Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    Svi smo nekada culi neku od lovackih saga. Nisam lovac ali sam par puta slusao o dozivljajima nasih neustrasivih lovaca.
    I tako prica komsija Milan kako su oni jendom isli u lov. Vuk se tog ljeta nesto nameracio na njihovo selo i oni sazovu hajku. Krenuli oni u lov da jure lopova vuka no u putu se jednom od njih nesto prispavalo. Ostave oni njega da drema i kao naci ce se posle. U povratku kako je i dogovoreno nadju ga a on i pocne da im prica: "Leg'o ja tako da odrijemam malo kad cujem nesto krsi kroz sumu. Ja spremio pusku, reko vuk il' medvjed, kad ono srndac. Gleda on mene, gledam ja njega, ma sve mi ga nesto zao bilo ubiti. Skontam da necu, nek ide nismo zbog njega dosli. Kad on, belaj jedan, skoci odjednom i pravac na mene a ja vec pusku odlozio. Nisam ni stig'o da je ponovo repetiram, on se zaleti, otme mi pusku i pobjeze u sumu. Ja ga trazio i trazio al ko da je u zemlju propao, ma ni pusku da mi ostavi." Oni svi naravno no krenuce svi da traze cicinu pusku. Pusku su nasli, malo dalje od mjesta gdje ih cekao nesrecni lovac, sa sve iskapljenom flasom od sljive pokraj nje. Ma ti srndaci ajd sto kradu al sto pijuuuuuuu
    You're not your job. You're not how much money you have in the bank. You're not the car you drive. You're not your fucking khakis. You're the all-singing, all-dancing crap of the world.

  2. #2

    Odgovor: Lovacke price

    Među lovcima i ribolovcima je stalno prebacivanje o tituli naj lažov. Sve u smislu što lovac može da slaže to ribolovac nikad nemože, ili obrnuto.
    Ja sam ribolovac i baš zbog ove teme ispričaću Vam jednu istinitu ribolovačku priču.

    Rano jutro na Moravi, ja imoj drug Prle(nije neustrašivi), zabacili po jedan štap namamčen i u sedećem startnom položaju čekamo znak za povuci-potegni. On levoruk, ja dešnjak uklopljeni i upareni ne trepćemo.I iiiii evo ga blagi trzaj pa počinje ono čuveno savijanje štapa prema vodi, u istom momentu kod mene i kod Prleta, čekamo još jedan tren i jaka kontra u istom momentu. Bože moj, kojeg li uzbuđenja, nešto mnogo krupno na obadva štapa, oči iskolačene, ruke kao poluge, srce da iskoči, namotavamo polako. Špulne popuštaju pomalo, štapovi krckaju, mašinice ciče.Ubrzavamo namotavanje i privlačenje ulova, mnogo teško ali ide. Posle deset minuta strašne borbe, pojavljuje se nešto crno i veliko, koristimo zadnje atome snage i izdržljivosti nas i štapova i izvlačimo ulov na obalu. Uh srećo neviđena, uzimamo vazduh i overavamo snažnim stiskom ruke ulov. A ulov eee, šporet smederevac, ja otvaram vrata rerne a unutra, koje li sreće, tepsija sa gibanicom i još se puši.Sedamo i doručkujemo ulov, iz rosne trave vadimo hladne pivdžane i zalivamo gibu.Rešavamo da idemo kući, pakujemo pribor, skupljamo hartije i otpatke i ubacujemo u šporet da sagori otpad. Polazimo kući zadovoljni i siti, u zadnjem momentu Prle se seti:odoh da zagasim vatru da ne izazove požar neka varnica iz šporeta, i to uradi.
    Pošteno na vodi, uhvati i pusti.

    Na Vama je dragi moji da procenite dali je ovaj moj doživljaj laža, jer mi ribolovci, za razliku od lovaca nee lažemo!!!

