jeti kaže:
Telesno kažnjavanje, iliti batine, da ili ne?
Naravno - ne, ako je bezrazložno, rezultat besa, frustracije, ličnog nezadovoljstva.
Međutim, ne smatram da dete ne treba lupiti po guzi ako, uprkos drugim načinima obuzdavanja, dete ne možete dovesti u red.
Naravno, osuđujem svaki pokušaj iživljavanja, iskijavanja besa nad detetom. Ima slučajeva da se deca tuku usled nekog ličnog nezadovoljstva i frustracije. To je za svaku osudu. Ali, blag udarac po guzi u trenutku kada dete nešto zgreši, i pored prethodnih opomena i upozorenja, po meni ne predstavlja telesno kažnjavanje.
Stoga, smatram da termin "telesno kažnjavanje" ne može da se primeni na umereno i odmereno "vaspitno" lupkanje po dečijoj guzi.
Osim toga, uverena sam da blagi, opominjući udari po guzi ne mogu biti uzrok kasnijeg nasilnog ponašanja deteta u odraslim godinama. Slažem se da se sve nosi iz kuće, tj. da je kućno vaspitanje osnov ponašanja ljudi, ali, "vaspitne batine" (naravno, umerene i sa razlogom) neće dovesti do agresivnosti (kao što to kaže član kome nisam zapamtila ime). Jer, dete koje dobije batine (ako one nisu izliv besa)zna da ih je dobilo zato što nešto nije uradilo kako treba, a pre toga je opomenuto, i to kod njega, ni slučajno, neće stvoriti agresivnost.
Ali, ako dete bude tučeno bez vidljivog razloga, što po meni predstavlja zlostavljanje, ono može postati agresivno u budućnosti, jer će svoje, detinje frustracije i nezadovoljstvo zbog bezrazložnog zlostavljanja, želeti da ispolji na drugima.
Stojim iza ovoga što sam rekla, jer pripadam generaciji koja je vaspitavana, između ostalog, i batinama. I sve generacije pre moje i mnogo posle moje. I ništa nam ne fali (samo se sećamo da su neke batine više bolele od drugih, jer smo ih više zaslužili). Batine me nisu sprečile da budem dobar đak, završim visoku školu i razna usavršavanja, da poštujem druge ljude (koji to zaslužuju), da savesno i odgovorno obavljam svoj posao, da pravilno vaspitavam svoju decu, pričom, a, ponekad i po guzi (već su odrasli, pošteni i marljivi ljudi). I svi koje znam iz moje generacije su isti, nikoga batine nisu odvele na stranputicu.
Iz ovoga se može zaključiti, a ja to mišljenje oduvek imam, da batine (kao što sam već rekla, s razlogom i umerene, blage) ne mogu naškoditi detetu, i po meni, ne mogu se tretirati kao telesno kažnjavanje. Telesno kažnjavanje, po mom mišljenju je zlostavljanje, a to je sve ono što prelazi granice umerenog, normalnog, što postaje ekstremno.
Moje je mišljenje da je kod nas termin "telesno kažnjavanje" još jedan u nizu preuzetih inostranih pojmova kojima smo mi, kao narod skloni, i od kojih napravimo neki pomodarski "trend" kojem novopečeni i skorojevićski pomodari javno aplaudiraju, a u "svoja četiri zida" primenjuju metode svojih bližih i daljih predaka.
Takvih se treba čuvati i od njih zazirati. Ako pažljivo pratimo kriminalne hronike, nametnuće nam se, automatski, zaključak da je većina delikvenata, kriminalaca, poremećenih ličnosti, upravo iz takvih porodica.
Zato, ne stavljajmo batine na zid srama, već roditelje koji znaju ili ne da ih daju prema zasluzi.
I ne poistovećujmo batine(u normalnoj, "vaspitnoj" meri) sa telesnim kažnjavanjem. To su toliko dva različita pojma, da ih ni "nebo i zemlja" ne bi mogli obuhvatiti.