Post - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23

Tema: Post

  1. #16

    Odgovor: Post

    Kao sto rece bili su prvi ljudi,a pitati kakve veze su imali sa postom je isto kao da ste pitali kakve su veze imali sa Bogom.Adam i Eva su imali iskusenje sa jabukom,bila im je zabranjeno voce,nisu odoleli jabuci,s tim u vezi sam spomenula post-uzdrzavanje.Sve drugo sto bi dodala bilo bi ponavljanje.

  2. #17

    Odgovor: Post

    Хришћански пост - његова потреба и смисао



    Пост као привремено или трајно одрицање од неких јела и уздржавање од извесних навика присутан је, у разним облицима, у свим религијама и кроз целу историју човечанства од праисторије до данас. Најчешће је то био израз кајања и туге, или покушај прочишћења и постизања вишег духовног ниовоа ради умилостивљења Творца, а не ретко је пост био саставни део припреме за неке религиозне обреде и ритуале. Но нас овде, пре свега, занима хришћански пост и његова примена, потреба и смисао.

    Прва заповест у Рају била је Божји позив прародитељима на пост и уздржање: „Од дрвета познања добра и зла не једи" (1Мојс. 2, 17). Био је то позив Божји човеку да буде у заједници са својим Творцем и Оцем и да се, кроз ту заједницу са Богом, храни Речју Божјом као Дрветом и Хлебом Живота. Господ Исус Христос је постио четрдесет дана и ноћи (види Мт. 4, 2) и дао својим ученицима упутства како да посте (види Мт. 6, 16 - 18 ) Свети Јован Претеча и његови ученици су постили (види Мт. 9, 14; Мк. 2, 18; Лк. 5, 33) Свети Апостоли (види Дап. 14, 23; 2Кор. 6,5) а тако и њихови свети ученици и наследници свети Оци и учитељи Цркве.

    Правила и праксу поста сусрећемо, дакле, већ на самом почетку библијског Отктивења, али и у древноисточним религијским системима, у Исламу који пост и преузима из јудеохришћанске традиције. Пост увек има религиозни корен, чак и онда када се, на први поглед, јавља у посветовњаченој форми, као вегетаријанство или уздржавање од неке хране због дијете.

    У Цркви се пост и покајање просто подразумевају као начин постојања и делања и као начин човековог односа према Богу, према светињи живота и према самој храни. Зато црквени пост, за разлику рецимо од дијете, има за циљ одржање и унапређење не само телесног здравља него изграђивање и препорађање целине људског бића. Не своди се само на питање дневног menu-a него представља целу лепезу практичне примене подвига и напора уздржања, жртве и молитве, као израза и метода сведочења љубави и праштања, у циљу успостављања равнотеже између тела и духа, уздржавања од зла и греха и васпостављања правилног односа према природи и Богу. Можемо рећи да је пост једно драгоцено и благословено средство које људима помаже да се очисте од греха и грешних склоности и да открију и остварују истински смисао свога постојања.

    Интересантно је, свакако, да је првобитна исхрана коју су људи користили била биљног порекла и тек касније су почели да убијају животиње ради исхране. Хришћани данас једу месо у дане када је то прописано; монаси, међутим, као један остатак те праксе и благослова раног периода, и дан данас, не једу месо него за јело најчешће користе само биљну храну, млеко, јаја и рибу.

    Свети Василије Велики каже: „Пост је многоцени дар Божји. Установа прастара, која се очувала као отачко наслеђе и стигла до наших дана... Пост појачава молитву. Постаје њено крило на путу ка небу. Пост је мајка здравља, васпитач омладине, украс стараца... Примите га (пост) дакле са радошћу".

    На основу дубоког духовног опита и искуства неопходне потребе сваког човека да се телесно и душевно обнавља и препорађа, да челичи своју вољу, вежба се у уздржљивости и чува своју душу од везаности за пролазне вредности овога света, Црква је одредила наколико постова. То су, најпре, једнодневни постови средом и петком који имају за циљ да вернике подсете на догађај када је Господ Христос ухваћен и предан на страдање и крсну смрт.

    Затим пост на празник Воздвижења Часнога Крста када се и поклањамо Крсту Господњем на коме је распет Син Божји и којим је победио смрт и грех и ђавола.

    На празник усековања главе светог Јована Крститеља постимо због смрти праведника и подсећамо се подвижничког живота светог Јована Претече у пустињи као и опасне и душегубне разузданости Пророкових убица.

    Од вишедневних постова најстарији је, најдужи и најстрожији Часни пост. Назива се још и Велики или Васкрсни пост јер као молитвена припрема претходи празнику Васкрсења Господњег. Установљен је још од светих Апостола. Овај пост траје од понедељка после сиропусне недеље до петка шесте седмице Великог поста и назива се још и Света Четрдесетниица јер обухвата период од четрдесет дана. Одмах по празнику Цвети или Свечаном уласку Господа Исуса Христа у Јерусалим на овај пост се наставља Страсна седмица када непосредно пратимо Господа на Његовом путу страдања и крсне смрти за живот и спасење света. Строгим постом и уздржањем, као неодвојивим саставним делом укупног богослужбеног литургијског ритма, и ми се клањамо Његовом страдању молећи да будемо удостојени и радости васкрсења.

    Апостолски пост пред празник светих Апостола Петра и Павла и Сабор свих светих апостола установљен у част светих Апостола и као подражавање њиховог живота у одрицању, молитви и посту. Овај пост почиње у понедељак после недеље Свих Светих и траје до 29. јуна. Како је недеља Свих светих покретни празник и везије се за празник Васкрсења то овај пост може да траје дуже и краће, од осам дана до шест седмица, у зависности када пада празник Васкрсења.

    Богородичин или Успенски пост траје две седмице и установљен је у част Пресвете Мајке Божје, а као молитвена припрема за празнике Преображења Господњег и Успења Пресвете Богородице.

    Божићни пост је установљен као четрдесетодневна молитвена припрема пред празник Рођења Господа и Спаса нашега Исуса Христа да бисмо ишчекујући долазак Господа у телу кроз пост и појачану молитву припремили своје душе и своје домове да се у њима роди и настани Богомладенац.

    Чињеница да се у оним срединама где је, у мањој или већој мери, занемарена и напуштена дисциплина поста много више негује и упражњава дијета ради неговања тела говори колико је пост и умереност у јелу и пићу важно за одржавање телесног здравља и не само телесног него здравља целине људског бића и његовог понашања. Постоји једно дубинско јединство, узајамност и међусобна зависност душевног и телесног у човеку, то медицинске науке које се тиме баве данас и експериментом доказују. Многе болести и душевне и телесне настају управо као последица неуравнотежености и неусклађености душевног и телесног у човеку. Хришћански пост је управо благословено и моћно средство за постизање унутрашње равнотеже, и метод очишћења и припреме самога себе за сусрет са Богом, са братом, са ближњим. Зато се црквени пост не своди само на телесно уздржавање од неке хране него је он увек и духован и телесан какав је и сам човек са свим својим духовним и телесним захтевима и потребама. „Не ограничавај врлину поста само на исхрану. Истински пост није само одрицање од различите хране, него одрицање од страсти и грехова: Да никоме не учиниш неправду. Да опростиш ближњему своме за увреду коју ти је нанео, за зло што ти је учинио, за дуг што ти је дужан. Иначе, не једеш месо, али једеш самога брата свога. Не пијеш пиће, али унижаваш другога човека", каже Свети Василије Велики.

    Подвиг поста, одрицања и покајања представља исконско искуство Цркве као природни део крстоваскрсног живота Цркве, и позив да сви сав живот свој, према моћи нашој и по дару љубави, саобразимо том подвижничком и благодатно-литургијском начину живота и постојања заједнице Народа Божјег.

    Да завршим речима светог Григорија Синаита: „Све дотле док човек не сазна каквим га је Бог створио не може схватити колико га је грех унизио и у шта га је претворио". Вера у љубав и милост Божју и неговање љубави према Њему кроз покајање и вршење добродетељи, поста и молитве управо су благодатни медикаменти који препорађају и освећују свакога човека. Зато: „Свака душа која је изгубила мир треба да се покаје и Господ ће јој опростити грехе и у њој ће опет завладати радост и спокојство", каже Стaрац Силуан Атонски.
    Протојереј Милован Миодраговић

    Извор: Епархија бачка

  3. #18

    Odgovor: Post

    Ne postim.
    Niti sam niti ću !

    mada ... ko zna ...
    al' za sada:
    Smatram to maltretiranjem svoga tela, želja, volje, mozga ... jednom rečju čitavog svog bića.

    Ali ... priznajem - impresionirana JEsam ... kada čujem ili poverujem da neko to hoće, može, uopše poželi ... i ume.

    Prihvatam kaznu (ako je za to ima) ...
    i pristajem ... nek' sam i "prokleti" obični mali "crv(ić) iz trule zemaljske kore" - koji ne ŽELI i NEĆE da odoleva.


    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  4. #19

    Odgovor: Post

    Postim, sad vec par godina. Ali moram da kazem da kao pravi post dozivljavam tek post na vodi, koji ogranicavam na po nedelju na pocetku i na kraju uskrsnjeg i bozicnog posta. Tad nekako gubim volju za hranom
    Tad dolazi i do malih promena u coveku, ono sto nije bitno postaje zaista nebitno, uglavnom.
    Ali nisam siguran koliko inace uspevam da odrzim onaj unutrasnji post i svaki drugi, sem hrane. Ne bas

  5. #20

    Odgovor: Post

    Samo sam jednom postila ceo post (Uskrsnji) i...ugojila se

    Sto se posta tice, ima dosta njih koje poste...a imaju rdjave misli i reci...i dela...

    Sto je jednom jedan starac iz manastira Optina rekao....zlo ne ulazi na usta, vec iz nje izlazi...
    Budi pametan i pravi se lud

  6. #21

    Odgovor: Post

    Citat goldie kaže: Pogledaj poruku
    7 nedelja x 7 dana = 49 dana
    40 dana
    2 nedelje x 7 dana = 14 dana
    40 dana
    _________________________

    49+40+14+40 = 143 dana

    Uzecemo da jedna godina ima 52 nedelje.
    52 nedelje x 2 dana = 104 dana

    Tri dana cu zanemariti zbog zanemarivanja "trapavih" nedelja.


    Dobijamo cifru od 143 dana +104 dana = 247 dana

    Posto godina ima 365 dana, to znaci da 118 dana nije dan posta.
    Znaci da 2/3 dana u godini treba da se posti, a 1/3 dana ne mora da se posti.
    Uf, ova cifra me je baš impresionirala. Pa ja to radim već 10 godina.
    I sama sebi se čudim, nisam neki vernik, ne idem na pričest jer čak nisam ni krštena, crkve i manastire obilazim samo na ekskurzijama, divim se monasima koji svaki post provedu u molitvama i odricanju...
    Ne smatram da me post čini boljom ili gorom, i kao vernika i čoveka (mislim ženu), ali znam da mi prija u svakom pogledu.
    Ono što mi najviše nedostaje za vreme posta što se tiče hrane su jogurt i čokolada.
    ...kada Vreme povuče nazad, nije ba lako ni ostati na svom mestu...

  7. #22

    Odgovor: Post

    Kako poste druge religije?

    Post nalazimo u svim verama, uključujući i najveće. Veoma je važan deo religioznih obreda i duhovnih rituala - hrišćanskih, judaističkih, islamskih, hinduističkih i budističkih. Istraživao Dragan Andrić, sociolog.

    Još su drevni narodi uočili povezanost ishrane sa zdravljem, ponašanjem, duhovnošću. Zato nije slučajno da većina religija propisuje post kao elemenat religiozne i duhovne prakse. Post je sredstvo oplemenjivanja duha, čišćenja tela, vodi smirenju duše, podučava skromnosti i odbacivanju loših namera i želja. Ponekad se smatra da je post molitva telom. Na taj način se razvija duhovna disciplina, prevazilaženjem čulnih iskušenja fizičkog sveta, jačanjem sposobnosti za doživljavanje Boga i fokusiranjem na duhovni razvoj. To je i način da se prisetimo da ono što želimo, i to u velikoj meri samo za sebe, najčešće nije put ka sreći. Put ka sreći, mudri ljudi su isticali, vodi kroz Ljubav i jedinstvo Duha, Uma i Tela. Grčka izreka u zdravom telu zdrav duh oslanja se na duhovnu tradiciju Istoka, koja ističe jedinstvo tri aspekta kao ideal i cilj. To jedinstvo je izraz potrebe za duhovnim ostvarenjem, a predstavlja sastavni deo ljudske prirode. Duhovnost predstavlja koren svih religija, jer se sve religije zasnivaju na osnovnom pitanju - šta je u biti svega i kako postići najviši nivo harmonije i sreće na individualnom i društvenom planu. Post i hrana su, u tom kontekstu, veoma važan deo religioznih obreda i duhovnih rituala za mnoge vere, uključujući najveće - hrišćanstvo, judaizam, islam, hinduizam i budizam.

    Katolicizam i protestantizam

    Pored pravoslavlja, postoje još dve velike grane hrišćanstva rimokatolicizam i protestantizam. Pravila vezana za post variraju od jedne do druge grupe. Katolici poste i uzdržavaju se od mesa na dan Čiste srede i Veliki petak, kao i svakog petka u Velikom postu. Vekovima je katolicima bilo zabranjeno da jedu meso petkom, ali od sredine 60-ih godina 20. veka, uzdržavanje od mesa van Velikog posta je bila stvar lokalne diskrecije. Kao alternativu za post petkom, neki ga zamenjuju pokajanjem ili specijalnom molitvom. Cilj posta je kontrola telesnih želja, pokajanje za grehove i solidarnost sa siromašnima. Veliki post priprema dušu za veliku gozbu asketskom praksom, a Veliki petak obeležava Hristovo stradanje. U hrišćanstvu generalno vlada verovanje da preko hleba i vina vernici primaju u sebe telo i krv Isusa Hrista, a to se dešava i kroz pričešće. Katolici poste bar jedan sat pre pričešća.

    Kod protestanata je post stvar izbora pojedinca, crkve, organizacije ili zajednice. Neki se uzdržavaju od hrane ili pića potpuno, drugi piju samo vodu ili sokove, jedu određenu hranu, preskaču pojedine obroke ili se uzdržavaju od određenih iskušenja uopšte. Posti se radi duhovnog razvoja, solidarnosti sa siromašnima i da bi se uspostavila protivteža potrošačkoj kulturi, ili da bi se Bogu uputile specijalne molbe i zahtevi. Većina protestanata posti samo na Uskrs i Božić i ne prate ritualni post.

    Judaizam

    U jevrejskoj praksi, post je ritualno razvijen i prožet bogatstvom molitvenih obreda. Posti se na Dan pomirenja, Jom kipur - poslednji od 10 dana pokajanja; post počinje na praznik Raš Hašana (početak jevrejske nove godine). Praktikuje se veliki obrok pre zalaska sunca uoči praznika i ne jede se sve do sledećeg zalaska. Jevrejski posni dani takođe su vezani i za praznik koji se zove Prelazak. Prelazak (Pasha) obeležava rađanje jevrejske nacije nakon spasenja od egipatske vlasti. Hrana, koja se jede tom prilikom, služi da pomogne razumevanju priče o egzodusu. Jede se, recimo, beskvasni hleb i nije dozvoljeno ništa što ima kvasac u sebi. Jevreji poste radi pokajanja za grehe, kao i radi specijalnih molitvi upućenih Bogu.

    Jevrejski zakon o hrani vodi poreklo od pre više od 2000 godina i deo je opšteg pravilnika ponašanja, koje održava identitet jevrejske zajednice. Hrana čini integralan deo života u religioznoj praksi Jevreja. Kašrut se odnosi na zakone vezane za hranu, a košer znači da je hrana dozvoljena ili čista, da je pripremljena na adekvatan način, da ju je rabin blagoslovio, dok je druga, nečista, strogo zabranjena. Postoje i određena pravila, koja zabranjuju kombinovanje mlečnih proizvoda sa mesom.

    Islam

    U islamu je u vreme meseca Ramazana (9. mesec muslimanske, inače lunarne godine) obavezan post (saum), jedan od četiri stuba te religije. Završava se pojavom mladog meseca i praznikom Bajramom, kad se slavi i dele pokloni. Dvadeset osam dana posta, kompletnog uzdržavanja od jela, pića, seksualnih odnosa i pušenja preko dana, postali su period samodiscipline i izraz vere. Ramazan obeležava period kada je Kuran prvi put otkriven Muhamedu. Posti se i tokom drugih važnih religijskih datuma, kao što je deveti dan Zul Hidžaha. Neki muslimani biraju da poste ponedeljkom ili četvrtkom ili oba dana. O postu govore i reči proroka Muhameda: post je polovina strpljenja i strpljenje je polovina imana (verovanja).

    Hinduizam

    Post se najčešće praktikuje na mlad mesec i tokom proslava kao što su Šivaratri, Sarasvati puđa i Durga puđa. Način posta zavisi od pojedinaca. Može uključiti post od 24 sata kompletnog uzdržavanja od hrane i pića, ali je mnogo češće samo uzdržavanje od čvrste hrane sa povremenim pijenjem mleka ili vode. Posti se da bi se povećala koncentracija tokom meditacije ili bogosluženja, radi pročišćenja tela, a nekada se posmatra i kao vid žrtvovanja.

    U hinduizmu, zabrana životinjskih proizvoda varira od regiona do regiona. Dok je govedina generalno zabranjena, mlečni proizvodi, kao što su mleko, puter i jogurt se koriste u ishrani i misli se da povećavaju duhovnu snagu.. Hindu vernici, takođe, izbegavaju hranu koja može da izazove bol životinjama tokom proizvodnje hrane. Za životinje se smatra da su duhovne i ako hindu vernici jedu meso životinja, donose sebi lošu karmu. Karma predstavlja duhovni teret, koji akumuliramo ili koga se oslobađamo tokom života. Hrana je Bog (Braman) je uobičajena hinduska izreka. Hrana se smatra živim delom Bramana, a ova religija prihvata bukvalno maksimu ti si ono što jedeš. U skladu sa ciljem da se izbegne nasilje prema drugim živim bićima, preporučuje se vegeterijanstvo, ali nije obavezujuće.

    Budizam

    Svi glavni pravci Budizma praktikuju određene periode posta, obično kada je pun mesec ili kada je neki praznik. U zavisnosti od tradicije, post najčešće znači uzdržavanje od čvrste hrane, uz dozvolu unošenja nekih tečnih napitaka. Post ima ulogu pročišćenja i služi kao sredstvo oslobađanja uma. Slično hinduističkom verovanju i filozofiji, koncept karme je značajan u Budizmu, kao i izbegavanje nasilja prema svim živim bićima. Oni čak veruju da je uzrok ljudske agresivnosti nasilje prema životinjama.

    Post i savremeni svet

    Post se nameće kao protivteža kretanjima u savremenom svetu, koji je pun kontradikcija. Na jednoj strani imamo moderne tehnologije i razvoj, povećanje luksuza i konfora, duži život, a na drugoj strani je izgubljena duša, došlo je do poremećaja duhovne ravnoteže i nedostatka ljubavi i smirenosti. Širi se potrošačka kultura, komercijalizacija nezdrave hrane, površne seksualnosti, rađa se talas neuroze praćen uvredljivim jezikom i mislima prema Drugima - drugoj naciji, rasi, drugom čoveku. Urbani tempo života je ispunjen stresom, grozničavom trkom za novcem, karijerom, nesigurnošću, samoisticanjem. Duhovnost je početkom 20 veka istisnuta pred naletima tzv. moderne države, izbačena je iz škola, a zatim i iz glava ljudi. Propagiraju se vrednosti koje prenaglašavaju važnost materijalnog i Tela, a zaboravilo se na metode negovanja Duha i Uma. Sama institucija Posta u svim religijama, kao akt telesnog pročišćenja, uzdržavanja i učenja Ljubavi prema drugima u Rečima, Mislima i Delima predstavlja pomoćno sredstvo i nadu da će se ovaj poremećeni balans uspostaviti, u korist telesnog i duhovnog zdravlja pojedinca i društva.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  8. #23

    Odgovor: Post

    Grehom čovek je razlomio i sekularizovao svoje biće, izazvao kvar na svim nivoima očitovanja. U trenutku kad je zagrizao plod sa drveta spoznanja Dobra i Zla čovek je počeo da broji svodeći svet na ljudsku, korumpiranu meru. Broj je imenovanje praslike, ideje stvaraoca, on otkriva relaciju ospoljenog spram Jedan. Progresija brojeva je obnažanje Božanskih energija, Božjeg stvaranja. U činu ljudskog stvaranja nastaje surogat-svet u kome su pojave obeležene brojem, odnosno kvantitetom i kvalitetom odnošenja spram pseudotvorca.Kvarnost ispoljena u sferama duha očitovana kao greh, razlomila je sliku u centru čovekovog postojanja. Kvarnost na nivou duše očituje se kao neznavilo, ludilo, u sferi telesnog kao bolest. Ali, ispravljanje kvara moguće je samo u tački u kojoj se lom zbio i projektovao na čitavo bitije. Ako sam u centar svoje imaginacije, životne mašte, a životni milje nastaje po slici koja se ovde ugnjezdi, smestio ma šta drugo osim lica Hrista, ljubavi Božije, Sofije, onda sam zatamnio svoje postojanje i patim, jer sam grešan, nisam budan i bolestan sam. Centar imaginacije prihvata u sebe sliku i plan spasenja tek pošto se izvrši očišćenje životne mašte, da bi se u činu iskupljenja tu smestila ikona Božija. Post je čin čišćenja. Post je egzorcizam. Žrtvovati strasti, odagnati demone koji žele da zagospodare i projektuju svoju moć na planu života. Obrvan strastima čovek ne vidi drugo sušto kao samosvojno i neponovljivo, već popredmećuje ljude pretvarajući ih u marionete u igri slavoljublja, vlastoljublja i koristoljublja. Zato je post neophodan čin. Nazivam to „Operacija ogledalom“. Strasti se dovode pred svoje suprotnosti i svako svojstvo nađe svoju meru., odnosno mesto u poretku ostvarivanja spasenja. Operacija ogledalom zove se pokajanje. Na prečistom oltaru žrtvovanih strasti čovek je pripravan za poistovećenje. U ponovnom obretanju radosti u osvešćenju duhovnog iskustva sagledavamo da je smisao bitija u osećanju njegove punoće i savršenosti.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Moj prvi post
    Autor SQUAW u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 83
    Poslednja poruka: 08.08.2011, 21:57

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •