Danas sam luda
ne znam što hoću
danas sam luda
želim samoću
Danas sam luda
ne znam što hoću
danas sam luda
želim samoću
I'm floating on air..
O, daj okreni
taj ringispil u mojoj glavi.
to ne zna niko, samo ti
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje,
cudo moje
Budi pametan i pravi se lud
Moj je zivot igra bez granica,
umorna prica, trganje stranica,
na kojim nista ne pise ...
Moj je zivot vecito padanje,
kad zbrojim poraze,
nista ne ostaje,
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane ...
idi, idi nesnice,
da ne vidim tvoje lice.....
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Svako vreme ostaje
u sećanju vršnjaka tvojih
kao vreme ludosti, strahova i radosti
al ono što mu daje sjaj
to je neko drugo vreme...
Vise me ne volis
kad prodju dani i strah te podseti
na koja vrata ces da zakucas
ko ce da otvori i grehe da ti oprosti
Bas me ne volis
ugasi svetlo i zauvek odlazi
rasiri nekom svoja krila pa poleti
u neki svet koji ne vidim
i da te ne cujem ljubav je bol za nas
Gdje sam rodjen tu je sve sirotinja
vuk je u nas domaca zivotinja...
...rekla mi je prvo veeecheee rekla mi je sve...
...mozes imat' moje tijelo ali dushu ne...
Kupio sam prsten
Kupio sam pušku
jedno od ta dva...
baciću u reku....
Ako vam deluje da je sve u redu, nešto vam je promaklo.
Kad je bal, nek' je bal,
noćas sve sa mene skini
voli me, ljubi me,
pa obuci se i idi
nisam ja ni tvoj mrak,
ni tvoj sjaj
ni tvoj obećani raj
I'm floating on air..
Više me ne voliš
kad prodju dani i strah te podseti
na koja vrata ćeš da zakucaš
ko će da otvori i grehe da ti oprosti...
Poruku je izmenio NSdjanka, 21.06.2009 u 09:30 Razlog: color, bold
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Dodji mi dovece ne budi govece
Ko je za jednu voznjicu
We're tumbling down
We're spiralling
Tied up to the ground
We're spiralling
When we fall in love
We're just falling
In love with ourselves
We're spiralling
Tacan poput sata
uvek u bitu
zapalio sam scenu
kao žito u malom ritu
Ali nisam klinac
kao onda Štimac
sad sam Don
nisam pešadinac...
kazuj robe odakle si, iz plemena kojega si
ja se zovem el muharem, iz plemena starih azra,
što za ljubav život gube i umuru kada ljube...
Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...