Šta, po mišljenju vaspitača u predškolskim ustanovama, roditelji treba da znaju
Kratke preporuke o tome kako iz škole izvući najviše
Stiven Hiks
Svakoga septembra suočavam se s ozarenim novim licima koja usplahireno od mene očekuju da izvedem čudo sticanja znanja. Na nekima se ogleda olakšanje što je prvi dan obdaništa konačno stigao, dok druga izražavaju strepnju od onoga što sledi. Ima širokih osmeha, ali i šmrktanja i suza. A to su lica roditelja!
Pohađanje predškolske ustanove je presudni period za rast i razvoj vašeg deteta. A vi u tom divnom putovanju možete imati veoma važnu ulogu. Vaspitač sam već sedamnaest godina, od toga čitavu deceniju u vrtićima i predškolskim ustanovama. Evo onoga što bismo moji kolege i ja voleli da roditelji naših štićenika znaju:
1. Kad dovedete svog mališana u školu, vi niste obavili svoj posao; on tek počinje. Vaspitač želi da bude vaš saradnik. On želi da ga kontinuirano obaveštavate o svemu što se dešava kod kuće a što bi se moglo odraziti na ponašanje vašeg deteta i na njegove sposobnosti usvajanja i izražavanja stečenih znanja i umeća. Vaspitač bi želeo da dobije i povratnu informaciju, da ga obaveštavate o tome kako školica utiče na ponašanje vašeg deteta kod kuće.
2. Današnje predškolske ustanove nisu one iste iz doba naših dedova i baka. Bavljenje vašom decom treba da podleže visokim standardima i da ih pripremi za standardizovane testove upisa u školu. Kad počnu pohađati predškolsku ustanovu, očekivani rezultati su slični onima koji su nekada važili kao norma za završen prvi razred. Da biste podržali sposobnost svoga deteta da stekne određena znanja i ovlada određenim umećima, rukovodite se sledećim preporukama: a) Razgovarajte sa svojim detetom o onome što ga zanima; b) Ohrabrujte ga i podstičite da bude radoznalo i da postavlja pitanja; c) Pokazujte mu slova i brojeve kad god naiđete na njih u slikovnicama i u životnom okruženju; d) Podržite ih u rešavanju svakodnevnih problema i učestvujte u tome.
3. Što je veći stepen samokontrole postiglo, vaše dete će biti uspešnije u školi. Deci je potrebna vežba u odlučivanju kako i kada će izraziti svoja osećanja i svoje potrebe, a kada će i da li će ih uopšte izraziti impulsivno. Pomozite mu da razvije i uvežba to umeće kod kuće pre nego što dospe u priliku da ga stavi na probu u školi, gde se posledice odražavaju i na njega i na drugu decu.
4. Vi ste nam poželjni i dobrodošli. Dođite. Razgledajte malo naše okruženje. Pomno ispitajte udžbenike i radni materijal. Ako su vam poznati sadržaji naše poduke, bićete u stanju da bolje pomognete svome detetu i steknete uvid u rad, kako biste o njemu mogli diskutovati. Volonterski rad je sjajan način da naučite kako funkcionišu pedagoški procesi, ali i da pokažete svome detetu koliko vam je stalo do onoga što ono radi.
5. Vašem detetu je potrebno mnogo prilika za igru van škole. Kroz igru, ono stiče saznanja o sebi, o drugim ljudima i svetu koji ih okružuje. Ali mnogo češće se igra svede samo na dan proveden u predškolskoj ustanovi. Kad se igra samo ili u manjoj grupi, vaše dete unapređuje naučeno time što ga sprovodi u praksi. Najbolje aktivnosti te vrste su one koje nisu striktno i podrobno određene, jer u takvoj igri dete može slobodno koristiti svoju maštu – dok se igra u pesku ili sa vodom, s praznim kutijama, s glinom ili testom, sa kućnim predmetima koji su u svakodnevnoj upotrebi, bojama i igračkama-alatom za majstorisanje. Dok se igra, vaše dete otkriva i isprobava nešto za njega novo, rešava svakojake probleme, razvija samopouzdanje, preuzima vođstvo, sarađuje i deli s drugima, uči da pregovara i da se dogovara. Igra podstiče sticanje samopouzdanja i potpomaže razvoj umeća međuljudskog opštenja.
6. Nije dovoljno da svome detetu čitate jednom dnevno. Nastojte da zajedno čitate bar triput dnevno. Knjige su put ka bogaćenju rečnika, sticanju saznanja o štampi i razvoju usredsređenog slušanja i rane pismenosti. Posle čitanja razgovarajte o knjizi. Pozabavite se likovima i radnjom, predviđajte kraj i smišljajte različite završetke priče. Pokazujte detetu slova i reči u tekstu, i podstičite ga da prepoznaje zvuke rimovanja i reči koje se rimuju, kao i da prepoznaje glasove kojima neka reč počinje i kojima se završava. Pustite ga da vam prepriča priču gledajući slike. Ako nauči neke reči, ohrabrite ga da čita zajedno s vama.
7. Od presudne važnosti je eksperimentisanje s pisanjem kod kuće. Omogućite svome detetu da koristi olovke, bojice, krede, flomastere i ostale vrste pribora za pisanje i crtanje kako bi pokušalo da se izrazi u pisanoj formi. Počeće žvrljanjem i linijama, zatim će uslediti prva slova, što može voditi pisanju svoga imena, pa čak i reči u sklopu jednostavnih rečenica.
8. Domaći zadaci predstavljaju dobru priliku da sa svojim detetom razgovarate, podelite s njim iskustva i slušate ga. Vaspitači i učitelji zadaju domaće zadatke kako bi proces učenja proširili i van učionice. Za vas to predstavlja dobru priliku da saznate šta uči vaše dete i u kojoj meri je usvojilo saznanja i savladalo umeća kojima ga podučavaju. Razgovarajte sa svojim detetom o njegovom domaćem zadatku. Time mu pokazujete da vam je stalo do njega i njegovih postignuća.
9. Televizija i video-igrice oduzimaju dragoceno vreme za igru. Ograničite vreme koje vaše dete provodi pred monitorom. Vreme utrošeno na igranje elektronskim spravama možete iskoristiti da razgovarate sa svojim detetom, da mu čitate, ili da s njim zajedno aktivno učite kroz igru.
10. Neposredno iskustvo je još jedan učitelj vašem detetu. Povedite ga u muzej, u zoološki vrt, akvarijum, biblioteku, na pozorišne predstave i umetničke izložbe, na geografske lokacije kao što su planine, morska ili rečna obala i šume. I činite to često. Dete će lakše savladavati razna umeća i usvajati saznanja ako doživi konkretna iskustva u stvarnom svetu.
11. Vaše životne navike utiču i na vaše dete i njegovo zdravlje. Uspeh u učenju je direktno povezan sa zdravljem. Tu vi određujete i ton i ritam. Ako ustanovite pravilno izbalansiranu i zdravu ishranu, kao i mnogo kretanja, vaše dete će visoko ceniti zdrav život.
Za nogu decu je predškolska ustanova prvo iskustvo boravka van kuće. Vaspitači žele partnerski odnos s roditeljima kako bi njihova deca stekla sposobnost samoizražavanja, samopouzdanja, da bi bila znatiželjna, sposobna za saradnju i građenje saradničkih odnosa, kao i za samostalno učenje. To je ono što vaspitači u predškolskim ustanovama žele da roditelji njihovih štićenika znaju. Ostalo je, roditelji, na vama.
preuzeto sa neta