Meni sama činjenica da ti je neko drugi potreban pored partnera automatski isključuje ono "svi svingeri sretni"!
Ako sam sretan što bi mi trebala druga, pa makar i na tih par sati?
Šatro...podići će mi samopouzdanje, osećaću se vrednijom "robom" ? Ako sa partnerom ne mogu podeliti "dobro i zlo" kakav mi je to onda partner?? Zaboga, meni lično su najvredniji trenuci partnerstva baš oni kada jedno uz drugo posegnemo u najtananije niti svoje ličnosti, kada podelimo sva svoja strahovanja, misli, želje, nade..Ona je deo mene, ja sam deo nje i kada se "delim" to radim kao da pred samim sobom naglas razmišljam. Tako se iskuje nešto mnogo vredno, retko i dragoceno. Tako se stiže do suštine...
Ko voli, nek izvoli, samo...to meni mnogo liči na krpljenje mnogo pukotina koje su uveliko prerasle u male provalije.