Janko Tipsarevic
Janko Tipsarevic je zapoceo da igra tenis sa 6 godinaa sa 8 godina je poceo da igra za Teniski klub Novi Beograd. Trenirao ga je ruski trener Roman Savochkin.
Otac Pavle je profesor, a majka Vesna je domacica. Njegova baka cuva clanke o Janku... Njegov mladji brat Veljko je dvije godine mladji od njega. Pored srpskog jezika, govori i engleski i ruski. 2006. godine zavrsio je visu skolu Sportski Menadzment u Beogradu. Voli snoubording, haus muziku i da cita filozofsko/psiholoske romane (Nice, Dostojevski, Gete...). Na lijevoj ruci ima tetovazu: "Lepota ce spasiti svet" iz romana Idiot od Dostojevskog. Dok je odrastao divio se potezima Agasija i Kafeljnikova. Kako kaze, vise mu lezi igra na sporijim podlogama.
Presjek karijere
U juniorskoj kariji stigao do broja 2 u 2001. Pobjednik je juniorskog Australian Open-a. Stigao je i do cetrvrtfinala na juniorskom roland Garosu. Izmedju 1999-2001 ima skor od 8-3 na ITF juniorskim turnirima.
U Davis Cup reprezentaciji debitovao je 2001. godine kada je u susretu protiv Poljske osvojio 3 boda za reprezentaciju Srbije i Crne Gore. Iste godine, na domaćem terenu, osvaja svoj prvi futures turnir svladavši u finalu Ramireza-Hidalga. Nedelju dana poslije, opet u SCG, igra finale futuresa, ali ovog puta od njega je bio bolji Hidalgo. 2002. godine igra na nivou prethodne i takođe osvaja dva futures-a.
Premijeru na ATP turniru imao je u Indianapolisu 2003. godine, gdje je u susretu prvog kola pobijedio zemljaka Nenada Zimonjića, ali je već sljedeći meč izgubio od Kafeljnikova. Kroz kvalifikacije se probio i u glavni turnir US Opena, ali ga je tamo zaustavio Mark Philipoussis. Godinu je zaključio osvajanjem challengera u Zellu i Toranceu.
U 2004. godini veći su mu uspjesi proboj u glavni turnir Roland Garrosa i Wimbledona, te izborena druga kola turnira u Šangaju i Stockholmu. Bio je najbolji i na challengerima u Ostravi i Belo Horizontu u pojedinačnoj konkurenciji, te u Furthu (s Garciom) i Weidenu (sa Zovkom) u parovima.
Na startu 2005. godine izborio je drugo kolo Australian Opena. U maju prvi puta ulazi u Top 100 (90). Igrao je i drugo kolo Roland Garrosa i treće kolo Wimbledona. U igrama parova izborio je četvrtfinale turnira u Umagu (s Đokovićem) i četvrtfinale u Ho Chi Mina (s Baghdatisom).
U 2006. godini ostvario je najbolji ranking karijere (65. mjesto) i postao drugi srpski reket. Osvojio je četiri challengera: u Beogradu, Samarkandu, Bukhari i Monsu.
Tek u 2007. godini bilježi dosta nastupa na ATP turnirima. No, počeo ju je vrlo loše jer je na sedam turnira zaredom izgubio već u prvom kolu. Jedini veći uspjeh u ovoj godini napravio je probojem u treće kolo turnira iz Masters serije u Indian Wellsu, gdje je pobijedio mnogo bolje rangirane igrače, Srichaphana i Hewitta. Vrlo dobru igru pokazao je na drugom Grand Slam turniru sezone, Roland Garrosu, gdje je došao do trećeg kola. U drugom kolu načinio je iznenađenje pobjedivši Marata Safina, ali ipak nije mogao pružiti dostojan otpor Španjolcu Robredu koji ga je svladao s 3:0. Ali već na Queen's club turniru prolazi u drugo kolo, a sljedeće nedjelje u holandskom Ordina Openu dolazi do četvrtfinala. Na Wimbledonu pravi prvorazredno iznenađenje i dolazi do osmine finala pobjedama u pet setova u sva tri meča (uključujući i pobjedu nad petim teniserom svijeta Fernandom Gonzalesom) i tako prvi put u karijeri ulazi u Top 50.
Otvaranje sezone zamalo je priredio senzacionalnim mečom u 3. kolu Australian Opena protiv Federera. Branitelja naslova odveo je u neizvjesnost petog seta, gdje je, zahvaljujući samo većem iskustvu, Federer odnio pobjedu. Bilo je 6:7, 7:6, 5:7, 6:1 i 10:8 za prvog igrača svijeta.