Ruma - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 43 od ukupno 43

Tema: Ruma

  1. #31

    Odgovor: Ruma

    I ja volem Rumu zbog 3 devojke koje dobro poznajem !

  2. #32

    Odgovor: Ruma

    Економска снага, виталност, просперитетност места на овим просторима током XVIII али и XIX века наједноставније и за лаике најсликовитије (а ипак довољно тачно) се може пратити преко градње цркава. И кад постоје писани подаци (а водили су их помно и Отоманска и Хабзбуршка царевина) превасходно су се бавили државним приходима. За тумачење тих података и приказивање на начин пријемчив за нас лаике, ипак је потребна специфична стручност историчара.

    Цркве су биле ретке јавне грађевине које су надживеле време у коме су настале да би о том времену и људима сведочиле. На жалост, многе су и страдале у ратовима, ређе као 'обичне' жртве рата, а чешће су страдале с намером да ти сведоци о времену и људима нестану како би временом избледело и нестало и само сећање на постојање и дела и људи који су их градили и чували.

    ZMAX (u postu br. 6) prenosi iz istorije Rume i sledeće:





    Ovaj odeljak pokazuje nam nekoliko stvari:
    - da je Ruma, do konačnog odlaska Turaka, bila selo, verovatno bez nekog većeg značaja;
    - da je to selo bilo na mestu van sadašnjeg središta Rume;
    - da je prosperitet počeo sredinom XVIII veka kada se tu slio veći broj novoprodošlih stanovnika u dugim ratovima opustošene predele (Srba u seobama na sever i kolonista Nemaca);
    - da stanovnici nisu bili više kmetovi već da su imali status građana, a Ruma status slobodnog trgovišta.

    Interesantno i umesno je uporediti Rumu sa obližnjim Irigom (iako je Irig imao i vojni značaj zbog utvrđenja): na vrhuncu svog procvata, pre epidemije poznate kaokuga 1794-95. godine. Irig je imao oko 5.000 stanovnika. Za broj stanovnika Rume iz tog perioda nisam naišao na podatke, ali pretpostavljam da nije ni u kom slučaju mogla biti veća od Iriga.

    To bi značilo da je oko 5.000 Rumljana (vremenom možda i nešto više) , od polovine XVIII do tridesetih godina XIX veka, podiglo četiri crkve tri pravoslavne i rimokatoličku. (U tome je i podudarnost sa Irigom.) Ako se ima u vidu da su sve četiri danas spomenici kulture od velikog značaja, to posredno govori i o potebnim finansijskim naprima da se ti poduhvati izvedu, odnosno o mogućnostima gradjana Rume da to podnesu.

    O kulturnom nivou građana (ako ne svih ali sigurno onih najuticajnih) govori i bogata (i sigurno skupa) ukrašenost unutrašnjosti crkava izvedana rukama poznatih drvorezbara i slikara tog vremena.

    A bilo je i drugih istorijskih poduhvata. Npr.: pravoslavna i katolička škola u rangu gimnazije u drugoj polovini XVIII veka!

    Pomažući se crkvama (hramovima) pokušaću da to vreme malo plastičnije prikažem.

    ЦРКВА СВ. НИКОЛЕ



    ''Са великом вероватноћом се може претпоставити да је Рума имала цркву још од најстаријих времена, јер се 1566. године међу становништвом помињу и три свештеника. Црква је сигурно била претеча данашње Николајевске цркве, са истом црквеном, а тиме и сеоском славом. Године 1731. се помиње румски свештеник Стојан Орловић. Две године касније један извор наводи да Рума има од раније своју цркву, која је тада била изнова патосана, а верници су око цркве направили порту. Половином XVIII века Црква је носила име Св. Никола, вероватно наслеђено из старина, а помиње као дрвена са портом и неограђеним гробљем, худа и стара Данашња црква је подигнута 1758. године.'' (Званична презентација општине Рума)



    ''Богата резба вишеспратне иконостасне преграде, изведене у духу класицизма, рад је Георгија Девића, из 1847. Декорација припада новосадским уметницима Павлу Чортановићу и његовом сину Павлу, који су ангажовани и за израду зидног сликарства. Представу Богородице са малим христом на Богородичином престолу осликао је Павле Симић 1850.''

    Посредно закључујем да је село Рума, односно стара Рума била око цркве св. Николе. Она је данас на североисточном делу града, уз пут који из Руме води за Ириг.

    ВАЗНЕСЕЊСКА ЦРКВА



    ''Пошто су тих првих година постојања Нове Руме њени православни становници користили цркву Старе Руме, она је постала претесна. Зато се напоредо са зидањем цркве св. Николе од чврстог материјала, која је завршена 1758. приступило и градњи још једне цркве у Новој Руми за потребе православних румских грађана. У почетку је било проблема, јер је за место нове цркве одабрано старо и пусто православно гробље, за које је срески судија сматрао да је преблизу католичке цркве. У тај спор се умешала чак и царица Марија Терезија, која је пресудила у корист градње друге православне цркве у Руми, тј. Вазнесенске цркве, на месту где се и данас налази. Црква је саграђена 1861. године. Иконостас је дело познатог сликара Стефан Тенецког.'' (Са сајта 'Званична презентација општине Рума'.)





    Вазнесењска црква је око километар и по на југоисток од садашњег центра Руме.


    Tоком 2002. у порти је изграђен Светосавски дом на месту где је поред цркве била прва гимназија у Руми. На Светосавском дому је и плоча у спомен на подухват румских пароха Пантелејмона Хранисавлјевића и Василија Крстића.


    Светосавски дом[/CENTER]

    ''Прва средња школа у Руми, која је имала ранг гимназије, основана је 1770. године.

    Први о томе пише др Јован Скерлић, познати историчар књижевности. Он бележи: 1770. године Пантелејмон Хранисављевић, румски ђак, и Тимотиј Јовановић, родом Сомборац, основали су у Руми средњу школу. У школи се учио псалтир, чаславац, промисл божиј и толкованије десјатослови јасловенска граматика, синтакса, реторика, латински и немачки језик. Та школа одговарала је једној великој народној потреби. Новчано су је помагали грађани из већих трговачких места где је било Срба, имала је знатан број ђака из свих страна Угарске, из Јегре, Будима, Пеште, Темишвара, и из целе Бачке, Славоније, Хрватске и Срема, а као наставници доводе се и странци

    Школа је радила од 1770. до 1787. године. Брзо је стекла велики углед захваљујући знању и способности свог оснивача Пантелејмона Хранисављевића. Њему је као некадашњем наставнику 1801. посветио своју Фисику (први уџбеник физике код нас) Атанасије Стојковић. Овај учени Румљанин, професор и ректор Харковског универзитета са докторатом из Гетингена, писац је и првог романа у новијој српској књижевности.

    Још једно драгоцено сведочанство о румској Гимназији налази се у МемоаримаПроте Матеје Ненадовића: Овај Игњат Сабов, кажу, учио је у Руми, и као што се говорило за време његовог учења ту у Руми је била најбоља школа

    Школа је била смештена у згради поред Везнесењске цркве. Већ сасвим трошна срушена је уочи Другог светског рата, 1939. године.'' (Са сајта 'Званична презентација општине Рума'.)


    Црква Сошествија Светог Духа (Свих Светих или Грчка црква)



    ''Трећа румска православна црква Свих Светих се помиње још крајем 18. века, али је тада била изграђена од чамових дасака, трошна и склона паду. Није познато где се тачно налазила, али свакако не на месту данашње цркве у центру града. Наиме, 80-тих година XVIII века, велики број православних трговаца је покуповао куће у центру вароши. Многи од њих су били грчког или Цинцарског порекла - православне вере. Поменута стара црква, као и две нове, су биле подалеко од њихових домова, те је, како су се жалили митрополиту, зими било тешко доћи до ње, а и за време службе су им домови остајали празни и често бивали покрадени. Митрополит и Сремска жупанија су начелно дали дозволу за градњу треће нове цркве у центру Руме, али су онда наступили проблеми, иако је материјал за градњу скоро био обезбеђен. Најпре Аустро турски рат, па оближња куга, административне препреке... Затим су стављене примедбе да ће црква бити преблизу католичкој и да је не дижу Срби, већ мали број Грка трговаца. На то је уследила петиција 114 угледних Румљана, међу којима су и Атанасије Стојковић, тада већ доктор физике, Јован Пантелић, сликар и други. Све је то знатно одложило градњу треће православне цркве у Руми. Она је тек половином XIX века стављена под кров. Црква је реновирана 1905. године, када је и освећена.Од тада се зове Сошествија Светог Духа. У њој се налази иконостас, чији је нацрт урадио бечки архитекта Херман Боле,а осликао га је познати сликар Урош Предић.'' (Званична презентација општине Рума)



    Римокатоличка црква Уздизања Светог крижa

    ''Крајем XVIII века у Руми је постојала римокатоличка црква, на месту где се и данас налази, али од дрвета, и недовољна да прими све вернике. Била је без торња и украса, једноставна и скромна, те је више је личила на амбар него на цркву. Поред ње се од черпића и трске, мања него сељачке кућа, налазила кућа жупника. Зато је 1813. године саграђена нова црква Уздизање Светог Крижа, која је могла да прими и до 2.000 верника, а уз њу и жупни двор за свештеника.'' (Званична презентација општине Рума)

    Ову цркву нисам сликао јер је приликом последње постете малтер са фасаде у потпуности био обијен, а ту су и грађевинске скеле биле. Но, то је добар знак јер је фасада била у изузетно лошем стању.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 28.12.2009 u 01:52

  3. #33

    Odgovor: Ruma

    Volem Rumu,živeo sam tamo jedno vreme.
    The rest...is silence.

  4. #34

    Odgovor: Ruma

    Ruma...nikad nisam bila,ne znam nista o njoj...a volim je sa razlogom...
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  5. #35

    Odgovor: Ruma

    Lokal patriota, eto to sam i ja ! Mada ima dosta razloga da se ispovracas kada izadjes na ulice nekada davno prelepe i premirne Rume ! Steta da moj prvi post na ovom forumu izgleda ovako, ali sta da se radi, od stvarnosti se ne moze pobeci ! Pozdrav za sve jos uvek NORMALNE u ovom gradu !
    IzBaCiWaC UgLjA Iz NaFtArE

  6. #36

    Odgovor: Ruma

    Nedelja.

    Nad Fruskom gorom, sneg polako sipi, okolo belina.
    Zima.

    Pvi put u Rumi ove godine
    Ulazim u svoju ulicu, sve tako poznato i drago.
    I sneg ... sve prekriveno belim pokrivacem.
    Jos nisam posteno ni izasla iz auta, a vec nekoliko komsija je tu, krenuli po vruc hleb,
    pa da se ispozdravljamo, iscestitamo u ovoj godini, nismo se videli

    Prisnost, koliko mi samo nedostajala je ta ljudska prisnost.
    Od srca, bez zadnje namere.
    A jesam li rekla, koliko ja volim moje Sremce

  7. #37

    Odgovor: Ruma

    Kipovi - spomenik na putu ka Irigu

    Iz teme 'Irig':

    '' ... Jula meseca 1795. godine u Sremu je vladala ’Iriška kuga’’. Iz Beograda je najpre prešla u Zemun i okolna sela. Narod je počeo bežati prema Fruškoj Gori. Iz Krnješevaca se prenela u Irig odakle se srahovito raširi...

    ...Pre kuge Irig je imao 4.813 stanovnika, od kojih je obolelo 3.398. Umrlo je 2.548 stanovnika, sto čini vise od polovine njegove populacije u to doba, a 841 je ozdravio... Od kuge se Irig nikada nije toliko oporavio da bi mogao dostići svoju veličinu i značaj od ranije.

    ...Kada se vidi kako je Irig tragično stradao, postaje sasvim razumljivo da su Rumljani imali snažan motiv da se na razne načine zahvale što je njih takva sudbina mimoišla. Spomenik na mestu na kome je kuga zaustavljena - na granici Iriškog i Rumskog atara - je jedan od tih načina iskazivanja zahvalnosti...
    'Kipovi' (kako uobičajeno ljudi zovu spomenik na mestu gde je zaustavljena Iriška kuga) je bio u jadnom stanju. O obnovi se duže vremena govoriilo, a predstavljajući ovaj jedinstveni spomenik na 'Kulturnoj baštini' ( http://vojvodinacafe.rs/forum/nasa-s...tml#post558557 ) naišao sam pre dve godine dana na podatak da Rotary klub iz Rume i obe opštine keću u obnovu spomenika. No, prošla je cela 2009. pa 2010, a nije se ništa od najavljenog desilo i tek ovih dana sam video da se na spomeniku radi.

  8. #38

    Odgovor: Ruma

    Ja vec 11 godina zivim u rumi, i prosle godine su pocli restauraciju spomenika

  9. #39

    Odgovor: Ruma

    eto.... samo da napomenem, 8 avgusta je slava u vognju, sveta petka..... nisam bila sigurno jedno 20 godina, nadam se da ću bar ove godine uspeti ako ništa bar da se prošetam

  10. #40

    Odgovor: Ruma

    Al biće pre voganjske slave, i to već sutra, veliki vašar rumski i na trgu ceo dan 'Rumafest'!
    Poruku je izmenio nenad.bds, 02.08.2011 u 08:50

  11. #41

  12. #42

    Odgovor: Ruma

    Četiri znamenitosti na nekoliko svežih slika




    ’’U sred samog centra grada 1975. godine podignut je Spomenik revolucije koji je rad arhitekata Svete Daviča i Miše Davida, čija zamisao nikada nije bila sprovedena do samog kraja. Ceo ovaj prostor je oblikovan forum na kojem se odvijaju razne aktivnosti, svečanosti i skupovi. Na mestu gde se nalazi današnji spomenik sredinom XX veka bila je velika zelena površina. Prostor oko spomenika je, najpre, bio oblikovan u vidu amfiteatra od betonskih elemenata i crvene osnove, koji je pred-stavljao antički period. Preuređenjem centra grada pre nekoliko god¬ina, došlo je i do promene izgleda, pa samim tim taj deo amfiteatra više ne postoji i sada je gradski trg manifestacionog tipa po uzoru na većinu gradova. Od prvobitnog izgleda spomenika ostalo je sedam formi u metalu u obliku džinovskih truba, koje asoci¬raju na 7 Vojvođanskih brigada i pozicionirane su prema mestu nastanka, tri su okrenute ka Fruškoj gori, a četiri ka Bosni. Međutim ima i drugih tumačenja, kao što su poziv na ustanak i na juriš, ali isto tako i na smiraj dana. ’’ (TO Ruma)



    ''DOM JNA - RUMSKI DRAGULJ POMUĆENOG SJAJA
    Kada bi se birala građevina koja već na letimičan pogled nepogrešivo asocira na Rumu, to bi svakako bila zgrada Doma JNA ili Hrvatskog doma, kako je pamte naši stariji sugrađani.
    Jedinstvenog arhitektonskog stila, crvena fasada sa velikim ovalnim vitražima i nadsvodene skulpture na fasadi, zgrada na uglu Glavne i ulice Vladimira Nazora, nekadašnje Badnjačke ulice, nije mogla a da ne privuče pažnju svakog putnika koji je u prošlom veku prolazio kroz Rumu, bilo da putuje sa istoka na zapad, sa severa na jug i obrnuto.
    Generacije Rumljana svoje maturske večeri slavili su u ovom zdanju, a rumski soldati svoje prvo upoznavanje sa Rumom počinjali su na ovom mestu. Svoje "zlatno doba" zidovi ovog doma pamte 60-ih i 70-ih godina sada već prošlog veka, kada je to bilo kultno mesto zabave mladih, sa čuvenim "igrankama u bašti Doma JNA" i prvih taktova rokenrola.
    Ideja za podizanje ovog zdanja potekla je od Rumljana okupljenih u organizaciju „Hrvatski soko“ 1905. godine. Zgrada je zidana dobrovoljnim prilozima društava i pojedinaca. Osnovna zamisao bila je da se podigne zdanje koje će pod svoj krov moći da primi sve kulturno-sportske organizacije rumskih Hrvata, kao vid otpora germanizaciji i mađarizaciji slovenskog življa katoličke veroispovesti od strane neslovenske katoličke vecine u tadašnjoj Austrougarskoj monarhiji.
    Zanimljivo je da je mesto za izgradnju namerno odabrano u "Švapskom kraju", verovatno kako bi se izbegla svojevrsna getoizacija i podela Rume na germanski i slovenski deo. Otud i potiče prvobitan naziv - Hrvatski dom.
    Pretpostavlja se da je projekat za izgradnju zdanja izradio Osječanin Viktor Askman (Vladoje Aksmanovic 1878-1946), projektant zgrade stare Rumske gimnazije, današnje zgrade O.Š."Dušan Jerkovic", koja je završena negde u isto vreme. Zgrada je projektovana u stilu Secesije i Historizma i pripada periodu Jugsndstila, modernom u to vreme u prestonicama K und K monarhije. Duboka plastičnost fasade sa herbalnim motivima, ovalni vitražni prozori, kovano gvožde, skulpture "Dede i unuka" i specifičan krov centralnog dela zgrade daju ovom zdanju upečatljivost i originalnost.
    Izgradnja je trajala do 1912.godine i stajala je tadašnjih 75000 austrijskih kruna, a glavni izvođač radova bio je izvesni Zvonimir Erbežnik. Ostalo je zabeleženo da je na otvaranju doma Milica Nikolajević, najstarija kći advokata Nikolajević dr Miloša, deklamovala pesmu Jovana Jovanovića Zmaja "Deda i unuk" po čijim su motivima i urađene skulpture na fasadi.
    U periodu Prvog svetskog rata zgrada je služila kao lazaret, odnosno vojna bolnica, i vrlo je verovatno da je pod svoj krov primila i cuksfirera 25. Landšturm regimente, Josipa Broza, čija se jedinica oporavljala u Rumi posle teških gubitaka na Ceru i Kolubari.
    U periodu između dva rata, zgradi se vraća prvobitna namena i ona pod svojim krovom okuplja sva hrvatska kulturno-sportska društva u Rumi.
    U posleratnom periodu, kratko vreme je služila kao istražni zatvor Komande mesta, da bi joj se osnovna namena vratila po završetku ratnih dejstava na teritoriji Jugoslavije.
    Posle više zahteva Garnizona JNA u Rumi 1957. godine iz zgrade su iseljene civilne institucije, a zgrada dodeljena na korišćenje Jugoslovenskoj narodnoj Armiji, da bi zvanično postala Dom JNA 28.septembra 1958. godine.
    Nastala neposredno pre države u kojoj ce služiti kao nezaobilazni nosilac kulture i kulturnih dešavanja u Rumi, zdanje je pratilo sudbinu države i društva čiji je bila neizostavni deo.
    Početkom raspada države, počela je i agonija ovog "dragulja Rume", posle svih veselih maturantskih lica, prvih vojničkih brkova i stidljivih poljubaca u senci lipa, kao lament nad ovim zdanjem odjeknuo je lelek i izbeglička muka prognanih u zadnjem ratu.
    Danas, zaboravljena od svih, kao dama precvale lepote, nerešenog vlasničkog statusa, stoji na uglu napuštena, umrljane i oštećene fasade, polupanih čuvenih ovalnih vitraža, svačija i ničija, čeka da joj se vrati pređašnji sjaj. (Portal Rume - Autor : grad-ruma.net )





    ''Mali park – Spomenik deca s knjigom, autor spomenikа je Rumljаnkа Slаvkа Petrović Sredović (1907−1978), svetski poznаtа vаjаrkа i medаljerkа. Spomenik predstаvljа grupnu skulpturu troje dece u stojećem stаvu udubljenu u čitаnje knjige. Ovo delo je otkupljeno prilikom Slаvkine izložbe u Rumi 1955. godine. Izložbа u Rumi, orgаnizovаnа u prostorijаmа Grаdske biblioteke od 21. mаjа do 1. junа je prvа poslerаtnа sаmostаlnа izložbа poznаte umetnice. Slаvkа je učestvovаlа nа mnogobrojnim izložbаmа po zemlji i inostrаnstvu (sаmostаlnim, kolektivnim i konkursnim) sа preko 500 eksponаtа. Njeni rаdovi nаjčešće su bili signirаni slovimа SPS (Slаvkа Petrović Sredović) i godinom. Ponekаd između njenih inicijаlа i godine stoji i mesto nаstаnkа. Gotovo nikаd svoje rаdove nije potpisivаlа punim imenom.'' (TO Ruma)





    ''Spomenik „Jovanu Jovanoviću Zmaju” ispred istoimene škole
      Sedаm godinа posle smrti čuvenog pesnikа Jovаnа Jovаnovićа Zmаjа, Srpskа ženskа dobrotvornа zаdrugа u Rumi je pokrenulа аkciju zа podizаnje njegovog spomenikа. Inicijаtor ove аkcije je bilа Milenа Milаdinović imajući u vidu činjenicu da je poznati pesnik rado boravio u našem gradu. Zа sаmo osаm meseci, od mаrtа do oktobrа 1911. godine sаkupnjenа su potrebnа sredstvа i podignut je spomenik. Bistu (poprsje) pesnikа je izrаdio beogrаdski vаjаr Đorđe Jovаnović, redovni člаn SANU. Bronzаnа bistа je postаvljenа nа mermerno postolje u čijem podnožju je isklesаnа lirа, lovorovа grаnа i venаc u kome je buket ružа kаo uspomenа nа Zmаjeve Đuliće. U vrhu postoljа, neposredno ispod biste uklesаno je pesnikovo ime i godinа rođenjа i smrti: „ČIKA JOVA ZMAJ 1833 – 1904”, а ispod ovog nаtpisа uklesаn je tekst: „SVOM OMILJENOM PESNIKU ZAHVALNE SRPKINJE”. Spomenik je postаvljen ispred Srpske škole, dаnаs OŠ „Zmаj Jovа Jovаnović”, а svečаno je otkriven 23. oktobrа 1911. godine. Bio je to prvi spomenik podignut čuvenom pesniku, ne rаčunаvši onаj nа njegovom grobu u Sremskoj Kаmenici. Tokom Prvog svetskog rаtа spomenik su srušili i sklonili mаđаrski vojnici. Posle rаtа ponovo je postаvljen nа isto mesto. U Dru¬gom svetskom rаtu Ustаše su ponovo uklonile spomenik i on je nestаo bez trаgа. Nаjzаd 1951. godine izrаđen je novi spomenik koji i dаnаs krаsi plаto ispred Zmаjeve škole. On je rаđen po uzoru nа stаri spomenik. Svečаno je otkriven 3. junа 1951. godine, što se vidi iz nаtpisа nа njemu: „OBNOVILI GRADSKI NARODNI ODBOR I ORGANIZACIJA NARODNOG FRONTA  RUME 3. VI 1951. GOD.” Premа sećаnjimа pro¬e¬sorа Đorđа Arsenićа urаdio gа je vаjаr Ilijа Kolаrević, koji je bio učenik Đorđа Jovаnovićа.
    (TO Ruma)

    Poruku je izmenio nenad.bds, 22.03.2014 u 21:42

  13. #43

    Odgovor: Ruma

    AJDMO U MUZEJ...

    Ime: 0.jpg Pregleda: 411 Veličina: 216.8 KB
    Zgrada muzeja

    ''Завичајни музеј Рума основан је 1962...

    Објекат Завичајног музеја у Руми је под заштитом државе, као непокретно културно добро од великог значаја. Зграда данашњег Музеја је подигнута 1772. године, средствима барона Марка Пејачевића, као његова задужбина, а за потребе школе – ниже гимназије. Зграда данас представља јединствен пример „граничарске архитектуре“ у нашем граду, и као таква представља јединствену целину са Римокатоличком црквом и жупним двором...'' (Sajt Gimnazije Ruma)

    Ime: 0 (1).jpg Pregleda: 416 Veličina: 84.8 KB Ime: 0 (2).jpg Pregleda: 314 Veličina: 74.1 KB

    ''Грб општине Рума састоји се од штита који је плаве боје, са по три наизменичне беле и зелене таласасте пруге у доњој половини, и две жуте шестокраке звезде у горњој. Рума је добила грб 1749. године, као део Славонског краљевства у Хабзбуршком царству, који је у основи исти као и њен садашњим основни грб. Ипак, новоусвојени грб је модернизован и са другим држачима штита, као и доста других ситних, али хералдички врло битних, разлика.
    Звезде на грбу означавају војне заслуге становника овог града у борби против Турака. Слова IHSEOR значе: IN HOC SIGNO EVADET OPPIDUM RUMA (Овим знаком оснива се град Рума).'' (Vikipedija)

    Ime: 0 (3).jpg Pregleda: 307 Veličina: 102.8 KB

    ''...По својој основној оријентацији спада у категорију завичајних музејских установа комплексног типа која у свом саставу има археолошко, етнолошко, историјско, техничко и ликовно одељење. У оквиру ових одељења налази се 10500 предмета расопоређених по различитим збиркама. У саставу Музеја налази се и стручна библиотека затвореног типа са фондом око 4000 јединица, а у плану је формирање Одељења документације.
    Музеј располаже са 500m2 изложбеног простора у коме су смештене две сталне поставке:
    - У приземљу: археолошка, историјска и етнолошка стална поставка (до сада је урађен само део историјске поставке у ходнику Музеја)..'' (Sajt Gimnazije Ruma)

    Ime: 0 (4).jpg Pregleda: 314 Veličina: 125.3 KB

    Prostor na kome je teritorija sadašnje opštine Ruma (kao uostalom, i skoro ceo Srem) je prava riznica prošlosti od preistorije pa sve do skorašnjih dana.

    Ime: 0 (5).jpg Pregleda: 333 Veličina: 131.3 KB

    Predpostavljam da je arheološko nalazište Gomolava na obali Save kod Hrtkovaca najkompleksnije, najznačajije i u svetskoj nauci najpoznatije sa prostora koji ovaj muzej pokriva.

    Ime: 0 (6).jpg Pregleda: 307 Veličina: 151.9 KB

    Deo artefakata iz Gomolave je ovde, deo u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu a predpostavljam da je nešto izloženo i u Muzeju Srema u S. Mitrovici i u Narodnom Muzeju u Beogradu.

    Ime: 0 (7).jpg Pregleda: 246 Veličina: 111.1 KB
    Iz Gomolave

    Ime: 0 (8).jpg Pregleda: 269 Veličina: 112.1 KB

    Ime: 0 (9).jpg Pregleda: 274 Veličina: 117.6 KB

    Ime: 0 (10).jpg Pregleda: 267 Veličina: 120.3 KB

    Ime: 0 (11).jpg Pregleda: 295 Veličina: 123.3 KB

    Ime: 0 (12).jpg Pregleda: 274 Veličina: 104.2 KB
    Spomen knjiga sa imenima 594 poginulih boraca i žrtava fašizma iz Rume.

    Ime: 0 (13).jpg Pregleda: 262 Veličina: 157.1 KB
    Stranica spomen knjige.

    Ime: 0 (14).jpg Pregleda: 261 Veličina: 105.1 KB
    Kineska vaza iz Pejačevićevog vlastelinstva.

    Nije Zavičajni muzej u Rumi u rangu onih velikih, no što se tiče nas, za razliku u Narodnog muzeja u Beogradu, ipak je otvoren za posetioce.

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •