Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?
Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 34
  1. #1

    Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Katoličko-pravoslavna komisija postigla korak napred

    Zajednička komisija Rimokatoličke i Pravoslavne crkve koja radi na prevazilaženju njihovog hiljadugodišnjeg spora složila se da papa ima primat nad svim biskupima, ali ne i o tome kakva ovlašćenja mu taj primat daje.

    Neki velikodostojnici Pravoslavne crkve opisali su deklaraciju zajedničke komisije kao korak napred, ali i rekli da je priznanje da papa ima primat u stvari tačka spora.

    "Postoji razdvojenost između Rima i istočnih crkava, tako da je takva vrsta primata, jednom rečju, neoperativna", izjavio je visoki sveštenik Leonid Kiškovski, direktor za spoljne poslove pri Pravoslavnoj crkvi u Americi.

    Zajednicka međunarodna komisija za teološki dijalog postigla je sporazum tokom razgovora vođenih prošlog meseca u Raveni, u Italiji.

    Dokument o nalazima komisije treba da bude objavljen sutra.

    Rimokatolička i pravoslavne crkve bile su ujedinjene do Velike šizme iz 1054. godine, koja je izazvana najviše neslaganjima o pravu pape na primat.

    Tenzije su opstale zbog optužbi pravoslavaca da Vatikan nastoji da pridobije za katolicizam vernike na tradicionalno pravoslavnim područjima, a posebno u istočnoj Evropi. Vatikan negira te optužbe.

    Papa Benedikt Šesnaesti izjavio je da je ujedinjenje svih hrišćana i zalečenje podele njegov najvazniji prioritet.

    Komisija je saopštila da se složila da Rim zauzima "prvo mesto" u kanonskom redu bivših sedišta biskupa, uključujući Konstantinopolj, Aleksandriju, Antiohiju i Jerusalim. Navela je i da se složila da je zbog toga "rimski biskup (istovremeno i papa) 'protos' (prvi kod starih Grka) među patrijarsima".

    "Oni se, međutim, ne slažu o interpretaciji istorijskog dokaza iz te ere koji se odnosi na prerogative rimskog biskupa kao 'protosa'", piše u dokumentu komisije.

    Dodaje se da "i Istok i Zapad prihvataju primat na univerzalnom nivou, ali da postoje razlike u odnosu na način na koji primat treba da bude upražnjavan, kao i u odnosu na njegove teološke i biblijske osnove".

    Komisija takođe navodi da uloga rimskog biskupa, odnosno pape, u zajednici sa drugim crkvama, mora da detaljnije bude razmotrena.

    Dekan grčke pravoslavne škole teologije u Bruklinu Tomas Ficdžerald ocenio je da dokument pomaže da se izgradi konsenzus između teologa o istorijskim primatima u crkvi.

    Ali, on je ukazao i da postoje različita razumevanja o načinu na koji se primat vrši. "To nije pitanje 'da li pravoslavci priznaju primat', već 'koji je izraz tog primata u odnosu na druge biskupe'", rekao je Ficdžerald.

    Susret u Raveni, održan od 8. do 15. oktobtra, bio je drugi od kako je 2006. obnovljen katoličko-pravoslavni dijalog nakon prekida od šest godina.

    Skup je obelezio izlazak, na samom početku, delegata Ruske pravoslavne crkve, zbog spora sa vaseljenskim patrijarhom o statusu crkve u Estoniji.

    Predstavnik Ruske pravoslavne crkve koji je napustio skup, episkop Ilarion, postavio je na svoj veb sajt dokument komisije pre sutrašnjeg zvaničnog objavljivanja. Vatikan je potvrdio autenticnost dokumenta.

    Ilarion je u tekstu na svom internet sajtu ukazao da je dokument usvojen bez prisustva predstavnika Moskovskog patrijarhata.

    "Moskovski patrijarhat će razmotriti dokument iz Ravene i predstaviti svoj stav u razumnom roku", napisao je on.

    (Beta)


    Sta mislite o ujedinjenju pravoslavne i katoličke crkve?
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  2. #2

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Od 1054 godine ortodoksno hrišćanstvo zadržava isti put Hristovog učenja, tj. prati Božji put, naravno kao i do Velike šizme 1054 godine. Rimokatolička crkva pravi novi put koji se ne razlikuje samo po spoljnem folkloru već i nekim bitnim teološkim gledanjima.Priznavanje Pape kao početni osnov za ujedinjenje dveju crkava nije bitan momenat, mada nije zanemarljiv. Osnovno je dali bi Rimokatolička crkva pristala da se vrati na ortodoksno izvorno hrišćanstvo kao pre 1054 godine, mislim da nebi.Sve su ovo priče tehničke prirode, ali su nevažne u odnosu na bitan elemenat povratka na izvorno hrišćanstvo. Do približavanja dveju crkava će sigurno doći uz obostrano uvažavanje i priznavanje, ali do ujedinjenja neće doći jer je jaz isuviše veliki. A najvažnije je i to da bi Vatikan morao da prizna i poništi svo pogrešno učenje vernika od 1054 godine pa naovamo.
    In vinas veritas

  3. #3

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    S obzirom na to da je Bog jedan, bilo bi lepo i da se svi udruzimo...ali to je na zalost ne ostvarivo. Ja mislim da ta je zbrka oko pape ustvari nesto sto se koristi da skrene temu sa glavnog problema, a to je PRAVA VERA. Sve u svemu-niti katolici misle da grese-niti to misle pravoslavni...i niko nece odstupiti od svoga...tako da nema nicega od tog ujedinjenja. A ako bi se kojim slucajem i desilo, ja prva ne bih priznala papu za poglavara, ne zato sto mi smeta covek- naprotiv, bas je fin- nego zato sto se ja klanjam samo Bogu i samo njega slusam i samo se Biblijom rukovodim, a oni i te kako odstupaju od ta tri principa, sto znaci da krse Bozje zapovesti sto nije vera, nego suprotno!

  4. #4
    ujedinjenje crkvi je protivno direktnoj volji Božijoj,to se ovde zaboravlja.pogledajmo pažljivo opomenu Isusa Gospoda,koji o ekumenskom sabiranju u današnje dane,jasno kaže da će to ići ka ognjenom jezeru.da li i jedan vernik Hrista želi tim činomuž ujedinjenja biti na takvom mestu?da li Bog govori istinu?!izađi iz nje narode moj!


    ovde su komentari realni i prijemčivi,međutim treeba verovati Bogu i Pismu.uzmite apostola petra kada je ovaj tvrdio hristu nakon njegovih reči da će se svi oni razbeći od njega kad "udare" poastira,rečima da on nikad ga se neće odreći po cenu života i smrti.što je rekao Isus ovome kao odgovor:tri puta će ga zanekati čak!neverovatno,to se i zbilo.što nam to govori:da čovek ne zna svoje syrce,niti sutrašnji dan da je u vlasti čovekovoj.
    ekumenski sabir je neminovan.ujedinjenje neće biti nisučim sprečeno,jer je tako Bog prorekao.svi će se pokloniti papi,sav svet,osim Božijih slugu.i izraela,koji po Pismu jedan čas će prevarno ući i sam unutar,a onda udariti nazad i za odmazdu biti u teškoj peći nevolja opkoljavanjem,ali će biti izbavlje od samog Hrista.dakle,ekumenija ima sledeći slogan danas.nije više bitno razlike,to i čini tu stvar pogrešnom pred Bogom i Bog proročki opominje sve da izađu vani iz tog kompromisnog sakupljanja,jer će to završiti za sigurno u ognjenom jezerru,ako čitate pažljivo sud nad tim u otkrivenju-apokalipsi,14.gl.tako unutar neće biti važno što veruješ,već ulazak po svaku cenu unutar.kako bi narod rekao,živi bili pa videli!to je već na ovom svetu i zbiva se.a vi kažete ja neću.vi hoćete ako još danas ne bi ste poverovali Bogu i Reči,a ne kao petar vikali ja neću,i ako bi izašli čim pre vani iz toga.
    Poruku je izmenio euridika, 21.02.2008 u 09:26 Razlog: uzastopne poruke

  5. #5

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Da bi bolje shvatili suštinu eventualnog događaja koji bi doveo do pomirenja između Rimokatoličke i sestrinskih pravoslavnih crkvi (i pravoslavna crkva je katolička odnosno vaseljenska) mislim da bi prvo trebali uspešno da apsolviramo problem Šizme, odnosno uzroke koji su rezultirali do konačnog raskola hrišćanstva i podele na rimokatolicizam i ortodoksno pravoslavlje...

    Mislim da je u tom smislu interesantno mišljenje oca Andreja Filipsa koji u svom tekstu Od “filioque” do humanizma o ovome kaže (nešto skraćena varijanta):

    Moramo prvo shvatiti da odvajanje Istočnog i Zapadnog hrišćanstva nije bio događaj, već proces. Štaviše, taj proces je počeo na vrhuncu Zapadnog društva i njegove posledice su počele da se postepeno šire naniže.

    Veruje se da je proces Šizme počeo na kraju osmog veka, među izabranicima na Dvoru Karla Velikog, Šarlemanja. Počeo je sa obnovom paganskog znanja Rima, judeo-vavilonskog nasleđa Rima. U svom grehu gordosti, Šarlemanj je želeo da uspostavi novo rimsko carstvo na Zapadu.

    Svi Zapadni vladari su pokušali da učine isto, ali sva njihova Carstva, kao i Šarlemanjovo, pala su, jer im je nedostajao blagoslov Božiji zbog njihove gordosti. Da bi obnovio Imperiju Rima, Šarlemanj je morao da prvo odbaci Hrišćansko Rimsko Carstvo, Romeju, čija je prestonica bila u Novom Rimu, gradu Prvog hrišćanskog rimskog cara, Konstantinopolju.

    Ideološki je ovo bilo moguće obnavljanjem paganskog ili klasičnog rimskog sistema mišljenja. To je drugim rečima, značilo, obnavljanje racionalizma, korišćenje ljudskog razuma, silogizama i dijalektike, onoga što Sveti Pavle naziva „telesnom mudrošću“ (2.Kor. 1:12).

    Znanje i korišćenje ovog logičkog sistema je na Karlov dvor došlo pre svega iz Španije, gde je naučeno od jevrejskih mislilaca, koji su sačuvali nasleđe rimske i grčke paganske filosofije.

    Glava Šarlemanjove škole, Alkuin, najbolje sažima prirodu ovog racionalizma u svom delu o Svetoj i Nerazdeljivoj Trojici: „Samo prefinjenost kategorija može da baci svetlost na najdublja pitanja koja se tiču Svete Trojice“. Korišćenje ovakvih racionalističkih tehnika će posledično voditi, u jedanaestom veku, do nove kulture, do novog načina mišljenja.
    One su odvele do:
    • Odbacivanja bogoslovlja radi filosofije.
    • Odbacivanja monaštva radi sholastike.
    • Odbacivanja manastira radi univerziteta.
    • Odbacivanja Jevanđelja radi paganskih pisaca.
    • Odbacivanja rada nad srcem radi gajenja intelekta.
    • Odbacivanje, podvigom zadobijene, blagodati, zbog, intelektom zadobijenog učenja.
    • Odbacivanje znanja sveta radi dolaska do Nestvorene Svetlosti radi očajanja bezblagodatnog znanja palog sveta ovde i sada.

    Kroz ovaj racionalizam, mudrost, koja je sklad znanja i vere, predala je put bezbožnoj nauci. Mudrost, Koja je jahala na leđima magarca, uspupila je put “ponosu života” (1:Jovan 2:16), ali “ludost Božija je mudrija od ljudi” (1.Kor. 1:25).

    Jer, u racionalizmu, ovim rasuđivanjima palog, ljudskog uma, čovek nalazi ne Boga, već psihologiju, odraz sebe, sa svim demonskim impulsima kojima je pali um sklon. Teologija racionalista je samo psihološki produžetak sebe, bog, sagrađen po sopstvenoj paloj slici.

    Tako je, u Srednjem veku, Zapadni um video Boga, kao strogog, surovog, feudalnog barona.

    U Renesansi, Mikelanđelo Ga je naslikao kao čulno, telesno božanstvo.

    „Prosvetljenje“ osamnaestog veka Ga je naslikalo kao boga Razuma, izraz deizma.

    Danas, ako Zapad govori da Bog ne postoji, to je prosto iz razloga što On ne postoji u umu “modernog” čoveka. Ovo ne znači Njegovo objektivno nepostojanje, to prosto znači da je “moderni” čovek Zapada, uspeo, nakon vekova napora, u proterivanju Boga iz svog uma. Čovek se oseća napuštenim od Boga – ali ovo je samo iz razloga što je čovek napustio Boga, a ne Bog čoveka.

    Racionalizam, koji je počeo krajem osmog veka sa Šarlemanjom, raširio se do jedanaestog veka u Rim (koji ga je do tog vremena odbacivao), pomoću Germanskih papa. Od tog trenutka, odvajanje Zapadnog od Istočnog Hrišćanstva je postalo neizbežno.

    Na žalost, Istok nije obratio mnogo pažnje na ovo u to vreme. Prvo, Zapad je bio naseljen sa otprilike svega deset miliona, dok je prestonica Istoka, Konstantinopolj, sam imao populaciju od milion ljudi. A onda je takođe samo mala frakcija Zapadne populacije znala nešto o filosofiji i kategorijama racionalizma. Samo je minorna frakcija uopšte čula za novo, racionalističko učenje, nazvano “filioque”.

    Istok je, štaviše, malo cenio racionalizam, koji su Oci Crkve još odavno nadvladali. Posmatrani sa Istoka, događaji iz 1054. godine, su izgledali kao samo još jedan varvarski revolt u udaljenim provnicijama. Čim bi papa iz Rima bio postavljen, cela zbrka bi mogla da se slegne i Rimski Hrišćanski “Commonwealth”, Romeja, bi mogao da opet bude celovit.

    Iako to nije shvaćeno u to vreme, u stvarnosti su događaji iz 1054 bili početak konačne borbe između Jerusalima i Vavilona, između Hrišćanina i Neo-pagana. Odveli su sveta, seljačka kraljevstva, sa njihovom zajednicom Crkve, Monarhije i Naroda, prvo u feudalne tiranije, na kraju u svetovne, urbane demagogije. Hrišćanska rimska arhitektura je dala put gotičkoj racionalističkoj vladavini nad svetom.

    Pre-Romaneska, izražavajući Ovaploćenje Boga na zemlji, utrla je put gotičkim vrhovima čežnjivih nebočuvara, u potrazi za Bogom, ali ne više na zemlji: postava Njegovog “Zamenika” u Rimu je bio dokaz toga.

    Iza svih ovih promena došlo je 1054. godine do kulminacije svih posledica racionalizma. Ovo je i bilo je umovanje “filioque”. Bilo je i jeste “filioque”, tvrdnja da Duh Sveti proishodi i od Sina kao i od Oca, koja je zaključala Duha Svetog između Oca i Sina.

    U ljudskim izrazima, zaključala je ljudsko srce, sud blagodati, između razuma i tela. Odvajanjem čoveka od Boga na ovaj način, udaljavanjem Duha Svetog od Zemlje, i Njegovim postavljanjem tamo, gde su gotički tornjevi pokazivali, na prazno nebo, On je stavljen van domašaja čoveka. Tako je čovek bio lišen blagodati, kao i principa autoriteta i jedinstva u Crkvi. Jedino rešenje je bila zamena Duha Svetog ljudskom institucijom.

    Greška davanja sve vlasti i moći jednom pojedincu je ta, što će na kraju svi tvrditi isto. Ovo je upravo ono što se dogodilo na Zapadu, sa Reformacijom, sa Luterom, Kalvinom, Cvinglijem, Knoksom, Henrijem VIII i bezbroj drugih. U svetovnim terminima, ovo „razblaživanje“ moći se odrazilo u vladavini mase, demokratiji; filosofski rečeno, to je obožavanje čoveka, humanizam.

    Ovo je upravo ono što se dogodilo na Zapadu, sa Reformacijom, sa Luterom, Kalvinom, Cvinglijem, Knoksom, Henrijem VIII i bezbroj drugih. U svetovnim terminima, ovo „razblaživanje“ moći se odrazilo u vladavini mase, demokratiji; filosofski rečeno, to je obožavanje čoveka, humanizam.

    Humanizam je religija, koja tvrdi, da je čovek mera svih stvari, da je čovek nezavistan, samostalan od Boga. Umesto proslavljanja Boga, mi slavimo čoveka i njegove razumske sposobnosti. Čovek je stavljen na mesto Boga. Ali razum nije izvor Istine, samo je sud za njeno izražavanje. I upravo ovo je bila zabluda mislilaca, koji su se okupili na dvoru Karla Šarlemanja.

    „Za one koji su ozbiljno tragali i stremili da otkriju razlog svih stvari, sva sredstva dostizanja pobožnog i savršnog učenja leže u nauci i filosofiji.“ „Moramo usvojiti samo mišljenja Otaca ako njima treba da ojačamo naše argumente u očima onih, čiji je razum slab i tako priznaju pre vlast nego razum“.

    Razum je, kao što Šarlemanjovi filosofi nisu shvatili, zbog svoje samo-obmanjive gordosti, samo sud Istine. Izvor Istine jeste Duh Istine, Duh Sveti, „Koji od Oca ishodi“ prema Jevanđelju. Ali racionalisti su, kroz „filioque“, udaljili i uklonili Duha Istine, vezujući Ga između Oca i Sina.
    Humanizam je krajnji rezultat Šizme, racionalizma.

    Ali, on je takođe početak i nečeg drugog, tajne bezakonja, Antihrista, koji dolazi na mesto Hrista i tako protiv Njega.

    Ali Antihrist sa svim njegovim hordama i ljubimcima ne vidi da su oni izgubili – jer poslednja reč u ljudskoj istoriji će biti Reč Božija.....

    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  6. #6

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Svi razlozi u postovima su relani, ali nemionovnost ujedinjenja je pred nama. Ostaje da se pojedinac zapita svoje duše radi, gde stoji, u hristu ili u Antihristu. To je suštinsko pitanje, pitanje života i smrt. Toliko ono poseduje težinu zbog jasnog Isusovog poziva: izađi iz nje narode moj, da te ne zahvate zla njezina kad joj budem sudio!
    Poruku je izmenio euridika, 25.02.2008 u 07:42 Razlog: spojene reči, mala-velika slova, znaci interpukcije

  7. #7

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Uopšte ne verujem u praktičnu mogućnost ujedinjenja rimoktoličke i ortoksne hrišćanske crkve. I pored sličnosti u visokom stepenu, ove dve crkve se suštinski toliko razlikuju da je to u ovom trenutku realno, po mom nekom mišljenju, njihovo ujedinjenje nemoguće sprovesti.

    Ko god je pažljivo pročitao tekst oca Andreja Filipsa - Od “filioque” do humanizma, mogao je da shvati jedan bitan deo tih suštinskih razlika. Zatim, treba imati na umu da je pravoslavlje u dogmatici i euharistici ostalo na pozicijama pre Šizme, odnosno da se i dalje zasniva na Svetom pismu i Svetom predanju i odlukama prvih (zajedničkih) 7 Vaseljenskih sabora. Šta ovo govori? Pa to da je pravoslavna crkva nedirnuta u svom suštinskom smislu Hristove vere i da nije unela u svoje učenje i radnje brojne teološke, dogmatske, bogoslovske i euharističke intervencije sadržane u odlukama katoličkih koncila i papske kurije nakon šizme...

    Pomenuću samo neke. Prva je u načinu ispovedanja greha. Kod pravoslavne crkve se greh oprašta pokajanjem, dok je u katoličkoj crkvi dovoljno i ispovedanje. Ne bih želeo da i dajem negativnu notu ovoj raspravi pominjanjem uloge katoličkog klera i u obmnani katoličkih vernika u ustašama u oslobađanju greha zbog počinjenih zločina samo njihovim ispovedanjem. U ostalom, to je jako dobro opisano kao i još puno toga o praktičnom rimokatiličanstvu kao institucije u štivu koje bi trebao apsolvirati svaki čovek sa ovih prostora, a koje se zove Magnum Crimen, hrvatskog naučnika i istoričara dr. Viktora Novaka...
    Druga i po mom skromnom mišljenju najvažnija prepreka ujedinjenju i od koje rimska kurija nikada neće odustati je dogma o nepogrešivosti Pape. Na sve će Rim verovatno pristati. I na promene u euharstiji, i u dogmatici i prihvatanju nekih, pa i brojnih, pravoslavnih običaja, ali neće se odreći dogme o nepogrešivosti Pape. Zašto? Pa zbog potpune kontrole hrišćanstva, jer bi se time definitivno razbila episkopalna organizacija po kojoj funkcionše izvorna hrišćanska crkva i stvorio bi se militantni i neuporedivo homogeniji činbenik koji bi mogao bitno snažnije da utiče na društvene odnose u čitavom svetu...

    Ovde nisam uzeo u obzir vatikansku banku, kontraverzno delovanje Pape Pija XII, kao i njihovu umešanost pod pokroviteljstvom papske kurije u saradnju sa nacističkim režimom u Nemačkoj i problematičnoj ulozi u spasavanju brojnih ratnih zločinaca posle drugog svetkog rata. Samo da napomenem da je Alojzije Stepinac (nakon Tavelića i Leopolda Mandića), sada blaženi, što je siguran znak njegove svetosti, odnosno sveca u katoličkoj crkvi...
    Poruku je izmenio memento, 20.02.2008 u 13:22 Razlog: dopuna teksta
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #8

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Citat irnik kaže: Pogledaj poruku
    Katoličko-pravoslavna komisija postigla korak napred

    Zajednička komisija Rimokatoličke i Pravoslavne crkve koja radi na prevazilaženju njihovog hiljadugodišnjeg spora složila se da papa ima primat nad svim biskupima, ali ne i o tome kakva ovlašćenja mu taj primat daje.

    Neki velikodostojnici Pravoslavne crkve opisali su deklaraciju zajedničke komisije kao korak napred, ali i rekli da je priznanje da papa ima primat u stvari tačka spora.

    "Postoji razdvojenost između Rima i istočnih crkava, tako da je takva vrsta primata, jednom rečju, neoperativna", izjavio je visoki sveštenik Leonid Kiškovski, direktor za spoljne poslove pri Pravoslavnoj crkvi u Americi.

    Zajednicka međunarodna komisija za teološki dijalog postigla je sporazum tokom razgovora vođenih prošlog meseca u Raveni, u Italiji.

    Dokument o nalazima komisije treba da bude objavljen sutra.

    Rimokatolička i pravoslavne crkve bile su ujedinjene do Velike šizme iz 1054. godine, koja je izazvana najviše neslaganjima o pravu pape na primat.

    Tenzije su opstale zbog optužbi pravoslavaca da Vatikan nastoji da pridobije za katolicizam vernike na tradicionalno pravoslavnim područjima, a posebno u istočnoj Evropi. Vatikan negira te optužbe.

    Papa Benedikt Šesnaesti izjavio je da je ujedinjenje svih hrišćana i zalečenje podele njegov najvazniji prioritet.

    Komisija je saopštila da se složila da Rim zauzima "prvo mesto" u kanonskom redu bivših sedišta biskupa, uključujući Konstantinopolj, Aleksandriju, Antiohiju i Jerusalim. Navela je i da se složila da je zbog toga "rimski biskup (istovremeno i papa) 'protos' (prvi kod starih Grka) među patrijarsima".

    "Oni se, međutim, ne slažu o interpretaciji istorijskog dokaza iz te ere koji se odnosi na prerogative rimskog biskupa kao 'protosa'", piše u dokumentu komisije.

    Dodaje se da "i Istok i Zapad prihvataju primat na univerzalnom nivou, ali da postoje razlike u odnosu na način na koji primat treba da bude upražnjavan, kao i u odnosu na njegove teološke i biblijske osnove".

    Komisija takođe navodi da uloga rimskog biskupa, odnosno pape, u zajednici sa drugim crkvama, mora da detaljnije bude razmotrena.

    Dekan grčke pravoslavne škole teologije u Bruklinu Tomas Ficdžerald ocenio je da dokument pomaže da se izgradi konsenzus između teologa o istorijskim primatima u crkvi.

    Ali, on je ukazao i da postoje različita razumevanja o načinu na koji se primat vrši. "To nije pitanje 'da li pravoslavci priznaju primat', već 'koji je izraz tog primata u odnosu na druge biskupe'", rekao je Ficdžerald.

    Susret u Raveni, održan od 8. do 15. oktobtra, bio je drugi od kako je 2006. obnovljen katoličko-pravoslavni dijalog nakon prekida od šest godina.

    Skup je obelezio izlazak, na samom početku, delegata Ruske pravoslavne crkve, zbog spora sa vaseljenskim patrijarhom o statusu crkve u Estoniji.

    Predstavnik Ruske pravoslavne crkve koji je napustio skup, episkop Ilarion, postavio je na svoj veb sajt dokument komisije pre sutrašnjeg zvaničnog objavljivanja. Vatikan je potvrdio autenticnost dokumenta.

    Ilarion je u tekstu na svom internet sajtu ukazao da je dokument usvojen bez prisustva predstavnika Moskovskog patrijarhata.

    "Moskovski patrijarhat će razmotriti dokument iz Ravene i predstaviti svoj stav u razumnom roku", napisao je on.

    (Beta)


    Sta mislite o ujedinjenju pravoslavne i katoličke crkve?
    Suština ujedinjenja i pogibeljnost tog čina vidi se savršeno u proroku Danilu koji je u 3.gl. pokazao jasni koncept antihristovog prevarnog plana za svet. Tu se neće postavljati pitanje kako vereuješ već jedinstvo bez obzira na razlike što je u direktnoj suprotnosti sa Božijom voljom, jer on Bog kaže: "da đavo i Bog ne mogu skupa, ni svetlo sa tamom (greh sa pravednošću)". Ne zaboravimo da Bog diktira uslove, ne naša mudrost ili politički predložak, a ni filozofski namisao.
    Poruku je izmenio euridika, 25.02.2008 u 07:41 Razlog: spojene reči, mala-velika slova, znaci interpukcije

  9. #9

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Najsvežiji događaji sa Kosovom pokazuju da prva zver Rimska imperija preuzima sve u svoje ruke. Uskoro svet mora biti pod njenom kontrolom sa papom na čelu te vlasti. Ovo je jedan probni balon ili opomena što vam se ima dogoditi ako nećete unutar u ekumenski sabir.
    Poruku je izmenio euridika, 25.02.2008 u 07:40 Razlog: spojene reči, mala-velika slova, znaci interpukcije

  10. #10

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Јеромонах Иринеј Буловић (док је још био православан) ::
    Досад је Српска Црква вазда уживала велики углед међу Грцима и међу Русима, и уопште у православном свету, због свога трезвеног и благоразумног става према јеретицима, става безјеванђјелскога, по речи: "Будите мудри као змије, и безазлени као голубови!" Немојте, преклињем Вас, да преко Вас и за Вас нама једноверна браћа помисле да се, ето и чеда Св. Саве утопише у баруштинама пуним муља и жабокречине духовне, које се зову милозвучним именом "екуменизам", и да стану нарицати: "Како падоше силни" (израз еп. Др. Данила).


    Да,тако је некада говорио Иринеј Буловић....
    Данас би се најрадије одрекао тог свог писма,јер је ''баруштина пуна муља и жабокречине духовне,које се зову милозвучним именом ''екуменизам''...''постала за њега нешто много веће.



    Што је баруштина мутнија, а муљ и жабокречина већи, у њој се може сакрити и из ње искочити већа неман...

  11. #11

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Papa i patrijarh održali zajedničku liturgiju u Vatikanu


    Papa Benedikt i vaseljenski patrijarh Vartolomej u u bazilici Svetog Petra u Vatikanu u nedelju su održali zajedničku liturgiju na kojoj su iskazali želju da idu napred zajedničkim snagama ka jedinstvu hrišćana

    Po završetku službe, , dvojica verskih poglavara zajednički su blagoslovili vernike, prenela je agencija Ansa. Duhovni vodje rimokatolika i pravoslavaca iskazali su svojim molitvama, održanim na oba jezika dveju crkava - latinskom i grčkom - želju za jedinstvom medju hrišćanima.

    Papa Benedikt XVI istakao je da je stalna misija crkve da se ne identifikuje samo sa jednom nacijom ili kulturom, već da bude crkva svih ljudi i da ujedinjuje i miri čovečanstvo.

    Patrijarh carigradski Vartolomej, koji ima počasno prvenstvo medju pravoslavnim patrijarsima, prisustvuje ovog vikenda, sa 70-članom delegacijom, svečanostima u Rimu i Vatikanu, na poziv pape Benedikta, a povodom 2000. godišnjice rodjenja apostola Pavla.

    Patrijarh Vartolomej je, takodje, posetio baziliku svetoga Teodora, kod Foruma Romanuma, koju je Vatikan pre četiri godine stavio na raspolaganje i korišćenje pravoslavnim vernicima.

    Poseta patrijarha Vartolomeja završava se u ponedeljak. Carigradska partijaršija je saopštila da ovim svečanostima u Rimu prisustvuje veliki broj pravoslavnih Grka iz Amerike, predvodjenih arhiepiskopom američkim Dimitrijem.

    Pravoslavno-katolički susret na vrhu je još jedan korak u mukotrpnom zbližavanju hrišćanskog Istoka i Zapada, saopštila je Carigradska partijaršija.

    (Tanjug)
    "Ability is what you're capable of doing. Motivation determines what you do. Attitude determines how well you do it." Lou Holts

  12. #12

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Uopšte ne verujem u praktičnu mogućnost ujedinjenja rimoktoličke i ortoksne hrišćanske crkve. I pored sličnosti u visokom stepenu, ove dve crkve se suštinski toliko razlikuju da je to u ovom trenutku realno, po mom nekom mišljenju, njihovo ujedinjenje nemoguće sprovesti
    Upravo tako.
    Ali, negirati mogucnost bilo kakvog saveza hrishcaniskih crkava i medjucrkvenog dijaloga za mene je chist fashizam, koji propovedaju oni koji zastupaju tezu "pravoslavlje ili smrt"..kakav nonsense
    Svako treba da ostane dosledan svom uchenju i doktrini ali ne vidim razloga medjusobnom iskljuchivanju i paranoisanju kako je katolichka crkva "zla azdaja" i sl glupososti potkrepljene srednjovekovnim metaforickim figurama..
    Ne pripadam nijednoj od ovih opcija..
    Lichno mi je najautenticnija koptska pravoslavna crkva..
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  13. #13

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Koje su to razlike kolege i koleginice ? Ovako manje obrazovan ostade mi da pitam koliko pravoslavnih u svetu slavi Božić kada i mi,a koliko kada i katolici ? I koja je tendencija u tom pravcu i dalje,pa i kada je ruska crkva u pitanju ? Ili sam dezinformisan...

    Nego što se mene tiče ne da bi trebalo ove dve vere da se ujedine,već bi trebalo i islam priključiti ('ebu ih energetski resursi,pa se nikom od kolonijalista ne isplati da se približe i pomenutom)...

    Pošto ja nisam neki vernik,samo kad je svadba i to retko,jednom sam bio samo kum u životu,a slavim pošto je to tradicija i prilika da se okupe dragi mi ljudi,a sad što pop učestvuje ne smeta mi... pomišljam sledeće: bilo bi obrezivanja i pranja guze,doduše i bombaša samoubica i u ove dve vere (al' malo sutra) znači bili bi čistiji i spremniji za seks i razmnožavanje,jedino je problem kod obrezivanja što glavić ne ostaje osetljiv kao kod nas već neosetljiv,pa možda neko stariji naročito i sa manjkom tostesterona može imati problema prilikom erekcije...

    Ne znam što se uvek u svetu lako nađe opravdanje za podele,a teško za nešto što bi spojilo gladne i site,siromašne i bogate...

    Ako moj post nije bio na nivou univerzitetskog profesora ili člana SANU ili Sinoda SPC iskreno žalim i izvinjavam se čitaocima...

  14. #14

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Cenim i poštujem sve religije sveta i svaka čast.
    Ali ujedinjenje Pravoslavne i Katoličke crkve Hmmm
    ne verujem u to i ali ako se to NE daj bože i dogodi ...
    ne znam koje su vere Indijanci ili Eskimi ali bi ali bi se raspitao.
    A pošto se sve događa po BOŽIJOJ promisli a ne papinoj videćemo i to
    brm, brm, brrrrrrrrrrrrrrrrm m

  15. #15

    Odgovor: Ujedinjenje pravoslavne i katoličke crkve?

    Zato nam se vladike i popovi međusobno udaraju jer je pola za ujedinjenje a pola nije pošto sam vidovit vidim uskoro novi raskol.
    Jovan 6:44 "Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac moj koji me posla."

Strana 1 od 3 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Da li Srbi moraju moraju biti pravoslavne vere?
    Autor exploited u forumu Religija
    Odgovora: 140
    Poslednja poruka: 26.06.2015, 16:45
  2. Pravoslavne ikone i freske
    Autor duga12 u forumu Religija
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 11.10.2011, 13:02
  3. Dve crkve!
    Autor Hriscanin u forumu Religija
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 11.08.2011, 14:40
  4. Vatikan: Katolička crkva - jedina Crkva
    Autor SilentBob u forumu Religija
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 24.07.2009, 23:58

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •