Ne znam da se rastajem...

...valjda nemam ugradjen taj cip, sta li...ne znam da u tim trenucima (kada ti mozak uzasnuto zvoni na uzbunu i alarmira da neko koga volis odlazi, ili da ti odlazis) pokazem koliko mi je stalo, koliko mi je zao, koliko se nikada ne bih razdvojio. Reci koje se tada izgovaraju uvek su mi bile previse banalne za trenutak koji me stigne kasnije, kada ostanem sam sa sobom i kada krene da me kljuca i razjeda pitanje da li sve bas mora tako i zasto sve bas mora tako...

...uvek pozelim da upijem ljude. Zagrljajem. Da ih stegnem toliko jako i utisnem u grudi, zauvek, i nek ostanu tu do kraja sveta, najmanje, da prelijem otkucaj njihovog srca u svoje i da ga osluskujem do sledeceg susreta...

...ne znam da se rastajem, nikada necu ni nauciti....


...ali sam zato odlican u sastajanju .