Znate li šta ne volim?
Neki ljudi su morali, silom prilika, da odu iz Srbije. Jednostavno, to je i za nekog i njegovu porodicu bilo najbolje rešenje i to nije sporno. Svi znamo kako se nekad ( u manjoj meri i sad), loše živelo. Neizvesna budućnost, ratovi, inflacija itd. da ne zamaram stvarima koje su svima poznate. Dakle, ti ljudi koji su otišli pričaju, iz inostranstva sa par hiljada km daljine, kako oni vole Srbiju, kako je njima bili žao svih nas koji smo svašta proživljavali, kako saosećaju sa nama ali... Pitam ja njih, ako im je toliko žao, ako vole Srbiju, što ne ostave svoja radna mesta, svoje stanove ili kuće i da, sa nama, podele sudbinu, ma kakva ona bila. Znam, mnogi će reći, oni koji su u inostranstvu nam više mogu pomoći ako su tamo gde jesu, na mnoge načine i to nije sporno ali me jako nervira kada nam oni "kroje" sudbinu raznim patriotskim izjavama. Mi koji živimo u središtu, u centru zbivanja, najbolje znamo kako nam je. Daleko od toga da ja mrzim ljude iz dijaspore ali oni znaju, nehotice, da o nama, u svetu, stvore pogrešnu sliku. Svaka nam je pomoć potrebna ali ne ona koja stvara pogrešnu sliku o nama. Nismo mi idealni, daleko od toga ali molim uvažene ljude iz dijaspore, da se uzdrže od raznih "patriotskih" izjava. Mi koji živimo ovde i proživljavamo sve ove gluposti, najveće smo patriote.