Poučne priče - Melem za dušu - Strana 11
Strana 11 od 27 PrvaPrva ... 91011121321 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 151 do 165 od ukupno 399
  1. #151

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    "Odnos naš je bio jednostavan i sveden kao Vidin uski sobičak sa gvozdenim krevetom, stolicom, stolom i umivaonikom u uglu ispod prozora. I koliko god čeprkao po pamćenju sećam se samo dve rečenice za koje bi se moglo reći da su izražavale Vidina osećanja spram mene. Jedno veče, bez naročitog razloga, rekla mi je:

    - Ako ti je dosadilo, ne moraš više.
    - Zašto to kažeš?
    - Tako. Da znadeš.

    Namah su zolje zazujale oko mojih ušiju:

    - A tebi? Jel tebi dosadilo?
    - Meni je lepo.
    - I meni - rekao sam, verujući njenoj i znajući da je moja izjava dovoljna da tačno opiše prirodu našeg odnosa.

    Drugo očitovanje svojih osećanja sažela je Vida na kraju našeg poslednjeg susreta, pred njenu udaju za starijeg neženju, krojača iz Bulbuldera... Rekao sam na rastanku neku sasvim običnu reč. Poželeo sreću, već tako štogod, ostavio je u krevetu, i sam se uputio prema vratima sobička da bih se kao i uvek tiho iskrao u hodnik, kada me je pozvala:

    - Stevane!

    Zastao sam.

    - Fala - rekla je, sa osećajnošću, ali ublaženom onim životnim umorom koji je imao u sebi neku naročitu ljupkost.

    - Hvala i tebi - rekao sam uveren i onda kao i sada, da mi Vida nije zahvaljivala za izdašnu otpremninu kojom ju je darivao otac Milutin, već za jednostavnost u našoj vezi, jednostavnost odnekud sličnu dobroti, obostranoj, na koju je, naročito ona, tako retko nailazila u životu."




    ~ Slobodan Selenić "Očevi i oci"
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  2. #152

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jedna malo drugačija..

    Išle dvije ruže pustinjom.
    Pošto su strašno ožednile priđoše izvoru:
    - Mogu li se napiti vode?- upita jedna.
    - Možeš, ako mi daš jednu laticu.-odgovori izvor.
    Ruža dade laticu izvoru i napije se vode.
    - Ja ne dam moju laticu! - reče druga ruža.

    I one nastaviše zajedno kroz pustinju.

    Kada stigoše do drugog izvora prva upita:
    - Mogu li se napiti vode?
    - Možeš, ako mi daš jednu laticu.
    Ruža dade laticu i napije se vode.
    - Ja ne dam moju laticu! - reče druga ruža.

    I one nastaviše zajedno kroz pustinju...

    Dođoh do trečeg izvora...
    Pa do četvrtog...

    I na zadnjem izvoru ona ruža koja je latice uvene zato što nije imala
    više latica, a ona druga uvene jer nije imala vode.

    Pouka: DAVALA, NE DAVALA, UVENUT ĆEŠ!
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  3. #153

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Jeremija je bio zaljubljen u jednu vrlo visoku zenu. Svake veceri pratio ju je posle posla i stalno se nadao da ce je poljubiti, ali je bio suvise stidljiv da bi je upitao. Jedne veceri skupio je hrabrost.
    "Smem li da te poljubim?" - upitao je.
    Pristala je. Ali Jeremija je bio izuzetno niskog rasta, pa su pogledali naokolo ne bi nasli nesto na sta bi se popeo. U blizini je bila napustena kovacnica, pa se popeo na nakovanj, koji mu je omogucio da je poljubi.
    Produzili su daljei, nakon stotinak metara, Jeremija je opet upitao:
    "Draga, smem li da te poljubim?"
    "Ne", odgovorila je, "dosta je bilo za veceras."
    "Zasto mi onda ranije nisi rekla, da ne teglim prokleti nakovanj!?"

    Kada ljubav nosi teret, uopste ga ne primecuje.
    Ćuti i prenesi dalje....

  4. #154

    14 Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    "Od mojih prvih djačkih ljubavi, ostao sam stidljivo, beznadežno i nesrećno zaljubljen u žene: svaka žena koju sam voleo izgledala mi je suviše dobra za mene, gotovo nedostižna. Kao mlad nisam flertovao, nisam nikada imao male ljubavne avanture, i za sve vreme svog drugog braka, u kome sam bio duboko nezadovoljan, voleo sam žene, čeznuo za njima i izbegavao ih.
    Sada, kad počinjem da starim, žene su svuda oko mene iako ih nisam tražio. Čak je i moja večita stidljivost nestala. Ruke nalaze moju ruku, usne se priljubljuju uz moje. U mom uskovitlanom i pomalo napornom ljubavnom životu, u mirisu njihove kose, kože, pudera i parfema ja osećam da neko u meni zna čemu sve to vodi. Zna da će mi i ovo biti oduzeto, da ovaj pehar mora da se isprazni i da se ponovo do vrha napuni, do mučnine; da ova najskrivenija žudnja mora da se utoli i da umre, da ću iz ovog davno priželjkivanog raja uskoro morati da odem, svestan da je i on bio samo obična krčma iz koje ću pobeći trom i bez sećanja.

    Tako je oduvek bilo sa svim onim za čim sam žudeo: tek kada bih osetio da se moja želja umara i lagano gasi, nedostupni i željeni plod bi mi iznenada padao u krilo, ali i on je bio samo jedna jabuka kao i sve ostale: čovek je poželi i pojede i njena draž i čarolija nestanu. To je moja sudbina. Nekada sam čeznuo za slobodom i taj pehar sam već ispio, želeo sam da budem sam, kao što sam želeo slavu i blagostanje, ali samo da bih se zasitio i da bi me probudila nova žedj, drugačija, uvek drugačija. Kad se samo setim kako sam kao mlad poštovao brak i decu, toliko da sam se jedva usudjivao da ih poželim za sebe; imao sam i ženu i decu, moju dragu decu koju sam nežno voleo a šta mi je od svega ostalo! I slava je iznenada došla i brzo me zasitila, bila je tako glupa i dosadna! Jedno vreme sam želeo da imam samo jednostavan i bezbrižan život bez profesionalnih obaveza, bez slave, jednu kućicu u selu samo za sebe i to sam dobio; imao sam novac, napravio sam ljupku malu kuću i zasadio lep vrt jednog dana ponovo je sve postalo beznačajno i pretvorilo se u prah! Kao što sam u mladosti žarko priželjkivao velika putovanja Rim, Sicilija, Španija, Japan i to je došlo, i to je postalo moje, mogao sam da putujem i putovao sam vozom i brodom u mnoge daleke zemlje, obišao sam svet i vratio se, i taj plod sam okusio i više nije imao onu draž!

    To isto mi se sada dešava sa ženama. Nekada daleke, dugo željene i nedostupne, sada su moje. Bog zna šta ih je privuklo! Milujem njihovu kosu, uzdrhtale nežne grudi, i s čudjenjem držim u ruci rajski plod koji me mamio i koji sam zagrizao. Ukusan je, sladak i zreo, nema šta da mu zamerim samo što zasiti, brzo zasiti i već slutim da ću ga ubrzo odbaciti. Često sam se pitao šta to moji prijatelji vide u meni, šta žene nalaze u meni, jer im nisam odan ali u suštini sam znao i znam šta ih privlači i šta je to što mi još uvek daje izvesnu moć nad ljudima. Oni osećaju u meni ono što život čini neobičnim i burnim, naslućuju impulse i osećanja koja su promenljiva ali snažna, osećaju moju čežnju, vatrenu i neukrotivu, koja me uvek vodi ka nečem novom. Taj impuls i ta žedj pomažu mi da prodjem kroz sva kraljevstva realnog sveta, da ih iscrpim i učinim irealnim, i da, izgarajući i nadvisujući ih, pobegnem u bezimeno i nepoznato.

    Bilo je kasno kada sam se te prolećne noći popeo na brdo i vratio kući; kiša je tiho pevušila u dudovom lišću, pod mantilom se uz mene pripijala mala smedjokosa žena dok smo se opraštali. Kada je sa mojih grozničavih usana ispila poslednji poljubac pred svojom seoskom kućom, videh kako se na kišovitom nebu pomaljaju plavetnila i zvezde. Jedna od njih je bila moja srećna zvezda, Jupiter. Drugu, tajanstveni Uran, nisam video, njoj ja služim i ona je ta koja moju nemirnu sudbinu iz ovog bednog haosa vodi prema tajni i čaroliji. Ali ona je uvek tu i uvek me privlači i upija svojim ćutljivim, mističnim pogledom."



