Irig - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 20 od ukupno 20

Tema: Irig

  1. #16

    Odgovor: Irig

    Svi putevi iz Srema za NS, vode kroz Irig.
    Poznat je i po pudarskim danima koji se odrzavaju u vreme berbe grozdja
    a u slavu PUDARA....cuvara vinograda.
    Volim Irig i zbog Borislava Mihajlovica Mihiza.
    [IMG]URL=http://img519.imageshack.us/i/mihiz.jpg/][/URL][/IMGBorislav Mihajlović Mihiz
    (1922-1997)

    Književnik, kritičar, esejista, putopisac, dramaturg, pesnik, dramski pisac i polemičar, rodio se 17. oktobra 1922. godine u svešteničkoj porodici u Irigu.



    Iste godine je počeo da pohađa Klasičnu gimnaziju u Sremskim Karlovcima, i bio jedan od najboljih njenih učenika u dugogodišnjoj istoriji ovog kulturnog i prosvetnog zdanja.

    Neprikosnoveni, najbolji đak "srpskog Hajdelberga" bio je on - Mihiz. Često je zbunjivao i same profesore kad na pitanja ne bi odgovarao, već sam govorio o onome što nije predavano, niti se u udžbenicima nalazilo. Bio je vunderkind koji se više ponosio svojim bećarskim podvizima nego prvom nagradom Dunavske banovine za najbolji književni rad, ili time što je bio jedini srednjoškolac u toj Banovini koji je govorio za Radio Beograd, a u Politici, potom, izlazi još i članak sa pohvalom "tečnoj, odrešitoj reci karlovačkog đaka". Svoje školovanje u Karlovcima završava 1941. godine.


    Po završetku rata 1945. upisuje Filozofski fakultet, grupu za srpskohrvatski jezik i književnost u Beogradu. Čudo je karlovački đak bio i na beogradskim studijama, odmah posle 1945. na ispitima, na prvim književnim okupljanjima, a još ponajviše u prepunom amfiteatru Pravnog fakulteta gde se prvi javno pobunio protiv pobedničkog realizma u pesništvu. Prestupan i prkosan, kakav je bio u gimnaziji, širio je zarazu svog slobodoumlja gde god bi se našao i u svemu zaslužio da bude izbačen sa studentske "radne akcije", jer je odista bio intelektualni i moralni provokator, možda najdragoceniji za koga se zna iz tog vremena.



    Od 1951. do 1954. radi kao književni kritičar NIN-a, gde na svoja čuvena tri stupca tog lista nije bio zastupnik ideja i pravaca, već isključivo dobre literature. Uzeo je pravo, jedini on tada, da o svom sudu govori u prvom licu, a ne manju slobodu da ideološku kritiku zameni ozloglašenom "impresionističkom", koja mu je donela slavu najčitanijeg kritičara u publici, najuticajnijeg među piscima. Slavu nepotkupljivog kritičara stekao je u mladosti retko jasnim kritikama. Bile su to prelepe promocije njegovih prijatelja koji su prvi zbrisali iz socrealističke literature u odjednom (Mihizovom zaslugom), dozvoljenu i neophodnu modernu literaturu.

    Kada bi Mihiz rekao za koga da je njegov prijatelj, bilo je to upozorenje sabesednicima da tu "živinu" ne čerupaju, jer će poletiti svačije perje. Mihizovi su prijatelji bili romanopisci, generali stare i nove Jugoslavije, udbaši, zatvorenici, pokeraši, glumci, dekorateri, kaskaderi, profesori i studenti, dame i prostitutke, žrtve i dželati, religiozni zanesenjaci i ubeđeni ateisti. Nije dakle, bio probirljiv u druženju, jer zanimljivijim je smatrao problematične ljude od onih sa kojima je uvek sve u redu i na svom mestu.

    Potom, 1956. dolazi u Novi Sad za upravnika Biblioteke Matice srpske, značajne, krupne i složene organizacije i rukovodio je njome na svoj izuzetni način, rešavajući briljantno i energično zadatke koji nisu bili nimalo laki. Bio je, zatim, član Matičinih upravnih i uređivačkih tela: član uredništva Letopisa Matice srpske i njegov saradnik; član uređivačkog odbora izvanredne biblioteke Srpska književnost u sto knjiga, fundamentalne književne edicije koju je on u stvari i zamislio, kao što je uopšte, u skladu sa prirodom svog dara, umeo da oseti i podstakne, zamisli i oživi i mnoge druge nove stvari. Njegov rad ostavio je vidan trag u životu i liku Matice srpske, u kojoj je proveo četiri godine.

    Nemirni njegov duh vraća ga nazad u Beograd gde 1960. postaje umetnički savetnik Avala filma, da bi na tom radnom mestu ostao do 1963. godine, sarađujući sa filmskim stvaraocima iz zemlje i sveta.

    Godine 1967. postaje urednik Izdavačkog preduzeća "Prosveta", ali posle četiri meseca napušta ovu ustanovu zbog izdavačke politike. Setimo se koliko je pisaca otkrio i podržao, rastumačio i odbranio njihova dela, ali ni u jednoj izdavačkoj kući, pa ni u "Presveti" za njega nije bilo uredničkog mesta.

    Mnogi pisci iz njegovog kruga postali su akademici. U šali se govorilo da bi Mihiz i iz suve drenovine iscedio akademika. Sam to, međutim, nikad nije postao, zbog kritiko-vanja postojećeg režima.

    Sa Mirom Trailović stvara sada već kultno pozorište Atelje 212, i biva njegov umetnički savetnik od 1971. do 1983. godine. U pozorišnom bifeu održao je na hiljade blistavih predavanja o književnosti, pozorištu, slikarstvu, moralu, načelima humanizma, prijateljstvu, istoriji religije, filmu i ko zna čemu sve ne. Bio je bridak polemičar, znao je da odbrani svoje gledište, a opet razuman, trpeljiv i ekumenski nastrojen pregovarač.

    U to vreme bio je najoštriji kritičar režima, dela i rada Josipa Broza, uzimajući u zaštitu i braneći svojim blistavim umom kao sečivom žileta, disidentske krugove u zemlji.

    Iz njegovog pera izašle su sledeće knjige: Pesme 1947, Ogledi 1951, Od istog čitaoca 1956, Srpski pesnici između dva rata 1956, Književni razgovori 1971, Izdajice 1986, Portreti 1988, Autobiografija - o drugima prva knjiga 1990. Autobiografija - o drugima druga knjiga 1993, Kazivanja i ukazivanja 1994. godine.

    Beogradska pozorišta, kao i više scena širom zemlje, izvela su Mihizove drame Banović Strahinja, Komandant Sajler, Kraljević Marko, Optuženi Petar Todorović.

    Važnije dramatizacije su mu: Poetska panorama Vojvodine, Stradija, Autobiografija, Lopov, Derviš i smrt, Lulu, Ranjeni orao, Meda Vuka Manitoga, Korešpodencija, Gorski vijenac, Kolubarska bitka, Valjevska bolnica.

    Sarađivao je u listovima: NIN, Politika, Književne novine, Književna reč, Dnevnik, zagrebački Vjesnik, ljubljansko Delo, bečki Die Presse, itd; u časopisima Letopis Matice srpske, Književnost, Savremenik, Delo i mnogim drugim u kojima je objavljivao članke, eseje, kritike, putopise, feljtone, intervjue.

    Napisao je nekoliko filmskih scenarija i sarađivao na njima, među kojima su: Orlovi rano lete (režija Soja Jovano-vić) Ponoćna zvona (režija Orson Vels), Vojnik i pas (režija Andžej Vajda), Čovek i ptica (režija Dušan Markavejev), Zaseda (režija Žika Pavlović) itd.




    Nosilac je mnogih književnih nagrada: Sterijina nagrada za dramu Banović Strahinja; Sterijina nagrada za dramatizaciju Nušićeve Autobiografije, Sterijina nagrada za adaptaciju Pekićeve Korešpodencije, Nagrada Marin Držić udruženja dramskih umetnika Jugoslavije za dramu Banović Strahinja; nagradu Biblioteke "Đorđe Jovanović" za knjigu kritike Portreti, nagradu "Miloš Crnjanski" za prvu knjigu Autobiografija - o drugima; nagrada "Čalabrčak" za esej U znaku kukuruza.

    Borislav Mihajlović najmanje je pisao a najviše živeo svoje književno delo. Svojim životom je demantovao Krilova i druge basnopisce. Mihiz je bio cvrčak koji je mrave učio da rade. Bio je kapiten i trener svakog antikomunističkog umetničkog tima, savetovao je svakoga Šta i kako da igra. Pravio se da ne primećuje kako disidenti igraju sebično, za svoju slavu, svog kritičara i svoje članstvo u SANU.

    Nepormirljivi antikomunista, neprikosnoveni književni autoritet i neizabrani vrhovni sudija u svim stvarima književne estetike, hrabri i pravi Sremac, bez dlake na jeziku, resio je da proćerda sebe.

    Zatvorio se u svoj beogradski stan, legao u krevet, okrenuo se zidu i resio da prekine svaki kontakt sa svetom u kojem još dugo razum neće pobediti režim. Razočaran, zgađen i očajan otišao je sa ovog sveta 15. decembra 1997. godine, a sahranjen je na očev rođendan u svome rodnom Irigu uz prisustvo mnogobrojnih poštovalaca, nezamenljivi Mihiz, za mnoge od nas najblistaviji um, najširi duh, koji je svojom smrću prestao da dežura sa fenjerom u pomrčini našeg vremena.


    ]
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  2. #17

    Odgovor: Irig

    Naseljena mesta iriske opstine su : Vrdnik, Dobrodol, Šatrinci, Jazak, Grgeteg, Neradin, Krušedol Selo, Krušedol Prnjavor, Rivica, Mala Remeta i Velika Remeta.




    Grgeteg je selo planinskog tipa, izduzeno duz Kalinog potoka. Istorijska proslost naselja povezana je s nastankom manastira Grgeteg koji predstavlja spomenik kulture pod zastitom drzave. Po predanju, ovaj manastir osnovao je u drugoj polovini XV veka (1471) despot Zmaj Ognjeni Vuk, za svog slepog oca Grgura, sina despota Djurdja Brankovica. Prema ovom predanju, po ocevom imenu manastir je i dobio ime, a kasnije i naselje. Pisani pouzdaniji dokumenti iz turskog perioda svedoce da je manastir postojao u prvoj polovini XVI veka. Prema tefteru nastalom 1545-48. godine pominje se manastir Grgetega kao duznik 50 aspri -akci. U slicnim tefterima on se pominje jos 1566-69, 1578. i 1591. godine. Pri kraju XVI veka u dugotrajnim austro -turskim ratovima manastir je stradao i opusteo. U takvom stanju manastir je 1691. godine poklonjen episkopu Isaiji Djakovicu, koji ga je obnovio. Sledeca obnova izvedena je konacno 1722. godine. Zidanje danasnjih zgrada manastirskog konaka zapoceto je tridesetih godina XVIII veka i trajalo je do 1766. godine. Nova, druga po redu crkva ovog manastira podignuta je na mestu prvobitne 1770-71. godine ktitorstvom mitropolita Jovana Georgijevica. Nakon dovrsenja crkve novi ikonostas slikao je 1774. godine i slikar Jovan Orfelin. Od ovog ikonostasa sacuvane su samo dve prestone ikone (Sv. Nikola i Sv. Jovan). Novi ikonostas je slikao 1901-04. Uros Predic. Ova originalna oltarska pregrada sacuvana do danas sadrzi bocne i carske dveri izvedene od drveta, dok su svi ostali delovi ikonostasa izradjeni od mermera, gipsa i metala.
    Posebnu zanimljivost predstavlja mala unutrasnja kapela. Oko 1911. godine ikonostas kapele radio je Pjer Krizanic. Od njegovih radova sacuvana je samo ikona Tajna vecera. U drugom svetskom ratu manastir je tesko stradao. Zvonik je miniran i srusen do polovine. Zgrade manastirskih konaka su veoma ostecene, a fasade crkve i konaka demolirane. Delimicna obnova izvrsena je 1950/51. godine, a najnovija obnova 90-ih godina. Od starina u manastiru treba pomenuti veliku ulaznu kapiju iz 1760. godine. Oko hrama je manastirski park zvani Tabla sa grobom arhimandrita Ilariona Ruvarca iz 1905. godine.






    Od spomenika novije istorije u selu se na Domu kulture nalazi spomen ploca s imenima poginulih boraca i zrtava fasistickog terora iz Grgetega. Spomen ploca je podignuta 29. novembra 1982.
    Samo selo Grgeteg datira od XVIII veka kada je nastalo kao prnjavor. Prvobitni prnjavorci bili su stanovnici iz Srbije koji su dobijali posede od manastira. Vecina ovih poseda bila je pod sumom koju su prnjavorci krcili i pretvarali u oranice.
    Danasnji izgled sela je takav da njega sacinjava dva reda nepravilno usorenih kuca s obeju strana Kalina -Luka potoka. U selu postoji samo jedna ulica koja se pruza priblizno pravcem sever -jug, Ulica Branka Radicevica. Ulica se proteze s obeju strane potoka, na kojem se nalaze dva mostica. Ova jedina ulica je asfaltirana 1979. godine.
    U selu ne postoji ni jedan objekat drustvenog standarda. Posle rata ovde je za kratko bila jedna prodavnica mesovite robe. Selo je nekoliko godina posle rata imalo i skolu, dok je danas nema. Ambulanta u selu ne postoji vec je najbliza u Prnjavoru. Postoji dom kulture u veoma losem, oronulom stanju i sva njegova aktivnost izgleda da se svodi na organizovanje "disko veceri". Iako ima asfaltni put, selo nema organizovan javni prevoz. Selo je elektrificirano 1959. godine. U naselju nema vodovoda, ni uredjene kanalizacione mreze. Sve kuce su prizemne i gradjene su na stranama pomenutog potoka.


    yumreza.org



    YouTube- Manastir Grgeteg

    Poruku je izmenio Aiko, 28.02.2010 u 19:11
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  3. #18

    Odgovor: Irig

    Dobar dan zelm,

    ljudski je da se predstavim, zovem se Petar. Prvi put sam ovde, na ovom forumu. Posto sam sa svojom ekipom ljudi uradio, "napravio" tri promotivna, turisticka filma i kataloge koji prate Opstinu Irig kao neiskorisceni turisticki potencijal odlucio sam da se malo ovde reklamiram. Nadam se da mi niko od vas to nezamera.
    Ako je neko zainteresovan da vidi kataloge, filmove, mozda i kupi neka mi se slobodno javi, zasada na pvt.
    Svakom ponaosob zelim opusten i topao vikend,

    Petar, alijas "Fruskogorac"

  4. #19

    Odgovor: Irig

    Da li neko zna u cijem vlasnistvu je vinarija Irig?
    Prolazio sam dosta puta pored iste i uvek me je zanimalo da li je u funkciji i ko je vlasnik!

  5. #20

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •