Tose Proeski - In memoriam - Strana 5
Strana 5 od 6 PrvaPrva ... 3456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 61 do 75 od ukupno 79
  1. #61

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Hi everone i'm Gazel i'm Tose fan from Turkey.i'm so sad for him......He was perfect singer,great voice....i don't want to believe truts....

    TOSEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE EEEEE
      Vrh

  2. #62

    Odgovor: Makedonskiot princ na srcata ...

    HAPPY BIRTHDAY!!!! JE t'aime mon coeur pour toujours!!!
      Vrh

  3. #63

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Dragi moji, svi koji volite i cenite to divno bice, zelim da vas obavestim da je pocelo potpisivanje peticije za naseg Tosicu, da mu se barem 5 minuta posveti na ovogodisnjem Eurosongu. On je sigurno to zasluzio. Dajem vam linkove i molim vas da se potpisete punim imenom i prezimenom i da prosledite dalje.
    Hvala vam unapred, baknezi...

    http://www.petitiononline.com/tose1/petition.html
    Poruku je izmenio silvia, 07.02.2008 u 09:30 Razlog: drugi link je izbrisan zato što neradi
      Vrh

  4. #64

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    "Meni hvala nijedno,sto da cutim,tiho sapcem,
    nemo patim,bol da skratim,
    Meni hvala nijedno,sanjam proslost
    a sat stao,
    uklet usud po meni pao."

    ("Meni hvala nijedno" Tose)
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."
      Vrh

  5. #65

    13 Peticija za TOSETA!!!

    Dragi forumasi,
    U ime Tose Proeski Fan Cluba vas molim da nas podrzite i da i vi potpisete peticiju da se deo programa ovogodisnjeg Eurosonga posveti Tosetu Proeskom,koji je na istom ucestvovao 2004.god sa pesmom Life.

    Pokrenute su dve peticije - ova,koja je kasnije krenula se upucuje RTSu i na njoj smo sakupili 8337 potpisa,a na drugoj koja se upucuje Mr.Svanteu Stockseliusu,izvrsnom supervizoru Eurosonga smo sakupili 33.024 potpisa.
    Peticiju su izmedju ostalih,podrzali i potpisali i Vlado Georgiev, Bojan Marovic, Goca Trzan, Kaliopi, Sergej Cetkovic, Marjan Stojanovski, Elena Risteska, Martin Vucic...

    Podrzite nas - oduzece vam samo par minuta a nama ce mnogo znaciti.
    Izgubili smo naseg Idola -pomozite nam da sacuvamo secanje na njega.
    Unapred vam se zahvaljujemo
    Tose Proeski Fan Club Srbija, Makedonija, BiH, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora

    http://www.thepetitionsite.com/1/tos...ki-on-esc-2008
      Vrh

  6. #66

    Odgovor: Toše Proeski

    Pesma snimana u Londonskom studiju,bila premijera na Hrvatskom radijskom festivalu pre neko veče... ''The hardest thing''... Kad sam videla i čula isplakala sam se kao kiša...

    Ako nisam dobro ukucala potražite na Youtube...
    Poruku je izmenio silvia, 08.06.2008 u 20:26 Razlog: pogrešno ukucani kodovi
      Vrh

  7. #67
    Dragi moji fanovi TOSETA PROESKOG zelim da vas obavestim da:"Promocija engleskog albuma Toše Proeskog održat će se u rujnu/septembru na Gradskom stadionu u Skoplju!"

    a sad cu da vam malo pisem o TOSETU....vidim da nema puno toga o njemu...

    Kobna nesreća koja je obavila tugom Makedoniju, a i cijelu Europu i dalje...

    Utorak, 6:25 sati, 26 istopad/oktobar 2007 godine. Jutro koje je nepovratno promjenilo živote svih onih koji su barem jednom čuli glas makedonskog slavuja, kako su ga nazvali hrvatski mediji.
    To zloćudno jutro skršilo je srca sviju onih koji žive u ovome dijela Europe (Balkanu).
    Hrvatski internet portali, TV kuće i on-line izdanja tamošnjih dnevnih novina pustili su u eter najstrašniju vijest. Nitko nije vjerovao, ili pak niko nije htio vjerovati. Vrtjeli su se telefoni, prelistavale se sve moguće hrvatske internet stranice. Svi su oni kao najlošije glasnike potvrdili isto: Toše više nije sa nama. Prva vijest u svim dnevnicima na Balkanu bila je upravo ta.
    A Toše je tog jutra žurio ka Zagrebu kako bi produžio razvoj svoje karijere i zakucao na svjetska glazbena vrata. Svojim novim luksuznim poklonom od sponzora "Porshe Makedonia" žurio je ka Hrvatskoj metropoli, gdje je imao veliki raspored obaveza.
    Prijepodne gostovanje u najpopularnijoj televiziskoj emisiji na Hrvatskoj Nacionalnoj Televiziji HRT-u, ručak, pa ponovo put ka dalekim Istarskim gradom Pula, gdje je trebao snimiti spot za megahit "Igra bez granica".
    Zajedno sa svojim prijateljem Gorgijem Georgievskim oko ponoći sjeli su u terenskog džipa "Volkswagen Touareg" vriedan 60.000 eura, i krenuli su iz Skoplja na put dug 900 kilometara. Putem su sakupili i menadžericu Liljanu Petrović kod Niša. Terenca je vozio Georgievski, iako nije bio profesionalni vozač Toše. Uostalom, najveća balkanska zvijezda i nije imao svog šofera, niti šminkera, tjelohranitelje, stilista. Imao je samo menadžera i silnu želju za uspjehom.
    Trojac je bez problema stigao do zadne etape puta. Džip je ušao u Hrvatsku. Ostala su jos 330 kilometra do Zagreba.
    Novoasvaltirani put, bez ijedne rupe. Prepreka je jedino bila noć i slaba magla, koja je u slavonskoj ravnici takoreci redovna pojava svakog jutra. Ali, na dva kilometara od naplatne rampe kod Nove Gradiske, na oko 150 kilometara od Zagreba, "touareg" je udario u zadnji dio kamiona koji se kretao ispred njega.
    Po udaru, džip se zanio na lijevoj strani kolovoza, prevrnuo se nekoliko puta i zabio se u zastitu središnje ograde autoputa. Troje putnika "tuarega" odmah su prebačeni u Opću bolnicu u Novoj Gradiski. Za Tošu je bilo kasno. Silne povrede na glavi i gornjem dijelu tijela bili su kobni za život ovog ekstratalentiranog 26 - godisnjeg momka. Georgi sje zadobio povrijede vratnih pršljena. Bio je i u komi, ali njegov život nije bio u opasnosti. Menadžerica Petrovic iz nesreće je prošla nepovrijedjena. To sto je sjedila iza vozača spasilo joj je život.
    Mala lijepa bolnica u Novoj Gradiški za tren je postala centar Balkana. Novinari, fotoreporteri, kamermani, tužni ljudi iz svih zemalja u regionu požurili su u ovaj mali slavonski gradić. Svi su htjeli vidjeti gdje je poginuo naš junak, da dodirnu barem dio onog što je ostalo na autoputu, da shvate zašto je sudbina bila tako surova prema mladom čovjeku.
    Osoblje bolnice sa slomljenim glasom priznaje da se toliko prazno nisu osjecali zadnjih 12 godina, od kad je završio rat u Hrvatskoj. Samo kao primjer, za Novu Gradisku se priča da je odmah iza Vukovara najvise stradala u četverogodisnjem ratu. Svaki od gostiju u Novoj Gradiški kao da je očekivao da će doći netko od doktora, medicinskih sestarai saopćiti da se desilo čudo i da je Toše živ. Realnost je bila surova.
    Dok su novinari pravili svoje najteže izvještaje u karijeri, u gradovima bivše Jugoslavije ista slika. Nova Gradiška nije bila izuzetak. Zapaljene svijece, cvijece, vijenci i druge igracke i suveniri krasili su travnjak kod zaštitne ograde na mjestu gdje se desila tragedija, kao i na svim gradskim trgovima. Sve radio stanice puštale su samo Tošine pjesme, koje je sa vremena na vrijeme prekinuo glas voditelja da još jednom podsjeti na strašnu vijest i da kaže još po neku informaciju o makedonskom slavuju. Topli listopadski/oktobarski dan nikad nije bio hladniji, a Sunce nikad nije bilo tamnije.
    Samo sedam sata poslje nesreće, Toši je bila urađena obdukcija i to u specijalnoj improviziranoj prostoriji u Općoj bolnici u Novoj Gradiški,a ne u Slavonskom Brodu, gdje se uobičajno rade obdukcije. Izuzetak je bio urađen samo da bi se ubrzao postupak, kako je zatražila makedonska Vlada. Hrvati su htjeli da dostojanstveno isprate čovjeka koji im je osvojio srca sa svojom jednostavnošcu, šarmom, glasom i stasom.

