Kafanske price - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 70
  1. #31

    Odgovor: Kafanske price

    U subotu sam bio u Novom Sadu da bih prisustvovao jednoj svadbi. Pre odlaska na svadbu, napravio sam sa svojim prijateljem (inače ocem od mladženje) jedan mali uvod pa smo skoknuli do Barutane na par viskića, a onda do Venca na trežnjenje (kafa bez šećera i kisela voda). U Vencu sam posle dužeg vremena video Slobodana Kačara. Na oko sjajno je izgledao, što mi je bilo posebno drago...

    Ali, da se vratimo svadbi. Svadba se odigrala u objektu kafane Rubin u Temerinu. Da ne bi bilo zabune, Rubin je odmah pored kafane Stari Rubin i njegova je kućna numera 77. Svadba je bila sjajna, a ja sam bio u neku ruku umetnički fotograf (profesionalci su me s mržnjom gledali dok nisam objasnio da ja to radim iz gušta i da ne naplaćujem usluge). Moram da istaknem da su služili i belu čorbu i domaćću supu. U dilemi šta je bolje, prvo sam probao čorbu, pa zatim supu i tako dva puta. To, ipak, nije pomoglo. Ne znam šta je bilo bolje...
    Društvo sa suprotne strane stola je bilo više nego zabavno pa sam tako, između ostalog, opet čuo davnu (istinitu) anegdotu o onom policajci iz Grocke koji je posle jedne intervencije napisao sledeći izveštaj:

    "Išao sam trasom i smatrao. U visina džbuna začuo sam vanbračno seksualno šuškanje. Prišao sam i naredio: 'Obustavi!' Gornji subjekt mi je rekao: 'Polju bi me u dupe!' Dok sam ga privodio u stanicu, celo vreme me je vređao rečima: 'Ne tuci me, druže!'".

    Ah ti policajci...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #32

    Odgovor: Kafanske price

    Danas prepodne sam posetio lokalni motel sa zadatkom da sa svojim prijateljem zvanim Pištolj Pit i još dve naše školske drugarice (iz osnovne škole) rezervišemo jednu od sala lokalnog motela i dogovarimo meni i plaćanje, jer nas je zapala ta čast (gde baš mene nađoše!!!) da organizujemo godišnjicu male mature. Po uspešno obavljenom poslu (dogovoreno 1000,00 din po osobi), u predivnoj bašti motela u okruženju prirode prepune vegetacije uz par pića malo smo se opustili...
    Taj Pištolj Pit je inače bio jako talentovan za umetnost pa je tako slikao, pisao, glumio, bavio se dizajnom... Primereno svom senzibilitetu negovao je i svoj izgled. Moderna i ležerna garderoba, duga kosa vezana u rep (na pitanje zašto kao mator nosi toliku kosu uvek spremno odgovara da to čini kako bi nervirao nas ćelave (sic!)). U jednom trenutku je ustao i vrlo ubedljivo glumeći sve likove u predstavi izveo Iznenadnu i preranu smrt pukovnika K.K.

    To je išlo ovako:

    - Izvolite gospodine pukovniče!
    - Dovedi mi majora!
    - Da, gospodine pukovniče!
    ......

    - Zvali ste me gospodine pukovniče?
    - Slušaj sad. Sutra u 9 sati nastupit će pomračenje sunca, tj. jedna pojava koja se ne događa svaki dan. Naredit' ćeš da se vojnici postroje u krugu kasarne, odjeća svakodnevna. Prilikom opažanja te zanimljive prirodne pojave, objašnjenja ću davati ja osobno. U slučaju loše vidljivosti ili kiše, vojsku smjestiti u gimnastičku dvoranu. Jasno?
    ......

    - Pozovi mi kapetana!
    - Da, gospodine majore!
    ......
    - Izvolite, gospodine majore!
    - Po naređenju gospodina pukovnika sutra u 9 sati održat' će se pomračenje sunca. U slučaju kiše pretpostavlja se slaba vidljivost. Tada će se iščezavanje sunca održati u gimnastičkoj dvorani. Da li će padati kiša ili neće, o tome će odlučiti gospodin pukovnik. Ovako nešto ne događa se svaki dan! Jasno?
    - Jasno!
    ......

    - Kad sutra u gimnastičkoj dvorani počne padati kiša, a tako nešto ne događa se svaki dan, naš pukovnik će iščeznuti u 9 sati, u svakodnevnoj odjeći. Jasno?
    - Jasno!
    ......

    - Vojsko! Sutra će iščeznuti naš pukovnik!
    ....
    - Slava mu!

    Ovaj izuzetno duhoviti odlomak iz knjige A što biste vi učinili? - psihologija protiv zdravog razuma, koju su napisale Dubravka Miljković i Majda Rijavec inspirisane humoreskom iz magazina "Liternaturnaja gazeta" je u tom trenutku posebno dobio na ’težini’pošto je pokojni otac Pištolja Pita bio zaista pukovnik...
    Ne nam da li je potrebno da naglasim da je Miloš Radović 1987. g. snimio po ovome poznati kratki film Iznenadna i prerana smrt pukovnika K.K. koji je dobio više nagrada... Uostalom pogledajte i Vi:

    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #33

    Odgovor: Kafanske price

    Volim ja kafanu.Svaku drugu samo ne ovu moju.Ja je od miloste zovem rudnikom.A lepa je,nije da nije,jedna od najlepsih u kojoj sam bio.A bio sam u mnogo njih,stari je odradio dobar posao,navuko me,sad se gore samo smeska i kladim se da mu je krivo sto ne moze da svrati na jednu na brzaka.To je kod njega obicno zavrsavalo od osam do deset sati kvalitetnog blejanja za kafanskim stolom.
    -Stari,pa svratili smo samo na jednu?
    -Evo sine sad krecemo!
    Posle dva sata...
    -Stari,ajde da brisemo,pada mrak!
    -Aha...
    Vise i ne gledam na sat...
    -Cale...dramska pauza...
    -Mali ako ti se ide,ti idi,sacekaj da se malo ispricamo!
    I sad kad me se prijatelji sete i nazovu,obavezno me zovu iz kafane.Samo pogledam identifikaciju na telefonu i sve mi je jasno.I ne moram da odgovorim,zamirisu cevapi,seces onaj duvanski dim nozem,pici neki narodnjak bog da te sacuva,razgovori ko da se igramo gluvih telefona.I za trenutak mi postane mrsko,a vec sledeceg pozelim da sam tamo.Daljina je jako relativna kategorija,lako se premosti necim sto volis...
    Not all treasure is silver and gold, mate.

  4. #34

    Odgovor: Kafanske price

    Upravo sam se vratio iz kafane. Njen prozaicna naziv je zaista groteskan. Naime, zove se Kruna, a u stvari to je prostor natrpan raznoraznim kicem i glupostim kojo, izgleda, vlasniku kafane deluju krajnje otmeno...
    Ali, to nije ni vazno. Sreo sam se sa svojim starim prijateljem sa kojim sam godinama sedeo u istoj klupi. Dosao je iz Beograda, gde sada zivi, u posetu rodbini, ali i da prisustvuje godisnjici mature koju sam vec pominjao. Pice za picem, sala za salom i tako dodjosmo i do Branislava Nusica. I ja mu ispricam dobro poznatu anegdotu o njemu:

    Elem, Nušić je, priča tako otprilike ide, često, gotovo svakodnevno sretao na ulici nekog starijeg gospodina koji mu se usrdno javljao. Naravno, i Nušić se njemu odjavljivao. Sve bi bilo u redu, e da se ovaj Nušiću nije svakodnevno obraćao sa: "Dobar dan, gos'n Đoko". Pošto je to potrajalo, komediograf ne izdrža no ga jednog dana zadrža, te mu reče: "Izvinite gospodine, ali vi mene držite za Đoku, a ja sam Brana."

    Smejali smo se zajedno posto se i on zove Djordje, a skoro svi ga i dalje drze za Djoku!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  5. #35

    Odgovor: Kafanske price

    Sg cu vi ispricam jedan odlomak iz zivota mladje garde leskovackih boema u narodu znanih ko Daca zvani Spijun i Mazni Cipelar.Naime,doticna gospoda je i opisana u moje malopredjasnje balezgarije na ovuj temu tako da ako se nekad prepoznaju ovde da gi nije krivo sto sam gi opankaja na ovi talasi.Nece gi bude prvi put.Mazni mi je ovo pricaja preko telefon tako da ako zajebem u detalji da se zna da nisam bija degustator u tija dogadjaji.
    Jedno jutro ustaja Daca i spremija se da bega na Vlasinu,inace omiljeno izletiste na paprikari u letnji period.Mazni je vec bija gore sas zenu koja je bila u sesti mesec sa njegovu stariju cerku,lepo dete,fala bogu da je povuklo na majku.Da je povukla na tatka bila bi poznati burekdzija u Leskovac jer onaj mamlaz ima paljku ko dva Toma Zdravkovica.Sg Daca ga okrenuja preko mobilni da mu kaze da dolazi,a Mrzni,ovoj mu je zimsko ime,se napravio budala i poveruvaja mu da se vrca s njega dom.Ne znam odakle mu taj pamet,najverovatnije izvetrela na onaj cisti planinski vazduh.Mrznijev tatko je bija gore da gi pokupi al se vrnuo sam doma posto je Daca obezbedio prevoz.I njega je prosviraja vlasinski vazduh il je popija malo,bog ce ga znaje.Sad u ovu pricu sledi zaplet,Hickok ga ne bi izreziraja ali posto je Daca prejebao i Hickoka i Kusturicu zajedno,Maznija je pocepao ko svinja mrsan dzak.
    Daca je na Vlasinu krenuja sa dijance,to su vi ona pederska francuska kola sto imav pokretan krov samo sto kod Dacu taj krov je nepokretan,stoji u lezeci polozaj u gepek.Taj dan su oni sto pogadjav vreme na televiziju najavili sunce pa se zato Spijun i odlucija za takav korak da isproba dijance na lepo vreme.Verujem da ni on nije tolka budala da je znaja da ce vrne taj dan.Nasli se oni gore i kude ce nego u kafanu.Malo cugnuli,poceli da se zatamnjujev oblaci ali kad ovi udjev u kafanu ne moz gi izbacis ni sa gomnjivu motku.Konacno,resili oni da krenev da pokupiv Mrznijevu zenu,ona gi se najebala majke sto su zakasali u kafanu i odlucili oni da krenev kuci.Daca i Mrzni napred,a Ance posadili pozadi medju kuferi.Klackali se oni niz Vlasinu kad grune kisa i ovde dolazi do izrazaja zaplet na ovu pricu.Krov se ne zatvara,poceli da kisnev,a Daca gi govorija da se ic ne sekirav jer ima on lek i za toj.Vika na Maznija,izvuci kisobrani,ispod tvoje su sediste.Mrzni vec poceja da pizdi,vaca se ispod sediste i izvlaci kisobrani,otvara gi i svata da moz grom da gi utepa.Nije mu za njega,za pobratima ga zabole,posto su oni u pobratimski odnosi,al mu za zenu i dete.Vika mi,kad ga tad nisam utepaja,nikad necu.Vika,siba kisa,ja ga kunem,a on se lezi ko pacov i vika mi, ti be pobratime uopste neumes da uzivas u prirodu.Dva sata smo se klackali kroz vukojebinu,kisa ne utepa,a ja si mislim samo na jednu stvar,Cirimidziju.Toj vi je prva kafana kad se krene sa Vlasinu za Leskovac,imav ribu za medalju,a i rostilj gi nije los.Vika,nije mi do jedenje,samo da se sklonimo od kisu,sve ne utepa.Kad dodjosmo kod Cirimidziju,sve utepani,kad udjomo u kafanu pa kad pocev da se seckav mirisi od skaru sve me prodje,vikam na pobratima,jesi budala,al te volim sto si budala.
    Not all treasure is silver and gold, mate.

  6. #36

    Odgovor: Kafanske price

    Svojevremeno sam dosta često navraćao u jednu vršačku kafanu, u kolokvijalnom govoru poznatu kao „Kod Dragila“. Mislim da i dan danas radi i nalazi se u Sterijinoj ulici. To je bila dosta neugledna kafana, ali je zato imala zaista nešto jako vredno. Imala je dušu.

    Humani inventar (čitaj gosti) bili su prisutni gotovo svakodnevno u istoj postavi, sa ponekim periodičnim gostom. Zahvaljujući sada već pokojnom Dragilu (pravilno je Dragiju, ali Vrščani vole da kažu onako kao što sam prvo napisao) i njegovoj porodici posetioci ove kafane se osećali kao kod rođene kuće. Skoro sva „kratka pića“ su imala istu cenu, a moglo se i „na crtu“ i kako god hoćete.

    Kod Dragila su dolazila „mokra braća“ razne fele pa i ribolovci. Pošto sam se nedavno vratio sa godišnjeg odmora na kojem sam dobar deo vremena proveo pecajući, setio sam se jedne epizode, odnosno dijaloga dvojice „ribića“ koji sam čuo za susednim stolom, jednom prilikom baš u Kod Dragila.
    Naime, razgovarali su o svemu i svačemu, ali su gde god su mogli „gurali“ pecaroške izraze. Tako je za jednog supruga bila Deverika, a za drugog tašta Bucov. Decu su zvali „kederi“ i sve u tom stilu. U jednom trenutku su počeli da planiraju kao u subotu da idu na pecanje i priča je bila već odmakla kada se zet od Bucova setio da u subotu treba da vozi negde kod rodbine upravo svoju taštu. Onako pijan je odmahnuo rukom i rekao:
    - Ma, ko je šiša. Neka je vozi drugi zet, ionako njega više vole nego mene.
    - Ma nemaš ti „mleč“ da odbiješ svoju taštu. – Čikao ga je drugi.
    - Ko? Ja? – Hrabrio se „zet“. - Ma može da mi izede mamac!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #37

    Odgovor: Kafanske price

    Ne znam koliko će se ova priča uklopiti ovde,ali vezana je za kafanu…
    Bilo je to jedne godine na moru...dve prijateljice i ja napokon doživesmo dugo očekivani godišnji odmor...izašli jedno veče u obližnju kafanu u kojoj je bilo žive muzike,ajde malo da se opustimo i proveselimo...pored dosta pića,pesme i smeha napustili smo lokal u ranim jutarnjim časovima...
    To popodne krećemo na plažu,kada smo kao došle k’ sebi,srećemo jednog gospodina srednjih godina,koji je zaginuo do ujutro kao i mi,a on će ti nama „zdra’o momci”,nas tri se pogledasmo onako između sebe ...mislim...ako nas dve nemamo tako zanosne ...ova treća ima i za nas dve...na to „momci” vrisnusmo u smeh.
    Uveče ista priča,mi u kafanu kada dolazi pomenuti gospodin i prilazi našem stolu sa rečima „dobro veče devojke...e...jebi ga”,mi opet u vrisak...
    Uvek kada se setim toga mi krenu suze od smeha.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  8. #38

    Odgovor: Kafanske price

    Pre nekih mesec dana, u rano popodne, dok sam čekao skelu da pređem na bačku stranu, kako bih pohodio Begečku jamu, rešio sam da prekratim vreme u društvu hladnoga lav piva. Mementica se odlučila da ostane napolju i uživa u Dunavu i prekrasnom plavom nebu.

    Čim sam ušao u čardu, koja je u neposrednoj blizini pristaništa i koja se po gazdi zvala „Jole“, spazio sam tamburaški orkestar,ojačan harmonikom i violinom, kako se priprema za nastup (bila je nedelja). Seo sam, naručio pivo, a uto je počela i svirka orkestra. Bili su tihi taman kolko treba i mada su delovali pomalo neuvežbano, shvatio sam da su to sjajni pojedinci i da će vrlo brzo rešiti početne probleme. Tako je i bilo. Vešto su se kao vokali izmenjivali harmonikaš i violinista, a ritam je bio izuzetno dobar. Obratio sam pažnju na basistu i shvatio da sam to markantno lice već negde davno, davno gledao u nekoj kafani u istoj pozi. Prolazile su mi kroz glavu čarde i kafane i suzio sam izbor na hotel Fruška Gora u Ležimiru i čardu Koruška, mada nisam bio baš, siguran.
    Naglo sam ustao i prišao im.
    - Da li mogu da vas snimim kao izvodite neku od vaših pesama? – upitao sam ih.
    Svi su pogledali u basistu i bilo je jasno da je on šef.
    - Naravno. – Odgovorio je mirnim glasom. Pogledao me je u oči, pa me upitao – A da li se mi od nekud znamo?
    Nasmejao sam se i uzvratio – I Vi ste meni nekako poznati. Možda iz ležimirskog hotela, ili Koruške.
    - Moguće – opet me je odmerio pogledom i uz osmeh nastavio – Samo mora da je bilo baš davno.
    Ja sam se takođe nasmejao i izvadio kameru. Ne znam zašto, ali mi je došlo da kažem:
    - Laza. Da nisi bre ti Laza basista?
    Svi muzikanti su se nasmejali, pa i basista.
    - Da ja sam Laza, basista iz Erdevika.
    Kamera je bila spremna. – Da niste sa neke televizije? – Interesovao se lepuškasti harmonikaš.
    - Koju ćemo pesmu? – Upitao je Laza.
    - Kada padne prvi sneg. – Odgovorio sam i počeo da snimam.
    Uživao sam slušajući jednu od svojih omiljenih pesama i nastojao da ih što bolje snimim. Violinista je sjajno pevao. Pesma se završavala. I dok sam stavljao kameru u futrolu, začuo sam par muških uzvika kako se smenjuju:
    - Matori! Matori! Matori...
    Okrenuo sam glavu i spazio jednog gosta, otprilike mojih godina, kako mi se smeši i pokazuje rukom na vrata čarde.
    -Matori bre, žena te zove. Kada je viknula „matori“ svi smo se prestrašili, jer je svako od nas pomislio da je baš njegova žena došla...

    Požurio sam napolje. Narod je već ulazio na skelu. Mementica je odahnula, a priča o Lazi, basisti iz Erdevika, možda neće nikada ni biti do kraja ispričana...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  9. #39

    Odgovor: Kafanske price

    U subotu sam, kao i obično, bio na pijaci. Pošto Mementicin spisak nije bio dug (2 kg paprike, 2 kg paradajza i veza celerovog lišća), jer je odsutna, očas posla sam ga realizovao i taman kada sam krenuo kući sretnem jednog starog drugara koji inače tu i radi kao faca zadužena za naplatu pijačnih taksi. Znali samo se oduvek i zvali smo se kumovima, mada nismo bili baš sigurni kako smo to kumovi, ali je svakako bilo izvesno da jesmo.
    - Kume, ajmo na po jedno kratko i po kafu.
    Kako sada da odbijem ovako ljubazan poziv, mislim se ja, jer je kum bio neobično dobar čovek, a i mene je nekako baš gotivio. Osnovano se verovalo da je on, verovatno, među prvih dvoje –troje najsnažnijih ljudi u mesto i bio je poznat kao osoba za koje se obično kaže – Kad volje volje, kad ne volje – onda kolje...
    Elem, mi završimo u obližnjoj kafanici i ja ga zamolim da budem izuzet od žestokog pića, jer imam čitav dan nekih obaveza, što je on uvažio. Dok smo pijuckali po kafu on poče da se smeje.
    - E, kume šta sam video pre jedno pola sata, to je da ne poveruješ. Znao sam da ima cicija, tvrdica i šparnih ljudi, ali ovo je vrh. Ma čudo. Znaš li onog Novici, što mi je otac, ili deda, jebem li ga, tamo negde iz okoline Leskovca, ili tu negde...
    - Me nemam pojma kume. Otkud da znam.
    - Ma nije ni važno, nego slušaj. Zamisli ti čega se on lupež setio. Došao sa snajom da proda prasiće. Dva komada, trebalo jednom tu za rođendan detetu. I, znaš kako ih meri?
    - Jebem li ih, valjda na vagi.
    - Tačno kume, na vagi. Ali znaš li kako?
    - Ne znam kume, ali vidim da ćeš mi reći. – Našalio sam se blago ja.
    - Kume, ti znaš da se prase ko svako živinče batrga kada se meri.
    - Da, i?
    - E vidiš, taj Novica se dosetio da meri svoju snaju kako prvo drži prase, a posle bez praseta. Naravno, posle dobije razliku težina i tolko ti je prase teško. Zamisli, molim te kako se dosetio da ne bi koji gram izgubio ako prase samo meri.
    Tada sam i ja ukapirao i počeo da se slatko smejem zajedno sa svojim kumom. Viknuo sam:
    - Konobar, još jedan vinjak za mog kuma...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  10. #40

    Odgovor: Kafanske price

    Sinoć sam prošetao da kupim cigarete i sretnem dvojicu svojih nekadašnjih komšija, starijih destak godina od mene, koji su inače bili naširoko poznati kao osobe bliske ljudima iz podzemlja, a bogami i kao ljudi koji su bili hapšeni, pa i robijali zbog raznih krivičnih (kriminalnih) dela.

    Poziv da odemo na piće jednostavno nisam mogao odbiti. Svratimo u prvi kafić (ovde kod mene gotovo i nema više kafana) i naručimo tri kafe i tri kisele vode. Šta ćete, ostarilo se, a jedan od njih je i ozbiljan šećeraš. E, upravo njemu je pre par godina otišla supruga i udala se za njegovog najboljeg prijatelja, a njemu ostavila dvoje dece. Pošto ga je to i dalje tištilo, razgovor nekako dođe na tu temu i ja nisam želeo da se mešam, jer nisam dovoljno poznavao sve detalje priče, a i, ko velim, nezgodno je. Međutim, treći sagovornik nije bio baš obziran i u jednom trentku je rekao:
    - Jebi ga, kada nisi znao da je zadržiš.
    - Zadržiš, zadržiš..... Čoveče, pa nisam joj dao da mrdne. Uzeo sam joj ključeve od auta, sve kreditne i ostale kartice, zaključavao sam je...
    - Ma, jebeš to. - Prekide ga ovaj. - Tako se žena ne drži!
    - A kako se to žena drži?
    - Qrcem! Eto kako...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  11. #41

    Odgovor: Kafanske price

    Još jedan događaj sa mora...
    Uđosmo u mali simpatičan restorančić,priđe gazda da nas pita šta ćemo za piće,između ostalog pita nas čovek odakle smo,rekosmo: "iz Vojvodine",kaže,"tamo se mezi šunka,slanina,kobasica,a kod nas usoljena riba" i donese čovek usoljenu ribu prelivenu vinskim sirćetom.
    Zahvalismo se ljubaznom domaćinu i kada nas ostavi same,moje dve prijateljice počeše da mi vade mast kako neću pojesti ribu...ja naravno večita picajzla po pitanju mesa,pogotovo sa saznanjem da je stajalo samo u slanoj vodi,nit' pečeno,nit' kuvano,a tek ono sirće koje asocira na krv...
    Elem,vadiše mi one tako mast jedno po' sata i ja im rekoh : "ajd' se opkladimo da ću pojesti ribu u dve flaše Šardonea",na šta one pristadoše i ako su znale da u blizini nema prodavnice sa tim vinom.
    Pojedoh ja ribu sa knedlom u grlu i preživeh ,a njih dve ranom zorom na bus u potragu za vinom...
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  12. #42

    Odgovor: Kafanske price

    Imao sam jednog dobrog drugara s kojim sam išao i isti razred osnovne škole, a znali smo se još iz zabavišta pa i ranije, pošto su nam majke radile zajedno.

    Iako je bio u suštini seronja (jedinac, razmažen pa još i sebičan) i vrlo prosečnih mentalnih i intelektualnih kapaciteta (da ne kažem priglup) meni je bio neobično drag i simpatičan. Te svoje hendikepe nadomeštavao je nekim svojim pomalo udvoričkim šarmom i neposrednošću. Koliko god je bio proečno pametan, toliko, pa i više, je bio lepuškast (negde bog uzme, ali negde obično i da) pa ga jedna od ciljnih grupa devojaka i žena koristila kao jeftino muško meso možda i više nego što je to i zaslužio (ili iz mene izbija obična zavist?). Bilo kako bilo, s njim nikada nije bilo dosadno...

    Posle završenih gimnazija (on je promenio tri, kako bi našao dovoljno korumpiranu), pošli smo na fakultete. Ja sam studirao u Beogradu, on u Novom Sadu. Pošto smo bili u vezi on me pozvao kod sebe u goste i ja sam ga jednom posetio.

    Mislim da je imao stan u Ledincima. Kada smo se smestili, krenemo u provod. Bila je već jesen, neka kišica, prohladno. Ribe za koje je on garantovao da će doći su nas ispalile i mi završimo u jednoj lokalnoj kafani. Unutra toplo, prijatna atmosfera i mi krenemo po špriceru. Kao što sam to već negde napisao, špriceri su išli ko đaci u školu i posle nekog vremena počeli smo se da izlazimo do dvorišnog WC-a, zbog radi sebe. U jednom trenutku on je krenuo napolje, pri tom rekavši da naručim još po jednu turu, što sam ja i učinio. Došla je tura, ja čekam li čekam. Popio sam em svoj, em njegov špricer, a njega ni od korova. Počnem ja da se okrećem oko sebe, pogledujem na vrata, a njega nema pa nema...

    Onako zabrunut izašao sam u dvorište, pogledao u WC, a njega nema. - Pička mu materina - pomislio sam - da ga nije neko umlatio, ili je otišao kući, što mu ne bi bilo prvi put da to uradi i ostavi me na cedilu. Međutim, ništa od toga. Tek tada sam primetio da je do, da kažem, naše kafane bila još jedna kafana. Krenem prema njenim vratima iz tog dvorišta (verovatno za isti poljski WC) i kroz zamagljena stakla vidim svog kompanjona kako sam sedi za jednim stolom i sve gleda oko sebe. Ušao sam u prostoriju i krenuo prema njemu. Kada me je ugledao sav se ushućeno i sa olakšanjem osmehnuo:
    - Gde si bre čoveče - kaže on meni - već sam se usro od brige šta je sa tobom.
    - Ma idi ti u kurac, budalo. Pogrešio si kafanu.
    - Ko? Ja? Ma nemoj da sereš.
    - Naravno. Jesi li sam rekao da je konobarca dobra riba? Pokaži mi gde je.
    I moj kolega je počeo da shvaća:
    - Pazi stvarno! Ovde je konobar! Ej, nemoj nikom da pričaš da me ne zajebavaju!

    Naravno da sam svima ispričao. I još to obradio. Umirali smo mu od smeha...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  13. #43

    Odgovor: Kafanske price

    Večeras sam bio u kafani sa jednim starim prijateljem. Dugo se nismo videli, pa smo popili bocu vranca prokordea (prethodno sam uzeo ranisan). U jednoj opuštenoj atmosferi punoj šali, dosetki i smeha njegova najnovija pratilja je ispričala jedan stari novi vic (ili anegdotu) kojoj smo se svi slatko nasmejali.
    Posebnu draž je davao vanredan dar za pričanje viceva koji je pokazala devojka moga prijatelja, inače okorelog neženje.

    Elem, pobegne jedno veče u nekom šumadijskom selu devojka za momka, iznenada, kako je to već običaj, i srećni maldoženjeni roditelji na brzinu naprave slavlje za najbliže rođake, prijatelje i ponekog komšiju. Bilo je lepo veselo i burno. Kada su se gosti razišli, buduća svekrva primeti da izabranica njenog sina sedi sama za stolom, na kojem su se nalazili tragovi večere i slavlja, i učini joj se da je ona nešto jako zabrinuta pa pomisli da joj treba uliti malo ohrabrenja. Prišla je devojci i kroz šapat joj se zaštitnički obratila:
    - Ćeri, nemoj da se sekiraš. Nije to tako strašno, mislim to prvi put. Znaš moj sin je odgovoran i biće pažljiv prema tebi...
    - Aaa, to! - prekide je buduća snajka - Ma ne brine mene to. Jebem se ja ko zmaj, nego gledam bre kako ću ove sudove da operem!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  14. #44

    Odgovor: Kafanske price

    Sinoć, posle povratka sa autobuske stanice nakon što sam ispratio goste, sretnem jednog školskog druga. Pošto nam je običaj da uvek kada se nađemo popijemo po pićence, svratimo do obližnje kafane. On lozu, ja vinjak. Pristigne nam piće, nazdravimo, procedimo prvi gutljaj i zapalimo po cigaretu.
    - Znaš li gde sam malopre bio? - Upitao me je drug.
    - Ne, nemam pojma. - Ležerno sam uzvratio.
    - Kod Brankovog sina na ispraćaju. Mali mu ide u vojsku jebote, i zamisli, svi plaču, mama, tetke, baba, pa i sam Branko... Umro sam od smeha, jebem im mater blesavu! - Rekao mi je smejući se i odrično vrteći glavom.
    - Čekaj bre, šta je tu smešno? - Bio sam u čudu. - Pa oduvek je bilo normalno da se pusti koja suza za vojnikom. Šta ima veze ako neko i zaplače?
    - Tačno! - Potvrdio je on kroz smeh. - Ali, nije normalno da se plače za vojnikom koj će služiti civilno vojsku, u našem mestu i to u ambulanti gde mu radi majka!
    Zastao sam i kada sam shvatio šta je po sredi počeo sam i ja da se smejem.
    - A u pičku materinu. Koji idioti! Konobar, daj nam još po lozu i vinjak, valja se, kolegin sin nam ide bre u vojsku...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  15. #45

    Odgovor: Kafanske price

    Sinoć sam kao skoro i svakog petka bio sa društvom u jednoj poznatoj piceriji u obližnjem gradu. Na jednom sam začio zvuk da sam primio SMS. Iznenadio sam se, jer zaista retko primam poruke preko telefona. Pogledao sam i shvatio da mi je šalje neko iz inostranstva, iz Hrvatske. Otvorio sam je i video da mi se javlja jedan moj veliki prijatelj iz mladosti sa kojim sam se svojevremeno više nego fantastično provodio po Splitu i njegovoj okolici. Poslao mi je u stvari jedan vic, odnosno savremeni rimejk jednog starog dobrog štosa koji na zanimljiv način govori o ljudskim prirodama i karakterima. Prenosim vam ga u nešto slobodnijoj obradi:

    U noćnom autobusu na relaciji Zagreb – Karlovac – Rijeka - Split, na sjedištima odmah tik iza vozača sjedile su dvije prijateljice i vodile zanimljiv dijalog (ili još točnije čuo se monolog jedne od njih) dok su ostali putnici šutjeli i drijemali:
    - Ajme, bija mi je za vikend momak.
    - I?
    - Ma što i, znadeš ti njega, luđak. Odmah je navalija na me. Ajme, kako je vragolast. Još sa vrata me sta jubit po licu. Polako, nježno, svako oko, pa nos, a tek usne... bla, bla, bla... pa se spustija do livog uha. Uh sva sam se bila naježila. Pa mi je ćuća resnicu..... bla, bla... pa je onda preša na drugo uho, bla, bla, bla.... E, a onda sam poludjela...
    - A, ća je onda bilo?
    - E, a onda mi je pojubi vrat. Uh, pa ispod uha jednog, pa drugog, bla, bla, bla.... i počeo me je svlačit. Raskopča mi je veštu. Dugme po dugme, bla, bla, bla. Pa onda maju. bla, bla, bla... Oštija ti, ostala sam gori bez ičeg. Pa mi je milovao dojke. Uhhh. Pa jubi, prvo livu, pa desnu. Pa ih je liza, milimetar po milimetar... bla, bla, bla .... A tek pupak! Brr, ma čuda je čini sa njim.... bla, bla, bla... Mudante (gaćice) mi je skida jedno po ure... bla, bla, bla ... Ostala san ti skroz gola... bla, bla, bla... Legli smo na krevet, polako, on pored mene. Pa me je opit jubi cilu... bla, bla, bla... Pa je stiga do stomaka... bla, bla, bla.... Pa me je smišan okrenija i jubio mi leđa sve do zadnjice.... bla, bla, bla... Ah kako sam uživala... bla, bla, bla.... A, onda! Ah! A, onda! Kakvo blaženstvo. Ne mogu ti ni opisat! Ća mi je samo čini sa svojim prstom... bla, bla, bla...
    - Evo, lipa moja prošli smo Solin, ajmo se ća spremat. Uskoro silazimo.

    Uto se začuo grubi muško glas iz stražnjeg dijela autobusa:

    - Ma, jel te jeba više u pizdu materinu! Treba san sići još i Šibeniku!
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Erotske price
    Autor kale u forumu Erotika & sex
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.03.2012, 01:19

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •