Sta (ko) je pravi vernik? - Strana 3
Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 87
  1. #31

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Za sebe mogu da kažem da se trudim ići putevima, koji će me odvesti onome Koji me je stvorio...za druge ne znam.





    Glavni smisao i svrha života svakog pobožnog čoveka je da postane Božije dete. Jer, to smo svi u početku i bili-->Božija deca!



    Nisi ti kriva što ovako razmišljaš....ili možda i jesi, ko to zna osim tebe same....

    Zašto i koji razlozi te teraju da nazivaš sebičnom ulizicom dete koje želi da se vrati kući, svom Ocu?

    Ima jedna dirljiva priča koju je Isus pričao okupljenom narodu-->

    Otac, dobrostojeći domaćin imao je dva sina, jednoga dana mladji sin reši da uzme očevu zaostavštinu dok je ovaj još u životu i ode od kuće. Otac uslišuje molbu i daje pozamašnu sumu i imetak koji bi pripao sinu nakon očeve smrti. Sin odlazi, i počne raskalašno da živi rasipajući imovinu....Naravno, imovina se ubrzo rastopila, i mladji sin ostade na ulici go i bos!
    Posle izvesnog vremena, zbog nemaštine u koju je zapao, shvativši šta je učinio, reši da se vrati kući i Ocu, nadajući se da će mu ovaj oprostiti!
    Otac kada je video u polju mladjeg sina kako prilazi, pozva sve sluge i naredi da se napravi najveća gozba do sada vidjena, potrča prema sinu i sa suzama u očima ga zagrli, davajući mu najskuplje haljine da zameni za prnje u kojima jebio, okitivši ga zlatnim nakitom i skupim mirisima....Starijem sinu ne beše pravo očev postupak, pa srdit ode k ocu upitavši ga: "Oče, zašto se toliko raduješ i oduševljavaš sa mladjim sinom, kada znaš šta je uradio, kako te je napustio i izdao? Njemu sada daješ odeću, nakit i pažnju, a meni koji sam ti ceo život bio veran, i ispravan, nikada nisi gozbu napravio!
    Otac pogleda na starijeg sina, i sa suznim očima odgovori: "Ti si mi sine uvek bio ruka desna i neko na koga sam se uvek mogao osloniti...a tvoj mladji brat beše mrtav, već pokopan, i ponovo ožive" . . . .

    Mladji sin je bio mrtav u očevim očima , pa je njegovo nanovorodjenje i povratak porodičnoj kući, izazvalo neopisivu radost kod oca, koji je zbog tog čina bio u stanju da sve učini za njega, jer je ljubav prema sinovima bila neizmerna...

    Koliko li će samo naš nebeski Otac učiniti za nas, ako ponovo oživimo i postanemo njegova deca!
    Znaš, meni kod vernika smeta to što ne veruju dovoljno. Što veru modeluju po sebi blagougodnim načelima, pa nešto manje ili više vole, pa ću ići u crkvu kad mi se svidi ili kad imam vremena, pa ću slušati rok, piti, pušiti, malo ću i varnuti ženu (muža), neću baš postiti, možda samo za večeru kad je Veliki petak i sl.
    Vernik je iskren ako je apsolutan. Morao bi provesti svoj život po ugledu na Hristov, jer je tako on ljudima i naložio.
    Još nisam upoznala osobu koja se toga u potpunosti pridržava, što znači da svet vernika podseća na lošu amatersku pozorišnu družinu, gde glumi svako šta želi, prema svojim ličnim afinitetima i ukusu, a od glavnog teksta izgovara samo one rečenice koje mu odgovaraju...

    Ne osećam se krivom što razmišljam kako razmišljam, jer me svaka stvar o kojoj se raspitujem iskreno zanima. Čitanjem i postavljanjem pitanja dolazim do sopstvenih saznanja koja mi služe da se prema nečemu jasno odredim. Dopuštam sebi da o jednoj stvari saznajem iz više izvora, najčešće potpuno oponentnih, i tako donosim zaključke. Za mene ništa nije nedodirljivo, sve je podložno procenama i proveri... Nešto što se zove kritičko mišljenje...

    Ova priča meni zvuči malo čudno, jer po njoj pakao zvrji prazan, a neke druge verske priče tvrde suprotno. Koliko ja cenim, sin se nije vratio zato što se pokajao. Mogao se pokajati kad je potrošio pola nasledstva ili 80%. Ne, on se vraća kad je potrošio sve. Gde se vidi njegovo pokajanje? Došao je kući jer nije imao kud, pa je računao da ga baš neće pustiti da umre od gladi. A otac se ponašao prilično nesuvislo, jer ga nije ni saslušao (gde si bio, šta si radio, kud su pare, ovo, ono...), nego čim ga je video kako nailazi, on već organizuje žurku... I nije baš neka pedagoška priča. Da moj sin tako spiri imanje, ja bih ga bar iskritikovala...
    I nema nastavka priče. Možda je bludni sin ostatak života proveo u pokori i zahvaljivanju ocu, a možda je spirio i ostatak imanja. Dešava se to... Da li bi otac opet isto postupio?
    Isusov otac je u jednom trenutku besa potopio kompletnu civilizaciju, zar ne? Gde je tu veza s ovom pričom?

    Ne znam da li sam Božje dete... Malo mi nezgodno da poverujem da sam potekla od pramajke Eve, koja je potekla od Adamovog rebra, a koji je stvoren od praha zemaljskog... Kad bi nauka to mogla da potvrdi, bilo bi mi lakše da poverujem...
    Sumnjam i u Evinu čestitost, jer je (koliko znam) izrađala sinove, a iz njihove porodice se razvilo celokupno čovečanstvo. Ako je u početku rađala samo ona, a imala sinove... Hm...

    Zato biram da sam mamina i tatina, pre toga babina i dedina i tako unazad...

    I nešto ću priznati. Verujem da je lepo verovati. Verovatno je mnogo lakše osloniti se na nekog velikog i moćnog u svakom trenutku, uzeti ga kao opravdanje za sva moguća neznanja i neproverenosti, zbog njega u životu imati cilj, jer je teško izboriti se za lični. Mnogo je teže biti sam sebi sudija, učiti o dobru i zlu iz sopstvenih posrtaja, boriti se s grižom savesti, onom najobičnijom, ljudskom, koja je veći sud od svakog imaginarnog koji nas možda čeka kad sklopimo oči. Teže je biti samo čovek, birati od milijardi ljudi one na koje se možemo ugledati, u ljudskosti tražiti motive i inspiraciju, u ljudskosti tražiti dobrotu, iz ljudskosti iznalaziti vrline zbog kojih ćemo biti ponosni na to što smo ljudi, a ne ovce kakvog velikog pastira...
    Vrag odneo šnalu...

  2. #32

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Otac, dobrostojeći domaćin imao je dva sina, jednoga dana mladji sin reši da uzme očevu zaostavštinu dok je ovaj još u životu i ode od kuće. Otac uslišuje molbu i daje pozamašnu sumu i imetak koji bi pripao sinu nakon očeve smrti. Sin odlazi, i počne raskalašno da živi rasipajući imovinu....Naravno, imovina se ubrzo rastopila, i mladji sin ostade na ulici go i bos!
    Posle izvesnog vremena, zbog nemaštine u koju je zapao, shvativši šta je učinio, reši da se vrati kući i Ocu, nadajući se da će mu ovaj oprostiti!
    Otac kada je video u polju mladjeg sina kako prilazi, pozva sve sluge i naredi da se napravi najveća gozba do sada vidjena, potrča prema sinu i sa suzama u očima ga zagrli, davajući mu najskuplje haljine da zameni za prnje u kojima jebio, okitivši ga zlatnim nakitom i skupim mirisima....Starijem sinu ne beše pravo očev postupak, pa srdit ode k ocu upitavši ga: "Oče, zašto se toliko raduješ i oduševljavaš sa mladjim sinom, kada znaš šta je uradio, kako te je napustio i izdao? Njemu sada daješ odeću, nakit i pažnju, a meni koji sam ti ceo život bio veran, i ispravan, nikada nisi gozbu napravio!
    Otac pogleda na starijeg sina, i sa suznim očima odgovori: "Ti si mi sine uvek bio ruka desna i neko na koga sam se uvek mogao osloniti...a tvoj mladji brat beše mrtav, već pokopan, i ponovo ožive" . . . .
    Jer pretpostavljam, velika gozba i dodatno opterecenje porodicnog budzeta sa strane oca vredi vise nego iskren zagrljaj?
    Za utehu vernicima moze biti, ali ...
    Gospodine, vase dete se plazi na mene!

  3. #33

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Vernik je iskren ako je apsolutan. Morao bi provesti svoj život po ugledu na Hristov, jer je tako on ljudima i naložio
    Da li si upoznata sa onim što je Hrist ljudima naložio?
    Da li si upoznata sa onim šta je Hrist za ljude uradio?
    Ili pričaš proizvoljno?

    Niko ne može biti apsolutan(savršen) , osim samog Boga! Isus plaćajući svojim životom daje šansu svim nesavršenim, slabim, i grešnim ljudima, da se vrate....ali, samo kroz iskreno pokajanje koje ide iz srca, a ne usta!

    Nikakvo mučeništvo, osamljivanje, odlazak u pećinu, ili sl. nije potrebno, jer se Hrist mučio za nas! Hrist je platio i mučeničkom smrću umro na krstu – >da bi mi živeli, -i da Isusov Otac ponovo ne bi potopio civilizaciju-

    A usput, da te podsetim kakva je prepotopljena civilizacija bila: Zamisli na jednom mestu, recimo ostrvu, gomilu najvećeg ološa sa dna najdubljeg dna, najokorelijih ubica, mučitelja, pedofila, razbojnika, silovatelja...itd...koji na ostrvu ostaše sami, jer su opljačkali, mučili, pobili, silovali, sve one koji su bili suprotno njima, ili im se nisu priklonili!
    Zamisli sada da je reč o tvojoj deci koja su pobijena i mučena....a imaš moć da potopiš ostrvo i sve na njemu, šta bi uradila?

    Naravno, primer je banalizovan da bi bio slikovit nekome ko pravi prve korake....ali, shvatila si suštinu!

    Bog stvara čoveka sa slobodnom voljom kako bi dobio istinsku ljubav, rizikujući da čovek odabere i drugu stranu. Jer istinska ljubav se ne dobija od robota i lutaka, već od živog i slobodnog srca sa slobodom izbora!

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Ova priča meni zvuči malo čudno, jer po njoj pakao zvrji prazan, a neke druge verske priče tvrde suprotno. Koliko ja cenim, sin se nije vratio zato što se pokajao. Mogao se pokajati kad je potrošio pola nasledstva ili 80%. Ne, on se vraća kad je potrošio sve. Gde se vidi njegovo pokajanje?
    Ova priča je ispričana pre 2000 god. pismenim, polupismenim i nepismenim ljudima koji su tada živeli. U priči akcenat nije na mladjeg sina i razloge njegovog pokajanja, da li nije imao kud, ili šta drugo....Nego na Oca koji ga bez obzira na sve , oberučke i sa radošću prihvata jer mu se sin vraća. Otac nije grdio sina ni kada je odlazio, jer je prepustio njemu na izbor šta će učiniti-> ostati ili otići, pa ga nije grdio ni kada se ovaj vratio....Sin koji je bio izgubljen, biva ponovo nadjen, sin koji je bio mrtav ponovo ožive....U očevoj sa suznim očima radosti, bez obzira na sve, oslikava se ta prevelika ljubav prema svom detetu!
    Kao što i naš nebeski Otac ima prema nama!

    Ima još jedna priča, koja se neverovatnom preciznošću ispunjava evo već 2000 god. A lepo se vidi i na vašem primeru-->

    Citiram iz Novog Zaveta:

    (Matej 13)

    10 I pristupivši učenici rekoše Mu: Zašto im govoriš u pričama?
    11 A On odgovarajući reče im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskog, a njima nije dano.
    12 Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
    13 Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju.
    14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti.
    15 Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.
    16 A blago vašim očima što vide, i ušima vašim što čuju.
    17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici želeli videti šta vi vidite, i ne videše; i čuti šta vi čujete, i ne čuše.

  4. #34

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Da li si upoznata sa onim što je Hrist ljudima naložio?
    Da li si upoznata sa onim šta je Hrist za ljude uradio?
    Ili pričaš proizvoljno?

    Niko ne može biti apsolutan(savršen) , osim samog Boga! Isus plaćajući svojim životom daje šansu svim nesavršenim, slabim, i grešnim ljudima, da se vrate....ali, samo kroz iskreno pokajanje koje ide iz srca, a ne usta!

    Nikakvo mučeništvo, osamljivanje, odlazak u pećinu, ili sl. nije potrebno, jer se Hrist mučio za nas! Hrist je platio i mučeničkom smrću umro na krstu – >da bi mi živeli, -i da Isusov Otac ponovo ne bi potopio civilizaciju-

    A usput, da te podsetim kakva je prepotopljena civilizacija bila: Zamisli na jednom mestu, recimo ostrvu, gomilu najvećeg ološa sa dna najdubljeg dna, najokorelijih ubica, mučitelja, pedofila, razbojnika, silovatelja...itd...koji na ostrvu ostaše sami, jer su opljačkali, mučili, pobili, silovali, sve one koji su bili suprotno njima, ili im se nisu priklonili!
    Zamisli sada da je reč o tvojoj deci koja su pobijena i mučena....a imaš moć da potopiš ostrvo i sve na njemu, šta bi uradila?

    Naravno, primer je banalizovan da bi bio slikovit nekome ko pravi prve korake....ali, shvatila si suštinu!

    Bog stvara čoveka sa slobodnom voljom kako bi dobio istinsku ljubav, rizikujući da čovek odabere i drugu stranu. Jer istinska ljubav se ne dobija od robota i lutaka, već od živog i slobodnog srca sa slobodom izbora!



    Ova priča je ispričana pre 2000 god. pismenim, polupismenim i nepismenim ljudima koji su tada živeli. U priči akcenat nije na mladjeg sina i razloge njegovog pokajanja, da li nije imao kud, ili šta drugo....Nego na Oca koji ga bez obzira na sve , oberučke i sa radošću prihvata jer mu se sin vraća. Otac nije grdio sina ni kada je odlazio, jer je prepustio njemu na izbor šta će učiniti-> ostati ili otići, pa ga nije grdio ni kada se ovaj vratio....Sin koji je bio izgubljen, biva ponovo nadjen, sin koji je bio mrtav ponovo ožive....U očevoj sa suznim očima radosti, bez obzira na sve, oslikava se ta prevelika ljubav prema svom detetu!
    Kao što i naš nebeski Otac ima prema nama!

    Ima još jedna priča, koja se neverovatnom preciznošću ispunjava evo već 2000 god. A lepo se vidi i na vašem primeru-->

    Citiram iz Novog Zaveta:

    (Matej 13)

    10 I pristupivši učenici rekoše Mu: Zašto im govoriš u pričama?
    11 A On odgovarajući reče im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskog, a njima nije dano.
    12 Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
    13 Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju.
    14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumeti; i očima ćete gledati, i nećete videti.
    15 Jer je odrvenilo srce ovih ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.
    16 A blago vašim očima što vide, i ušima vašim što čuju.
    17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici želeli videti šta vi vidite, i ne videše; i čuti šta vi čujete, i ne čuše.
    Prva saborna poslanica svetoga apostola Petra mi je bila lektira iz koje sam videla uputstva kako vernici treba da žive i da se ponašaju.
    Prema tome grešni su bogataši, grešni su svi koji nisu sluge Bogu, ali i aktuelnim vlastima ("Sluge!budite pokorni sa svakijem strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima."), grešni su i svi koji se razvedu, koliko shvatam, posebno žene koje treba da su krotke i pokorne svojim muževima-gospodarima, a bilo bi fino da i oni budu milostivi prema ženama. Znači ko god ima nešto protiv vlasti, pokrenuo je razvod ili je mrmljao kad su mu došli gosti ("Budite gostoljubivi među sobom bez mrmljanja"), taj ima razlog da se zapita da li je iskreni vernik.

    Kako nije potrebno mučeništvo i osamljivanje? Hoćeš da kažeš da kaluđeri i monasi uludo gube vreme po manastirima, da neki nepotrebno provode dane izolovani u svojim ćelijama?
    Bila sam u nekoliko veličanstvenih manastira, život onih ljudi tamo u meni izaziva poštovanje. Posvećeni su svojoj veri, pretpostavljam da su većinom vrlo iskreni u tome. Njihov izbor je meni možda nelogičan, no ipak ga, kao način života, shvatam validnim u odnosu na religioznost samu po sebi, ali ti bi to morao da razumeš...

    A za priču, pa blago tebi što vidiš i čuješ samo ono što ti je u zadatoj lektiri napisano.
    Ako je akcenat na ocu koji bez ikakvih objašnjenja, do ljubavnih, oprašta nesuvislo ponašanje svog odraslog sina, meni tu zaista nešto nije u redu... Njemu kao prašta sve, a koji onda to sinovi zaslužuju pakao? Nećeš valjda da kažeš da je "sin bio mrtav u očima svog oca" zato što je ovaj otišao? Šta bi bilo da se nije vratio kući? Da je te pare iskoristio i stvorio sebi pristojan, ali samostalan život? U prenosnom smislu bi taj sin zaslužio pakao? E, svašta...
    U tom slučaju je otac poprilično egocentričan, najblaže rečeno... I surov, upravo na bazi tog egocentrizma.

    I to što pominješ ostrvo puno ubica i silovatelja, koji su potamanili one fine... Pa i oni su valjda bili "Božja deca". Tako da primer ne bi bio šta bih ja radila da mi neko ubije/siluje dete, nego šta bih radila da imam dvoje dece, a da pri tom jedan masakrira drugog. Iskreno, zapitala bih se kakav sam ja to roditelj. To bi bilo nešto najporaznije za mene kao roditelja!!
    Ja ne bih ubila svoje dete. Nikad. Nikad ne bih ni digla ruku na njega. Ali ako nešto katastrofalno zgreši, nek bude izopšten iz društa, ali u humanim uslovima. Dakle, zatvor.
    Nasuprot malečkim i grešnim ljudima koji su se setili zatvora kao sasvim logične kazne, Bog stvara pakao, da bi se u njemu tamo pekla (ili šta već) njegova neposlušna deca, osuđuje ih na večne muke, je li? Paklen pedagoški metod...
    Poruku je izmenio izabelitta, 04.05.2009 u 18:48
    Vrag odneo šnalu...

  5. #35

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Ne znam ko je pravi vernik. Ja sigurno nisam. Previše sam podložan strastima i ovozemaljskim čarima života da bih bio bilo kakav vernik...

    Međutim, siguran sam da to ne mogu znati ni oni koji ne veruju i ne prihvataju reč Božiju.

    I inače, mislim da na ovo pitanje teško može bilo koji čovek dati odgovor. To vernici zanju. Jer, Božija je poslednja...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #36

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    A zasto u toj celoj prici ne stavimo akcenat na starijeg mu (pokornog) sina, koji se RASRDIO kada je otac svu svoju raspolozivu paznju poklonio mladjem (zabludnevsem) sinu....

    Zar srzba nije jedna od hriscanska mana??? Srzba radja zavist, a zavist radja zlobu...i odakle smernom hriscaninu takvo osecanje???

    Sve to lepo zvuci, ali koliko sam upucena, ser_gogsy, na temi tik ispod ove, narkomane deklarises kao jedna inkriminisana grupa ljudi, kao neko sa margine....a ako cemo po ovoj prici da se rukovodimo, pa i oni imaju "sansu" da se vrate na pravi put....

    I pitanje jedno...da li si citao knjigu "ljudi i demoni" u izdanju Svetigore??? Ako nisi...procitaj, a ako jesi...reci mi molim te, ko od nas smrtnika sudeci po toj knjizi moze da dopre do Carstva Nebeskog???

    Poslednje reci oca Joila (koji je ceo svoj zivot posvetio Bogu), na upokojenju su bile..."Braco, molite se za mene"..a gde smo tu mi?!
    Ne negiram veru i religiju, ali ostavljam sebi punu slobodu da se zapitam oko nekih stvari.....sto me ne cini manjim (ni vecim) vernikom od ostalih....
    Budi pametan i pravi se lud

  7. #37

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Pravi vernik je chovek kome je nepodnoshljiva chinjenica, da je sam gospodar svoje sudbine.

  8. #38

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Prva saborna poslanica svetoga apostola Petra mi je bila lektira iz koje sam videla uputstva kako vernici treba da žive i da se ponašaju.
    Očigledno si iz te lektire dobila keca ko vrata.

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    Kako nije potrebno mučeništvo i osamljivanje? Hoćeš da kažeš da kaluđeri i monasi uludo gube vreme po manastirima, da neki nepotrebno provode dane izolovani u svojim ćelijama?
    Pa dobro bre, da li su manastiri pećine?

    Ili ustanove otvorene za sve koji žele da dodju, vide, čuju, nauče nešto?
    Ljudi koji se odlučuju za život u njima, odlučuju se da direktno služe Bogu kao učitelji drugima. . .Manastirski mir im omogučava da se što bolje upoznaju sa Tvorcem, bez haosa koji svakodnevnica u gradovima nosi sa sobom....Ako si već bila u nekim manastirima, toplo preporučujem razgovor sa nekim od monaha, a ne samo razgledanje zidova i gradjevine....koje su svakako veličanstvene, ali bez pobožnog čoveka u njima koji će širiti Božiju Reč zainteresovanima, ne vredi ništa.

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    A za priču, pa blago tebi što vidiš i čuješ samo ono što ti je u zadatoj lektiri napisano.
    Ako je akcenat na ocu koji bez ikakvih objašnjenja, do ljubavnih, oprašta nesuvislo ponašanje svog odraslog sina, meni tu zaista nešto nije u redu... Njemu kao prašta sve, a koji onda to sinovi zaslužuju pakao? Nećeš valjda da kažeš da je "sin bio mrtav u očima svog oca" zato što je ovaj otišao? Šta bi bilo da se nije vratio kući? Da je te pare iskoristio i stvorio sebi pristojan, ali samostalan život? U prenosnom smislu bi taj sin zaslužio pakao? E, svašta...
    U tom slučaju je otac poprilično egocentričan, najblaže rečeno... I surov, upravo na bazi tog egocentrizma.
    Vidim da ćeš morati malo više da se napregneš da bi razumela. Ne daješ mi prostora, svojim postovima, da drugačije mislim o tebi...
    Samo neko neinteligentan može ovakva pitanja postavljati, a pošto ti to nisi - već sasvim suprotno- , ispada da su u pitanju krajnje zadnje i zle namere....Sve se može oblatiti, ismejati i sa svime se može sprdati!
    Uporno se trudiš da pobiješ nešto što se ne može pobiti-->postojanje Boga!
    A što je još gore, neko ko neveruje, pokušava da objasni verniku šta je iskrena vera...apsurd!

    Kao prvo, rekao sam da je priča od pre 2000 g. , pa moraš prvo razumeti kakvi su porodični odnosi tada vladali, porodica okupljena oko oca je bila svetinja, porodice su bile velike, brojne i složne, i sve što se dešavalo, dešavalo se i rešavalo unutar porodice, vladala je sloga i poštovanje prema najstarijem članu.

    Kao drugo, najmladji sin je tražio svoje nasledstvo pre očeve smrti!
    Probaj ti danas da zatražiš nasledstvo od roditelja koji još živ, pa ćeš videti kako ćeš proći....doduše, i to se često dogadja, samo u blažem obliku-->deca pošalju roditelja u starački dom, a oni uživaju u imovini koju je ovaj paćenik stekao za života(stan npr.)....

    Dakle, mladić dobija traženo od oca, kome se srce cepa zbog sinovog postupka ali poštuje njegovu želju. On zna kako će njegov sin završiti, sam , bez porodice koja je bila oslonac i pokretač svih poslova koji su se tada obavljali, on zna da će njegov sin uništiti svoj život i da će propasti! Ali to je sin odabrao!

    I zbog toga ide simbolika u rečenici--> „sin je bio mrtav.....“

    U delu u kojemu mladić shvata šta je uradio, i da je teško pogrešio što nije poslušao oca, brata....odlučivši da se ponizno uz priznanje i pokajanje, vrati ocu i domu, on neočekuje očevu reakciju koja je opisana, on očekuje ukore, packe i mrke poglede.....Medjutim, dešava se neočekivano....očevo žalosno srce postaje radosno, jer mu se sin dozvao pameti, i jer je shvatio koje su prave vrednosti u životu....ne imanje, pare, i egoizam (ja mogu sam), nego porodica – otac-sin-majka-ćerka-sestra-brat-rodjak-prijatelji.....
    I zbog toga ide simbolika u rečenici-->".... i ožive"

    Jel sad malo jasnije?

    I kakav pakao te spopao u vezi sa pričom?

    Citat izabelitta kaže: Pogledaj poruku
    I to što pominješ ostrvo puno ubica i silovatelja, koji su potamanili one fine... Pa i oni su valjda bili "Božja deca".
    Ne.

    Božije dete se postaje kroz život!
    Niko se ne radja kao Božije dete, već kao Božije stvorenje! Nemojmo brkati i iskrivljavati stvari!
    Adam i Eva su bili Božija deca, onoga trenutka kada su pali u greh, odbacivši svog Oca, svoj istinski dom i svoju porodicu, tog trenutka prestaju da budu Božija deca i umiru....

    (Mojsijeva 1)
    16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;
    17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.


    Od tada se život odvija onako kako se odvija, a svako ko veruje u Boga stremi ka tome da se vrati kući i ponovo postane Božije dete!

    Mislim da sada tvoje opaske oko roditeljstva, pakla, prženja u vatri i ostalog, ne stoje!

    ....I rekoh već, grešnik ide na sud, pa u smrt!
    A to prženje u paklu i večne muke možeš da pričaš nekome ko nije dovoljno informisan!
    Dakle, ni to ne stoji!

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    A zasto u toj celoj prici ne stavimo akcenat na starijeg mu (pokornog) sina, koji se RASRDIO kada je otac svu svoju raspolozivu paznju poklonio mladjem (zabludnevsem) sinu....
    Zar srzba nije jedna od hriscanska mana??? Srzba radja zavist, a zavist radja zlobu...i odakle smernom hriscaninu takvo osecanje???
    Kakav hrišćanin? Kakvo hrišćanstvo?
    Ljudi šta vi pričate ovde?

    Jel iko čita i razmišlja o onome što čita?
    Kakav stariji sin hrišćanin, kada se priča dešava pre Hrista?

    I šta ako starijem sinu nije u početku bio prav očev postupak?
    Bitno je da posle očevog odgovora, nije bilo srdzbe!

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    Sve to lepo zvuci, ali koliko sam upucena, ser_gogsy, na temi tik ispod ove, narkomane deklarises kao jedna inkriminisana grupa ljudi, kao neko sa margine....a ako cemo po ovoj prici da se rukovodimo, pa i oni imaju "sansu" da se vrate na pravi put....
    I?
    Šta je sporno?
    Naravno da imaju šansu, lično poznajem nekoliko njih koji su je i iskoristili, i tačno znam šta i Ko im je pomogao u tome.....ali to je za neke druge teme....

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    I pitanje jedno...da li si citao knjigu "ljudi i demoni" u izdanju Svetigore??? Ako nisi...procitaj, a ako jesi...
    Prvo čitaj Evandjelja i Hristove Reči......pa onda knjige koje hoćeš.....

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku
    Poslednje reci oca Joila (koji je ceo svoj zivot posvetio Bogu), na upokojenju su bile..."Braco, molite se za mene"..a gde smo tu mi?!
    Koji mi?
    Mi živi?
    Pa mi živi, hvala Bogu, imamo još uvek šanse da se obratimo i pomirimo sa Bogom.....otac Joil više ne!

    Samo da podsetim: Molitve ne služe samo za osobno moljenje, nego i za svoje bližnje, pa čak , kako je Isus govorio: „molite se i za neprijatelje svoje...“

  9. #39

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat ser_gogsy kaže: Pogledaj poruku
    Očigledno si iz te lektire dobila keca ko vrata.
    Pa dobro bre, da li su manastiri pećine?

    Ili ustanove otvorene za sve koji žele da dodju, vide, čuju, nauče nešto?
    Ljudi koji se odlučuju za život u njima, odlučuju se da direktno služe Bogu kao učitelji drugima. . .Manastirski mir im omogučava da se što bolje upoznaju sa Tvorcem, bez haosa koji svakodnevnica u gradovima nosi sa sobom....Ako si već bila u nekim manastirima, toplo preporučujem razgovor sa nekim od monaha, a ne samo razgledanje zidova i gradjevine....koje su svakako veličanstvene, ali bez pobožnog čoveka u njima koji će širiti Božiju Reč zainteresovanima, ne vredi ništa.
    Vidim da ćeš morati malo više da se napregneš da bi razumela. Ne daješ mi prostora, svojim postovima, da drugačije mislim o tebi...
    Samo neko neinteligentan može ovakva pitanja postavljati, a pošto ti to nisi - već sasvim suprotno- , ispada da su u pitanju krajnje zadnje i zle namere....Sve se može oblatiti, ismejati i sa svime se može sprdati!
    Uporno se trudiš da pobiješ nešto što se ne može pobiti-->postojanje Boga!
    A što je još gore, neko ko neveruje, pokušava da objasni verniku šta je iskrena vera...apsurd!
    Kao prvo, rekao sam da je priča od pre 2000 g. , pa moraš prvo razumeti kakvi su porodični odnosi tada vladali, porodica okupljena oko oca je bila svetinja, porodice su bile velike, brojne i složne, i sve što se dešavalo, dešavalo se i rešavalo unutar porodice, vladala je sloga i poštovanje prema najstarijem članu.

    Kao drugo, najmladji sin je tražio svoje nasledstvo pre očeve smrti!
    Probaj ti danas da zatražiš nasledstvo od roditelja koji još živ, pa ćeš videti kako ćeš proći....doduše, i to se često dogadja, samo u blažem obliku-->deca pošalju roditelja u starački dom, a oni uživaju u imovini koju je ovaj paćenik stekao za života(stan npr.)....

    Dakle, mladić dobija traženo od oca, kome se srce cepa zbog sinovog postupka ali poštuje njegovu želju. On zna kako će njegov sin završiti, sam , bez porodice koja je bila oslonac i pokretač svih poslova koji su se tada obavljali, on zna da će njegov sin uništiti svoj život i da će propasti! Ali to je sin odabrao!

    I zbog toga ide simbolika u rečenici--> sin je bio mrtav.....

    U delu u kojemu mladić shvata šta je uradio, i da je teško pogrešio što nije poslušao oca, brata....odlučivši da se ponizno uz priznanje i pokajanje, vrati ocu i domu, on neočekuje očevu reakciju koja je opisana, on očekuje ukore, packe i mrke poglede.....Medjutim, dešava se neočekivano....očevo žalosno srce postaje radosno, jer mu se sin dozvao pameti, i jer je shvatio koje su prave vrednosti u životu....ne imanje, pare, i egoizam (ja mogu sam), nego porodica otac-sin-majka-ćerka-sestra-brat-rodjak-prijatelji.....
    I zbog toga ide simbolika u rečenici-->".... i ožive"

    Jel sad malo jasnije?

    I kakav pakao te spopao u vezi sa pričom?
    Ne.

    Božije dete se postaje kroz život!
    Niko se ne radja kao Božije dete, već kao Božije stvorenje! Nemojmo brkati i iskrivljavati stvari!
    Adam i Eva su bili Božija deca, onoga trenutka kada su pali u greh, odbacivši svog Oca, svoj istinski dom i svoju porodicu, tog trenutka prestaju da budu Božija deca i umiru....

    (Mojsijeva 1)
    16 I zapreti Gospod Bog čoveku govoreći: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu;
    17 Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš.


    Od tada se život odvija onako kako se odvija, a svako ko veruje u Boga stremi ka tome da se vrati kući i ponovo postane Božije dete!

    Mislim da sada tvoje opaske oko roditeljstva, pakla, prženja u vatri i ostalog, ne stoje!

    ....I rekoh već, grešnik ide na sud, pa u smrt!
    A to prženje u paklu i večne muke možeš da pričaš nekome ko nije dovoljno informisan!
    Dakle, ni to ne stoji!
    Nema pakla? Stvarno?
    Ne bih da se sad oslanjam na Dantea, mog omiljenog opisivača pakla , ali čuo si za Starca Kleopu? Citiraju ga na svim našim pravoslavnim sajtovima, ne bez razloga... Ne bez razloga... Vidiš, on kaže da ga ima, i opisuje redom krugove pakla.
    "Pakao je ono mesto gde se muče, po pravdi Božijoj, đavoli i svi oni što naljutiše Boga, činivši po svojoj volji na ovom svetu."
    Pa idu krugovi: tama, smrad, glad, žeđ, plač, tartar i led, pa ognjeni crvi, pa onda i veliki crni oganj...
    Zanimljivost: Tolike se suze izlivaju u paklu u toku jednog dana da, ako bi se takva količina skupila na zemlji, to bi činilo više od Tihog okeana. Tihi okean ima 48.000 km, od Severnog pola do Južnog pola: ima 18.500 km širine, a ponegde ima 11 km dubine. A samo u paklu, u toku jednog dana, suze koje se proliju tamo činile bi okean veći od Tihog. Toliki je plač u paklu.
    Ja bih radije verovala onda tebi. Eto, oboje verujemo da nas posle života čeka smrt. Meni je to ok. No, tebi nije, jer imaš i romantičan nastavak o buđenju jednog dana.

    Što se priče tiče, rekla sam svoje viđenje i čuđenje u vezi s tvojim tumačenjem. Čemu potezati tu priču ako je bila aktuelna pre 2000 godina? I ti se sad upravo pozivaš na to da je priča zastarela, da se odnosila na starovremeni način života i odnose među ljudima. Šta je cilj? Da svi ponovo počnemo da živimo tako?
    Slika velikih porodica je po tebi idilična. Mir, sloga, ljubav, velika zajednica, a jedan šef parade... Sreća pa je prošlo to vreme da cela familija sluša jednog dedu zato što je najstariji. Sin u naponu snage može oca da posluša, ali ne i da ga konstantno sluša. To je hod u mestu. Na duže staze, to je nazadovanje.
    Danas je osnovni imetak koji roditelji daju deci u ruke za života - obrazovanje. Tužna je priča onih koji čekaju da im roditelji umru, pa da tek onda postanu vlasnici kakvog imetka i svojih života.

    Molim te da ne koristiš opaske koje zvuče uvredljivo. Ako ti se ne sviđa polemisanje sa mnom, ne moraš da odgovoriš.
    Vrag odneo šnalu...

  10. #40

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Ah, ser_gogsy...ne bih da te citiram recenicu po recenicu...

    Hrscanske vrline nisu (po mom skromnom misljenju) nastale posle Hrista....zna se generalno sta je vrlina a sta ne...mozda su posle (prvog) dolaska Hrista te iste samo uoblicene u textualnom smislu....

    Sto se tice te price, oca i dva sina, ako cemo po Bibliji....ok je sto je otac oprostio sinu (roditelj uvek prasta) ali zar u samoj Bibliji ne stoji i to...da je greh gladnome coveku dati ribu...vec istog se treba nauciti da tu (istu) ribu ulovi....

    U prenesenom znacenju bi to bilo da, otac jste oprostio sinu, ali sta je time dokazao iliti pokazao???? Svoju vrlinu??? Da ume da oprosti, ako se neko iskremo pokaje (mada se iz price ne vidi da se sin pokajao, prosto nije imao kud).....
    A gde je tu njegov "greh" sto tog istog sina nije oblikavao, naucio kako da koraca kroz zivot???Zar nije jedna od roditeljskih "duznosti" da nasu decu izvedemo na pravi put????
    Evandjelje...Hristove reci..??? ponavljam, nije to jedina raspoloziva literatura....to je hronologija...a ima i druge literature koje predstavljaju vidjenje...iliti zapisi odabranih koji su za ovozemaljski zivot imali dodira s' onostranim....ako nisi citao...OK...ali ne svodi se vera samo na evandjelje....i Sveto Pismo....
    Pitao si ko mi??? Mi zivi???
    Ne.
    Mi koji smo mirjani, koji dodir s' Bogom ostvarujemo na mnogo tezi nacin (jer su nam i iskusenja veca) nego oni koji su kao pomenuti otac za zivota se posvetili Bogu....

    I jedno pitanje za kraj...molis li se Ti za neprijatelje svoje? (ili ih i nemas...)
    Poruku je izmenio leptirić, 05.05.2009 u 01:56
    Budi pametan i pravi se lud

  11. #41

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Ljudi šta je svama? kao da ste s kruške pali.....

    Ja o jabukama, vi o bananama!

    izabelitta, spominješ Dantea, a ja ti govorim o Hristovim Rečima! Ko je Dante naspram Hrista?

    Rekao sam ti: Čovek kada umre, duh se vraća onome Koji ga je i dao! Kod drugog Hristovog dolaska, Bog nas sve stvara ponovo i duh se vraća u telo...to je vaskrsenje mrtvih koje se spominje! Jedni idu na sud, drugi na večni život sa Bogom! Ovi osudjeni će sa svojim knezom provesti 1000 god. ( i to je pakao), potom svi zajedno idu u večnu smrt, zauvek!
    Nema nikakvog večnog prženja i sl.

    Što se tiče priče o ocu i dva sina, ona je toliko jasna da je prosto neshvatljivo kako neko ne razume?

    Priča počinje--> "Bili jednom otac i dva sina....." , nigde se ne kaže--> "Bili jednom otac hrišćanin i dva sina, jedan dobar, jedan zao...."

    Dakle, ljudi, uopšte je nebitno u priči da li je neko od njih pobožan, ateista, budista, ili musliman!

    Radi se o sasvim običnim ljudima!

    Poenta priče je u tome, da će svaki iole normalan roditelj oprostiti greške svom detetu!!!!!!! Ma šta on uradio: drogirao se, alkoholisao . . . . strpao ih u starački dom, itd.....
    I da će svaki roditelj biti srećan u svome oprostu, ako im dete koje je zgrešilo to i prizna-pokaje se!

    Ko ima dece od vas, trebalo bi da zna o čemu govorim!


    Molim te da ne koristiš opaske koje zvuče uvredljivo. Ako ti se ne sviđa polemisanje sa mnom, ne moraš da odgovoriš.
    Koje opaske tebi zvuče uvredljivo i zbog čega?

    Da li sam nekoga uvredio ovde? Ako jesam, iskreno se izvinjavam!

    Leptirice, Evandjelja su temelj i osnova, druge knjige su zidovi, vodovodne cevi, električni kablovi....krov je tvoj um!

    Kad to zaokružiš, imaćeš zaštitu od kiše, vetrova, oluje.....

    I jedno pitanje za kraj...molis li se Ti za neprijatelje svoje? (ili ih i nemas...)

    Koliko mi je poznato, nemam neprijatelje.....ali, kao i svima, u okolišu se nadju uvek neki pakosni i zavidni . . .

    Jednom prilikom na poslu, sedeo sam sa kolegama (njih oko četr' - pet) koji su zdušno nešto raspravljali, dok sam ja prelistavao neke novine ili sam čitao nešto(ne sećam se ) , oni su toliko galamili, a svaka druga reč je bila psovanje Boga.....U jednom momentu, nisam više mogao da izdržim , sklopio sam oči, i pomislio--> "Bože, molim te učutkaj ih, da ne psuju više ime Tvoje" , u tom momentu svaki razgovor je utihnuo, odjednom su svi prestali da ubedjuju jedan drugog, krenuvši za nekim svojim poslovima......ja sam ostao sam u prostoriji.....

    Od tada, svaki put kad sam u nekom društvu, u čijoj konverzaciji pod obavezno spadaju i psovke Božijeg imena, pokušavam da se pomolim za njih da prestanu to činiti.....jer stvarno, većina i ne zna šta čini.....postalo je sasvim normalno psovati Boga.....
    Istina je da je vrlo teško moliti se za nekoga ko ti ide na živce, antipatičan ti je, antipatična su ti dela koja čini....
    Za molitvu je potrebna emocija i koncentracija, da bi bila iskrena!
    Jako je teško postići emociju za neprijatelje.....onaj ko to postigne, taj je najbliži Bogu!

  12. #42

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Jasna je nama prica, ali kao i svaka prica, moze se posmatrati sa vise aspekata...ti si naveo jedan i ok je...mi eto neko malo drugacije glediste...upravo iz razloga zato sto imamo decu...jer sem velike ljubavi prema deci postoji i odgovornost da tu istu decu spremis za zivot...

    Tebi je poenta u prastanju...ok, meni je poenta "ma pravi sta god hoces u zivotu, koja god hoces sra*a...onda se lepo pokajes i sve ti oprosteno.."

    Da li je bas tako?

    No da ne nastavljam vise s'tom pricom, jer pocinje da poprima ton one skupstinske "tuzne" price...

    Čovek kada umre, duh se vraća onome Koji ga je i dao! Kod drugog Hristovog dolaska, Bog nas sve stvara ponovo i duh se vraća u telo...to je vaskrsenje mrtvih koje se spominje! Jedni idu na sud, drugi na večni život sa Bogom! Ovi osudjeni će sa svojim knezom provesti 1000 god. ( i to je pakao), potom svi zajedno idu u večnu smrt, zauvek!
    Nema nikakvog večnog prženja i sl.
    Hoces reci da do drugog dolaska Hrista, tj do strasnog suda sve nase duse borave na "istom" mestu??? Tek se kasnije rasporedjuju?A cemu onda mitarstva?
    Budi pametan i pravi se lud

  13. #43

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Citat leptiric kaže: Pogledaj poruku

    Hoces reci da do drugog dolaska Hrista, tj do strasnog suda sve nase duse borave na "istom" mestu??? Tek se kasnije rasporedjuju?A cemu onda mitarstva?
    Ne.
    Hoću da kažem da se ne opterećujete pričama i razmišljanjima o paklu, i različitim verzijama/tumačenjima šta nas čeka kad svi budemo sklopili oči, jer to nisu ključna pitanja....Nego da se usresredite na ovaj život koji imate trenutno, i šansu da se dovedete u red!

  14. #44

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Pravi vernik je onaj koji ne traži dlaku u jajetu,ne smara druge sa snagom svoje vere...i voli svet oko sebe,pa ma kakav on bio

  15. #45

    Odgovor: Sta (ko) je pravi vernik?

    Ok, ubediJo si me

    Evo, povlacim svaku napisanu rech na ovoj temi...

    Idemo ..klapa 2...

    Pitanje: "Sta (ko) je pravi vernik?

    ...zvuk fanfara samo pojacava napetost....

    ...dramska pauza da bi odgovor dobio na "tezini"...

    i...


    i...

    Odgovor: (sa suzama radosnicama u ocima) ...SER_GOGSY

    ...nekoliko trenutaka tisine, pre nego sto se zacuo gromoglasan (spontani) aplauz

    (ciku u pozadini sa transparentom "Aplauz molim" niko video nije)
    Budi pametan i pravi se lud

Strana 3 od 6 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Da se o mom zivotu pravi film...
    Autor silvia u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 44
    Poslednja poruka: 25.09.2013, 20:04
  2. Da se o mom životu pravi film :)
    Autor Sokica u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 14.04.2009, 15:44
  3. Avanturisti...pravi tvorci istorije
    Autor felix u forumu Istorija
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 13.03.2009, 17:40
  4. Pravi Garfield
    Autor Goga u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 13.04.2008, 04:43

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •