2000 pogleda iz mraka

Jesu li rasadnici zaraza ili savršeni kućni ljubimci? Upoznajte još jedanput bubašvabe izbliza...

Siktavi ljubimac
Madagaskarska siktajuća bubašvaba (Gromphadorhina portentosa) jedna je od najvećih na svetu - može da dostigne dužinu do 9 cm. Nema krilca i živi u deblima drveća madagaskarskih šuma. Ima značajnu ulogu u potpomaganju truljenja na šumskom tlu.
Kad se oseća ugroženom, madagaskarska bubašvaba ispušta siktav zvuk istiskivanjem vazduha kroz spirale (pore za disanje) na prednjem delu trbuha. Zbog ovog neobičnog svojstva i poprilične veličine, ove bubašvabe omiljeni su kućni ljubimci koji mogu da se hrane bilo kakvim povrćem. Žive do 5 godina.

Prenosilac zaraza
Američka bubašvaba (Periplaneta americana) može da naraste do 4 cm i najveća je od bubašvaba koje borave u domovima ljudi. Prijaju joj topli i vlažni uslovi. Premda je uobičajena u južnim državama SAD, nije starosedelac tog kontinenta. Veruje se da je u Ameriku dospela brodovima kojima su iz Afrike dopremani robovi. Ova vrsta bubašvabe opasna je po zdravlje ljudi jer u domove ulaze kroz kanalizacione otvore i okupljaju se na mestima gde se priprema ili čuva hrana. Poznata je kao prenosilac najmanje 22 vrste patogenih organizama koji kod ljudi mogu da izazovu trovanje hranom, dizenteriju i dijareju.

Mali proždirači


Nemačke bubašvabe (Blatella germanica) su dugačke oko 16 milimetara. Najmnogobrojnija su vrsta bubašvaba na svetu i proizvode godišnje više jajašaca i generacija (tri do četiri) nego ijedna druga. Nalaze se svuda gde ima ljudi i ne mogu da prežive bez nas. Zagađuju nam hranu svojim izlučevinama i prenose bolesti. Zabeleženi su čak i slučajevi da su bubašvabe jele ostatke hrane koju su našle na licima ljudi dok su oni spavali. Ali, ako hrane nema dovoljno, proždiru jedna drugu, grizući krilca i nožice.

Sladokusci
Premda bubašvabe nisu probirljive po pitanju hrane i mogu da se navade i na lepak, sapun, kožu i tapete, njihova usta imaju receptore ukusa. Američka bubašvaba, recimo, voli slatko. Bubašvabe imaju saćolike oči i svako sadrži oko 2000 pojedinačnih sočiva (za razliku od nas koji imamo samo po jedno sočivo u svakom oku). To im omogućava da istovremeno vide u gotovo svim pravcima. Neobično je da ne vide pod crvenim svetlom, ali imaju besprekoran vid kad je u pitanju zeleno.

Osetljiva na dodir
Američka bubašvaba više voli da gamiže nego da koristi krila, jer je loš letač. Svoje okruženje oseća prevashodno dodirom. Ima taktilne dlačice na vrhu trbuha koje osećaju i najmanji pokret vazduha, što bubašvabu upozorava na približavanje moguće opasnosti. Bubašvabe su noćne životinje - danju se kriju, a živahne su tokom noći i ima ih oko 3500 vrsta.
Kapsule jajašca u kojem se nalaze nimfe bubašvabaDa bi se izlegle iz kapsule npr orijentalnim bubašvabama trebaće 6-8 nedeljaProći će godinu dana dok nimfe odrastu, nakon toga žive još 1-6 meseci

Računarske bubice


Prugasta bubašvaba (Supella longipalpa) istražuje računarske ploče sa štampanim kolima. Ove bubašvabe vole toplo okruženje električnih uređaja i često se nađu u prekidačima za svetlo, tosterima i stereo uređajima. Malog su rasta, do 14 milimetara dužine. Prepoznatljive su po dvema svetlim prugama preko krilaca i trbuha. Ima ih po celoj Americi, a odnedavno i u Evropi. Treba im manje vlage nego ostalim bubašvabama koje naseljavaju domove ljudi. Zato češće borave u spavaćim sobama ili dnevnom boravku. Izazivaju nevolje u bolnicama jer izlaze noću da se hrane telesnim tečnostima, čime povećavaju opasnost zaraze između pacijenata.

Carevo novo ruho


Nakon presvlačenja nimfe su bele i vremenom im se boja promeni u crvenkastosmeđu. To je samo jedno od brojnih presvlačenja (6-14) kroz koja nimfa prolazi od trenutka kad se izleže dok ne odraste. Sve to traje oko godinu dana. Odbačena ljuska izvor je alergena i može da prouzrokuje astmu, naročito kod dece.