    ~ Čarls Bukovski
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  5. #155

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    PRIČA O TRGOVCU I PAPAGAJU

    Bio jedan trgovac namirnicama i imao je lepog zelenog papagaja. Papagaj je imao lep glas i lepo je govorio.
    Čuvao je prodavnicu,a ujedno privlačio i nasmejavao mušteriju svojim glasom i govorom. Lepo je pevao kao papagaj a lepo je i govorio ljudskim govorom.
    Jednog dana trgovac je otišao kući, a papagaja ostavio da mu čuva prodavnicu. Izenada, mačka je skočila u prodavnicu za mišem,a papagaju je od straha stala duša. Letao je po prodavnici tamo-ovamo, s jedne strane na drugu. Izvrnuo je posudu u kojoj je bio đul-jag (ružin parfem) i tako se prolio parfem. Trgovac se vratio od kuće i zadovoljan seo u svoju prodavnicu. Kada je opazio da je đul-jag proliven,naljutio se žestoko. Zgrabio je papagaja i zgulio mu perje s glave. Od ovog udarca papagaju se oduzeo glas pa je prestao govoriti. Trgovac je počeo žaliti šta je uradio. Od žalosti je počeo čupati sebi bradu i vikati : žalosti, teška žalosti, što sunce moga dobra prekri oblak. Da mi se bogdo ruka slomila, kad sam udario onoga što lepo govori.
    Davao je sirotinji milostinju, priželjkujući da se papagaju povrati glas i govor. Tri dana i tri noći je bio vrlo neraspoložen i gotovo je bio izgubio nadu.
    Pritiskivalo ga je stotinu briga, očekujući da papagaj opet progovori.
    U to, prođe ispred prodavnice siromašak obučen u vreću i obrijane glave kao tas. Najednom, papagaju se povrati glas, pa progovori i poviče siromahu :
    O ćelo, o ćelo, zar si i ti prolio đul-jag i umešao se u ćelavce !? Svi prolaznici su se od srca nasmejali na ove papagajeve reči i poređenje.

    *Postupak čistih ljudi nemoj meriti prema sebi. Zbog pogrešnog poređenja mnogi ljudi su širom svijeta skrenuli s pravog puta. Dve su vrste trstike, jedne su prazne, a iz srži drugih dobiva se šećer.

  6. #156

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    "Usporio sam korake i stao posmatrati ulicu za ulicom, svaku uvek drugačiju od svoje susedne. Jedna je bila mrina, druga bludna, ali sve su bile mračne i s nekim prigušenim šumom muzike i glasova... Ovde je sve: žene i igra, piće i prizori, ovde su pustolovine, i prljave i velike, i sa tobožnjom zatvorenošću draži dvostruko. Poslednji fantastični ostaci puteno nesređenog sveta, gde nagoni još surovo i neobuzdano izbijaju. Te su negrađanske ulice mračna šuma strasti, uzbudljive su po onome što odaju, a izazovne po onome što skrivaju. O njima možeš sanjati."



    ~ Štefan Cvajg "Ulica na mesečini"
    Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.

  7. #157

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Priča o Siniši
    Published on 05/08,2008


    Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za decu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti niko ko je tada prisustvovao tom događaju.

    Pošto je zahvalio školi i njenom predanom osoblju, postavio je sledeće pitanje: "Ako nije ometena spoljašnjim uticajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može da nauči sve one stvari koje mogu druga deca. Nije u stanju da razume i uradi sve ono što i njegovi vršnjaci. Gde je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu"?

    Publika je utihnula posle tog pitanja. Otac je nastavio: "Verujem da se, kada telesno i umno invalidno dete, poput mog Siniše, dođe na svet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dete".


    Potom produži: Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gde su neki dečaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali fudbal. Siniša je upitao oca: "Šta misliš, tata, da li bi me pustili da igram sa njima"?

    Sinišin otac je znao da većina dečaka ne bi želela da neko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osećaj pripadnosti i samopouzdanja, uverenje da od društva biva prihvaćen uprkos svom invaliditetu. Sinišin otac je prišao jednom od dečaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) da li bi i Siniša mogao da zaigra sa njima. Momčić se u neverici okrenuo prema igralištu i rekao: "Znate šta, gospodine, mi gubimo sa 4:1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa,..., može da igra za našu ekipu, pokušaćemo da ga postavimo na poziciju levog beka".

    Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmehom obukao dres svog tima. Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osećajem narastajuće topline u grudima. Dečaci su mogli jasno da vide i osete sreću ovog čoveka, ganutog oca koji radosno gleda kako njegov sin biva priman u njihov tim. Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze
    kontre, ali je još uvek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao levu stranu polovine terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmeh od uva do uva, dok mu je otac mahao sa tribine. U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4:3! Sada, sa jednim golom u minusu, smešila im se prilika za eventualno izjednačenje u zaustavnom vremenu od 5 minuta. I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dečaci su stali da se pogađaju ko će ga izvesti. Pade ideja da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu!? Na opšte iznenađenje - Siniši je ipak data lopta! Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni umeo pravilno da šutira, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana. Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svesno reskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio da se baci u pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu. Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i... traljavo zakačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično rešena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Medjutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše: "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni! Trči, trči, i ćušni je u mrežu! Nikada pre u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao, uspeo je, na jedvite jade, da stigne do nje pre nego što je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi šta će dalje. Svi graknuše: "Šutni je, šutni je u gol! Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom delirijumu, magnovenju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i... i smestio je u mrežu! Muk,... , a onda provala... prasak - svi skočiše: "Siniša, Siniša, bravo, Siniša!" Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi saigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasao svoj tim od poraza. "Tog dana...", okončavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu se suze kotrljale niz lice, "... dečaci obeju ekipa doneli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svet".

    Siniša nije preživeo do sledećeg leta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presrećan i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga plačući od sreće!

  8. #158

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Rjokan, učitelj zena, živeo je vrlo skromno u jednoj maloj kolibi u podnožju brda. Jedne večeri lopov uđe u kolibu i otkri da u njoj nema ničega što bi se moglo ukrasti.
    Rjokan se vrati i zateče ga. "Možda si prešao dug put da me posetiš", reče pljačkašu, "i ne bi trebalo da se vratiš praznih ruku. Molim te, uzmi moju odeću kao poklon."
    Lopov ostade zaprepašćen. Uze odeću i pobeže.
    Rjokan sede onako neodeven da posmatra mesec. "Jadnik", sanjario je, "voleo bih da sam mogao da mu dam ovaj lepi mesec."

    ************************

    Jedan bogataš zamoli Sengaia da napiše nešto za trajnu sreću njegove porodice, a što bi moglo da se prenosi kao dragocjenost iz generacije u generaciju.
    Sengai uze veliki komad papira i napisa: "Otac umire, sin umire, unuk umire."
    Bogataš se razljuti. "Zamolio sam te da napišeš nešto za sreću moje porodice! Zašto se ovako šališ?"
    "Nisam imao namjeru da se šalim", objasni Sengai. "Kada bi prije tebe tvoj sin umro, to bi te vrlo ojadilo. Kada bi tvoj unuk nestao prije tvog sina, obojici bi vam prepuklo srce. Ako tvoja porodica, generacija za generacijom, umire redom koji sam ja označio, to će biti prirodan ljudski tok. Ja to zovem istinskom srećom."

    zen pričice

  9. #159

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Priča o Nasrudinu

    Često je Nasrudin putovao iz Perzije u Grčku na leđima noseći magarca.Svaki put bi krenuo punih bisaga, a vraćao se s praznima, peške.Svaki put bi granični stražar pretraživao putnika u potrazi za prokrijumčarenom robom.Nikada mu ništa nije našao.
    ''Šta imaš uza se, Nesrudine?''
    A Nasrudin bi svaki put nevino odgovarao:
    ''Ja sam krijumčar.''
    Posle nekoliko godina, dobro odeven, nakićen i uhranjen, Nasrudin se sa velikom pratnjom preselio u Egipat. Tamo se sreo sa jednim carinikom sa persijsko - grčke granice.
    ''Reci mi, mula, sada kada si izvan domašaja perzijskog i grčkog zakona, kada ovde živiš kao raskošnik bez premca - kaži, šta si krijumčario u ona vremena, a što mi nikako nismo uspeli otkriti?''
    ''Magarce'' , odgovori Nasrudin.

  10. #160

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Kovačev šegrt

    Kovačev šegrt je poželeo da se osamostali. Kupio je nakovanj, čekić, meh, i dao se na posao. No, gvožđe se nije pokazalo kovno. Potražio je savet od svog učitelja. Učitelj mu reče:
    -Imaš sve što ti treba. Osim iskre.

  11. #161

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Pobednikov venac

    Jednom je svemirska majka, Paravati, pozvala preda se svoja dva sina, Ganešu i Kartikeju.
    -Pojurite obojica oko sveta - reče Paravati - pa ko od vas dvojice prvi stigne do mene, tome ću dati venac pobednika.
    Kartikeja smesta zajaše svog pauna i da se u strelovit trk. Ganeša, mlađi, mirno obiđe majku i vrati se na mesto sa kojeg je krenuo, pokloni se majci i reče:
    -Majko, obišao sam svet.
    Paravati se nasmeši i ovenča ga pobedničkim vencem.

  12. #162

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Žabice

    Bila je jedna grupa žabica koje su se želele takmičiti. Želele su izaći na veoma visoku kulu pa je došlo mnogo gledaoca da daju podršku žabicama.

    Utakmica je počela...
    Ali...
    Niko od prisutnih gledaoca nije verovao da će neka žabica uspeti doći do vrha kule.
    Klimali su glavama i govorili:
    Joj, to je veoma naporno, nikada neće uspeti!
    ili:
    Ma neće uspeti, kula je veoma visoka!
    Žabice su počele da zaostaju...
    ...osim jedne, koja je brzo puzila, sve više i više...
    Gledaoci su vikali:
    To je veoma naporno! Nemoguće je tako visoko dospeti!
    Jedna po jedna, žabice su odustajale i okretale se natrag...
    osim jedne koja je istrajno išla napred... i uopšte se nije htela predati!
    Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
    Ostale žabice, kao i gledaoci, su želeli saznati kako je uspela baš ona uraditi ono što su ostali smatrali nemogućim.
    Jedan gledaoc je pristupio žabici i zapitao je kako je uspela skupiti toliko snage I volje da izađe do samog vrha .
    Tada se ispostavilo, da je... pobednička žabica gluva!!!
    Naravoučenije?
    Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimisti . . . jer ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
    Uvek misli na snagu reči jer sve što čuješ ili čitaš utiče na tvoja dela!
    Dakle:
    Budi UVEK OPTIMISTA!
    i šta više
    jednostavno budi gluv kada ti neko kaže da ne znaš i ne možeš ostvariti svoje snove!
    Pomisli:
    U svemu možeš uspeti kad to stvarno želiš!

  13. #163

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    Košulja sretnog čoveka

    Razboleo se jedan kralj od čamotinje i nije više znao šta bi na ovom svetu zavoleo, šta poželeo. Stao je venuti kralj i dvorski savetnici dadoše se u brigu i počeše se domišljati kako da ga ozdrave od ove boljke koja spopada site i bogate. Nakon dugog većanja lekara bi propisan lek : kralj će ozdraviti onog časa kada na sebe obuče košulju sretnog čoveka.

    Krenuše svetom mnoge poslaničke grupe u potragu za sretnim čovekom. Propešačili su sela i gradove, obišli imanja i kolibe i svuda gde bi naišli na čoveka koji nije izgledao uplašen, namrgođen ili setan, pitali su ga da li je on sretan čovek.
    Uvek su dobijali odrečan odgovor - svakoga je na ovom svetu snašlo ponešto zbog čega se osećao nesretnim, bilo da je to što nije imao poroda, što mu je porod pokosila bolest, bilo to što je bio siromašan ili što je strepio nad svojim bogatstvom, to što je bio osamljen ili što je živeo sa ljudima koje nije voleo ili to što je voleo ljude koji nisu živeli sa njim...

    Kada su već sve pretražili poslanici i kada su se umorni vraćali u prestonicu, dopre im do uha nečije veselo pevanje. Videše pred sobom čoveka koji sedi na suncu i peva. Upitaše ga za razlog njegovog veselja.
    -Nemam nikakvog razloga - odgovori čovek - ja pevam naprosto zato što sam sretan!

    Kada su to čuli kraljevi poslanici jurnuše do čoveka da mu brže - bolje skinu košulju. Ali, da! Na sretnom čoveku ne beše košulje.

  14. #164

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    PRICA


    - E, sad, rece Vanja i stavi svesku na sto - hajde da pisemo pricu.
    - Hajde, rece Lenocka i sede na stolicu.
    Vanja uze olovku i napisa "Bio jednom jedan kralj". Onda se zamisli i
    zagleda u tavanicu. Lenocka pogleda u svesku i procita sto je Vanja
    napisao.
    - Vec postoji takva prica - rece Lenocka.
    - Otkud znas, upita Vanja.
    - Znam jer sam citala - rece Lenocka.
    - Kako ide? - upita Vanja.
    - Kralj je jeo kompot od jabuka kada mu nesto zape u grlu; kraljica ga
    udari po ledjima kako bi mu izbila parce jabuke, ali kralj pomisli kako
    ona hoce da se bije pa je tresnu casom po glavi. Kraljica se razjari i
    tresnu kralja tanjirom. Kralj lupi kraljicu cinijom. Kraljica udari
    kralja
    stolicom. Kralj skoci i udari kraljicu stolom. Kraljica srusi orman na
    kralja. Ali kralj ispuza ispod ormana i tresnu kraljicu svojom krunom.
    Onda kraljica dohvati kralja za kosu i zavitla ga kroz prozor. Ali
    kralj
    se dotetura natrag u sobu kroz drugi prozor, zgrabi kraljicu i gurnu je
    u
    pec. Medjutim, kraljica se provuce kroz dimnjak na krov, spusti se niz
    gromobran u bastu, i vrati se u sobu kroz prozor. Kralj zapali vatru u
    peci da spali kraljicu. Kraljuca se dosunja iza njega i gurnu ga. Kralj
    upoade u pec i izgore. To je kraj price - rece Lenocka.
    - Vrlo glupa prica,rece Vanja. Ja sam hteo da napisem jednu sasvim
    drugu.
    - Hjade onda napisi, rece Lenocka.
    Vanja uze olovku i napisa: "Bio jednom jedan razbojnik."
    - Cekaj malo! uzviknu Lenocka. - Vec postoji jedna takva prica.
    - Nisam znao, rece Vanja.
    - Kako da ne, rece Lenocka. - Razbojnik je pokusao da pobegne od cuvara
    i skocio na konja, ali je skocio prejako, preleteo na drugu stranu i pao.
    Razbojnik onda opsova i skoci ponovo na konja, ali opet pade na drugu
    stranu jer nije dobro procenio svoj skok. Razbojnik se podize, zapreti
    pesnicom, skoci opet na konja prejako i pade. Onda razbojnik izvuce iz
    opasaca pistolj, opali u vazduh i ponovo skoci na konja, ali sa takvom
    silinom da prelete preko njega i tresnu na zemlju. Onda zgrabi kapu s
    glave, zavitla je na zemlju, izgazi je i opet skoci na konja, i ponovo
    predaleko pa pade i slomi nogu. Konj otkasa malo dalje. Razbojnik
    dosepa
    do konja i tresnu ga pesnicom po glavi. Konj pobeze. Cuvari dojahase i
    bacise razbojnika u zatvor.
    - Ali ja necu da pisem o razbojniku - rece Vanja.
    - Pa o cemu hoces da pises? - upita Lenocka.
    - Hocu da pisem pricu o kovacu. - rece Vanja.
    Vanja napisa: "Bio jednom jedan kovac".
    - Postoji vec jedna slicna prica! - uzviknu Lenocka.
    - Stvarno? - rece Vanja i ostavi olovku.
    - Naravno - rece Lenocka. Bio jednom jedan kovac. I, jednoga dana,
    kovao
    on potkovicu i toliko je jako zamahnuo cekicem da je glava cekica
    poletela
    sa drske, odletela kroz prozor, ubila cetiri goluba, udarila u
    vatrogasnu
    kulu, odbila se na drugu stranu, razbila prozor na kuci komandira
    vatrogasne brigade, preletela preko stola za kojim su sedeli komandir
    vatrogasne brigade i njegova zena, probila zid kuce komandira
    vatrogasne
    brigade i izletela na ulicu. Tamo je zveknula u jednu banderu, okrznula
    nogu sladoleddzije i pogodila Karla Ivanovica Sustergina u glavu. Bas u
    tom trenutku on je skinuo svoj sesir da rashladi glavu. Posto je
    pogodila
    u glavu Karla Ivanovica Sustergina, glava cekica je poletela nazad,
    ponovo
    okrznula sladoledziju po nozi, udarila dva macora koji su se borili na
    krovu, tresnula jednu kravu, ubila cetiri vrapca, opet uletela u
    kovacnicu
    i vratila se na drsku koju je kovac jos drzao zamahnutu u svojoj desnoj
    ruci. Sve se to desilo tako brzo da kovac nista nije primetio, pa je
    nastavio da kuje potkovicu.
    - Znam da je prica o kovacu vec napisana, ali ja hocu da napisem pricu
    o
    sebi - rece Vanja i napisa: "Bio jednom jedan decak i zvcao se Vanja".
    - Vec postoji takva prica - rece Lenocka. - Bio jednom jedan decak i
    zvao
    se Vanja i on podje...
    - Cekaj malo - rece Vanja - ja sam hteo da napisem jednu pricu o sebi.
    - Vec je napisana jedna prica o tebi - rece Lenocka.
    - To je nemoguce - rece Vanja.
    - Kazem Ti vec je napisana - rece Lenocka.
    Gde je napisana? - upita Vanja zapanjeno.
    - U knjizi "Takmicenje", a napisao je Danil Harms.


    Danil Harms

  15. #165

    Odgovor: Poučne priče - Melem za dušu

    O ujedu guje

    Jednoga dana zaspao beše Zaratustra pod jednom smokvom, jer je bilo toplo, i savio beše ruke preko lica. Ali dođe jedna guja, i ujede ga za vrat da je Zaratustra glasno jauknuo od bola. Kada je skinuo ruku s lica, pogleda zmiju: a ona poznade oči Zaratustrine, poče se nespretno svijati, i htede da umakne. Ne beži, reče Zaratustra; još ti se nisam zahvalio! Ti si me za vremena probudila, jer dug je još put moj. Kratak još put je tvoj, reče tužno guja; moj otrov ubija. Zaratustra se osmehnu. Zar može poginuti zmaj od zmijskog otrova? reče. Nego, uzmi natrag svoj otrov. Ti nisi dosta bogata da bi mi ga mogla pokloniti. Na to mu guja pade ponovo oko vrata, i lizaše mu ranu. Kada je jednom Zaratustra pričao ovo svojim učenicima, pitahu ga oni: A šta je, o Zaratustra, naravoučenije iz te tvoje priče? Zaratustra na to pitanje odgovori ovako:Dobri i pravedni kažu za mene da sam uništitelj morala: moja je priča nemoralna. Ali ako imate dušmanina nemojte mu vraćati zlo dobrim: jer to ponižava. Nego, dokažite još, da vam je učinio nešto dobro. A bolje je i da planete gnevom nego da ponižavate! Ako vas psuju, ne bi mi bilo pravo da vi blagosiljate. Bolje isto tako psujte i vi malo! Učini li vam se velika nepravda, učinite brzo i sami još pet malih! Strašno je pogledati onog koga nepravda sama tišti. Da li ste to već znali? Podeljena nepravda je pola pravde. Onaj neka uzme nepravdu na se koji je može poneti! Mala osveta čovečnija je nego nikakva osveta. A ako kazna nije za prestupnika u isti mah i pravda i počast, onda ne marim ni za vaše kažnjavanje. Otmenije je da kažeš za sebe da nemaš pravo, nego da silom zadržiš pravo, osobito ako imaš pravo. Samo, mora čovek biti dovoljno bogat za to.Ja ne marim za vašu hladnu pravičnost, iz oka sudija vaših uvek viri dželat, i njegov hladni nož. Recite, zar nema nigde pravičnosti koja bi bila ljubav sa vidovitim očima? Pronađite mi već jednom ljubav koja neće poneti na sebi samo svu kaznu, već i svu krivicu! Pronađite mi već jednom pravičnost koja će svakog osloboditi, osim onoga koji sudi! Evo čujte još i ovo! Onome koji bi da je pravičan do krajnosti, pretvara se i laž u čovekoljublje. Ali, kako bih mogao biti pravičan do kraja! Kako bih mogao dati svakome svoje? Treba da se zadovoljim. da dam svakome moje. Naposletku, braćo, čuvajte se da ne činite nepravo usamljenicima! Da li bi mogao usamljenik to zaboraviti! Ili, zar bi mogao vratiti zlo zlim! Usamljenik je kao dubok kladenac. Lako je, baciti kamičak u nj; ali kad potone do na dno, recite, ko bi ga opet izneo? Čuvajte se da ne povredite usamljenika!

    Fridrih Niče- Tako je govorio Zaratustra
    nije dotakla ništa što bi moglo da boli
    njene ruke su bele kao led
    njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje

Strana 11 od 27 PrvaPrva ... 91011121321 ... PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •