Studiranje jezika ima smisla iako se ne živi u sredini u kojoj se taj jezik govori, postoje poslovi prevodilaca, novinara, izveštača iz raznih krajeva, poslovi pri ambasadama, pri raznim kompanijama, koje sve češće, traže poznavanje bar dva svetska jezika, nastavnici u školama i mnogi drugi.
Može se, takođe, završiti neki jezik, pa sa tom diplomom dalje tražiti posao ili poslediplomske studije u zemlji u kojoj se taj jezik govori ili traži.
Veoma je širok spektar mogućnosti (govorim teoretski i o slučajevima gde se ceni znanje i kvalitet pre nego rodbinske ili neke druge veze)
Praksa i znanje se boduju, ali samo praksa i znanje bez škole ne vode do svih mogućih poslova (opet govorim o društvima u kojima se poštuje hijerarhija). Zna se zašto se ide u školu, zašto na fakultet i tako dalje.