Koliko vidim, u Srbiji je trenutno vecinsko uverenje da je pravi, original vernik onaj ko zna sve praznike, svece i narodne obicaje napamet, posecuje crkvu minimalno jednom nedeljno, prilaze kintu u razne svrhe, krsti se barem 5-6 puta na dan, a pozeljno je da bar polovinu Biblije ima u glavi u svakom trenutku.
Ne znam zasto, ali takvi ljudi (naravno, cast izuzecima) su mi uvek bili sumnjivi. Progoni me osecaj da tom preteranom revnoscu pokusavaju da isprave neke svoje postupke za koje su sigurni da im Bog ne bi oprostio.
Po mom misljenju, pravi vernik je onaj koji zivi po pravilima koje mu diktira njegovo srce, koji nikad nije izneverio sebe i uvek sme da se pogleda u ogledalu...i ako jednoga dana, umesto svog odraza u njemu, ugleda lice Boga, znace da je na putu za mesto gde odlaze ljudi sa cistim obrazom...
...voleo bih da cujem vase misljenje...