    Dok je bio živ, "dozvolili '' su mu da bude prvi na svim mogućim top-listama i puštali su ga javno u svojim medijima, što nije uspjelo niti jednom drugom izvođaču iz bivse Jugoslavije, a otkad je umro, sa najvišim policijsko-vojnim počastima ispratili su ga u rodnu Makedoniju.
    Oko 20 sati već je sve bilo spremno da Toše posljednji put napusti Hrvatsku. Na stadionu u Novoj Gradiški, odakle je kovček pokriven Makedonskom zastavom poletjeo sa helihopterom, poslan od makedonske vlasti u Skoplju, bili su prisutni skoro svi sa hrvatske medijeske estrade.

    Toni Cetinski rekao je da Bog uzima samo najbolje. "Moj bratko je otišao prerano, mnogo prerano, jos ne mogu vjerovati da ga nema", rekao je Cetinski. Antonija Šola jedva je mogla otvoriti usta kako bi rekla nekoliko riječi o svom bliskom prijatelju Toši.

    "Naše dvije zemlje izgubile su najveceg prijatelja", napisao je hrvatski premier dr. Ivo Sanader makedonskom kolegi Nikoli Gruevskom.
    U makedonskim ambasadama u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i ostalim gradovima bila je otvorena kniga žalosti, u kojoj su građani masovno ukazali posljednju počast svom idolu.
    Poruku je izmenio silvia, 25.08.2008 u 21:41 Razlog: 2 uzastopna posta
      Vrh

  8. #68

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Sada se smatra da se Tošetu Proeskom najbolje može uzvratiti time da se dovrši delo na kome je on insistirao i sam neposredno radio. Reč o njegovom zavetu. Sanjao je da se Bogu pomoli u novom Preobraženskom manastiru, da kada posećuje svoje rodno Kruševo u njemu nađe mir i sabere snage za nove nastupe pred poštovaocima svoje pesme. Izdašno je pomagao gradnju, ne sa namerom da podigne svetinju sebi u čast, već u slavu - Božju. I u tome se na svoj način ogledala njegova skromnost. Svi su izgledi da mu se grob u kruševu neće skrnaviti, kako bi se njegovi posmrtni ostaci preneli u manastir. Većina želi da se njegov mir nikako ne remeti. A ako već neko želi da zapali sveću na pevačevom grobu i ostavi cvet, naći će ga.

    Dobrovoljna pomoć za Manastir Toše Proeski


    "Ovdje sam počeo, ovdje ću i da završim". Ove riječi koje je Toše rekao u manastiru Sveto Preobraženje kraj Kruševa, kojeg je sam gradio, danas su postale istina.




    Njegov duh je bio prisutan nekada. U njegovu čast, stotine ljudi produžujući njegovo djelo, dobrovoljno učestvuju u gradnji manastirskog konaka.

    "Ima tu oko 100 radnika, svi dobrovoljno što žele da pomognu i što žele da produže djelo mog bratunčeta, Toše Proeski" reče Toše Proeski, Tošin bratunčed.

    "Uzbuđeni smo, svugdje su slike Toše Proeski, sve govore za njega. Imam jedan osjećaj da je cijelo vrijeme tu sa nama i da gleda odnekud." izjevio je Nikola Avramoski, žitelj Kruševa.

    "Svi žele da dodju, ima jako mnogo radnika, nema posla za sve. Mijenjamo se i lijepo je, svako želi da dodje da pomogne", kaže Zoran Nikoloski, žitelj Kruševa.

    Bilo je ljudi iz cijele Makedonije.

    "Nadam se da će i drugi iz drugih gradova ubrzo pomoći da se izgradi manastir u njegovu čast budući da znamo da je ovo njegov dom" izjavila je Marina Georgijeva, žiteljka Bitola.

    Planira se da manastir bude u potpunosti sređen do praznika Sveto Preobraženje 19-og avgusta, kada se planira veliko obilježavanje ovog dana sa gostima iz cijelog Balkana.

    Momentalno se izgrađuje ikonostas za crkvu od mermera, a freske će najvjerovatnije crtati majstori iz Rusije i Ukrajine.

    "Njegova najveća želja je bila ikonostas da se izgradi i on je naručen prije vise od godinu, godinu i pol da se izgradi" kaže Nikola Petreski član upravnog odbora manastira.

    Intenzivno se radi na putu do manastira dužine tri kilometra, koji treba da započne da se asfaltira za nekoliko dana, a danas je počeo da se gradi put do mjesta iznad manastira, kada treba da bude izgrađen krst visok 33,5 metara, isto tako velika Tošine želja.

    Na mjestu 1.690 metara nadmorske visine, koje se nalazi oko pola kilometra od manastira Sveto Preobraženje, kojeg je gradio Toše, biti će izgrađen krst visine 33,5 metara, koiko je godina imao Hristos.

    "Kačio se tu, širio ruke, kao krst pravio i uvijek je svima govorio "čale", njegov otac, da ima da naprave krst i evo Tošina želja se ispunila", kaže Anastas Proeski, Tošin stric.

    Budući da će krst biti namjesten na jednoj od najviših tački na ovom regionu, odakle se vidi i Solunski zaljev, moći će se vidjeti skoro na jednoj trečini teritorije Makedonije.[/B]

    Пуштен патот до манастирот Свето Преображение

    Zelja je ispumnjena. Jedna od Tosinih zelja je zazivljela sa jucerasnjim pustanjem u uporabi puta do manastira sv. Preobrazenje koje se nalazi nad Kruseva, gde se Tose bez rezerve zalagao i gdje je prolazio svoji duhovni mir.
    Ovo je sinoc rekao premijer Nikola Grievski kad se pustao put. Put je dug 3km a sirok 5.5m i gradila ga je hrvatska tvrtka Konstruktor inzenjering a novac je dalo ministarstvo za transport i vrske na republiku makedoniju.
    Pustanje puta simbolicnog nacina otvaramo put vjere, kao preduslov za ugradjivanje morala naseg sistema vrednosti.
    To je najbolje znao Tose. Bio je veliki vjernik i covek sa velike moralne kvalitete. Njegovo djelo potvrdjuje njegovu licnost i pretstavlja primjer koji mi moramo slediti u izgradnji tolerantnije i humanije okruzenje koje se temeli ljubavi, solidarnosti, cast i iskrenost, rekao je Gruevski ispred veliki broj vjernika i gradjana koi i sinoc, nekoliko dana nakon praznika, opet se sakupili da odbjeleze ostvarivanje Tosinog sna..
    Poruku je izmenio silvia, 26.08.2008 u 07:55 Razlog: Bold
      Vrh

  9. #69
    Rješenje za memorijalni centar Toše Proeski

    Spomen kuća ili memorijalni centar za Tošu, obuhvata najkarakterističnije elemente njegovog života: autentični izgled doma u Kruševu, glazbeni studio u stanu u Zlokućanima, njegovi lični predmeti, glazbene nagrade, kolekcije ikona, automobil Buba, sve što pretstavlja njegov lik i djelo.

    Ovo je opis rješenja koje je odabralo ministarstvo kulture po objavljenom međunarodnom konkursu za spomen kuću Toše. Pobjednicko rješenje u formi kriza gledano odozgo djelo je arhitekata Dejana Sekuloskiog, Dejana Spasenoskog i Ilije Bozinoskog.

    - Tražili smo rjesenje za mjesto koje nece biti posjećeno samo danas, dok su emocije jake, već i nakon 10-15 godina, sa djecom i unucima. Treba napraviti memorijalni centar, druženja, posjete, zadržavanje... - izjavio je član žirija, slovenski arhitekt Tomaz Kancler.

    Na međunarodnom konkursu pristigla su 10 rjesenja, koja bi se izgradila sa čvrstim temeljima kao spomen kuća ali i kao mjesto koje po svemu treba posjećati na memorijalni centar Toše.
    Memorijalni centar bit će izgrađen na 870 metra kvadratnih, a početak gradnje bit će za dva mjeseca.


    PROBLEM SA IZGRADNJU TOSINU SPOMEN-KUCU

    Vlasnik spornog objekta "Motelce" kod Gumenje trazi da mu se plate 150.000 eura.
    BITOLA-Po sinocne reakcije gradjana Kruseva koji su nas informirali za formiranje Inicijativmog odbora koji trazi podrsku svih gradjana Republike Makedonije sa jedan cilj da se sto prije rjese imotno pravnih odmosa s vlasnikom objekta "Motelce" kod Gumenje, dok se to ne rjesi ne moze se zapocjeti sa izgradnjom spomen kuce. Javio se vlasnig spornog objekta Pece Panovski iz Bitole koji negira obvinjenja da je on kriv sto izgradnja jos nije pocela.
    Ja ne smetam oko izgradnje-kaze Panovski nakon informavije da je on vlasnik tog objekta, gde treba zapocjeti izgradnja spomen kuce, on trazi nerealnu sumu novca. Panovski objasnjava da kao bivsi Tosetov prijatelj prvi dao suglasnost ideju za izgradnju spomen kuce, zatim je potrazio procjenitelj da procjeni objekt. Nakon procjene je zatrazio 70% od procjenjene sume. Objekt je procjenjen na 150.000eura.
    Panovski kaze: Ne trazim da novce kao sto smo se dogovorili za buduci izgubljen biznis. U taj objekt za ovih 7 mjeseci sigurno bih zaradio taj novac koji sad trazim"

    Najvece svijetske face ne mogu se porediti sa nasim Tosom !


    Spot " The Hardest Thing " predstavlja Tosu u prvom redu sa osobne razine kao covjeka koji je o svemu imao vlastite stavove, kao velikog humanistu u samostanu koji je gradio, kao emotivnog strica koji je uzivao u igri sa svojim necacima, i naravno, kao izuzetno nadarenog muzicara za vrijeme stvaranja i snimanja na Jamajci, pri druzenju sa muzicarima te, na kraju, na pozornici, gdje je cesto pjevao ispred mase od vise desetina hiljada ljudi.

    Njegov mega hit " The Hardest Thing", objavljen ovog ljeta, osam mjeseci nakon tragicnog odlaska i ove se sedmice nalazi na vrhu ljestvice. Njegova popularnost na Balkanu najbolje se vidi iz podataka da su se na Adria top 20 iza njegovog singla nasle mnoge face svijetskog showbiza poput Rihanne, Madonne, Mariah Carey i mnoge druge.

    Djelic Tosine izuzetne karizmaticnosti, scenske posebnosti, glasovne savrsenosti i opcenito nenadmasivog cara njegovi obozavoci mogu jos jednom dozivjeti u emocijama spota "The Hardest Thing".

    Toše je od danas zvanično, na www.mtvadria.com PRVI na obje liste: Adria TOP 20 i PureAdria Chart

    Lestvice (Top 20)
    19.07.2008


    1 (3) TOŠE PROESKI - THE HARDEST THING
    2 (1) RIHANNA - TAKE A BOW
    3 (4) GABRIELLA CILMI - SWEET ABOUT ME
    4 (2) COLDPLAY - VIOLET HILL
    5 (11) MADONNA - GIVE IT 2 ME
    6 (7) MARIAH CAREY - BYE BYE
    7 (17) LAKA - POKUŠAJ
    8 (15) MAROON 5 ft. RIHANNA - IF I NEVER SEE YOUR FACE AGAIN
    9 (5) TING TINGS - THAT'S NOT MY NAME
    10 (6) SAM SPARRO - BLACK AND GOLD
    11 (9) EDO MAAJKA - GANSI
    12 (8 ) SARA BAREILLES - LOVE SONG
    13 (10) USHER - LOVE IN THIS CLUB
    14 (12) MGMT - TIME TO PRETEND
    15 (18 ) ENRIQUE IGLESIAS - CAN YOU HEAR ME
    16 (13) PANIC AT THE DISCO - NINE IN THE AFTERNOON
    17 (20) N.E.R.D. - EVERYONE NOSE (ALL THE GIRLS STANDING IN THE LINE FOR THE BATHROOM)
    18 (14) MELEE - BUILT TO LAST
    19 NEW KID ROCK - ALL SUMMER LONG
    20 NEW JORDIN SPARKS ft. CHRIS BROWN - NO AIR

    sad je trenutno na 4 mestu...imate gore link pa mozete i vi glasati a kad smo kod gladanja ima jos:
    a ovde se glasa: http://www.davorin.ba/muzika/2008.asp
    Mislim da bi Toši bilo drago da dobije Davorina, kada je Toše dolazio u Sarajevo na koncert i kako je položio cvijeće na spomen ploči pokojnog Davorina, čije ime nagrada nosi...
    Poruku je izmenio silvia, 26.08.2008 u 07:56
      Vrh

  10. #70

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    A sada samo neka dobra dela koje je TOSE cinio, kazem neka posto ih ima jako, jako,puno za koja mnogi neznaju....

    Dragi moji forumaši, znam da ste tužni... ali, prvo pročitajte ove stvari o Toši, koje sam saznala od dragih prijatelja, također Tošinih fanova:
    Priča 1 (19.10.2007):
    Mala Milena bila je teško bolesna. Kao beba je imala karcinom na karlici, a onda su joj od citostatika otkazali bubrezi. Tako je ostala stalno vezana za krevet i bocu kiseonika.
    - Jednom prilikom, imala je samo tri godine tada, gledala je televiziju kao i obično jer nije ništa drugo ni mogla iz kreveta i ugledala je Tošeta. Pevao je na koncertu. Tužno je zaplakala i rekla: „Jedina mi je želja da jednom i ja odem na njegov koncert, pa posle mogu da umrem“. Mnogo smo se rastužili. Nismo znali šta da kažemo. Za roditelja je to strašna rečenica, a ona tako mala... - i sada, mnogo godina posle tog događaja, tužno priča otac Branko. Posle kratke pauze, nastavlja da prepričava neverovatan događaj kako je Toše saznao za to. Oni su, naime, ispričali prijateljima koja je Milenina životna želja, a ovi prijatelji su opet svojim poznanicima u kafiću prepričavali. Slučajno je Toše baš tog dana prolazio kroz Negotino i tu u kafiću saznao kako je jednoj teško bolesnoj devojčici želja da upozna njega. Istog momenta se raspitao gde je njena kuća i krenuo tamo.
    - Toše se pojavio na našim vratima. Nikada nećemo zaboraviti taj dan. Skamenio sam se od uzbuđenja i nisam mogao da izgovorim ni reč. I Milena je zanemela, a odmah zatim je počela da vrišti od sreće, skočila sa kreveta i povukla sa sobom i crevo od boce. Ne obazirući se na to, skočila je Tošetu oko vrata. To je i za nas bilo kao u bajci, a kamoli za nju - priseća se Branko.
    Od tada je svraćao kod njih kad god je mogao. Tačnije, svraćao je kod male Milene, i gde god bi se ona zadesila, pošto se zbog bolesti „seljakala“ po bolnicama, on se pojavljivao. - On je njoj ulepšao život. Dao nam je svima smisao. Milena ga je zvala na mobilni čak i dok je na koncertima. Jednom je direktno sa koncerta na trgu u Skoplju otrčao u bolnicu da je vidi jer ga je ona nazvala. Ona je umrla u sedmoj godini, 2000. Od poznanika smo čuli da bi Toše kad god prođe kroz Negotino svratio na njen grob - kažu Milenini roditelji, koji iako imaju sina Vaska, kažu: „Pre tri dana izgubili smo sina“.


    Priča 2:
    "Za mene Toše će uvijek biti živ. Uvijek kad poglednem u svjetlinu, beskrajno sam mu zahvalna, jer da nije bilo njegove humanosti, možda bih živjela u mraku. Zato ću vječno nositi uspomenu o njemu", kaže 19-godišnja kruševčanka Ljupka Taleska.
    Za porodicu Taleski iz Kruševa su nezaboravne pomoć i potporu koje im je dao Toše i neizmjerno su zahvalni jer bez njegove humanosti, Ljupkin vid bi možda bio još više pogoršan.
    "Presađivanje rožnice oka u poznatoj ruskoj bolnici "Fjodorov" za nas je bila preskupa operacija. Ne bismo mogli skupiti novac. Vijest o mom problemu i problemu moje porodice se brzo proširila kroz Kruševo i tako je stigla i do Tošeta. Odmah se je angažovao da nam pomogne. Donacije je obezbeđivao preko akcija koje je organizirao sa njegovim drugovima i kolegama u skopskim kafićima gdje je i sam, u ulozi kelnera, privlačio mlade", kaže Ljupka.
    "Vjest o nesreći saznali smo u Moskvi. Nemam riječi sa kojima bih mogao opisati bol koju smo osjetili. Primjetili su je i ljudi oko nas. Pitali su nas što se dogodilo jer su nam lica odjednom potamnila", kaže Ljupkin otac, Tome Taleski.
    Još kao učenici sedmog razreda Ljupkin vid je bio oštećen, a to su prvo primijetili učitelji, jer je ona imala problema u praćenju nastave.
    "Alarmirali su moje roditelje da sa table ne mogu prepisati pravilno i tačno šta je napisano. Započeli su pregledi i konsultacije sa doktorima iz Bitole, pa u Skoplju gdje su utvrdili da imam keratokonus-ispupčenu rožnicu i da bi bilo najbolje njeno presađivanje na oba oka da se uradi u moskovskoj bolnici "Fjodorov". Prva intervencija je bila pre dvije godine, a presađivanje rožnice drugog oka se dogodilo ova godine, u oktobru, u periodu kad se dogodila fatalna nesreća u kojoj je poginuo Toše. Vidjeli smo sliku sa mjesta strvične nesreće na internetu u Moskvi i nismo mogli vjerovati da je istina i da Tošeta više nema", kaže djevojka sa suzama u očima.
    Ljupka dodaje da je Toše za nju bio drug jer on nikada nije zaboravljao da se druži s njom kada dođe u Kruševo. "Takav je bio Toše. Nikoga nije zaboravljao, a njegova porodica je kontaktirala sa našom. Gubitak je prevelik ne samo za našu zemlju, Balkan, već za cijeli svijet, jer Toše je bio momak sa zvjezdanim glasom, simbol dobrote i čovječnosti koju bi širio svugdje".
    Devetnaestogodišnja kruševčanka kaže da je tek ovih dana sanirana infekcija oka nakon druge operacije. "Nisam mogla zaustaviti suze i najvjerojatnije se zbog toga pojavila infekcija. Još uvijek osjećam bol što ga neću opet sresti da mu se zahvalim za to što je uradio za mene, na način kakav sam željela. Nisam stigla reći mu: Toše, iskreno ti se zahvaljujem", kaže Ljupka.

    Priča 3:
    2003 godine sam vozio moju 8 godišnju unuku u Skoplju na kliniku (bila je veoma bolesna). Prije nego što smo se uključili na autocestu Veles-Skoplje primetili smo Tošeta kako pravi pauzu pored puta. Zaustavio sam auto i od njega zatražio autogram za moju bolesnu curicu. On je došao do mog auta, dao joj autogram na zdravstvenoj knjižici, poljubio je u čelo i sa svog vrata skinuo crveni šal i omotao joj ga oko vrata i poželio brzi oporavak. Moja je unuka danas otišla u školu sa istim crvenim šalom koji joj je TOŠE darivao prije četiri godine Takvo SRCE Gospod nikogaš ne zaborava.
    POČIVAJ U MIRU !!!

    Priča 4:
    Na poslednjem tuzlanskom koncertu, Toše je mojoj supruzi Merimi koja je bolesnik od tumora mozga pjevao na moj mobitel "Zajdi, Zajdi" jer nije mogla doći na koncert...
    On je pjevao a ja sam plakao.. od tuge i srece... Stavio je osmijeh na lice moje supruge, na moje i nas mnogih to veče...
    Nadao sam se da ću imati priliku da mu stisnem ruku i kažem:
    "Hvala ti".....
    Sada kažem:"Hvala ti"
    I plačem, i svi plačemo..ujedinjeni u tuzi....
    Neka ti je laka zemlja Makedonska Anđele
    Spokoj vječni duši tvojoj
    Porodici, duboka sućut...
    S poštovanjem i tugom,
    Naid Džananović, Tuzla

    Priča 5:

    - Toše, ti si meni dao život. Šta sada ja da uradim da pomognem tebi?! - neprekidno je juče kraj Tošetovog groba ponavljao Toše Ilijev, petnaestogodišnji dečak iz Kočana kome je poznati pjevač prije sedam godina dao novac za operaciju tumora na mozgu u Hanoveru.
    - Spasio je život mom sinu i to dobročinstvo mu nikada neću zaboraviti - kroz plač govori za „Blic“ dječakova majka Evgenija. Oni su zajedno sa Tošetovom porodicom i prijateljima izašli juče ujutru da upale svijeću na grobu Tošeta Proeskog.
    - Toše je jedan od najhumanijih ljudi u Makedoniji. Nema kome nije pomogao - dodaje dječakov otac Mile Ilijev: - Pomogao nam je kada nam je bilo najteže i spasio život mom sinu.
    Kada smo skupljali pare za operaciju, mnogi ljudi su nam dali koliko su mogli. Rekli su mi: „Zovi i Tošeta, on je mnogo dobar čovjek“. Nisam ga ni poznavao, ali čim je čuo o čemu je reč, odmah je pristao. Održao je humanitarni koncert u Kočanima i sav prihod dao za liječenje mog sina. Veliki je čovjek bio - zaključuje Ilijev.
    Nevenka, baka dečaka, prislanja na grudi sliku Tošeta Proeskog, i briše suze.
    - Moj Mile je nudio Proeskom da uzme dio para od prodatih ulaznica da bi pokrio troškove koncerta, ali on nije htio ni da čuje za tako nešto. Pred koncert je došao u našu kuću. Igrao se sa našim Tošetom i njegovim mlađim bratom Simeonom. Nakon operacije u Hanoveru, Proeski je stalno zvao da pita kako je njegov imenjak iz Kočana - priča baka i dodaje da je tragedija zadesila ne samo kuću Proeskih, već i kuće svih onih kojima je poznati pjevač pomagao.
    Toše je bio poznat po humanitarnom radu, a o nekim detaljima, i brojnim ljudskim podvizima, iz skromnosti čak nije htio ni da govori.

    Priča 6:
    Po ovoj povod, zaedno so detskiot hor na učenici od učilišteto za deca so narušen vid "Dimitar Vlahov" ja snimija pesnata "Za ovoj svet" ili "This world". Klinikata za detski bolesti vo Skopje večno ќe mu bide blagodarna na Toše, bidejќi parite od koncertite što gi održa vo 2004 i vo 2005 godina gi dade za obnova na ovaa klinika. Toj beše eden od najgolemite donatori i zaštitno lice na kampanjata "Prijateli na Klinikata za detski bolesti". Na specijalnata sesija za decata, koja Kancelarijata na UNICEF ja organiziraa zaedno so Vladata, Toše gi prozva instituciite da kreiraat "Zemja po merka na decata". So pomoš na negovite humanitarni koncerti, kompletno bea renovirani i sobite na oddelot za hematologija. Vo sorabotka so USAID, se vkluči i vo proektot za podobruvanje na obrazovanieto vo Makedonija. "Obrazovanieto e odgovornost za site" e mototo pod koe se održa posledniot koncert na Toše na Gradski stadion. Sredstvata sobrani od koncertot ќe bidat nameneti za renoviranje na 100 osnovni učilišta vo Makedonija, meѓu koi i "Nikola Karev" vo Kruševo, kade što toj završi osnovno obrazovanie. Toše beše vklučen i vo mnogu humanitarni akcii na Crveniot krst. Edna od niv e "Daruvaj krv, bidi human", na koja duri daruva krv, poračuva: "Jas štotuku spasiv život, a Vie...?" Beše vklučen i vo humanitarnata kampanja "Site sme nivni deca" na "Kosmofon", organizirana za pomoš na starite lica. Dobitnik e na nagradata "Majka Tereza".

    Priča 7:
    “The children of the country have lost a sincere friend in Tose Proeski,” said Ms. Hongwei Gao UNICEF Country Representative. “Not only did he entertain children with his magical voice, he also spoke out for them and with them. He was the country’s National Ambassador who advocated tirelessly for children.”

    Priča 8:
    ........u sred snimanja najkomplikovanijeg refrena, znao je samo da se nekontrolisano trgne od mikrofona, radosno da se približi prozoru i da mahne nekome, onako kratko dlanom, kao da ga zove...
    Ispočetka nisam shvatao da daje znak mojim malim komšijama da dođu u studio, umjesto da vire kroz prozor. „Ej nemoj se ljutit, al da vidiš po prozoru kako su poredane glave jedna do druge, kako prave maglu na staklu i ti bi napravio isto“, govorio mi je Toše...
    Kako bih se mogao ljutiti. Djeca bi bila toliko radosna, sigurno bi i Djeda Mraz bio ljubomoran...
    I normalno onda bi se to sve pretvorilo u žurku sa mnogo presretnih klinaca i klinceza, svi zacrvenjeni od radosti, pa bi slijedila premijerna prezentacija u smislu: „Tino, aj pusti im da vide da li im se dopada“, pa fotografiranje, i mnogo, mnogo, mnogo ljubavi. Zaista mnogo!
    I tada bi se moj studio pretvorio u dječije igralište, gdje je bilo 10-12 djece, i jedan presretan i nemiran klinac maskiran u tijelo odraslog pjevača..., i jedan totalno „raspekmežen“ producent.
    Gledao sam i nisam vjerovao kolko je bio ovisan od ljubavi koju mu iskreno davaše djeca.
    Djeca bi otišla s uvjerenjem da nema više virkanja proz prozore, a mi smo ih morali ubijediti da ćemo sutra opet da se družimo u isto vrijeme, pa produžimo naš posao.
    Još dugo poslije bi mi djeca dolazila na vrata studija, svaki dan da mi požele Dobar Dan...ali i da pitaju da li je tu Toše. Zatim slijedi pitanje: „A, kad će da dođe?“...i tako nekoliko mjeseci, svaki dan, nekada i više puta dnevno! Nešto neviđeno.........

    Priča 9:
    Toše Proeski isplatio dug od 1.150 maraka koliko je siromašna porodica Džomba iz sela Kukulje kod Srpca dugovala Kliničko-bolničkom centru u Banjaluci omogućivši im tako da ostvare pravo na socijalnu pomoć...

    DOBROTVOR!

    Pavle Džomba: "Zahvalan sam Tošetu koji nam je mnogo učinio pa bismo željeli da ga upoznamo"
    Toše Proeski: "To je sitan novac za mene a ovoj nesrećnoj porodici mnogo je značio"
    Poslije banjalučke promocije novog albuma "Pratim te" Toše Proeski gostovao je u nekoliko popularnih televizijskih emisija. Da bi ljubaznim domaćinima uzvratio za gostoprimstvo i pažnju koju su mu posvetili, popularni Makedonac uključio se u humanitarnu akciju pomoći porodici Džomba iz sela Kukulje kod Srpca. Saznavši slučajno u programu RTRS da četvoro djece živi bez majke u vrlo oskudnim uslovima, mašio se za novčanik i platio njihove obaveze prema Kliničko-bolničkom centru u Banjaluci.
    "Djeca i ja gledali smo tu emisiju koju vodi Sanja Popović. Igrom slučaja, nekoliko dana ranije kod nas su bili novinari iz Srpca Savo Keser i Neđo Kusić kojima smo se požalili da ne možemo ostvariti socijalnu pomoć jer nismo izmirili obaveze prema bolnici u Banjaluci gdje se liječila i umrla moja supruga Gorana, majka ove djece. Zbog duga od 1.150 maraka nismo dobili smrtovnicu kojom bismo dokazali njenu smrt, i time ostvarili pravo na pomoć. Dvije godine su prošle, i ništa s tim u vezi nije se promijenilo. Savo Keser je našu priču ispričao u toj emisiji, a Toše je izvadio kovertu s novcem koji pokriva naš dug. Gledali smo to i plakali smo od uzbuđenja. Već sljedećeg dana dobili smo dokument i riješili problem s bolnicom", ispričao nam je Pavle Džomba, ratni vojni invalid koji u velikoj oskudici živi s četvoro djece u ljevčanskom selu Kukulje. Osim što ponešto zaradi radeći kod komšija, porodica živi od invalidnine u iznosu od 163 marke i 116 maraka koliko primaju djeca na ime pomoći.
    O svom lijepom gestu Toše Proeski je rekao: "Pošto sam ambasador dobre volje Ujedinjenih nacija, odazvao sam se ovoj akciji za koju sam saznao ovdje, u Banjaluci, putem medija. Dogovor smo brzo postigli i, pored obaveza u vezi sa promocijom albuma, pronašli smo vreme za humani gest. Istina, nismo stigli da posjetimo porodicu Džomba, ali mislim da to nije neophodno. Prikupili smo pomoć za njih, to je sitna lova za mene a sigurno velika za ovu brojnu porodicu. Kada bismo svi pomalo dali, sakupilo bi se više i svima bi bilo lakše".
    U porodici Džomba raste četvoro djece - Vladimir ide u četvrti razred osnovne škole, Dejan i Koviljka u drugi a najmlađi Velimir ima pet godina. Zatekli smo ih u kući koja može svakog časa da se sruši. Okupljeni na starom krevetu pred dotrajalim televizorom, gledali su crtani film. S ocem koga zovu Bajo dijele nevolju i čamotinju. Mala Koviljka priprema večeru u kući u kojoj je sve dotrajalo: "Mi drugačije ne možemo jer nemamo. Eto, da nam nisu pomogli Pero Tubić iz Laktaša i doktor Mićo Koščica iz Banjaluke koji su kupili torbe, knjige i nešto garderobe, ne znam kako bih djecu koja odlično uče, opremio za školu. Zahvalan sam Tošetu koji je mnogo učinio za nas i željeli bismo da ga upoznamo", rekao je Pavle Džomba. Na pitanje šta im je najpotrebnije u kući sa razbijenim oknima i šupljim zidovima, u kojoj svega nedostaje, stidljivo su odgovorila dječica: "Krevet, imamo jedan stari pa spavamo i na spužvi pored peći. Voljeli bismo i novi televizor jer se na ovom gotovo ništa ne vidi i ne čuje".

    12.05.2006. Koncert u Sarajevu, novac uplaćen za obnovu Doma mladih, kao i od DVD-a sa tog koncerta koji se i danas prodaje...

    05.10.2007. Koncert u Skopju, novac uplaćen za obnovu škola ako se
    ne varam (ispravite me)
    Humanitarna kampanja sa pjesmom Volim osmijeh tvoj?

    koncerti skopje 04 i 06 su ako se ne varam takođe bili humanitarnog karaktera? zna li neko u koju svrhu?

    "U gradu na Neretvi (Mostar) Toše je za života održao nekoliko koncerta, a sudjelovao je i u humanitarnoj akciji “Budi mi prijatelj” u sklopu koje je posjetio i darivao djecu bez roditeljskog staranja u Egipatskom selu u Mostaru."


    Otkrilo se slučajno, kada se radila humanitarna akcija za Tuzlu (BiH), ispostavilo se da je Toše tamo bio u Domu za nezbrinutu djecu 2006. godine, odnio im TV i bili su njegovi gosti na koncertu u Mejdanu, u Tuzli, a slučajno sam otkrila sliku kada je Toše bio u Mješovitoj srednjoj školi u Brezi i tamo odnio TV, (bar to se vidi na slici, uostalom, pogledajte)
    http://www.imagesforme.com/show.php/96357_Todor40.jpg
    http://www.imagesforme.com/show.php/96356_Todor39.jpg
    http://www.imagesforme.com/show.php/96355_Todor38.jpg
    http://www.imagesforme.com/show.php/96354_Todor11.jpg

    Kada sam malo bolje pogledala ove gore slike, ispostavilo se da je riječ o kompjuterima i kompjuterskoj opremi, a u pozadini se vidi čitav niz kesa... duša moja draga!
    Poruku je izmenio silvia, 26.08.2008 u 07:58 Razlog: Boldovan ceo text
      Vrh

  11. #71

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    evo jos neka dobra dela naseg TOSETA.......

    Toše je 2004. godine bio imenovan za UNICEF-ovog regionalnog ambasadora dobre volje. Tim povodom je, zajedno sa dječjim horom učenika škole za slijepu i slabovidnu djecu „Dimirar Vlahov“ snimio pjesmu „За овој свет“ ILI „This World“. Klinika za dječje bolesti u Skoplju će Toši biti vječno zahvalna, budući da je dao novac od koncerta održanih 2004. i 2005. godine za obnovu ove klinike. On je bio jedan od najvećih donatora i zaštitno lice kampanje „Prijatelji Klinike za dječje bolesti“. Na specijalnom zasjedanju, koju je za djecu organizirao UNICEF-ov ured zajedno sa Vladom, Toše je pozvao institucije da stvore „Zemlju po mjeri djeteta“ (u originalu – djece). Uz pomoć njegovih humanitarnih koncerata su potpuno renovirane i sobe u odjelu za hematologiju. U saradnji sa USAID-om, uključio se i u projekat za unapređenje obrazovanja u Makedoniji. „Obrazovanje je svačija odgovornost“ je moto pod kojim se održao posljednji Tošin koncert na Gradskom stadionu. Prikupljena sredstva od koncerta će biti namijenjeni za renoviranje 100 osnovnih škola u Makedoniji, među kojima i „Nikola Karev“ u Kruševu, gdje je i on završio osnovno obrazovanje. Toše je bio uključen i u mnoge humanitarne akcije Crvenog krsta. Jedna od njih je i „Daruj krv, budi human“, u kojoj je čak i krv darovao, te poručio: „Ja evo spasih život, a vi?“ Bio je uključen i u Kosmofon-ovu humanitarnu kampanju „Svi smo njihova djeca“, organiziranu za pomoć starim licima. Dobitnik je nagrade „Majka Tereza“

    Maleni prijatelji velikog čovjeka
    Toše je bio čest fost u domu za djecu bez roditelja, a djeca željna zagrljaja nisu spavali kada bi on trebao da se pojavi. Kada bi Toše došao u Dom za djecu bez roditelja „11 Oktobar“, za 85 njegovih štićenika je to bio najsretniji dan. Kažu kako su bili radosni i veseli kao da je neki veliki praznik – Božić, Nova Godina... A tamo je navraćao svaki put kada bi našao makar malo slobodnog vremena. najavljen ili onako, usput, tek da ih vidi, da porazgovaraju, da im pokloni plišane igračke i čokolade ili bar osmijeh i lijepu riječ. I to im je bilo dovoljno, s obzirom da je Toše znao da im uputi najiskrenije i najljepše riječi, one koje djeca u ovoj ustanovi ne mogu tako često čuti. I zato su i oni maleni i oni poodrasli su i pri našoj posjeti u ponedjeljak ponavljali: „Samo nas Toše nikada nije zaboravio. Postavio se prema nama kao naš najbolji drug“
    Zbog tragičnog događaja, i njima je ova Nova godina bila jako tužna. Više se ne mogu nadati iznenadnim posjetima svog miljenika i idola. Ali, fanovi balkanske megazvijezde nisu zaboravili djecu Doma „11 Oktobar“ i u ime klubova obožavatelja/fanova iz naše države, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije, ali i iz Austrije, Holandije, Libije i Poljske su ih posjetili i donijeli im poklone. Slične onima koje su oni redovno dobivali od Toše. Ali, nešto ih je posebno dirnulo. Pismo zalijepljeno markicom sa likom ladića kojeg su obožavali, a u kojem su im fanovi napisali:
    „Mili naši anđeli, Toše vam i ove godine šalje poklone za Novu Godinu i Božić. Nemojte da ste tužni, radujte se svakom novom danu što dolazi. Budite uvijek nasmijani, a on će da vas čuva u (svakom vašem) snu. Zato kada poželite da mu nešto kažete, čvrsto zagrlite medu i recite njemu, a on će sve da mu prenese. Nećete moći da ga vidite, zato šsto je sada na jednom prekrasnom mjestu i druži se sa anđelima. Kada se bude spuštala noć, pogledajte u nebo, u najsjajniju zvijezdu i on će vam poslati poljubac za laku noć. On vas voli naviše na svijetu i čuva vas. Vaši prijatelji sa http://www.tosefanclubforum.com i http://www.milenici.com.mk. Pismo potpisano od strane fanova iz više zemalja je rasplakalo i zaposlene u Domu. Raznježila ih je činjenica da je mladić koji je i njima prirastao za srce ostavio pozitivan trag kod mladih, kao i to da su se oni ugledali na njegov primjer – dobrotvora koji ne zaboravlja one kojima su potrebne i nedostaju im pažnja i ljubav.
    „Nekim drugima“ kako nam reče Nina Nikoloska, učenica druge godine, koja je sa sestrom nekoliko godina u Domu „je nezgodno i razgovarati sa nama, a Toše se postavio kao da je jedan od nas. Uvijek nas je iznova savjetovao kako ne trebamo da se sramimo toga gdje se nalazimo, toga da smo ostavljeni, napušteni. Bio je čovjek koji je znao da voli, a ne samo da kaže da voli“
    Ako su unaprijed znali da će Toše da ih posjeti, djeca su bila jako euforična. Dešavalo se i da noću ne spavaju, a u rano jutro, dotjerani i sređeni kao za praznik, nestrpljivo bi izlazili na kapiju Doma i čekali. „Jednom“ prisjeća se Suzana Grkova, psiholog u Domu, „dođe menadžerka Petrović i reče kako Toše vjerovatno neće doći, jer je imao mnogo obaveza i bio je umoran. Djeca su bila razočarana. Ali, još se nisu ni pribrali od neprijatne vijesti, kada se pojavi Toše u džipu. Šta da kažem, to je bilo pravo slavlje. Bio je toliko premoren pa je malo sjedio u vozilu, da dođe sebi, pa je nakon toga izašao među okupljenu djecu, koja su bukvalno plakala da svako od njih bude prvo koje će ga zagrliti i slikati se. Da su mogli, u isti trenutak bi ga svi zagrlili. A on im je stalno govorio: „Svi ste mi lijepi... Volim vas“.
    Kakva radost, kakvo veselje je bio svaki dolazak njihovog miljenika i prijatelja, najbolje govori podatak da osnovci, na primjer, tog dana nisu išli u školu i ti izostanci su im svaki put bili opravdani. U osnovnoj školi „Kočo Racin“, koju su pohađali, znali su koliko toj djeci, željnoj ljubavi i zagrljaja znače ovi susreti... i nisu pravili problem. A Toše, kada bi došao u Dom, pitao ih je za ocjene, savjetovao ih, ohrabrivao ih. Neki su mu se hvalili, a neki su mu obećali da će se popraviti.
    Prisjećaju se kako je Toše pri zadnjem dolasku bio obučen u crnu kožnu jaknu, farmerice i crne kaubojke, sa naočalama, a kosa mu je bila „sa bocama“ (jež frizura). Uporno su tražili da skine naočale, a on im je govorio: „Sve tražite, ali ne i to. Prepast ćete se i pobjeći ćete kada vidite koliki su mi podočnjaci“. Na kraju je ipak popustio.
    Nije ih zaboravio niti za jedan koncer. Tako je bilo i prilikom posljednjeg nastupa na stadionu, kada im je poslao i 150 ulaznica. Obećao im je da će, kao i uvijek doći kod njih nakon kokncerta da im donese igračke. Ali, taj se susret nije dogodio...
    To da je Toše umio ostvariti jako blisku komunikaciju sa svojim malim prijateljima i da im uvijek bude pri ruci kada zapadnu u krize, potvrđuju i zaposlenici, koji kažu kako su djeca imala broj njegovog telefona i kako su mu se veoma često javljali.
    Irena Aleksovska, socijalna radnica, navela je primjer Eli Peševske, koja je, nakon što je tragično izgubila oba roditelja, kao 13-godišnja djevojčica, zajedno sa sestrom, završila u Domu. Kažu kako je s njom radio cijeli tim stručnjaka, ali teško se izvlačila iz depresije. „Toše je znao sve nemile događaje u mom životu i da nije bilo njegovih savjeta i nesebične pomoći, ne znam da li bih danas bila studentica druge godine fakulteta.“ Rekla nam je Eli. Ona ističe kako je taj način na koji ju je Toše savjetovao, mogao učiniti samo roditelj, brat ili sestra. „I kad god bih mu rekla da ne mogu više da se borim sa gubicima koje sam pretrpila, Toše me pitao da li još uvijek vjerujem u Boga i savjetovao mi je da vjera mora biti potpuna, bez sumnji. Dok su se mladi opuštali u diskotekama, Toše je svoj mir nalazio u crkvi ili u molitvi. Savjetovao mi je da ne posmatram stvari površno, nego sa dušom“ i onako, više za sebe, Eli dodaje: „Da sam bar mogla da mu se pohvalim da sam položila ispite, da sam završila drugu godinu.“
    Pored doma za djecu bez roditelja, Toše je bio dobrodošao i u Klinici za dječje bolesti. Postavljena ploča sa njegovim imenom, kao donatorom sredstava kojima je potpuno renoviran Odjel za hematologiju, svjedoči o pomoći najmlađim pacijentima.
    I sada, kada više nije među nama, Toše i postumno donira sredstva za Kliniku, pojašnjava direktor, prof. Dr. Aco Kostovski. „Nedavno je došla jedna djevojka, predstavila se i rekla da dolazi od „Award“-a i saopštila mi je da nam je Toš donirao za Kliniku još 9000 eura od nekog od ovih posljednjih koncerata koje je održao“ kaže direktor.
    Dr. Kostovski se prisjeća kako je ovaj mladić sa velikim srcem često znalo navratiti da vidi djecu, da im donese poklone. Govorio im je da će ozdraviti, da će ubrzo da se vrate kućama, a ona su mu se beskrajno radovala. Na otvaranju Odjela za hematoloviju, za čije je potpuno renoviranje donirao oko 23000 eura, Toše je došao sa gipsom na nozi, ali to ga nije spriječilo da se pojavi kod djece i da ih izgrli.
    S velikim poštovanjem za to što je učinio za Hematologiju, odjel kojim rukovodi, govori i Dr. Sofijanka Glamočanin. I pored obaveza koje je imao, Toše je dolazio na Hematologiju, čak je i davao prijedloge kako da se oboje zidovi. „Naročito je bio zainteresovan da se postavi pod sa veselijim bojama, koji je izuzetno kvalitetan i specijalno nabavljen iz Minhena. Kada bi dolazio, zračio je toplinom, koju je čak i osoblje osjetilo. A o sreći naših malih pacijenata, koji, kada bi ulazio u njihove sobe, samo vikali: „Toše, Toše!“ šta da vam i kažem“ govori doktorica. A humani nladić bi ih uzeo u ruke, pitao bi ih koju pjesmu žele da im otpjeva i ispunio bi im želju.
      Vrh

  12. #72

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Godišnjica smrti Tošeta Proeskog



    Makedonsko Tužilaštvo pokrenuće postupak protiv vozača automobila u kome je pre godinu dana stradao poznati makedonski pevač Toše Proeski.

    U Tužilaštvu u Skoplju sprema se tužba protiv Đorđa Đorđievskog, koji je 16. oktobra prošle godine upravljao Folksfagenom Tuareg i izazvao saobraćajnu nesreću na autoputu kod Nove Gradiške u Hrvatskoj, u kojoj je poginula balkanska mužička zvezda - Toše Proeski.

    Nedelju dana nakon što je u Tužilaštvo stiglo veštačenje koje je sprovedeno od strane Mašinskog i tehničkog fakulteta u Skoplju, odlučeno je da bude pokrenut postupak protiv Đorđijevskog jer je utvrđeno da je vozio brzinom većom od propisane i da je kasno počeo preticanje kamiona ispred njega.

    Jedina razlika u makedonskom veštačenju i onom koje su uradile hrvatske institucije, je u tome da prema makedonskim podacima, Đorđievski je vozio brzinom od 140 kilometara na sat, a prema hrvatskim 171 kilometar.

    Danas se navršava tačno godinu dana od tragične nesreće kod Nove Gardiške. U Kruševu, njegovom rodnom gradu u zapadnoj Makedoniji dan će početi pomenom u crkvi Uspenje Presvete Bogorodice, u čijoj izgradnji je učestvovao i Proeski, a nakon toga biće organizovana i poseta grobu, večnoj kući mužičke zvezde.

    Po želji roditelja osim crkvenih obreda nisu zakazane nikakve druge aktivnosti.

    U Novu Gradišku je otišlo 26 maratonaca iz Makedonije koji će tačno u 6 sati i 20 minuta, kada se dogodila nesreća odneti poruku, poznatu rečenicu koju je često izgovarao Toše - Sve vas volim.

    (Tanjug)
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...
      Vrh

  13. #73

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Vec godina?Kao da nas je juce napustio.Pre 2 nedelje otprilike kada je bio neki humanitarni koncert u vezi Toseta ona scena kada je onaj decacic mali sta vec dodje Tosetu pevao neku pesmicu na makedonskom i ako nisam razumeo sta prica osetio sam.
      Vrh

  14. #74

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    i godinu dana posle mi je strasno zao jednog dobrog pevaca a uz to je bio i dobar mlad covek.
    Najveca vlast je vladati sobom.
      Vrh

  15. #75

    Odgovor: Tose Proeski - In memoriam

    Ne mogu da vjerujem da je prošla godina...
    Htjela sam da odgledam ovaj koncert što je održan prije 15-tak dana ali nisam mogla...izdržala sam 5 minuta i odustala,jer da nisam to bilo...
    I'm floating on air..
      Vrh

Strana 5 od 6 PrvaPrva ... 3456 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. In memoriam
    Autor SQUAW u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 29.12.2015, 17:10
  2. In memoriam
    Autor Charlie Harper u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 07.06.2012, 08:02
  3. Toše Proeski
    Autor blueella u forumu Domaći spotovi i tekstovi
    Odgovora: 66
    Poslednja poruka: 21.01.2012, 16:15
  4. Todor Toše Proeski
    Autor ZOE u forumu Muzičke zvezde
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 13.02.2008, 18:42
  5. Poginuo Tose Proeski
    Autor Nenad_DPb u forumu Spomenar
    Odgovora: 71
    Poslednja poruka: 21.10.2007, 16:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •