O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima... - Strana 2
Strana 2 od 13 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 183
  1. #16

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Avram ili tuga vishih razloga
    Leshek Kolakovski


    Istoriju Avrama i Isaka fizichki su interpretirali Seren Kjerkegor i njegovi nastavljachi kao problem straha:

    Avram treba da zzrtvuje sina po Bozzijoj zapovesti, ali otkuda sigurnost da to nije naredjenje Boga, a ne satansko kushanje iluzija ili ludilo? Otkuda sigurnost da on ispravno tumachi sebi naredjenje? Drugim rechima: polazna postavka egzistencijalne interpretacije Isakovog probleme jeste pogleda da krajnja odluka lezzi u Avramovim rukama, da on ne mozze ovladati nepokolebljivom sigurnoshchu u pogledu izvora naredjenja ni njegove sadrzzine, da je razdiran strahom jer, mozzda, zzrtvuje sina uzalud. Avram istupa kao olichenje ljudskog nemira naspram situacije u kojoj postoji prisila izbora izmedju velikih vrednosti i nedostatak spoljashnjih razloga za njegovo izvrshenje.

    Priznajem da imam volju da Isakov problem na znatno prostiji nachin, povezaniji sa prethodnim Avramovim zzivotnim kolebljivostima. Pretpostavljam da Avram nije mogao da ima sumnji u pogledu bozzanskog porekla naredjenja, jer je imao nepogreshive nachine sporazumevanja sa Tvorcem, danashnjim ljudima nepoznate, opshtio je sa njim chesto i chak je do do izvesne mere, postao familijaran sa svojim pretpostavljenim. Takodje uzimam u obzir glavno obechanje koje je od njega ranije dobio da che uchiniti od njega veliki narod, okruzzen narochitim blagoslovom i obdaren specijalnom pozicijom u svetu.

    Uslov je bio samo jedan: apsolutna poslushnost prema vlasti.

    Kad Avram ne bi bipo uveren da se bog odista njemu obracha, namera Boga bila bi bez ikakvog smisla: jer on je zzeleo da isproba vernost svoga podanika i morao je da pronadje sredstva da bi doveo do njegovog razuma nepokolebljivo ubedjenje da je upravo takvo naredjenje dobio od pretpostavljenog; u suprotnom sluchaju cilj poduhvata bi bio promashen - umesto da se pita da li da izvrshi naredjenje, Avram bi morao razmisljati da li je naredjenje uopshte primio.

    Drugim rechima: Na Avramu lezzi odgovornost za drzzavne interese. Buducha sudbina naroda i velichina drzzave zavise od skrupulatnog izvrshavanja bozzjih naredjenja, ali Bog zahteva da on zzrtvuje sopstveno dete. Avram je ima kaplarsku prirodu i navikao je da se chvrsto drzzi instrukcija odozgo - ali ipak nije bio bezosechajan prema sudbini svoje porodice. Kad mu je naredio da prinese sina na zzrtvu, Bog nije smatrao prikladnim da obrazlozzi svoje naredbe. Jer nije u obichaju autokrata - da se podredjenima pravdaju zbog svojih naredjenja. Sushtina bozzijeg naredjenja, naime, pochiva na tome da ono mora biti izvrsheno zato shto je naredjenje, a ne pak zato shto je razumno, delotvorno, promishljeno; nema potrebe da izvrshilac razume smisao naredjenja - jer svaki drugi sistem neizbezzno vodi u anarhiju i nered. Izvrshilac koji pita za razloge dobijenih naredjenja jeste sejach nereda i demaskira se kao jalov rezoner, nadmen mudrijash, a u sushtini neprijatelj vlasti, drushtvenog poretka i sistema.

    Ali kad naredjenje glasi: ubij svoga sina?

    Avramov konflikt je obichan vojnichki konflikt. Avram je svestan da se nashao u neprirodnoj situaciji; dokaz za to je okolnost da je, kada se priblizzio mestu zzrtvovanja, naredio slugama da ostanu, slagao je da ide sa sinom da ochita molitve, i pozzurio je da, u samochi, izvrshi okrutni obrachun. Nije ni pred sinom otkrio svrhuy putovanja. Nije hteo da njegov jedini sin postane svestan da pada kao zzrtva od ruke svog roditelja.

    Kad su stigli na mesto, Avram je dugo i sa oklevanjem pravio zzrtvenik od donetih smolastih cepanica. Zzrtvenik mu nikako nije polazio za rukom, drva su se raspala po travi i nekoliko puta je valjalo pochinjati iznova. Isak nije uzimao uchescha u tom poslu, posmatrao je oca uplashen, povremeno je neshto bojazzljivop pitao, ali je dobijao mrgodne i bezvoljne odgovore.

    Najzad se nije moglo dalje odlagati. Acram nije hteo dao kraja da obavcesti sina u pogledu njegove sudbine; to nije bilo predvidjeno naredjenjem, te je dete mogao da poshtedi uzzasa. Hteo je da ga usmrti munjevitim udaro s ledja, isprobanim udarcem, pri kome niko nema vremena da saobrazi da gine.

    Ali upravo mu to nije poshlo za rukom. Isak se popeo na zzrtvenik jer mu je otac naredio dqa popravi neku beznachajnu pojedinost. U tom trenutku Avram je digao teshki bronzani mach kojim je navikao da ubija volove jednim udarcem. I u tom trenutku se razlegao odluchni krik andjela : " STOJ !" Odmah posle njega drugi krik uzzasa i zgrazzanja: to se Isak okrenuo i ugledao oca ukochenog sa dignutim oruzzjem, i sa bleskom brutalne determinacije u ochima, sa stisnutim usnama i izrazom tupe odluchnosti na licu. Isak je otegnuto kriknuo i pao onesveshen.

    Bog se dobrochudno osmehnuo i potapshao Avrama po ledjima.

    "Dobar si - reche mu sa odobravanjem - Sad znam da kad ja naredim nechesh poshtedeti ni rodjenog sina." Posle toga ponovi ranije obechanje o mnozzenju naroda njegova i o ukazivanju pomochi u savladavanju neprijatelja: "Kad si poslushao glas moj".

    Na tome se istorija zavrshava. Ipak mogla je da ima dva razlichita zavrshetka. Da Isak nije okrenuo glavu u poslednjem trenu mogao je da uopshte ne opazi da se neshto desilo. Mogao je neshto kasnije sichi sa zzrtvenika i ugledati oca vech sa machem zarivenim u zemlju, kako vadi utrobu jagnjetu. Tada bi se ceo dogadjaj odigrao van Isakove svesti i zavrshio bi se bez daljih posledica kao rasprava izmedju Avrama i Boga. Bio bi ilustracija izvesnog tipa vaspitanja. Isak je ipak video.

    Avram je bio zadovoljan jer je priushtio priznanje Boga, sigurnost velike drzzave u buduchnosti, i najzad sachuvao sina. Sve se dobro zavrshilo i u porodici je bilo mnogo smejurije.

    ISaku je samo preostala sitna muchnina : otada se ljuljao na nogama i teralo ga je na povrachanje kad vidi oca. Ali na kraju je ipak zziveo dugo i srechno.

    Naravouchenije:

    neki mekushni inteligent, histerichan plachljivko, mozzda che rechi da li je Avram ubio sina ili je samo digao mach u nameri da ga ubije, pa ga je neko zadrzzao - da je to s tachke gledishta morala svejedno. Mi ipak, zajedno sa Avramom smatramo suprotno - mi, pravi mushkarci. Mi ocenjujemo rezultate i znamo da je vrlo vazzno - hteo ubiti ili nije hteo ubiti - samo kad na kraju nije ubio. Zato se smejemo da puknemo, zbog sjajne shale Gospoda Boga. Najzad i samo vidite da je on bogovski momak.

  2. #17

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Bog ili relativnost milosrdja
    Leshek Kolakovski


    Ova prichica je vrklo kratka i jednostavna: sadrzi samo osnov, pitanje i naravouchenije.

    OSNOV: Psalmopevac veli o Bogu (Ps. 136, 10. 15):

    Koji pobi Misir u prvencima njegovijem, jer je do vijeka milost njegova.
    A Faraona i vojsku njegovu vrzze u mora crveno, jer je dovijeka milost njegova.


    PITANJE: Shta misle Egipchani i Faraon o milosrdju Boga?

