Turija

Za one koji ne znaju centar Bačke-Geografski
Preciznije, centar Sveta-Kobasičarski



Atar ni mali ni velik, da nam nisu uzeli malo sa istoka, malo sa severa, pa bogami pomalo i sa zapada bio bi verovatno najveći u Bačkoj.



1426.godine prvi put se spominje Turija, naselje u Bačko-Bodroškoj županiji, istočno od Sentomaša, na ušću velikog dola u Crnu Baru. Opasuju našu Turiju tri vode: Veliki Bački kanal, Krivaja i Beljanska bara, pa se mi Turinci tu bavimo ribolovom, neko sportskim, a neko onim drugim.Crkvu na sadašnjem mestu su naši pretci sagradili Leta Gospodnjeg 1750, školu 1730, a prve pozorišne predstave počeli su da igraju 1866 godine. Danas imamo i puteve i vodovod i gasovod i telefone. Kad u našoj selskoj zadrugi uspemo da naplatimo naše proizvode, onda novce trošimo u petnaestak selskih prodavnica i nešto više bircuza, `di nas često birtaši i trgovci pomalo i privare. Participaciju plaćamo u domu zdravlja a lekove kupujemo u apotekama, što državnim što privatnim.
Deca nam se raduju u dečijem vrtiću "Radost", a prva slova uče u osnovnoj školi "Petar Drapšin". Oni malo pametniji upisuju se u Srbobransku Gimnaziju.


Sportista imamo od opštinske do republičke lige i za nji` jako navijamo. Fudbal šutamo od 1912, odbojku od 1947, a imamo i oni pametniji što se šahaju. Al` najuspešniji su nam oni najmlađi što se džudom bave. Imamo mi i zadosta politički partija, al kako rade bilo bi im bolje sportom da se bave.

U staroj Jugoslaviji je bilo čak sedam naselja i tri reke koje nose ime Turija, al samo ova naša u Bačkoj ima rekorde za Ginisa-najveću bricu i već dvadeset i jednu godinu najdužu na svetu kobasicu. Recept spremanja naše kobasice ljubomorno čuvamo, a svakom dobronamerniku se pruža prilika da je košta februara meseca na čuvenoj Turinskoj " Kobasicijadi ".