Kafanske price - Strana 5
Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345
Prikaz rezultata 61 do 70 od ukupno 70
  1. #61

    Odgovor: Kafanske price

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Nije baš...
    Tog spomeničara nije bilo među živima kad sam se ja rodila, a sad nisu živi ni oni koji bi o tome nešto više mogli da mi ispričaju.

    Ali, kad smo kod rata i ratovanja, setila bih se svog druga iz osnovne škole. Zvao se Marko, imao je krupne plave oči. Prvi dečak sa velikim digitalnim satom na ruci. Zvuči možda čudno, ali pre njega sam viđala samo odrasle muškarce sa takvim satovima. Što zbog tog sata, što zbog plavih očiju, bio je moja prva simpatija.

    Jednu deceniju kasnije, čujem da je ostao zarobljen u kasarni gde je služio vojsku. Moja generacija baš nije imala sreće. Nije to bio običan vojni rok, njih je rat zatekao razbacane svuda po Jugoslaviji. Marko je jedan od onih koji se nije vratio živ, a trebalo je da se skine za koji mesec i nastavi fakultet. Njegovu smrt sam doživela kao svoju najintimniju ratnu ranu.

    I bilo je veče u kafani. I svirci nisu svirali za pare, nego su aplauz i suze bili skuplji. I moja dva druga su dobila poziv za vojsku. I bila je pesma...


    YouTube - žвим су шором пролазили свати / Ovim su šorom prolazili svati
    Bila je pesma i za moga sina, generacija '93.g. upisao fax, ali prvo morao da oduva vojsku, pa ga pratili i pevali mu, svi pevali, ja jok, nisam plakala, ali nisam ni pevala, a kada se posle godine dana vratio, ja sam pevala, ne znam više koju pesmu, ali sam pevala, pevala sam i kad mlađi došao kući posle vojske, i pevam i dan-danas, pevam svaki dan kad ih vidim da su živi, zdravi i veseli.
    jele vas buve celu noc

  2. #62

    Odgovor: Kafanske price

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Nije baš...
    Tog spomeničara nije bilo među živima kad sam se ja rodila, a sad nisu živi ni oni koji bi o tome nešto više mogli da mi ispričaju.

    Ali, kad smo kod rata i ratovanja, setila bih se svog druga iz osnovne škole. Zvao se Marko, imao je krupne plave oči. Prvi dečak sa velikim digitalnim satom na ruci. Zvuči možda čudno, ali pre njega sam viđala samo odrasle muškarce sa takvim satovima. Što zbog tog sata, što zbog plavih očiju, bio je moja prva simpatija.

    Jednu deceniju kasnije, čujem da je ostao zarobljen u kasarni gde je služio vojsku. Moja generacija baš nije imala sreće. Nije to bio običan vojni rok, njih je rat zatekao razbacane svuda po Jugoslaviji. Marko je jedan od onih koji se nije vratio živ, a trebalo je da se skine za koji mesec i nastavi fakultet. Njegovu smrt sam doživela kao svoju najintimniju ratnu ranu.

    I bilo je veče u kafani. I svirci nisu svirali za pare, nego su aplauz i suze bili skuplji. I moja dva druga su dobila poziv za vojsku. I bila je pesma...


    YouTube - žвим су шором пролазили свати / Ovim su šorom prolazili svati
    Ovim su sorom prolazili svati.
    Imam jednog druga koji je isao u srednju muzicku skolu
    a posle na akademiju u Sarajevo.
    Drugi se preselio u Zagreb a odatle otisao u Nemacku.
    Treci je u Austriji vec dugi niz godina.
    Jednom prilikom kada smo se okupili ,
    drug koji je isao na akademiju
    je uzeo harmoniku i zapevao :
    "Ovim su sorom prolazili svati
    isle su sorom na sabor devojke
    ovim je sorom nase sunce sjalo
    u vojsku su ovde ispracali momke......
    Mi ostali, prvi put smo culi tu pesmu
    i od tada, ona je postala kao himna naseg drustva.
    I uvek je pevamo stojecki.
    I kada se okupimo, oni koji su otisli i mi koji smo ostali,
    uvek je pocinje drug sa harmonikom ,
    ustajemo i pevamo je svi zajedno.

    Svakoga leta, familija se sastajala kod ujaka za seosku slavu.
    I nas dvojica, pored svog ica i pica, imali smo svoj ritual.
    Predvece bi odlazili u podrum na par buteljki vina,
    (sto se ono kaze : prvo frustuk , ondak na put.)
    pa bi se tako rumeni i zajapureni momci
    spustili niz sor , pa na slavu.
    Ceo svet je bio nas a kamoli seoske cure i one sto su dosle sa strane.

    A onda su dosle devedesete.
    Dobio je vojni poziv, kao i mnogi, i otisao niz sor.
    I nije se vratio.

    I uvek kada cujem tu pesmu, kao i sada u ovom postu,
    neka me tuga i jeza obuzme i prodje kroz telo.
    Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !

  3. #63

    Odgovor: Kafanske price

    Juče sam, posle dužeg vremena, svratio u kafanu. Morao sam, došao mi je u kancelariju jedan poslovni prijatelj i kada sam obavili ozbiljne detalje ponudio sam ga pićem: sok, čaj, kafa i domaća šljivovica iz mog radnog stola. Međutim, pošto čovek pije isključivo pivo, pozovem ga u ubližnji birzcuz nedaleko od zgrade u kojoj radim...

    On pivo (vajfert), ja kafu bez šećera i običnu vodu.

    - Koji ti je? Drmni nešto. - Promenatrisao je on narudžbinu.
    - Jebi ga, niti smem niti mogu. Na terapiji sam.
    - Onda ću ja dva piva. Ne valja izaći sa popijenim neparnim brojem alkolnih pića za stolom. - Zajebavao je on.- Nego, jesi li čuo za pljačku što se dogodila u obližnjem gradiću?
    - Ne, nemam pojma. - Slegnuo sam ramenima.
    - Slušaj, neverovatna stvar. Komšinica moje daljnje rođake je pre neko veče sela na biciklo, došla u centar mesta, odložila prevoz, navukla šal na lice i upala u jedan butik. Izvadila je pištolj i uperila ga u radnicu i još jednu žensku osobu koja se nalazali tada u butiku i zapovedila im da joj predaju mobilne telofone. Ove dve, preplašene, su je odmah poslušale, a pljačkašica je uzela nekoliko dukseva i jedne ili dvoje farmerica i napustila radnju. Zatim je sela na biciklo i otišla svojoj kući.
    - Ma, daj ko je toliko glup da vrši oružanu pljačku u svom mestu stanovanja, koje je pritom tako, relatvno, malo? Pa svi se bre znaju, a da ne pominjem biciklo. Ko još ide u pljačku sa biciklom?
    - Ha ha ha, pa jeste to tako, ali džabe. Ona je zaista izvršila tu nesrećnu pljačku, a već sutra - prekosutra ju je pronašli, a na tavanu od njene kuće su otkrivene sve odnete stvari iz butika kao i mobilni telefoni. Poznali su je lako jer je pored butika bio bankomat sa video nadzorom, a ona je tu ostavila svoje biciklo. Nego, daj meni još jedno pivo...

    Ja sam osetio gorak ukus u ustima. Razmišljao sam šta je ta žena imala u glavi kada je opljačkala u svom selu radnju na tako blesav i neverovatno naivan način. I to šta, par krpica koje, kako sam kasnije čuo, nisu vredele niti dvadeset hiljada dinara. Kažu još da je neposredno pre toga ostala bez posla, da su u dugovima i da su joj muž i deca sada očajni...

    Bilo kako bilo, jebeš vreme i mesto u kojem žene u oružanu pljačku idu biciklom...
    Poruku je izmenio memento, 23.03.2010 u 18:22
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #64

    Odgovor: Kafanske price

    U subotu uveče sam sa društvom posetio Deliblatsku peščaru. Restoran, nama dobro poznat. Nakratko smo se dvoumili između bašte, ili da uđemo unutra i odlučili se za topliju varijantu. Dakle, uđemo i sednemo za jedan od stolova. Nije se pio alkohol. Ja sam se odlučio za rosu, pošto nije bilo velikog pakovanja akva vive.

    Posle nekog vremena krenuo sam do toaleta i u tome ugledao kako u uglu za stolom potpuno sam sedi jedan moj stari prijatelj iz detinjstva i pije zamagljeni od kondenzacije vajfert. Čim me je ugledao mahnuo mi je uz gromoglasan pozdrav:
    - Eeeeej prevarantu! Pizda si ako ne sedneš par minuta sa starim prijateljem!
    Ja sam se nasmejao ne brinući previše za svoj ugled, a njegov duboki glas je savršeno odgovarao kilaži od preko 120 kg, koju je tako uspešno nosio moj drugar.
    Naravno, posle toaleta svratio sam do njega i seo nakon rukovanja za sto. Na stolu su me čekali vinjak i kisela i nisam se ni trudio da odbijem piće, objašnjavajući da se ostarilo i ostala sranja..
    - Koliko je prošlo vremena od kad se nismo videli? Pitao sam ja nazdravljajući.
    - Jebi ga, evo koliko. Videli smo se prošle godine za prvi maja.
    - Da tačno. - Prisećao sam se našeg poslednjeg susreta kada sam ga video sa tadašnjom devojkom, kao ju je on predstavio. Naime, Joži (kako se zvao moj prijatelj) je bio niz godina udovac. Supruga mu je umrla davno i sam je posvećeno othranio i iškolovao svoju lepu ćerku koja se pre par godina udala i otišla u inostranstvo. Čini mi se Švedsku. Nedugo posle ćerkine udaje, Joži je upoznao ženu koja mu se jako dopala i koju sam i ja imao prilike da vidim prošle godine. Bila je takođe debeljuca, ali na jedan izuzetno simpatičan način. Nije ona bila toliko ni debela koliko jedra i energična. Mlađa nekoliko godina, uredna, nasmejana i duhovita, na mene je ostavila utisak da je savršena prilika za Jožija.
    - Vidim, sam si. Počeo sam oprezno.
    - Sam. Klimnuo je zamišljeno glavom on.
    - Da pitam dalje, ili da ne pitam? Nastavio sam.
    - Ma, nemam šta da krijem. To je sjajna žena samo.....
    - Samo?
    - Jebi ga, ako ti kažem smejaćeš se.
    - Ma, daj. Kao da me ne znaš. Jedva sam se suzdržavao od smeha.
    - Ne seri. Baš zato što te znam. Dušu ćeš mi pojesti od zajebancije.
    - Ma daj Joži, nismo deca. Slobodno to izbaci iz sebe. Ionako ću već čuti.
    - Sve je bilo dobro sa njom! Ali sve, čoveče! i oženio bih je samo da nije tako jako hrkala!
    Kisela mi je pošla na nos u tom trenutku i meni udariše suze na oči.
    - Eto, znao sam da ćeš se smejati.- Huktao je moj dobri drugar Joži ispijajući svoje pivo.
    Kada sam se smirio upitao sam ga:
    - Dobro Joži, pa šta i ako hrče. Jebi ga i mi muškarci hrčemo.
    - Da, ali mi normalno hrčemo, a ne kao ona. Hrče bre kao zver čoveče. Jebeš mi sve, kada sam je prvi put čuo, uplašio sam se.
    - Ma, daj Joži! Ne preteruj.
    - Kamo sreće da preterujem. Znaš šta me je jedno jutro pitala komšinica iz susednog stana?
    - Šta?
    - Komšija, jel ti to imaš nekog grmalja momka koji mnogo bre hrče?!

    Epilog večeri:
    Kada sam se vratio za sto za kojim je sedelo moje društvo nisam ništa o ovome prozborio sve dok nismo posedali u auto. Potom, smejali smo se kilometrima...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #65

    Odgovor: Kafanske price

    Pre neko veče, na rođendanu mog prijatelja, u jednoj vršačkoj kafani svirali su tamburaši. Naravno, i pre nego što su počeli sa svirkom pozvani su da priđu našem stolu, tim pre što su gotovo svi članovi tog sjajnog orkestra (iako promenljivog sastava) bili nama dobro poznati, kao što smo, uostalom, bili poznati i mi njima. Čaki (prvi bas primaš) sa svojom bandom je već sa prvom pesmom bitno ulepšao ionako prijatnu atmosferu koja je vladala za našim stolom....

    Dok su se pesme nizale jedna za drugom, doduše i hvala bogu, dosta sporijim ritmom su se praznile i donosile pune boce vina. Dame su uživale u bermetu, a mi u vrancu prokordeu. Najednom sam obratio pažnju na drugog bas primaša, inače mladića gotovo dečačkog izgleda, koji je umeo povremno, i to dosta vešto, da svojom svirkom "oboji" neku od pesama. Kao prvo, bio je levak, što i nije baš neka retkost među svircima, a i imao je dosta kvalitetan instrument, čije je telo izrađeno od jednog jedinog komada drveta, što sam i čak i ja kao liak uočio. Ali, to nije bilo ono glavno. Na moje veliko iznenađenje, na mestu najgornje žice nije bila kao što je to već i red i pravilo najdeblja (ne znam kako se zove, ali shvatićete o čemu se radi), već, zamislite, dve najtanje žice.

    Možda ćete bolje shvatiti koliko je to neobično, specifično i, konačno, komplikovano, ako zamislite da neki gitarista, dešnjak, uzme gitaru od nekog levorukog svirača gitare koji je promenio redosled žica u suprotnom smeru, kako to već levoruki girtaristi rade. A možete zamisliti i obratno. U svakom slučaju, vrlo brzo ćete uočiti da Erik Klepton ne bi na gitari koju je svirao Džimi Hendriks mogao niti znati niti odsvirati ama baš niša.

    Nekako baš tada je Ico (kako su zvali levorukog svirca) odmenuo za begešara (dešnjaka) za instrumentom kako bio ovaj napravio kratku cigaret pauzu. Iskorostio sam trenutak, ustao i prišao begešaru i izneo mu svoje zapažanje o Ici. On se samo nasmejao i odgovorio mi:

    - Znate, on je pravi fenomen. Niko ne zna kako to on uspeva i u muzičkoj školi su svi čudili tome i to toliko da ju je Ico školu, jer su ga tamo posmatrali kao neko čudo. I ne samo to, on osim bas prima svira i kontru, čelo, begeš, a ume lepo da svira i na harmonici pa čak i na fruli i to, naravno, bez ikakve pripreme ili menjanja bilo čega na tim isntrumentima koje u ogromnom broju slučajeva sviraju desnoruki muzičari...

    Interesanto, pomislio sam, gledao sam i slušao toliko tamburaša i zbog njih stizao čak i do Deronja, Banja Luke, Sarajeva, Osijeka, Pljevalja... ali nikada nisam video ništa slično. Ico je zaista fenomenalan lik.

    Ako ikada svratite u Vršac, nećete pogrešiti ako pogledate i poslušate tamburašku bandu, koji su njeni članovi prozvali Kokošinjac, u kojem svira i pomenuti neobični svirac...

    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #66

    Odgovor: Kafanske price

    Tri Sesira, Dubocica, Srč, Pod Lipom, Svetinja, Kod Dva Lopova, Svilen Konac, Cirimidzija, Kod Save, Dubrovnik, Zlatiborac, Sofia, Niska Kafana, Dusanovac, Kod Uce, Biblioteka, Sava, Kandilo, Jagodina, Ibarac, Joca i Nena, Kozara, Atina, Vergina, Groš, Župa, Petica, Nišlijska Mehana, Boem, Kurvin Grad, Kazandzijsko Sokače, Kamiondzije, Skadarlija, Orač, Stara Srbija, Studenjak, Šumatovac, Sandokan, izvinjavam se svim ostalim koje nisam pomenuo, nazivi blede, a secanja ostaju.
    Not all treasure is silver and gold, mate.

  7. #67

    Odgovor: Kafanske price

    Ja i Kevin uvek zatvaramo zajedno, taman dok on izbroji novce, ja proverim sve ostalo i onda zasednemo na časicu razgovora. Kaze on pre neko veče, Papi da ti ispricam šta mi se desilo. A ja uvek otvorim i oči i uši jer on mi je kao bajka za laku noć, podseća me na onog pustolova sa prvog programa, jos mu samo hvali šešir i bio bi isti Lane. Ovako ide priča, radim ja za barom, nešto i nismo imali mnogo posla, ljudi dolaze i odlaze, dobar stari motown piči, ja u dobrom raspoloženju kad u jednom trenutku za barom seda gospodja, cenim ga u svojim četrdesetim, taman za mene. U maniru starog šarmera, prilazim nasmejana brka i pitam je šta ce da popije. Čaša vina se stvorila ispred nje, ona je prinese usnama da ispije prvi gutljaj i pogledom me odmeri, rekoh ovo je tvoja noć Kevine, ona me želi. Počinjem da je obasipam komplimentima, ona uzvraća istom merom, ista talasna dužina, pitam je za godine i ostajem zabezeknut u njenoj istini. Pa njoj je šezdeset, ne bih joj dao plafon četrdeset i pet, pitam je za ličnu kartu da mi to potvrdi, ona je vadi iz tašne i moje sumnje padaju u vodu. Stvarno šezdeset.
    - Kako uspevaš da održiš takvo telo?
    - Hranim se ispravno, pijem dosta vode i non stop upražnjavam seks. Nego Kevine da li si ikada probao Double gentleman deluxe ?
    - Nisam, ali zvuči interesanno. Šta je to?
    - To je kad istovremeno spavaš sa majkom i ćerkom. Ako budeš dobar dečak večeras ćeš probati.
    Papi, ja sam se tako napalio, kažem sebi, daj da završim ranije, kolege će noćas da zatvore, izlazimo iz restorana i ulazimo u njen auto, počinjemo se divljački ljubiti, vozimo se do njene kuće, ona otključava vrata, pogled joj kreće uz stepenice i tad je izgovorila te reči:
    - Mama, stigla sam kući!
    Not all treasure is silver and gold, mate.

  8. #68

    Odgovor: Kafanske price

    Citat Captain Jack kaže: Pogledaj poruku
    - Mama, stigla sam kući!
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  9. #69

    Odgovor: Kafanske price

    Ovo nije kafanska priča ali ima veze sa kafanom, tamburašima, pesmama...
    Živeli smo u jednom selu nadomak Palanke a moj pokojni suprug je voleo "sve". Ne smem da grešim dušu bio je domaćin za primer, vredan, radan i zaista je stvorio puno za života. Kao i svugde u braku često smo zajedno sa prijateljima išli u kafanu, restoran kako kad, gde obavezno sviraju tamburaši. Uživalo se, jelo, pilo... A u našem selu je živeo Rom koji je svirao violinu i imao svoju "bandu". Ali on nije bio bilo ko , Poznati Branja Jovanov koji je svirao i pevao u Zagrebu i širom regiona.
    Voleo je mog supruga i sve naše prijatelje i obavezno dolazio bez poziva do našeg stola. Pevao je pesme , znao je tačno šta ko od njih voli.
    Da zaboravila sam, kada sam ga prvi put čula , pevao je pesmu Sonja, Sonja...kupio me je za sva vremena. Nažalost nije više živ ali zaista živi u svakoj pesmi koju danas čujem a slušala sam je kada je on pevao.
    Još jedan momenat, kada se sin venčavao prošlo je šest meseci kako mu je otac umro. Nije nas bilo puno, najbliži i njegovi prijatelji a sve se održavalo u Vrdničkoj kuli. S obzirom da u restoranu već postoji muzika, tamburaši i naravno prišli su...sin me je pogledao onako ispitivački a ja sam mu rekla "neka sine, samo neka sviraju to bi i tvoj otac voleo"!!!
    "Ukrašću srce od cigana da raskrstim sa brigama"!

  10. #70

    Odgovor: Kafanske price

    Uvek postoji neko ko se grebe za piće a jedan se uvek grebao za cigarete:
    -Keh, keh, imaš li jedan cigaretovići za mene, keh keh? -
    - Imam, izvoli-
    - Keh, keh, hvala gospodinovići, keh keh-
    - Keh, keh, mogu li dobiti prepaljogu da upaljogu cigaretovići... -
    To, keh, keh je tako i izgovarao sa svih svojih 160 max visine i 40-ak kilograma. Uvek je bio pristojno obučen i čist ali se uvek grebao za cigarete. Nakon paljenja se uz duboki naklon zahvalio i uz keh, keh, odgegao dalje.

Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345

Slične teme

  1. Erotske price
    Autor kale u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.03.2012, 01:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •