U Novom Sadu ima dosta napuštenih i neiskorišćenih objekata, ali i ruiniranih, koji imaju kakvu-takvu funkciju. Vredni arhitektonski spomenici danas ubrzano propadaju, a nadležni su spremni mnogo više energije i vremena da utroše na smišljanje izgovora nego na konkretne akcije. Iza oronulih fasada i urušenih zidova, popucalih podova i plafona koji samo što ne padnu stoji tamna mreža preplitanja nadležnosti, zakonskih normi i odgovornosti. Ipak, jedno je jasno – niko dosad nije zasukao rukave i učinio nešto da te građevine spasi od propasti. U međuvremenu, Češki magazin, Eđšeg, "fiskulturna sala" (betonska konstrukcija) u studentskom gradu, Kineska četvrt, Streljana, kuća Mileve Marić-Ajnštajn... – možda preživljavaju svoje poslednje dane. U Novom Sadu, gradu kulture,
država je učinila neke korake, dosta nemušto i nejasno. Recimo, odlukom o utvrđivanju određenih nepokretnosti za spomenike kulture, još 2001. zaštićen je kompleks Pasterovog zavoda u Novom Sadu, Češki magacin u Novom Sadu i Kotekov dvorac u Futogu, a četiri godine kasnije i kuća Mileve Marić-Ajnštajn. Ipak, Vlada Republike Srbije, koja je donela odluke o zaštiti, nije odredila ko će to platiti niti se mašila za džep. U međuvremenu, izuzetni spomenici kulture tiho propadaju.
Jedan od najvažnijih arhitektonskih spomenika u Novom Sadu, dvorac Eđšeg danas je memljiv prostor, pun beskućnika i narkomana, od kojeg zaziru građani koji prolaze ulicom Antona Čehova. Zdanje Eđšeg iz 19. veka tek u martu ove godine proglašeno je za spomenik kulture, međutim, osim beleške u Zavodu za zaštitu spomenika, nije ničim drugim zaštićen.
Originalni parket i stolarija iz 1889. uveliko su pokradeni, a zidovi su uništeni vlagom, grafitima i prljavštinom. Kroz razvaljenu ogradu i polupana prozorska okna u Eđšeg (što na mađarskom jeziku znači "jedinstvo") uvlače se beskućnici, pijanci i narkomani. Poslednja sanacija urađena je pre sedam godina, kada je delimično popravljen krov. Danas je ovaj dvorac u vlasništvu grada i u zvaničnim aktima vodi se kao "objekat van upotrebe".
Dvorac je izgrađen prema projektu Georga Molnara 1889. a sačinjavaju ga velika centralna dvorana i dve sporedne. Kroz prljavštinu još se mogu nazreti nekadašnji ukrasi i oslikani zidovi, koji su sada prekriveni grafitima. Visoki polukružni prozori s polupanim staklima i polomljena vrata još svedoče o nekadašnjoj raskoši. Umesto zidane ograde ojačane kovanim gvožđem ostale su samo razbacane cigle i iskrivljene rešetke, poput scenografije iz nekog horor filma. Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika, iako svesni istorijske i arhitektonske vrednosti, predlog za zaštitu ovog objekta podneli su tek 2002. godine. Isprečio im se, kažu, nedostatak dokumentacije kojom bi se mogao utvrditi prvobitni izgled zgrade.
Nešto bolju sudbinu ima kuća Mileve Marić-Ajnštajn jer, osim istorijske vrednosti, ima i arhitektonsko-stilsku vrednost, s obzirom na dosledno zastupljene elemente neobaroka u dekorativnoj obradi. Smeštena je u Kisačkoj ulici na broju 11, sagrađena je 1907. godine i reprezent je tipične građanske kuće s početka 20. veka. Reč je o prostranoj parternoj kući u obliku ćiriličnog slova P, s bogatom dekorativnom obradom ulične fasade. Međutim, niko ne zna kako će pitanje zaštite biti rešeno, jer je nemoguće naterati sadašnjeg vlasnika da o svom trošku sruši okolne objekte koje je legalno gradio. Najverovatnije, slučaj adaptiranja kuće Mileve Marić-Ajnštajn biće rešavano po istom sistemu kao i eksproprijacija.
I može se nabrajati u nedogled. Od čuvene Streljane ostali su samo zidovi, na fasadi jedine oslikane kuće u Novom Sadu, na uglu ulica Petra Drapšina i Laze Kostića, motivi se više ne vide, zgrada Apoteke u Njegoševoj ulici koju je projektovao Daka Popović, nekadašnji gradonačelnik i ban, više se i ne pominje, fasada otpada sa zgrade Učiteljskog doma...
Na osnovu gradskih propisa, za stanje vrednih zgrada odgovorni su isključivo vlasnici stanova, a stručni nadzor obavlja Zavod za zaštitu spomenika. Procedura zaštite je dugotrajna, a nema ni mehanizama za njeno kvalitetno sprovođenje. Zavod za zaštitu spomenika ne raspolaže novcem i fondovima iz kojih bi mogao intervenisati. Nema ni mehanizama da se, recimo, vlasnicima omoguće povoljnosti pri izvođenju radova na sanaciji zgrada, poput ukidanja PDV-a, što je uobičajena procedura u razvijenim zemljama.
Gradjanski list