    NARAVOUCHENIJE: Milosrdje i dobrochinstvo ne mogu da budu namenjeni svima. Kad upotrebljavamo te rechi, dodajmo uvek za koga. A kad chinimo dobra dela narodima, pitajmo ih takodje, shta o tome misle. Primer je Egipat.

  3. #18

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Rava ili usamljenost prava i hinjena
    Leshek Kolakovski

    Knjiga Isusa Navina obaveshtava o poznatoj shpijunsko - muzichko - obichajno - koljachkoj aferi koja se dogodila u gradu Jerihonu. Isus je, naime, dobio uverenje od Boga da che osvojiti grad Jerihon - a takodje i ostale zemlje. Ipak, ne zna se zashto, nije se zadovoljio tim obechanjem - iako je mogao lechi da spava poshto je vech bio siguran u pobedu- vech je, pre no shto je pristupio psadi, poslao za svaki sluchaj , dvojicu agenata kontraobaveshtajne sluzzbe, dobro snabdevene, kao uvek u takvoj situaciji, tamoshnjom valutom. Bili su to mladi momci, sasvim bistri, samo neshto lakomisleni. Tek shto su ushli u grad, odluchili su da isprobaju razne tekovine civilizacije kakve dugo nisu imali u vojnoj sluzzbi; imajuchi u dzepu podosta gotovine, krenushe uveche ulicama trazzechi kuche crvenim fenjerom, a takvih beshe nekoliko u tome gradu, slavnom zbog svoga kulturnog nivoa. Brzo nadjoshe zzeljeni objekat i vodjeni nezemaljskim nadfahnuchem, naidjoshe na jednu damu po imenu Rava. Beshe to osoba mizerne kondivite, jer, u stvari, zaradjivashe za zzivot prodajom svojih fizichkih drazzi. Nazzalost, te drazzi postepeno se gashahu i snazzna Rava beshe vech postarija dama, te radjashe po niskoj tarifi za siromashniju klijentelu i zaradjivashe sve skromnije. Nasha dva momka ipak, nakon napora u vojnom logoru, nisu bili preterani probirachi i uvele hetera im se veom dopade. Medjutim, chim se malchice podnepishe, pozzeleshe da se razmechu i brzo odadoshe pred njom svoj shpijunski zadatak. Kad se otreznishe, beshe vech kasno: Rava ih imadjashe u rukama. Moljahu je za milost ali osobe toga zanata i same retko saznaju za milost da bi je olako razdavale blizznjima.

    Rava misljasje brzo:" Gotovo je sigurno da che neprijatelj zauzeti grad, jer znam da imaju Boga za saveznika. To je premisa. A sad alternativa: Ili chu predati shpijune policiji, i tada chu stechi zasluge pred knezom i ukazachu vernost gradu, ali chu zato zgotoviti sebi propast chim u grad udje neprijatelj, ili chu ih pokriti kod sebe, i tada chu ztrazziti zashtitu od okupatora, ali dok on ne stigne, izlazzem zzivot opasnosti.

    Dodushe krijuchi neprijatelja izdajem grad i kneza, ali zaista mogu da dopustim sebi da nemam tih skrupula: nisam mnogo duzzna rodnome gradu koji me uvek pljuvao u lice i koji bi me, chak i kad bi se spasao, naterao da za koju godinu umrem od gladi. Ionako sam ovde potpuno usamljena kao da sam u pustom gradu. Ostavljajuchi stoga po strani buncanje moralista, imam pred sobom izbor: da se izlozzim sumnjivoj smrtnoj opasnosti tokom najblizzih nekoliko nedelja, ili da se izlozzim sigurnoj smrti nakon osvajanja grada. Izbor nije lak, jer sigurna smrt ima tu prevagu da se odlazze, a sumnjivoj smrti izlazzem se vech u ovom trenutku. Izmedju nesigurnoga sadashnjeg zla i sigurnoga zla buducheg - nemoguche je praviti racionalan izbor. Stoga biram naslepo: spasavam shpijune. Nakoliko nedelja straha, no zato posle - kakav zzivot! Krzna, dragocenosti, alva svaki dan, oodlazak u operu - a mozzda che se neki od njihovih vodja i ozzeniti mnome? Josh sam previshe dobra za te divljake."

    Nakon tih premishljanja Rava sklopi sa shpijunima dogovor: sakriche ih, a potom she im olakshati bekstvo i zato she biti poshtedjen njen zzivot i zzivot njene posdice kad vojska Isusa Navina zauzme grad. Utvrdjeni su znaci raspoznavanja i tako se zavrshio shpijunsko - obichajni deo afere.

    Zarim je zapocheo muzichki deo. Plan opsade grada precizno je pripremio Bog, a Isus Navin je skrupulozno postupio po instrukcijama. Umesto, kao shto bi savetovao zdrav razum, da se posluzze opsadnim mashinama i orudjima, Isus im je organizovao duvachki orkestar, sastavljen od samih sveshtenika, i naredio im da obilaze oko gradskih zidina i da sviraju vojne marsheve, straga su nosili kovcheg zaveta, a spreda su marshirali vojni odredi. Sveshtenici su duvali u trube iz dana u dan punih sedam dana, posrtali su od umora, a vechina su dobili proshirenje plucha i zapaljenje grla - jer i sveshtenici su ljudi. Opsadnichka vojska je gundjala smatrajuchi da ih komadant tera da se izmotavaju. Jerihonjani na zidinama pak, smejali su se neprijateljima mislechi da su svi izludeli. Ali samo se onaj smeje ko se poslednji smeje. Sedmoga dana orkestar satrubi iz sve snage, da sveshtenicima prosto ochi iskochishe, i istovremeno cela vojska zavika tako glasno da se gradske zidine pravim chudom srushishe na zemlju i raspadoshe u prah.

    Sad pochinje koljachki deo dogadkaja: vojnici po naredjenju Boga, upadoshe u grad i poklashe tamo, kako kazuje Pismo "i zzene i ljude i djecu i starce i volove i ovce i magarce". Nadjeno blago uzeshe sebi sveshtenici, a ceo grad bi spaljen, izuzev jedne kuche. Beshe to Ravina kucha. Armija je odrzzala rech datu kurvi, spasla je njen stan, nameshtaj i porodicu. Nekoliko oficira nasrnulo je na njenu chednost, ali je Rava zzalbama u komandi postigla da joj ovo bude placheno.

    Potom je cela vojska otishla, a Rava se plachuchi bacila na zemlju. Ostala je u opustelom gradu, u jedinom preostalom domu, usred rushevina, leshina, prashine i zadaha paljevine, sama, bez prijatelja, bez zashtite i bez klijenata. Nije bilo krzna, ni dragulja, ni alve, ni opere, ni muzza - oficira.
    Nije bilo nichega, samo usamljen, jalov zzivot u pustoshi. I to beshe kraj.

    Jedno je zachudjujuche u ovoj povesti: fizichki je nemoguche da gradske zidine padnu od vike i od sedam trubljenja, te je sigurno dakle da je to bio rezultat chuda. A poshto je Bog ionako morao da chini chuda, zashto je onda naredio celoj armiji sa se muchi i da se izmotava punu nedelju dan, a sveshtenicima je naredio ne samo da upropaste zdravlje, nego da i izgube autoritet u narodu - jer ko che poshtovati sveshtenike iz duvachkog orkestra? Zashto? - pitam i nalazim dva mogucha objashnjenja: ili Bog tako silno uzziva u vojnim marshevima da je hteo da ih se naslusha do mile volje, ili je to pak bio prosto acte gratuit, chista nadrealistichka shala kojom je hteo da se podsmehne podchinjenima. U ovom drugom sluchaju pokazalo bi se da ima veliki smisao za humor, ali znajuchi njegov karakter verujem da je u pitanju ono prvo. Nazzalost... takve sklonosti pri takvim moguchnostim izbora! I zaista - chinio je posle toga sve da bi mogao slushati shto vishe vojnih marsheva, i do dana danashnjeg mu nije dosadilo.

    A evo nekih naravouchenija koja prositichu iz ove priche

    Naravouchenije prvo: Ravina situacija. Da bi se spasla glava u velikom sukobu, dovoljno je baviti se prostitucijom u fizichkom smislu.

    Naravouchenije drugo: situacija shpijuna. Prst providjenja mozze da vodi choveka na razna chudna mesta, ali u tome postoji uvek neki sakriveni cilj, vazzan za dobro chovechanstva.

    Naravouchenije treche: Ravina situacija. Ne hitajmo dap okazzemo da smo "usamljeni usred gomile ljudi" - jer kad budemo zaista usamljeni, shvatichemo tu razliku.

    Naravouchenije chetvrto: opshta situacija. Trubimo, trubimo, mozzda che ispasti kakvo chudo.

  4. #19

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    "Bako, a zašto ti toliko voliš taj krst pa ga stalno ljubiš?"
    "Ćuko moj lepi", odgovorila mi je "...zato što je krst moja sudbina".Svako svoj krst nosi."
    "Ali bako, ti taj krst ne nosiš.Stoji ti na natkasni"
    "Nosim sinko, svoj krst koji je veliki koliko i ja."
    Gledao sam, ali nisam mogao da vidim da nosi nikakav krst.
    Znao sam da me nikada ne laže, pa mi je bilo čudno to što je rekla.
    "A bako, jel' taj tvoj krst nevidljiv? Gde ti je? Kako ga ja ne vidim?" - moja radoznalost je rasla.
    "Vidljiv je srećo bakina, koliko sam i ja vidljiva", smejala se ona od srca.
    "Pa bre bako, pokaži mi ga!"
    "Evo" reče ona i raširi ruke kao kad hoće da me zagrli.
    Ja zinuh od čuda jer videh krst.

    - Biti jedno
    _________Una16

  5. #20
    Lepa prichica. Kao i njena poenta da je hrischanstvo ljubav. Simpatichno simbolichno. A govori o onome shto zzelish da vidish i onom shto ono za vernika znachi.

    A to ne daje odgovor na ozbiljna pitanja...

    Nekom Senadu ili Sabahudinu je pogrbljena kao polumesec...mozzda tu za njih ima simbolike, ali to je i dalje samo stvar njihove unutrashnje percepcije proistekle iz psiholoshkih potreba, vaspitanja, okruzzenja, prethodnih kolena nauchene tradicije ...
    Poruku je izmenio goldie, 27.01.2008 u 22:25

  6. #21

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    "Mnogi pravoverni ljudi smatraju da je posao skeptika da obore usvojene dogme, a ne dogmatika da ih dokazzu. Ovo je, naravno, greshka. Ako bih rekao da porcelanski chajnik kruzzi po eliptichnoj orbiti oko Sunca, izmedju Zemlje i Marsa, niko ne bi mogao da ospori moju tvrdnju, pod uslovom da sam bio pazzljiv i napomenuo kako je chajnik isuvishe mali i da se ne mozze videti ni kroz najmochnije teleskope. Ako kazzem kako je, s obzirom na to da moju tvrdnju niko ne mozze oboriti, nedopustivo da ljudski razum u nju sumnja, s pravom bi se moglo rechi da govorim besmislice. Medjutim, ako bi postojanje ovakvog chajnika bilo potvrdjeno u drevnim knjigama, ako bi se svake nedelje slavio kao sveti predmet i ideja o njemu utiskivala u umove dece u shkolama, oklevanje da se poveruje u postojanje takvog predmeta postalo bi znak ekscentrichnosti, a sumnjichavac bi privukao pazznju psihijatra u doba prosvetiteljstva ili inkvizicije u ranijim vremenima"

    Bertrand Rasel (1872 1970), britanski filozof i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1950. godine.

  7. #22

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    "Ako su ljudi dobri samo da ne bi bili kaznjeni i da bi bili nagradjeni, onda smo mi odista bedna druzina"

    Albert Ajnstajn

  8. #23

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Istinita priča:

    Švaleracija ili pre ljubav još od pre braka... Posle 8 godina braka prvi put se sretnemo slučajno (inače moja žena tadašnja stanovala ispod nje ili ova iznad nje u istoj višespratnici) i trajalo to 10 meseci i mislim na jubilej tačno posle 11 meseci odemo do Bogatića 20 km dalje u više nego pristojan apartman br. 111 postojećeg hotela.... Kada sam pošao resetujem parcijalnu kilometražu da znam koliko sam to veče prešao... Vratimo se oko 3,nju ostavim,ja odem do svadbe neke u predgrađu,usput prođem pored svoje ulice,da bi me videli na svadbi i da imam izgovor za ne daj Bože... U 4 pođem kući i zaspim u novom glanc automobilu i završim u kanalu sa 3 kubika zemlje na sebi što upade pri prevrtanju i na bukvalno 5 cm od betonskog zida... Oko 8-9 tek nekako izvuku auto i ja imam šta i videti na cajgeru... sat očitao 111 km

    A ne verujem ni u šta... slučajna slučajnost...

  9. #24

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    "Sveshtenici razlichitih verskih sekti... uzzasavaju se napretka nauke kao shto veshtice strahuju od dolazeccheg dana, i mrshte se na sudbonosne vesnike propasti obmana od kojih zzive"

    Tomas Dzeferson

  10. #25

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Дечак је причао баки о томе, како му у животу све иде наопако.
    Проблеми у школи, проблеми у породици, здравствени проблеми,...

    За то време, бака је правила торту. Па упита свог унучића, да ли би хтео нешто да поједе док прича. Он је прихватио.
    ''Ево ти мало уља.''
    ''Фуууј!''
    ''А хоћеш ли мало живих јаја?''
    ''Али бако, па то је грооозно!''
    ''А да ти да бака мало укусног брашна? Или прака за пециво, мој вољени унучићу?''
    ''Бако бре, па то су све грозне ствари за јело! Што ми то нудиш?''

    Бака му одговори: ''Тачно је, да ови састојци, појединачно, изгледају неукусно и грозно. Али, када их саставимо, од њих добијамо предивну торту!!''




    I ja u to verujem
    _________Una16

  11. #26

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Citat Buba Erdeljan kaže: Pogledaj poruku




    I ja u to verujem

    I ja. Osim kad neko zezne recept.

    Shalu na stranu, mozze li konkretnije? Chisto da znamo o chemu prichamo... Poshto tema sa pouchnim prichicama vech postoji (Ja je postavio lichno i personalno )

  12. #27

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Citat HLEBmaster kaže: Pogledaj poruku
    "Sveshtenici razlichitih verskih sekti... uzzasavaju se napretka nauke kao shto veshtice strahuju od dolazeccheg dana, i mrshte se na sudbonosne vesnike propasti obmana od kojih zzive"

    Tomas Dzeferson
    ima i misao dana
    _________Una16

  13. #28

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Citat HLEBmaster kaže: Pogledaj poruku
    NAUCNI PRISTUP FILOZOFSKIM PITANJIMA

    Bioloshki principi shirenja religioznog verovanja

    By Mano Singham


    (...)

    Ochigledno je, kada se radi o religiji, da je prisutan snazzan nasledni princip. Najbolji znak o tome u shta osoba veruje je religiozno verovanje njegovih roditelja. Najvechi broj dece veruje istim religioznim idejama kao i njihovi roditelji uz male varijacije. Vechina sasvim male dece imaju malo saznanja o postojanju ostalih religija i ne razmishljaju o svojim verovanjima kao “verovanjima” jer su im predstavljene kao chinjenice i veruju u njih jer su im roditelji rekli.

    Primenjujuchi teoriju prirodne selekcije na religiozna verovanja, teorija ide u tom pravcu da se pokazuje da je religija sluchajni nusproizvod nechega drugog. U smislu prirodne selekcije, postoji definitivna prednost u prezzivljavanju u favorizovanju genetskih predispozicija dece da veruju roditeljima i drugim autoritivnim figurama. Drugim rechima, prirodna selekcija ne stvara religiozna verovanja radi njih samih, vech se ona stvaraju ka usputni proizvod selekcije koja stremi verovanju odraslima.

    (...)

    Dakle, dok postoji vrednost za prezzivljavanje u tome da deca imaju genetsku predispoziciju da veruju roditeljima, nusproizvod ovoga je i to da deca nasledjuju religiozna verovanja roditelja takodje. Tako kada je jednom religiozno verovanje dobilo na vazznosti u ranim danima ljudske evolucije, ono nastavlja da se shiri i postaje raznovrsno kako i bilo koji drugi zzivi organizam na drvetu zzivota, stvarajuchi posebne entitete koji dele isti koren. Vremenom, bash kao shto razne bioloshke varijacije postaju odvojene i formiraju razlichite vrsta, isto se deshava i sa religioznim verovanjima. Nakon nekog vremena, processom chesto potpomognutim nekim harizmatichnim verskim liderom, religiozne varijacije postaju kodifikovane (prevedene, drugachije tumachene) da bi postale odvojene i religiozne doktrine kakve vidimo oko nas.


    Preveo Leb
    Kratak (licni) osvrt na iznetu teoriju:

    Religija u kontekstu dece predstavlja elementarni fundament bitisanja, jer „osigurava“ odgovore na egzistencijalna pitanja. Medjutim, sam pojam “decije religije“ po mom misljenju u tom kontekstu ne aludira prvenstveno na egzistencijalne odgovore pruzene kroz neku odredjenu konfesiju/veroispovest, ili neki konkretno izgradjen religijski koncept, nego uglavnom na elementarni poriv verovanja! Deci nije potreban nikakav religiozni dril u okviru vaspitanja da bi postala religiozna – deca se rode religiozna, doduse prema bozanstvu roditelji, ali ipak religiozna! Novorodjene bebe su jako vezane za dimenziju/postor tisine, puristickog osluskivanja, posmatranja i ljubavi, koja neisprekidano tece – uglavnom prema roditeljima. Oni jos nista ne vrednuju u valutiranom smislu reci! Mislim da je to stanje slicno onome za kojim se zudi kroz meditaciju, mozda cak i molitve... Prema toma, moja definicija religije u tom kontekstu se u potpunosti poklapa sa izvornim tumacenjem religare (manje sa relegere) -to re-connect . Re-connection prema Bogu, bitisanju, exsistenciji, izvornosti ili pak zivotu. Po potrebi koristiti odgovarajucu terminologiju.

    Ipak, to prvo, intuitivno i nesumicno verovanje u Boga (kojeg god nametnutog/manje nametnutog religijskog smera) se tekovinom vremena uglavnom izgubi, ili kako bi rekli naturalisti - “izvetri pod naucno-kriticnim okom”, ili je mozda ipak alat nauke taj koji mutu vodu na/prema izvoru? Dilema postojanja…valjda?

    Kako god – religija za mene danas znaci od-uciti sve sto sam naucila i sve sto su me naucili o religiji onako kako je opste shvacena. Danas mi je bitnije vratiti se mom sopstvenom individualnom osecaju religije. U to, izmedju ostalog, spada i shvatanje razlike izmedju tradicije i religije…
    Never confuse movement with action.

  14. #29

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Biću kratak , ne baš kao koleginica mi draga ispod mene , ali ne znam drugačije...

    Ne volim što filozofirate,pisao sam već o veri,ali mi se sviđa ovo o božanstvima apropo dece i roditelja... Otac i majka božanstva da,Bogovi nikada... pa kako me ko razumeo već...

  15. #30

    Odgovor: O veri, verovanju, religiji, sujeverju ... i još nekim stvarima...

    Citat Buba Erdeljan kaže: Pogledaj poruku
    ima i misao dana
    Ovo su uglavnom misli za sva vremena Usput budi recheno, svaka je prilog onome shto sam vech rekao...tako da mogu biti neodredjen samo ako eskivirash chitanje. Kao shto rekoh tema je o svemu u vezi, mozzesh rechi shto god hochesh.

    Za sad se samo "doima" da verujesh u svoju babu.

    Shalamala

    Religija u kontekstu dece ....
    Tachno. Medjutim, da li je "religioznost" prema roditeljima znak bilo kakve veze sa nadprirodnim bichima? Ili je kasnije zadrzavanje religioznosti zapravo samo nastavak te iste ovisnosti od "svemochnih" roditelja?
    Ako i nije, to opet ne dokazuje da boga ima, jel tako..
    Ako prihvatimo religiju samo zato shto nam je neka vrsta tog osechaja urodjena, onda verujemo u verovanje i to nije pitanje postojanja boga.
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 06.02.2008 u 07:10

Strana 2 od 13 PrvaPrva 123412 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 12.03.2017, 01:00
  2. Odgovora: 60
    Poslednja poruka: 08.09.2015, 11:28
  3. Kojoj veri pripadate?
    Autor Kunic u forumu Religija
    Odgovora: 150
    Poslednja poruka: 07.08.2011, 16:30
  4. Kada ste se prvi put poljubili sa nekim?
    Autor vlado u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 81
    Poslednja poruka: 10.02.2011, 21:31
  5. Šta sa starim stvarima?
    Autor izabelitta u forumu Moda
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 17.12.2009, 18:10

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •