Meni se desilo jednom kad je bio mali da je odšvrljao iz kuće, bila je gužva, nešto smo unosili u kuću, vrata su ostala otvorena jer smo i zaboravili da ih imamo, a kad smo primetili da ga nema, već nam je otprilike javljeno da je viđen sam napolju kako šeta... ali nikad neću zaboraviti tih nekoliko trenutaka... da li ga je nešto zgazilo, da li ga je neko uzeo i šta sve ne... to mi je bilo za nauk... kad je vraćen kući u roku od sutradan je dobio izgravirani privezak u obliku koskice sa brojem mog telefona i njegovim imenom napred (btw nikad mi neće biti jasno što to nije dobio čim je dobio ogrlicu valjda nisam razmišljala), ali mu nikad više nije palo na pamet da lunja

Poglavici se dešavala jurnjava za dobermankom. Onaj period kad skontaš da si naučio psa da sedi i da te čeka gde god da ga ostaviš bez uzice... i onda uđeš u market, pokupuješ šta treba, izađeš i jurcaš po kraju još 2 sata sva sreća pa se i to desilo samo par puta (i sreća pa je uvek našao) dok nije odrasla i dobro naučila da sedi i ne mrda, pa taman se ne znam šta dešavalo okolo i taman sedela dve godine tu ako treba

Da li vam je ikada nestao kućni ljubimac? Pobegao od kuće, izgubio se, odlutao? Gde ste ih sve nalazili, šta ste preživljavali, koliko su te potrage trajale i šta ste činili da se to ne ponovi? Da li su se i vraćali sami kući? Ima li među vama onih koji nikada nisu pronašli svog ljubimca?