  3. #3

    Odgovor: Lovacke price

    I ja sam ti kao neki lovac, da ne kazem pecaros , a ovo sto sledi je moja pricica, koje se cesto secam, prepricavam i slatko se smejem
    Dakle: Prosle godine dok sam bila u Novom Sadu. Pecanja nikad dosta. Moj zadnji dan pred povratak u Kanadu, idemo na pecanje Vesna, inace kucna prijateljica, moj bivsi muz (ajd, da ga ne imenujem) i naravno ja. Opremili se kao da idemo na nedelju dana. Sve je bilo tu, od mamaca, udica, stapova, stolica.... i da ne nabrajam dalje, neizostavno tu je bio i rostilj koji je licno moj bivsi svojim rukama napravio.
    Pecali smo dok smo pecali, podlozili rostilj, raspistoljili se ko pravi.... I kad smo se lepo nabokali, jos malo smo pecali (bezuspesno), pakovanje - idemo nazad za N.Sad. Ja sam se muvala pakujuci sve te gluposti koje smo poneli, ne gledajuci sta Vesna i moj bivsi rade.
    Kad smo dolazili, Joca (ajd da mu kazem ime, lakse je nego da svaki put pisem moj bivsi) namontirao rostilj na krov od kola. Zbog teksta koji sledi, napominjem da Joca vozi Opela sa instaliranim butanom
    Dakle, sedamo u kola, raspricali se, lep suncan dan, otvorili sirom prozore.
    I tako ti mi stignemo da semafora preko puta GRAS-a. Dve trake! Stojimo ispred semafora, a sa desne strane benzinska pumpa.
    U levoj traci zaustavlja se tip i gleda nas belo, pokazuje prstom uvis, mi ga isto tako gledamo, kao koji ti je. Odjednom Joca viknu: Rooooostilj!!!
    Izletimo svo troje iz kola, a rostilj na krovu njegovih kola u plamenu
    Sve se odigralo jako brzo, ne secam se kako je on zgrabio rostilj i bacio ga sa krova, otrcao do benzinske pumpe, i vratio se sa kantom vode.
    Ljudi zastaju gledaju ceo ovaj cirkus. Ja hocu da se upisam od smeha, Vesna klima glavom, kao veli, jbt Joco, da li si ti normalan
    Ja ga pitam: Pa zar nisi istresao zar, pre nego sto smo posli nazad. On kaze: ma jok, mislio sam da se skroz ugasio. A da crnjak bude jos veci, preko rostilja je natrpao novinske hartije, kao da vetar, dok vozi ne leti na sve strane, e lepo preko novina stavio resetku.
    Uglavnom, kako je moglo, sve se dobro zavrsilo
    Ne znam da li je ova moja prica bas lovacko-ribolovacka, ali ce valjda da prodje
    neunistiva zlojebaba!

  4. #4

    Odgovor: Lovacke price

    Evo me opet da pokvarim lovcima radost, nisu bolji od ribolovaca.

    Ribolovac baksuz-maler!

    Godinama i danima bije ga maler, kad god hoće da pođe, ili je već u ribolovu, dešavaju mu se maleri i baksuzluci za antologiju.
    Ipak jednog jutra odluci, idem pa sve što mi se desi, neće me pokolebati, ostaću ceo dan.Prvi peh ujutru obadve gume na biciklu prazne, ništa za to dopumpa sede sa štapovima i ode na vodu. Da ne pričam usput o padanju sa bicikle, lomljenju štapa u točku, ali ima još dva idemo dalje. Stiže na vodu oklizne se i padne u vodu, srećno kupanje, pomisli. Izađe na obalu, i da zabaci štap, nije poneo mamke. Šta će, začeprka po lišću, nađe neku glistu i zabaci. Prati štapove i uze spremljeni sendvič da pojede. Malo, po malo uhvati ga dremež, i zaspa. Omamljen od vode i umoran prespava ceo dan.Probudivši se kasno popodne, hajde da pogleda ima li šta od ulova: na prvom štapu grana, spakova ga; na drugom opa, zlatna ribica, brzo je izvuče na obalu.Treperi ona onako zlatna i kaze muusti me ispuniću ti jednu želju.Eh kakav sam baksuz, svima tri, meni jednu, ali šta je tu je.
    Ribica ga ubrzava, hajde reci brzo, ili nema ništa, i on u brzini reče: Hoću da budem princ.Pusti me, idi prespavaj i ujutru kad se probudiš bit ćeš princ, reče ribica.
    Tako i uradi, pokupi se ode kući i leže da spava, kojeg li malera , nemože da zaspi, ali zaspa. Ujutro ga probudi blako drmusanje,pogleda njegova majka.
    Šta je majko upita je onako sanjiv, a ona mu reče: Ustaj prinče Ferdinante ideš za Sarajevo!

  5. #5

    Odgovor: Lovacke price

    Sve je super samo nemoj da bude ovako


    u svakom zlu ima nesto dobra

  6. #6

    Odgovor: Lovacke price

    Jedna od lepših priča koju sam čuo je prilično poučna,
    možda je izmišljena, možda nije, uglavnom nju je ispričao glodur ( glavni i odgovorni urednik) jednog ribolovačkog časopisa čije ime neću reći jer ne želim da ih reklamiram ...

    Kupio muž nešto skuplji štap, platio ga oko 250 DM. Kada ga je doneo kući i pokazao ženi objasnio joj je da ga je kupio za neku bagatelu, povoljno itd. da lepša polovina ne bi gundjala, cifra koju joj je saopštio bila je 50 DM.
    Uglavnom kada se vratio drugi dan sa posla i seo da ruča supruga je sva važna pred njega tresnula 100 DM i rekla:
    - Bio je onaj naš poštar, mnogo mu se svideo štap pa sam mu ga ja prodala za duple novce te sad možeš da kupiš dva takva.


    Pošto sam to ispričao svojoj ljubavi kao dobru foru desila se sledeća situacija.

    Kupio sam Sportex varaličarac za 265 DM i uredno prijavio kada sam ga doneo kući, jelte da ne bi naišao poštar.
    Posle dan dva jedan od drugara koji je već čuo za novi štap od nekog od dežurnih špijuna dolazi na kafu i sve se nešto femka i priča o ribolovu, ja ćutim a on ništa ne pita ... čeka da se ja pohvalim a ja i dalje to ne spominjem pa on u neko doba upita za kupovinu te mu ja pokazah štap.
    Dugo ga je zagledao, obrtao, okretao, ispipavao i ponešto hvalio i komentarisao a onaj moj skot od životnog saputnika će ti ladno (inače drugar je njen školski iz gimnazije)
    - To je jeftino plaćeno, nekih 50 maraka.
    Ovaj nešto promrmlja i nastavi da hvali završnu obradu a ona će ponovo:
    - Jel da da je dobar štap uzeo za tako malo para, šta je 50 maraka ...
    on paćenik ponovo nešto i prilično vešto eskivira, pa nastavi svoju priču ...
    naravno, već posle par minuta je sledilo slično pitanje, pa ponovo, pa ponovo ...
    a on više ne zna ni kuda će ni šta će ... spetljava se sve više kao pile u kučine.

    Tada sam ja odreagovao i rekao mu kako se ona šali i kako zna pravu cenu na šta mu je pao kamen sa srca i rekao je nešto u ovom stilu:
    -Mašta ti ja znam je li te on slagao, ti navalila 50 pa 50 ... šta ja da kažem, da kažem pravu cenu pa da padne krv do kolena.

    Ne bih ga pustio toliko da se pati da nije u pitanju poznati šaljivdžija koji uglavnom druge uspeva da zavitlava ali ovoga puta je baš uleteo u mašinu, opasno se bio zbunio i vadio raznim komentarima ...

    Valjda sam uspeo da dočaram, nije lako za ispričati koliko je bilo efektno i zabavno.



    PS.
    Mi u kući nikada ništa ne krijemo, nemamo naviku ni potrebu ...

    ali pred suprugama od nekih par mojih ribolovačkih sapatnika ne smem da komentarišem cene opreme, strogo mi je zabranjeno.

  7. #7

    Odgovor: Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    Sretnu se dva lovca i jedan odmah preuzima inicijativu u samohvalisanju:

    -Znas li ono jezero gde ponekad idemo u lov?
    -Da, kako ne. Samo, tamo je zabranjeno loviti.
    -Ma znam, ali juce ja odem samo da pogledam, kad tamo, na drugoj strani jezera - srndac kapitalac!
    -Uh, i?
    -Ja polako skinem snajper, nanisanim i opalim. Kad, da ne poverujes. U tom trenutku se iz jezera pracakne saran. Ma kakav saran, prava srancina, sigurno preko 10 kg...
    -Au, boga ti...
    -Da, i metak prostreli sarana i ubije srndaca na drugoj obali...
    -Neverovatno....
    -Isto sam i ja pomislio. Onako uzbudjen, ispustim pusku i krenem rukama da pljesnem iznad glave od silne neverice. Ali, tek tada - mal` se nism slogirao...
    -Sta, sta se onda desilo?
    -Neces mi verovati, ali kada sam hteo da pljesnem dlanovima - uhvatim divlju patku koju je valjda pucnj uplasio....

    Tesko je ne poverovati u ovu krajnje realisticnu lovacko-ribolovacku pricu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  8. #8

    Odgovor: Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    Priča o ribolovu

    Madrac u Dunavu

    Mi, varaličari, se često i rado družimo, mada među nama ima i usamljenika. Na druženjima razmenjujemo iskustva, menjamo varalice, pokazujemo novitete i ukazujemo na one koje su aktuelne i koje su se dobro pokazale u ribolovu. Radnog kolegu i prijatelja Dušana sam pitao, kako dolazi do varalica, gde ih kupuje i na koje varalice najviše lovi grabljivice u Dunavu, jer ih je imao popriličan broj. Odgovor me je i šokirao i nemalo iznenadio. Varalice ne kupuje nigde, već ih nalazi u Dunavu. Kako? Ko je lud da varalice baca u Dunav, da bi ih Dušan našao? Ipak su one za naš džep skupe, posebno vobleri, da bi ih se tako lako odrekli. Neke se tako ljubomorno čuvaju, da se čak ni ne pokazuju nikom. Svakom varaličaru je teško kada mora u dubokoj dunavskoj vodi da ostavi svoju omiljenu varalicu, koja čak ni ne mora biti od onih skupljih, jer se te prave teško nabavljaju. A tek što love.
    Dušan priča kako je od bake dobio maleni poslić da je reši jednog starog dušeka (madraca), koji je ona htela baciti na smeće. Ideja je sinula u trenutku. Iskoristiće ga za pecanje tako što će ga je sa svojim drugarom potopiti na jednoj atraktivnoj lokaciji, na sremskoj strani Dunava, u okolini Novog Sada. Razlog je bio jasan, stvoriti u vodi prepreku oko koje će se motati ribe, posebno grabljivice, smuđevi, somovi, štuke i bucovi. I kako su samo njih dvojica znali tačnu lokaciju madraca, varalicama će ih bez gubljenja istih, loviti bez problema. Trajalo je to do prvog većeg porasta nivoa vode. Dunav je velik i moćan te je pomerio madrac, pa su i oni počeli kačiti varalice. Nije im bilo jasno. Odlučili su da provere madrac, podignu ga iz vode i vrate na staro mesto. Kada su ga podigli, bili su iznenađeni koliko je varalica bilo na njemu. Pored njihovih par komada bilo je tu i nekih koje su prvi put u životu videli. Puno su se obradovali. Podelili su varalice. Madrac postaje, pored dobrog mesta za ribolov, i "mesto za nabavku varalica". Ponekad ga obiđu, kada ih niko ne vidi, pokupe varalice, a usput malo i zabace. Madrac do sada nije nijednom zakazao. Na njemu uvek ima načičkanih varalica, jer je podizanje sa dna i pomeranje sprečeno lengerisanjem madraca pomoću jakog konopca i dva povelika kamena. Sa njega pored varalica skinu i pokidane najlone, olova, strune i sajle, te tako čiste dno od najlona i olova (ekološka svest).
    Kaže Dušan kako samo on i drugar znaju kako se pomoću čaklje i konopca, iz čamca, madrac može podići iz dunavskih dubina. Sama lokacija, na kojoj je postavljen madrac, je i pre postavljanja bila atraktivno mesto, a sada je još bolje, jer je na tom mestu prepreka oko koje se skuplja riba. Na tom mestu dubina nije baš velika, a čini se da ljudi više vole otkinuti varalicu no spasiti je, pa i kad je mali vodostaj Dunava. Tada madrac skoro izviruje iz vode i odaje svoje prisustvo, ali ga još niko nije pomerio. Na madracu su nalazili razne vrste varalica, voblere, kašike, pilkere, spinere, ali su ipak najčešće to bile olovne glave sa tvisterima i šedovima, raznih oblika, boja i veličina. Ako varalice duže stoje u vodi tada im treba promeniti udice, malo dopraviti i opet su spremne za upotrebu. Udica ne treba uvek menjati, samo je treba obavezno naoštriti i zašiljiti. Posebno su interesantne novije varalice, kojima prija boravak u dunavskoj vodi, jer patiniraju i riba ih se više ne plaši i rado ih uzima. Neke metalne varalice, dunavska voda ispeskari, pa izgledaju starije. A šta se sve lovilo na te "poklonjene varalice" i somovi, i štuke, i smuđevi, i bandari i lepi i veliki bucovi. Poseban je kuriozitet uloviti ribu na varalicu koju je neko jednom otpisao. Ta varalica tada ima drugi život.
    - Moramo razmišljati o nabavci "novog madraca", jer je stari svoje odradio i na njemu skoro nema platna i trave. Ostao je samo drveni ram sa federima i žicama. Razmišljamo o tome da postavimo još koji na nekim posećenim lokacijama. Možda ste i vi ostavili neku svoju varalicu na njemu, pa vam se ovim putem zahvaljujem uz pozdrav BISTRO. Budite češće na vodi pa će i nama biti bolje,- kaže šeret Dušan.

  9. #9

    Odgovor: Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    Nije baš priča, ali...

    Sliku na zidu nekog lovačkog restorana u Nemačkoj fotografisali su neki gosti koje sam vodio u lov na divlje svinje i poslali mi. U tom lovu je krenula kroz šikaru prema meni ranjena divlja svinja. Posle prvog pucnja, sa daljine od oko 15 m. svinja je nastavila a ja sam loše repetirao (u brzini nisam do kraja izvukao zatvarač pa on u povratku nije ubacio metak u cev). Uspeo sam da opalim tek kad je svinja bila na 5-6 metara.


  10. #10

    Odgovor: Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    @Ni ovo nije baš priča...ali je kao neka začkoljica...da lovci ipak lažu više i od samijeh ribiča
    (slavonijsko-srijemački okolinski maternji izraz za ribolovca..kaj ne) za njih laže i ker@)

  11. #11

    Odgovor: Lovačke i Ribolovačke priče - male, srednje i velike laži ...

    morrib...Na Vama je dragi moji da procenite dali je ovaj moj doživljaj laža, jer mi ribolovci, za razliku od lovaca nee lažemo!!!

    @Evo i ja sam ribolovac bio sve dok nisam ostario...i može bidnem pokajani svjedok ..pitaj Muju brata lažljivoga...možda malo

    Zemunci leže potrbuške i smišljaju psine...kao uhvatio onu zlatnu i biva isto jednu želju..."ma što bre jednu crkni već jednom

    ...aj nek bude jedna dobra kola...džip bre "!"Hoćeš li na lizing ili na odloženo"?"Oš bre na ulje il na mast"@))

Slične teme

  1. Velike.male i srednje ljubavi...
    Autor dankaBg u forumu Ljubav
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 21.04.2012, 19:04
  2. Male cake od velike pomoći
    Autor Najgora u forumu Obaveštenja i pitanja u vezi sa Forumom
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 15.03.2012, 19:49
  3. Nema Velike Albanije, Velike Mađarske,...
    Autor WEISHAUPT u forumu Spomenar
    Odgovora: 34
    Poslednja poruka: 02.11.2010, 16:12
  4. Iz ribolovačkih udruženja
    Autor nenad.bds u forumu Lov i ribolov
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 10.05.2008, 18:17

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •