upitnike ću baš odatle da prekucam.

    U svakom slučaju,bolest u porastu i treba je upoznati,da bi znao čovek protiv kakvog se neprijatelja bori.Kada poželi da se bori,što je najvažnije,čini mi se.A vredi se boriti svakako, jer neizlečivo nije, a kvalitet života poboljšava skoro stoprocentno

  5. #5

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Citat DrinChe kaže: Pogledaj poruku
    Ne znam da li išta napisano o bolestima može da bude "neukusno".
    Tek sam počela da pišem,pa sam krenula od osnovnih pojmova.Do psihoterapije i primera iz prakse ima iha-haj.Ali i ovako,preko reda,ponešto o farmakoterapiji ili šta već ko ume,zna ili želi da piše je više nego dobrodošlo.

    Možda je profesor Erić izdao još neku knjigu, pogledaću-ja sam učila iz tri: Panična stanja,Agorafobija i Socijalna fobija.I nisu pisane isključivo za one koji su iz struke, nego je baš pitko napisano.Neke upitnike ću baš odatle da prekucam.

    U svakom slučaju,bolest u porastu i treba je upoznati,da bi znao čovek protiv kakvog se neprijatelja bori.Kada poželi da se bori,što je najvažnije,čini mi se.A vredi se boriti svakako, jer neizlečivo nije, a kvalitet života poboljšava skoro stoprocentno
    Nisam ti nikada rekao kako sam se izlecio... delom jesam,ali drugu polovinu i ne slutis,a i slucajno je bilo... Nije za javno i nije za forum...

    Nadji kako se zovu one kapsule koje mogu i bez recepta i piju se od 3 po nasim standardima,a po USA i Nemackim 6 meseci,po jedna svako jutro,a deluju posle 5-6 nedelja,mada je to individualno...od njih sve pocinje.Usput nemaju veze sa PROZAKOM ako sam dobro napisao,jer on spada u drogu skoro...

  6. #6

    Odgovor: Strah - fobična stanja


    Kada osoba koja pati od fobije dođe u kontakt ili zna da će uskoro doći u kontakt sa stvarima i situacijama kojih se boji, ona razvija neke akutne fizičke simptome.Anksioznost se može prezentovati velikim brojem simptoma, a različiti ljudi reaguju različitim simptomima.


    Simptomi napada panike su:

    -brzo lupanje srca

    -gubljenje daha

    -bol u prsima

    -crvenjenje i znojenje

    -osećaj bolesti i slabosti

    -drhtanje ruku ili celog tijela

    -smetenost

    - suva usta

    Iskustvo može biti tako neprijatno i intenzivno, da bolesnik često misli da proživljava akutni srčani udar.Neke osobe osećaju reakcije svog tela tako izraženim ,ekstremnim i van kontrole da imaju osjećaj da su tek posmatrači cele situacije, tj.svoje panične reakcije. Panični strahovi praćeni su osećanjem da će osoba poludeti ili umreti ali to se nikada ne dešava. Od napada panike niko nikada nije umro niti poludeo.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #7

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Razlika izmedju fobije i straha

    Da bi postojanje straha ukazivalo na fobičan poremećaj potrebno je da strah ometa svakodnevno funkcionisanje osobe ili da osoba zbog njega trpi. Znači da osoba ne boluje od fobije ukoliko se čitav život bojala na primer zmija, ali joj taj strah nije smetao.Dakle o fobiji se govori onda kad strah stvara poremećaje u ponašanju i onemogućava obavljanje uobičajenih životnih funkcija.

    Najviši odgovorni činilac nastanka fobija je dečiji strah.Neke dečije fobije nestaju na pragu puberteta, ali jedan manji deo može da se prenese i u odraslo doba.Često nije lako ni dokučiti kod odraslih da li je to neka nova pojava ili ponovo aktivirana fobija iz djetinjstva.Često se prvobitni objekat straha , zameni nekim drugim, novim, a pravi uzrok biva potisnut.To je mehanizam nastanka fobija.


    znanje.org
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  8. #8

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Socijalna fobija

    Socijalne fobije su poremećaji koji se karakterišu iracionalnim strahom od ljudi i socijalnih situacija. Zapravo, osobe s ovim poremećajem se plaše svih situacija u kojima ih drugi mogu gledati i uvrediti. Radi se o strahu od nastupa pri čemu su simptomi mnogo jače izraženi nego kad je reč o normalnoj tremi ili nervozi pred nastup na javnoj sceni. Socijalne fobije obično se javljaju nakon puberteta, a vrhunac dosežu iza 30. godine života. Većina socijalnih fobija evidentna je u dobi između 20. i 35. godine tako da može upropastiti najbolje godine života.
    Uzrok nastanka

    Prema bihevioralnim hipotezama fobijski simptomi su posledica kondicioniranja i abnormalne kognicije koja se karakteriše kao "strah od negativne evaluacije" i "predrasuda da će drugi ljudi biti prema njima preterano kritični".

    Psihodinamska istraživanja upućuju na ulogu odbacujućih roditelja, pre svega majki, bilo da su deca bila zapostavljena ili prezaštićena.

    Biološke teorije objašnjavaju nastanak socijalnih fobija poremećajem u funkciji neurotransmiterskih receptora u mozgu i neuroendokrinološkim odstupanjima.
    Klinička slika

    Socijalne fobije nisu samo strah od uobičajenih situacija poput javnih nastupa, ispita ili susreta s autoritetima (situacije u kojima se i svi ljudi barem mrvicu nelagodno osećaju jer su izloženi posmatranju i ocenjivanju drugih). To mogu biti i neobjašnjivi strah od crvenjenja u javnosti, strah da ćete se osramotiti, ugušiti ili pljunuti u hranu dok jedete pred drugima, od toga da vas drugi na poslu posmatraju, od upotrebe javnih WC-a, od pisanja ili potpisivanja dokumenata pred drugima, od gomile, uopšteno, strah od svih situacija u kojima čovek bilo direktno, bilo posredno oseća da ga neko drugi posmatra, procenjuje, ocenjuje, ispituje. Kada su izloženi situacijama straha oboleli često ispoljavaju somatske simptome anksioznosti kao što su palpitacije (lupanje srca), drhtanje, napetost muskulature, muka u stomaku, suva usta, topli ili hladni talasi po telu, glavobolja, itd.

    Socijalne fobije mogu biti toliko jake da se ljudi ne užasavaju samo direktnog kontakta s nekim, nego i telefonskih kontakata ili u novije vreme kontakta chatom, icq-om, SMS-om. Ukratko, fobične mogu biti sve situacije u kojima onaj ko šalje poruku oseća tu poruku kao simbol za osobe koje ga s druge strane komunikacijskog kanala procenjuju, bez obzira što ga ne vide.

    Fobija ne mora značiti direktno da osoba ne dolazi na posao, intervjue, ne druži se s ljudima i sl. To su drastični slučajevi, a nemali broj ljudi pre ispita povraća, ima proliv i napade panike, ali se na kraju ipak pokušavaju naterati da obave zadatak od koga se užasavaju.

    Ponekad im to uspeva, ponekad ne, pa ćete od mnogih čuti da nisu otišli na ispit jer nisu bili spremni ili će izmisliti izgovor koji im omogućava odlaganje sastanka i sl. Drugi uspevaju obaviti zadatak tabletama za smirenje, koje uvek imaju, pa ih piju i usred sastanaka. Nažalost, samo odlaganje nije dobro rešenje, jer fobična osoba živi s tim strahom i dalje, znajući da je 'užasna' situacija ponovo čeka. Naime, napad panike, odnosno užasni strah zapravo je reakcija organizma po principu 'beži da se spasiš', pa adrenalin skače. Kako situacija za beg objektivno ne postoji, adrenalin se troši u telu izazivajući navalu krvi u mozak, lupanje srca, trnce, naglo znojenje, talase toplo-hladno, nagli proliv ili potrebu za mokrenjem i još gomilu drugih, izrazito neugodnih simptoma, koji se razlikuju od osobe do osobe. Simptomi napada panike znaju biti toliko jaki da osoba zaista misli da će dobiti srčani ili moždani udar.

    U načelu, osobe sa socijalnim fobijama veoma su nezadovoljne sobom i svojom aktivnošću, niskog samopoštovanja, imaju izražen osećaj nesigurnosti. Socijalna fobija je ogromno opterećenje za obolelu osobu. Takve osobe najčešće ostanu socijalno izolovane, slabije su edukovane, češće su finansijski zavisne ili u finansijskoj oskudici, pate od dodatnih psihijatrijskih poremećaja, cesto razmisljaju o suicidu (samoubistvu), a neretko ga i izvrše.
    Lečenje

    Od psihoterapijskih metoda najuspešnije su kognitivno-bihevioralne (promena ponašanja i postepeno izlaganje fobičnim situacijama), a po potrebi se mogu uključiti i medikamenti. Lekovi koji su se pokazali generalno najefikasniji u terapiji socijalne fobije jesu oni koji inhibišu enzim monoamino oksidazu u CNS-u: reverzibilni inhibitori monoamino oksidaze (RIMA) i ireverzibilni inhibitori monoamino oksidaze (MAOI). Drugi lekovi korišćeni u tretmanu socijalne fobije uključuju benzodiazepine, beta blokatore i selektivne inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI).

    U svakodnevnom životu treba primenjivati tehnike meditacije i/ili relaksacije, redovno vežbanje, pravilno se hraniti. Uz pomoć psihoterapeuta treba u svakodnevnom životu aktivno menjati sliku o samome sebi, navike i ponašanja na području samopouzdanja, aktivno se zalagati za sebe, menjati pogrešna, negativna i štetna uverenja, podizati emocionalnu inteligenciju i sl. U slučaju napada panike treba primenjivati tehnike desenzitizacije (smanjenja osetljivosti), kako u mašti (meditaciji), tako i u stvarnom životu.

    izvor
    & underpaid......

  9. #9

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Citat Aiko kaže: Pogledaj poruku
    Razlika izmedju fobije i straha

    "Da bi postojanje straha ukazivalo na fobičan poremećaj potrebno je da strah ometa svakodnevno funkcionisanje osobe ili da osoba zbog njega trpi. Znači da osoba ne boluje od fobije ukoliko se čitav život bojala na primer zmija, ali joj taj strah nije smetao.Dakle o fobiji se govori onda kad strah stvara poremećaje u ponašanju i onemogućava obavljanje uobičajenih životnih funkcija."
    Evo, pogledaj sada koliko u celoj toj oblasti ima nedorečenosti.. odnosno, kako nije moguće povući jasnu granicu.
    Obzirom da sam neko za koga bi se moglo reći - neustrašiv (bar kad su u pitanju brza vožnja i razne vratolomije) iznenadilo me gledanje sopstvenog umiranja u avionu.
    Po prirodi inadžija, ja krenem da se vozikam i kad treba i kad ne treba - da strahom izbijem strah.
    Ali... situacija je svaki put bila, ako ne gora a ono ista.
    Tako sam umrla 13 puta i rekla - sad je dosta!
    Otišla sam i na razgovor kod psihoa.. da mi on da šifru o čem' se tu radi.
    Šifra: KlaustroFobija.. ogranak "vakum zatvoreni prostori".

    Ako jeste fobija .. a jeste,
    onda gorecitirano objašnjenje i nije (baš sasvim ) tačno.

    Ni najmanje mi ta fobija u životu ne smeta.. nema dodirnu tačku sa svakodnevnim funkcionisanjem.. čak i ne znam da postoji,
    Samo znam da tu ne treba sa moje bande više da se experimentiše ...
    i da u avion, podmornicu, hiperbaričnu komoru i atomsko sklonište više nikada neću ući.

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  10. #10

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Citat CHichaGlisha kaže: Pogledaj poruku
    Evo, pogledaj sada koliko u celoj toj oblasti ima nedorečenosti.. odnosno, kako nije moguće povući jasnu granicu.
    Ako jeste fobija .. a jeste,
    onda gorecitirano objašnjenje i nije (baš sasvim ) tačno.

    Ni najmanje mi ta fobija u životu ne smeta.. nema dodirnu tačku sa svakodnevnim funkcionisanjem.. čak i ne znam da postoji,

    Slazem se..ali sve sto ima veze sa ljudskom psihom je nedoreceno i nekako uvek moze da se protumaci na vise nacina..
    Verovatno su definicijom mislili na fobije koje zaista remete svakodnevno funkcionisanje i na njih se obraca veca paznja nego na neke fobije koje jednostavno mogu da se izbegnu, kao sto su voznja avionom i strah od zmija..
    Sigurno je lakse podnosljiva fobija od zatvorenog prostora, nego na primer fobija od mnostva ljudi..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  11. #11

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Citat Aiko kaže: Pogledaj poruku
    Sigurno je lakse podnosljiva fobija od zatvorenog prostora, nego na primer fobija od mnostva ljudi..
    Da. Plus, obrati pažnju ... samo "vakum zatvorenog prostora". Znači, ništa ono: liftovi, sobičci (bez windowSa), podrumi, tavani, tuneli, podzemni prolazi .. itt
    Koje olakšanje.
    Htedoh zapravo reći, to onda i nije fobija. A fobijom je zovu.

    Nego zamisli taj strah od mnoštva ljudi.
    Pa taj jadni čovek znači ne bi smeo ni na naš (prekrasni) forum da "dođe".. ?
    Ili bi smeo ?!



    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  12. #12

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Citat Aiko kaže: Pogledaj poruku

    Najviši odgovorni činilac nastanka fobija je dečiji strah.Neke dečije fobije nestaju na pragu puberteta, ali jedan manji deo može da se prenese i u odraslo doba.Često nije lako ni dokučiti kod odraslih da li je to neka nova pojava ili ponovo aktivirana fobija iz djetinjstva.Često se prvobitni objekat straha , zameni nekim drugim, novim, a pravi uzrok biva potisnut.To je mehanizam nastanka fobija.


    znanje.org


    Dete ne treba hvaliti i podržavati samo kada ispoljava hrabro ponašanje, već i onda kada ispoljava stid, strah ili se povlači, jer prihvatanje deteta sa ovakvim osobinama sprečava produbljivanje njegovih osećajnih problema i eventualni razvoj straha i fobija.
    Kod odraslih pacijenata se koristi tehnika "preplavljivanja", ali dete nikada ne treba naglo i na silu suočavati sa situacijama koje ga plaše.
    Kao kada smo pričali o alergijama i desenzibilizaciji i ovde bi trebalo postepeno i oprezno reagovati: oslušnuti te dečije strahove i tek onda, isto tako postepeno i dozirano, ohrabrivati dete da se suoči sa njima. U ovom slučaju bi, slikovito, strah bio antigen, a to da li će i kako dete "pronaći" antitela protiv raznih baba roga, u mnogome zavisi od roditelja. Ne insistirati na tome kada su umorni, telesno ili fizički iscrpljeni ili bolesni. Zvuči krajnje lako i logično, ali na sopstvenom detetu se najlakše i najčešće greši, pa bi neko neutralan i obučen itekako bio od pomoći u predupređivanju stanja koje nastaje kada se ta granica između straha i fobije prekorači.

    U dve reči: osluškivati dete.
    + dve:
    Reagovati ispravno.
    Poruku je izmenio DrinChe, 08.03.2010 u 00:05

  13. #13

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    A sta ako neko obucen, pored roditelja, ne moze da pomogne?

    Ceo zivot kuburim sa fobijom, od kako znam za sebe. Obelezila mi je najveci deo detinjstva. Mogu da kazem da sam zbog nje sebi uskratila mnoooooooge stvari koje sebi priuste tinejdzeri, ali ne. Krivica je samo moja i toga sam svesna sad kad sam starija, kad znam da sam samo sebi dovoljna i sama sebi najgora. Nije mi pomogao nijedan psihijatar, psiholog ili terapeut, a namenjala sam ih se od pete godine, nisu mi pomogli roditelji.. Nije da se nisu trudili, daleko bilo, ali nisu uspeli. Sama sam sebi lek i dijagnoza, kad je to jedini nacin. Bar ja to tako shvatam kod sebe i samo snagom volje mozes da se iscupas, ako se ikad iscupas.
    Cepa fobicni strah, sve u sesnaJs', al' ne dam se. Zelim normalno da zivim, a ne da budem sputana zbog straha.

    Imam crno na belo da patim od nekog poremecaja, zaboravila sam kog.. Odn. nisam normalna.

    Cim se pre suocis sa svojim strahovima, pre ce biti laske da pronadjes kljuc za njegovo otklanjanje.

    Naravno, ovde ne govorim o deci, govorim po sopstvenom primeru.
    Krek, krek.. Ne gudra

  14. #14

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Ti si veJika, bre, treba ti neko svučen, a ne obučen . Ovo je za maLI decA... To jest tate, mame, babe i dede... da ne peze i ne prave invalida od deteta, čak i ako se važe sve teorije poremaćaja ličnosti (neku su ti prikačili, garant), genetska predispozicija ili nešto sasvim, sasvim treće.

    Skoro je bio film na tv-u o u kome ima jedna super scena za vežbanje hrabrosti: deda (Pol Njumen) daje unuku štopericu na dar i pokazuje kako da zna koliki je jedan minut. Taj minut je bitan jer deda traži, u stvari više mu onako muški savetuje, da sledeći put kada oseti strah koji ga parališe uključi štopericu i bude hrabar samo taj jedan minut. Dalje ništa ne insistira, ne suflira, ne dobacuje. Mališa sam određuje trenutak (hej, deda ima poverenja u njega), pokušava i... uspeva, ne boji se!

    Tako bih ja sa velikima kojima je porastao i strah. Malo po malo, ali ne praviti pauze u vežbanju hrabrosti i ne oslanjati se ni na koga osim na sebe.Kaže i profesor Erić, a verujem mu, da su ljudi koji "služe" kao poštapalice isto što i zavisnost od lekova, alkohola, droge.
    Ono s početka ovog posta se ne šalim - seks i ljubav i neeema, kao rukom odnešeno. Verujem u tebe, a ti?

  15. #15

    Odgovor: Strah - fobična stanja

    Verujem, sta cu? Nema mi druge, kad samo na sebe mogu da se oslonim i sama sebi mogu najvise da pomognem i odmognem.

    Ako pronadjem tu dijagnozu, taj papir, poslacu ti nekako.. cisto da vidis da sam

    Krek, krek.. Ne gudra

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Strah od sreće
    Autor proleće u forumu Psihologija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 23.07.2015, 15:06
  2. Strah od starosti??
    Autor Leka u forumu Psihologija
    Odgovora: 58
    Poslednja poruka: 24.07.2012, 13:36
  3. Bolesti i patološka stanja kod dece
    Autor DrinChe u forumu Zdravlje
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 20.12.2011, 20:59
  4. Strah od zubara
    Autor _baba_ u forumu Zdravlje
    Odgovora: 55
    Poslednja poruka: 22.07.2009, 13:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •