Bolesti pasa - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 29 od ukupno 29

Tema: Bolesti pasa

  1. #16

    Odgovor: Bolesti pasa

    Citat Neuhvatljiva_ kaže: Pogledaj poruku
    Joj jadnicak mali ...
    A moj debeli bash zavrsio nedavno sa inekcijama ...posto je jeo sneg ...neminovno je bilo da se prehladi...
    Koji pas je u pitanju? Moji redovno jedu sneg (kad ima) i nije im nista.

  2. #17

    Odgovor: Bolesti pasa

    u pitanju je nemacki kratkodlaki pticar

  3. #18

    Odgovor: Bolesti pasa

    Bas cudno. Nemacki kradkodlaki pticari su lovni psi i trebalo bi da budu otporni na vremenske neprilike (sneg, vetar, kisu...) ali sve je to relativna stvar i zavisi od jedinke do jedinke. Pozdrav.

  4. #19

    Odgovor: Bolesti pasa

    Citat Alexander 37 kaže: Pogledaj poruku
    Bas cudno. Nemacki kradkodlaki pticari su lovni psi i trebalo bi da budu otporni na vremenske neprilike (sneg, vetar, kisu...) ali sve je to relativna stvar i zavisi od jedinke do jedinke. Pozdrav.
    Mislim da Neuhvatljiva_ ima zlatnog retrivera, ali sacekacemo nju, da vidimo koji pas je u pitanju.
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  5. #20

    Odgovor: Bolesti pasa

    Citat silvia kaže: Pogledaj poruku
    Mislim da Neuhvatljiva_ ima zlatnog retrivera, ali sacekacemo nju, da vidimo koji pas je u pitanju.
    Aha...labrador-retriver...
    Znas kako, mozda je ta rasa generalno otpornija...ali verovatno ima veze to sto smo mi njega bas razmazili pa je on malo osetljiviji...
    To nam se i prosle godine desilo...Prvi put nam je bilo zanimljivo da ga gledamo kako zabada njusku u sneg...al sad smo ga jurili da to ne radi...medjutim malo mu je trebalo ... Blesavi...

  6. #21

    Odgovor: Bolesti pasa

    Labadori bi trebalo da su extra otporni na hladnocu. Citao sam da su sposobni da skoce u ledenu vodu i da im ne bude nista. Ali kao sto rekoh u prednodnom postu sve je to individualno, i zavisi od jedinke do jedinke. Psi su danas mnogo podlozniji bolestima od prvobitnih, a glavni razlozi za to su neadekvatno uzgajanje, neprirodni uslovi zivota, parenje u srodstvu... Ali to je vec neka druga tema.

  7. #22

    Bolesti pasa

    Pa shto se kupanja tice tu je manijak...i nikad mu ne bude nishta...Cim odemo na kej...prvo shto uradi je skok po principu "bomba"...
    A samo ga na foru mozesh isterati iz vode ...
    Malo sam odlutala od teme

  8. #23

    Odgovor: Bolesti pasa

    ALERGIJE PASA

    Baš kao što je slučaj i kod ljudi, pas će biti skloniji alergijama ukoliko su njegovi roditelji bili alergični na nešto.

    Kao što se i očekivali, alergije su učestalije kod nekih određenih pasmina: zlatni retriveri, terijeri (naročito zapadnoškotski bijeli terijer, skaj terijer, škotski terijer i boston terijer), dalmatinski psi, šar-pei i ši-cu.

    Istraživanja alergija kod ljudi pokazala su da je za pojavu alergije odgovorna 'greška' u imunološkom sustavu. Potomci nasljeđuju tu 'grešku' koja se ne može ispraviti ni prilikom samog dojenja štenaca jer kuja ne proizvodi dovoljno tvari koje bi spriječile alergiju.

    Klinički simptomi

    Kada su ljudi alergični, obično kišu i imaju suzne oči. Kad psi imaju alergiju obično se stalno češu. Čak si i grizu i ližu neke dijelove dijela. Kad vlasnici primjete da se pas češe u većini slučajeva pomisle da pas ima buhe, ali alergije u jednakoj mjeri kao i buhe uzrokuju češanje. Psi sa 'dišnim' alergijama (alergije uzrokovane alergentima koji u organizam dospijevaju dišnim putevima) uglavnom ližu i grizu svoje šape, njušku i slabine, no postoje odstupanja.

    Psi mogu doći u kontakt sa alergentima i preko svoje kože, ali većina problema je posljedica udisanja nekih alergenata, jer njihov nos je savršen za udisanje učestalih alergenta kao peludi, prašine ili plijesni.

    Većina pasa razvije alergiju u periodu od 6 mjeseci do 3 godine starosti. Tijekom tok perioda psi imaju priliku udisati različite alergente iz okoliša te razviti alergije na neke od njih. Alergije su promjenjivog karaktera, te se razvijaju i mijenjaju tijekom života psa. Doduše, alergija može nestati ako se pas preseli u drugo zemljopisno područje, ali se i u novom okruženju mogu razviti neke druge alergije. U više od polovice slučajeva psećih sezonskih alergija simptomi će se javljati i tijekom cijele godine.

    Češanje nije samo po sebi ozbiljan problem, ali psi si mogu nanjeti ozljede baš zbog alergija. Lizat će i gristi svoje šape, što se može razviti u kroničan problem raširene infekcije, tamnjenja kože ili gubitka dlake. Piotraumatski dermatitis je akutno alergijsko stanje u kojem su nastala oštećenja na određenom području kože. To su vrlo jasno označena područja upale i infekcije koja se može razviti u roku od nekoliko minuta. Međutim, nisu svi slučajevi ovog oblika dermatitisa posljedica alergija, neki su uzrokovani upalama uha ili analnih vrećica ili pak infekcijama kože.

    Dijagnoza

    Dijagnostički nalazi neophodni su prije propisivanja same terapije baš iz razloga što simptomi raznih problema kože mogu biti vrlo slični simptomima dišnih alergija. Takvi problemi kože mogu biti: dermatitis uzrokovan ugrizima buha, reakcije na hranu, unutarnji paraziti, gljivične infekcije ili epidermalna displazija. Terapija kortikosteroidima je vrlo popularna, ali kortikosteroidi utječu i na tjelesne organe, kao jetru i imunološki sustav, te mogu uzrokovati promjene u ponašanju (povećana žeđ i glad, učestalo uriniranje).

    Prvi koraci u samoj terapiji bili bi analiza ishrane, stolice i provjera da li pas ima buhe, kako bi se isključili drugi mogući uzročnici problema. Analiza prehrane pokazuje da li je riječ o alergiji na hranu, a analiza stolice pokazuje prisutnost parazita.

    Sam test na alergije nije uvijek pravi pokazatelj zdravstvenog stanja psa. Alergije su vrlo škakljiv fenomen - osjetljivost psa na neku tvar ne čini ga klinički alergičnim, no pod različitim okolnostima ta osjetljiivost se može razviti u pravu alergiju. Na primjer, pas koji je osjetljiv na pelud, a nema razvijenu osjetljivost na druge alergente smatra se klinički normalnim. No, ako taj pas dobije buhe baš u jesen, sve ga počinje svrbiti, i kumulativna posljedica buha i peludi bit će klinička alergija. Isto se može dogoditi i kod pasa sa graničnim alergijama na hranu.

    Postoji nekoliko načina testiranja na alergije. Jedan od njih je potkožni test (sličan testu za ljude) koji traje otprilike 1 sat. Drugi način testiranja, izrazito popularan u zadnje vrijeme je pretraga krvi, ali on se nije pokazao kao najbolji način za dijagnosticiranje alergije. Pretragom krvi mjeri se 'relativna' razina jednog tipa alergijskih antitijela koji cirkuliraju krvlju.

    Potkožni testovi mjere stvarnu alergijsku reakciju u samoj koži koja je posljedica specifičnih alergenta, pa su utoliko precizniji. Pretraga krvi je prikladnija za pse koje se ne može obrijati (recimo za vrijeme izložbene sezone) ili za pse koji su već podvrgnuti terapiji kortikosteroidima.

    Dišne alergije liječe se i kratkoročnim i dugoročnim terapijama. Cilj kratkoročne terapije je olakšavanje samih simptoma, a dugoročne eliminiranje simptoma bez javljanja nuspojava.

    Kratkoročna terapija

    Jedan od najlakših načina na koji možete olakšati svrab je da okupate psa u hladnoj vodi. Temperatura vode je bitna jer topla vode potencira svrab. Hladna kupka opušta, ali ne djeluje dugo. Na tržištu postoje i šamponi koji sadržavaju sastojke koji smiruju nadraženu kožu. Takve kupke treba ponavljati svakih 2 do 3 dana kako bi se postigao rezultat.

    Kortikosteroidi se često koriste kod alergija, no najsigurnije je koristiti ih samo u kratkom periodu - 1 do 2 tjedna. Kortikosterodi koji se direktno ubrizgavaju u tijelo ne smiju se korisiti duži period, jer tada čine više štete nego koristi.

    Antihistaminici nisu toliko popularni u liječenju alergija iako vrlo dobro djeluju kod trećine alergičnih pasa. Antihistaminici također mogu biti sastojci nekih sprejeva i šampona koji se mogu koristiti za ublažavanje simptoma.

    I određeni dodaci hrani mogu ublažiti simptome alergije. Istraživanja kod ljudi su pokazala da, u slučajevima kada su alergične trudnice tijekom zadnjih 3 mjeseca trudnoće i prvih 3 mjeseca dojenja uzimale takve dodatke, smanjena je mogućnost pojave alergije u djeteta.

    Dugoročna terapija

    Najsigurniji i najučinkovitiji oblik terapije dišnih alergija je imunoterapija - injekcije protiv alergije. Imunoterapija nije potrebna svim alergičnim psima već u slučajevima kad sezona alergije traje duže od 2 mjeseca i kad drugi oblici terapije nisu dali značajnije rezultate. Injekcije protiv alergija ne djeluju odmah; one se sastoje od tvari na koje se pokazala osjetljivost na alergo-testovima. Ti alergenti se ubrizgavaju u krv, te se postupno povećava njihova količina kako bi pas stekao imunost na njih. Obično je potrebno 4 do 12 mjeseci kako bi se vidjeli rezultati imunoterapije. Oko 75% pasa dobro reagira na takav oblik terapije.

    Kontrola okoliša također pomaže kod alergija. Ukoliko je pas alergičan na pelud držite ga u kući ili stanu, a korisni su i klimatski uređaji jer ih većina ima ugrađene filtere za pelud.

    Psima koji su alergični na plijesan pomoći će smanjenje broja biljaka u kući. Ako to pak nije moguće, prekrijte zemlju u posudama za biljke nekakvim filterom.

    Ukratko, alergije su učestale u pasa, 15% čistokrvnih pasa je alergično. Prije bilo kojeg oblika terapije obavezno osigurajte kvalitetnu i točnu dijagnozu, i ne zaboravite na razliku između kratkoročnog olakšanja simptoma i sigurne dugoročne terapije.

    Izvor: ugašeni Vau-Vau portal

    Kožna alergija pasa

    Atopija ili atopični dermatitis je kožni oblik alegijske reakcije u pasa. Po učestalosti je na drugom mjestu,odmah iza alergijske reakcije na buhu.Atopični dematitis nastane kada preosjetljiv pas dođe u dodir sa alergenima koji su vrlo česti u našoj, pa i njihovoj okolini. Posljedica je alergična reakcija koja se manifestira upalnim promjenama na koži i prvenstveno jakim svrbežom. Upravo neprestano češanje je razlog zbog kojeg vlasnici atopične pse dovedu na prvi pregled. Ponekad je svrbež toliko jak da pas uopće ne može spavati već se po cijelu noć češe, a da ne govorimo o tome kako češanjem još pogorša promjene nastale na koži.

    Liječenje ovog oboljenja je dugotrajno te zahtjeva veliko strpljenje vlasnika. Bolest se ponekad javlja sezonski a u većini slučajeva liječenje je ,sa povremenim pauzama, doživotno. Alergična reakcija jest pretjerana reakcija organizma na alergene koji zapravo nisu opasni. Najčešći alergeni su pelud, trava, prašina i kućna grinja. To su većinom inhalacijski alergeni , a alergije na pelud i travu javljaju se sezonski.

    Atopija se javlja kod svih pasmina pasa, a predispozicija za ovo oboljenje je nasljedna. U posljednje vrijeme najveći broj atopičnih pasa srećemo među west highland terijerima. Prvi puta se javlja kod mladih pasa, u starosti od 1 do 3 godine. Javlja se crvenilo kože i jak svrbež. Pas se češe, gricka te tako može doći do još jačeg crvenila i sekundarne infekcije kože. Vrlo često su najjače zahvaćena područja kože ispod pazuha, na trbuhu. Neki psi si neprestano ližu šapice, pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju. Ukoliko se radi o blijelom psu, dlaka postaje smećkasta, ruzinava. Upaljena koža producira veće količine loja pa se javlja neugodan miris i seboreične promjene na zahvaćenim mjestima.

    Već na temelju kliničkog pregleda i opisanih simptoma veterinar će pretpostaviti da se radi o atopiji. Obično napravimo krvnu sliku, prije početka terapije, jer nam broj određenih bijelih krvnih zrnaca u krvnoj slici potvrđuje sumnju na alergijski dermatitis. Sigurnu dijagnozu možemo postaviti jedino intradermalnim testiranjem kože-dakle alergo testovima koje obično izvode specijalisti. Takvm testom možemo dokazati točno na koji je alergen pas preosjetljiv, no obično nam to nije dovoljno za riješenje prioblema. Naime, radi li se o preosjetljivosti na kućnu grinju i pelud vrlo teško ćete uspjeti spriječiti da vaš pas dođe u kontakt sa tim alergenima jer su svugdje prisutni.

    Zato se pristupa medikamentoznom liječenju atopije. Kortikosteroidi su ovdje lijek izbora, brzo će reducirati crvenilo i smanjiti svrbež. Radi se o lijekovima sa jakim protuupalnim djelovanjem. Mnogi laici već znaju da kortikosteroidi imaju i cijeli niz nus pojava, no ako se pravilno doziraju i ako se vlasnici pridržavaju propisane terapije , neželjeni učinci su minimalni. Važno je znati da to nisu lijekovi koje možete davati sami i bez stroge kontrole veterinara. Ponekad kortikosteroide kombiniramo sa antihistaminicima kako bi smanjili potrebnu dozu ovih prvih. Kod inficirane kože potrebna je terapija antibioticima. U nekim slučajevima prije terapije uzmemo uzorak i napravimo bakteriološku pretragu, a ponekad je za prepisivanje pravog antibiotika veterinaru dovoljna klinička slika.

    Potporna terapija sastoji se u odabiru dijetne prehrane te se u hranu se dodaju nenasićene masne kiseline. Kod nekih pasa potrebno je i lokalno terapiranje kože obično medicinskim šamponima. Terapija atopičnog psa je vrlo kompleksna i dugotrajna. Važno je da je vlasnik oboljelog psa dobro upoznat sa ovom bolešću i spreman na suradnju sa veterinarom kako bi se bolest držala pod kontrolom. Atopičnog psa potrebno je cijelu godinu držati zaštićenog od buha, jer su u pravilu preosjetljivi i na ujed buhe .

    Autor: Tamara Ferari-Miškulin

    Alergijska reakcija na ubod kukca kod pasa

    Psi cijeloga života imaju potrebu za igrom, ne samo radi stjecanja novih iskustava, već i radi zadovoljstva koje ona pruža. Psi su se prilagodili za hvatanje i proganjanje plijena na otvorenim travnjacima. Pas je po prirodi lovac, pa stoga je i vrlo znatiželjan, želi otkrivati i istraživati, procijenjivati i konzumirati nova životna iskustva.

    Jedno takvo iskustvo je upravo i hvatanje insekata, koje ne samo da predstavlja oblik igre, već i izazov kojem često psi ne mogu odoljeti. No svaka igra ima svoju lijepu i manje lijepu stranu priče te ponekad završava kobno za psa.

    Jedna od takvih situacija je upravo alergijska reakcija koja nastaje u pojedinih pasa, kao posljedica uboda insekata. Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje alergijske reakcije u pasa. Te su alergijske reakcije najčešće posljedica uboda opnokrilaca, pčela, bumbara, osa, stršljena i mrava. Pčele ubadaju kada su uznemirene. Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac sa mjehurićem otrova iz zatka kukca. Ubodi su najčešći na koži, a vrlo često se dešavaju i na sluznici genitalnih organa, te na sluznici usne šupljine. Nakon uboda otrov se postepeno oslobađa te uzrokuje lokane i/ili opće simptome. Vrlo je bitna brza reakcija vlasnika te što je prije moguće žalac ukloniti i odvesti svoga psa kod veterinara kako bi se izbjegla moguća anafilaktička reakcija. Otrov kojeg sadrže pčele najotrovniji su u proljeće. Sadrži štetne tvari koje su odgovorne za alergijsku reakciju. Alergijske reakcije se najčešće dešavaju nakon višekratnih prijašnjih uboda. Za razliku od pčela, ose i stršljeni ne ostavljaju žalac nakon uboda pa mogu ubosti i više puta. Ovi su kukci često agresivni te napadaju i kada nisu uznemireni, osobito u kasno ljeto ili jesen. Alergijske reakcije na ubod ose i stršljena puno su teže i mogu se javiti i nakon prvog uboda.

    Kod pasa na mjestu uboda najčešće se javlja lokalizirana reakcija u obliku otekline, boli i crvenila, a u senzibiliziranih pasa javljaju se i sustavne reakcije, koje se manifestiraju urtikarijama, oteklinom, mučninom, povraćanjem i proljevom. U kasnijem stadiju, a osobito ako je ubod lokaliziran u usnoj šupljini javlja se oteklina ili angioedem u području vrata, što rezultira otežanim i čujnim disanjem, otežanim gutanjem i nemirom, te otokom očnih kapaka.

    U težim slučajevima dolazi do kolapsa, pada tlaka, gubitka svijesti i cijanoze vidljivih sluznica.

    Kod lokalnih reakcija dovoljno je staviti hladan oblog, te kortikosteroidnu kremu i eventualno antihistaminik oralno (Dimidril, Vetaraxoid ili sl.), naravno uz prethodnu konzultaciju s Vašim veterinarom.

    Zbog pseće prirode i genetike, te samim time što je po prirodi znatiželjno biće teško ćete ga odučiti od ove igre. No, u Pet Centru u ponudi imamo sprej od Canine Petvital bio-insekt shocker koji osim što djeluje insekticidno, djeluje i repelentno što znači da insekte odbija i mirisom.

    Autor: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.
    Izvor: Pet centar


  9. #24

    Odgovor: Bolesti pasa

    Alzheimerova bolest u kućnih ljubimaca

    Alzheimerova je bolest razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi, a napada i kućne ljubimce. Međutim, javlja se pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim (kognitivnim) funkcijama. U te se bolesti nakuplja senilni plak tj. toksični peptid (beta-amiloida) između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, stvara više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u njoj, pa propadaju stanice u mozgu, a posljedično se javljaju i promjene u ponašanju životinje. Sinonimi su za tu bolest i senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.

    Promjene u ponašanju životinje mogli bismo svrstati u četiri kategorije:

    1. Gubitak spoznaje i prepoznavanja. - Neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s članovima obitelji sve je slabije.

    2. Mokrenje i obavljanje velike nužde u kući u pasa i izvan posude u mačaka. - Vrlo se često događa da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući, to obave na različitim mjestima u kući, ili naprave i u šetnji i u kući. Mnogo je češći problem s mokrenjem nego s defekacijom.

    3. Dezorijentacija. - Mnogi se psi jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomično i zure u zid ili se zabijaju po kutovima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.

    4. Noćne aktivnosti. - Može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a mnogo manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.

    I druge promjene upozoravaju na bolesti starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova (npr. strah od pucnjave, glasna govora, strah od odvajanja).

    Dakako, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu uzrokovati takve simptome, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja (već nakon 7 godina starosti). On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti različite tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR). Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjače i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kad pretragama isključimo organske bolesti, možemo posumnjati da je riječ o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.

    Kako pomoći tim životinjama?

    Ako smo posumnjali da je riječ o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (niar). Već poslije dva tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadržava antioksidanse: vitamine E i C, dokosaheksanoičnu kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativna djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja te hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se kreću, više surađuju s vlasnikom, više spavaju noću...

    Danas kućni ljubimci žive mnogo duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Jasno, produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom i životinji i vlasniku.

    Dr. sc. SILVIJA RAKOČEVIĆ, Veterinarska ambulanta "Goldi", Zagreb


  10. #25

    Odgovor: Bolesti pasa

    Kognitivni disfunkcionalni sindrom kod pasa (KDS)

    Tipično jutro jednog ljudskog bića - brzo nahranite i izvedete psa, natočite si šalicu kave, očajnički tražite ključeve i izletite van iz stana. Vraćate se natrag po stvari koje ste zaboravili. Sada ne samo da kasnite već ste uvjereni da ste ludi.

    Ako imate starijeg psa, možda ste uočili sličnu 'odsutnost'. Ukoliko vaše jutro sliči gore opisanom možete se poistovjetiti sa onim što vaš pas doživljava. Dok su kod ljudi takve 'kratki spojevi u mozgu' uvjetovani činjenicom što alarm ujutro treba odzvoniti barem X puta da bi se digli, kod pasa 'seniora', kako im godine prolaze odvijaju se različiti biokemijski procesi u mozgu. Ljudi će zaboravnost riješiti vrlo jednostavno - krenuti će na spavanje ranije. A može se pomoći i psima penzionerima.

    Stari psi, isto kao i ljudi, mogu patiti od poremećaja 'pamćenja' koji se još zove i kognitivni disfunkcionalni sindrom (KDS). KDS se uspoređuje sa Alzheimerovom bolešću u ljudi zato što su promjene koje se događaju u mozgu vrlo slične, a zajednički su im simptomi poput zaboravljanja, dezorijentacije i neprepoznavanja članova obitelji.

    Vlasnici pasa koji boluju od KDS-a su primijetili su da su psi dezorijentirani i zbunjeni. Psi kao da su izgubljeni u okruženju - izgube se iza fotelje, zapnu u kutu, stoje pred zidom umjesto pred vratima... Stari psi nekada ne mogu prepoznati članove svoje obitelji, znaju spavati cijeli dan pa se onda šetkaju cijelu noć. Pas koji boluje od KDS-a pokazivati će odstupanja od svojeg uobičajenog ponašanja i događati će mu se dosta malih nezgoda.

    Što je pas stariji to se više povećava rizik od kognitivnog poremećaja. Psi, isto kao i ljudi, u današnje vrijeme žive duže, pa bi vlasnici trebali obratiti pažnju na sve moguće poremećaje starije dobi. Mnogi ljudi zanemaruju simptome poput zaboravljivosti i dezorijentacije, misleći da to dolazi sa starošću i da je takvo stanje ireverzibilno. Ali postoje terapije koje mogu pomoći psima sa takvim poremećajima. Ako veterinar sumnja na pojavu KDS-a vjerojatno će temeljito pregledati vašeg psa kako bi otkrio medicinski problem koji je možda uzrok promjenama u ponašanju.

    Kako mu prolaze godine, tijelo psa doživljava nekoliko promjena: stariji psi su naročito skloni problemima sa sluhom, njuhom, vidom i zglobovima. Također postoji velik rizik od srčanih problema i problema sa metabolizmom. Svi od navedenih problema mogu uzrokovati simptome slične znakovima KDS, stoga bi veterinar trebao prvo provjeriti da li dezorijentiran pas ne pati od neke druge sistematske bolesti, kao gubitak sluha ili vida.

    Godišnji pregledi su vrlo bitni za zdravlje vašeg ljubimca, naročito u njegovim poznijim godinama kako bi mu omogućili da stvarno uživa u zlatnim godinama. Nemojte odmah strpati senilno ponašanje u kategoriju 'stare dobi'. Veterinar može preporučiti odgovarajući tretman i u kratkom roku vaš će stari pas ponovno učiti nove trikove.

    Izvor: vau-vau portal
    Poruku je izmenio Bombica, 22.09.2009 u 17:24 Razlog: naslov


  11. #26

    Odgovor: Bolesti pasa

    BOLESTI SRCA U PSA

    Sve duži životni vijek pasa, nosi i povećanu pojavu bolesti vezanih uz starenje.Tako su bolesti srca česta pojava kod pasa srednje i starije dobi. No, za razliku od nekih probavnih smetnji ili kožnih problema, nisu lako uočljive za laika dok se ne pojave simptomi zatajivanja srca, kada je u većini slučajeva već prekasno! Srčane bolesti mogu biti urođene ili stečene. Stečene su češća pojava, a najčešće se radi ili o kroničnoj bolesti srčanih zalistaka, koja uglavnom pogađa manje i srednje pasmine pasa ili o dilatativnoj kardiomiopatiji, zastupljenijoj u velikih i gigantskih pasmina . O velikoj učestalosti tih bolesti, govori podatak da 60% pasa starijih od 8 god., razvija kroničnu bolest zalistaka. Zamor, gubitak apetita i težine, teže disanje, kašalj (naročito noću) , samo su neki od simptoma već uznapredovale bolesti. Dijagnoza se postavlja kardiološkom pretragom koja uključuje kliničku pretragu, EKG, te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca. Pravovremena detekcija srčanih problema stoga je vrlo bitna za kontrolu i usporavanje tijeka bolesti, pa kada govorimo o bolestima srca, redovite posjete veterinaru mogu biti razlika između života i prerane smrti.

    Srce svih životinja građeno je od četiri šupljine. Gornja lijeva i desna šupljina nazivaju se atrij (pretklijetka), a donja lijeva i desna ventrikul (klijetka). Krv teče iz vena tijela u desni atrij. Tamo se kratko zadržava, a nakon toga kontrakcijom se istiskuje u desni ventrikul. Iz njega se krv dalje istiskuje u pluća gdje se opskrbljuje kisikom. Iz pluća krv zatim teče u lijevi atrij gdje se isto kratko zadržava, te ide u lijevi ventrikul. Lijevi ventrikul predstavlja najveći mišić srca koji istiskuje krv arterijama u sve dijelove tijela.

    Tipovi zatajenja srca

    Razlikuju se dva tipa zatajenja srca ili kardiomiopatija u pasa. Prvi se naziva hipertrofična kardiomiopatija u kojoj dolazi do zadebljanja stijenki mišića srca što dovodi do oslabljene sposobnosti istiskivanja krvi. Ovaj tip zatajenja je relativno rijedak u pasa. U drugom obliku klijetke srca se povećavaju što rezultira stanjenjem i smanjenom snagom stijenki srčanog mišića. Taj tip se naziva dilatativna kardiomiopatija. Ovaj oblik zatajenja srca rijedak je u malih pasmina pasa, a čest u velikih pasmina. U malih pasmina pasa često se javlja i mitralna insuficijencija uzrokovana promjenama u mehanizmu zatvaranja srčanih zalistaka, a vodi do kongestivnog zatajenja srca sa simptomima vrlo sličnim dilatativna kardiomiopatiji.

    Mužjaci pasa skloniji su bolestima srca od ženki, a obično su prvi simptomi vidljivi u dobi starijoj od 5 godina. Kako se oboljelo srce povećava, smanjuje se sposobnost dovoljno jakih kontrakcija lijeve strane srca i tjeranje krvi kroz sve krvne žile tijela. Na početku bolesti krv se pretjerano nakuplja u desnoj strani srca koja opskrbljuje pluća kisikom, te prima krv iz prsne i trbušne šupljine. Srce se tada napreže kako bi kompenziralo ove promjene što ima za posljedicu smanjenje sposobnosti obavljanja tjelesnih ativnosti. Ovo slabljenje srca se naziva kongestivno zatajenje srca.Srce u tom stadiju nije sposobno opskrbiti krvlju sve organe i stanice tijela dovoljnom količinom kisika. Sa nedostatkom kisika stanice ne mogu obavljati normalne funkcije. Različiti hormoni koji se tada otpuštaju u cirkulaciju pokušavaju ispraviti abnormalnosti. Ovi hormoni zadržavaju tekućinu u nakani povećanja volumena krvi. Nekoliko mjeseci ovi zaštitni mehanizmi funkcioniraju vrlo dobro. No, s vremenom, ova zadržavana tekućina uzrokuje probleme. Javljaju se simptomi kašljanja, teturanja i smanjene životne snage. Zadržana tekućina u plućima naziva se plućnim edemom, tekućina ispod kože periferni ili limbički edem (vrlo rijetko u pasa), a ona u trbušnoj šupljini ascites.

    Psi u kasnijem stadiju zatajenja srca postaju vidljivo manje aktivni i zamaraju se brže. Apetit im je obično smanjen, te otežano dišu, dahću i kašlju i za vrijeme odmaranja. Primjećuje se i povećanje obujma trbuha koji poprima oblik kruške kao posljedica nakupljanja tekućine u trbušnoj šupljini i jetri. Često se javlja i slabost mišićja u kasnijm stadijima bolesti.Pregledom se mogu utvrditi abnormalne kontrakcije srčanog mišića, te promjene na sluznicama periferne cirkulacije.Osim zatajenja srca kod pasa se javlja poremetnja u frekvenciji i ritmu srca : ekstrasistolička aritmija - koja nastaje zbog preuranjene kontrakcije srčanog mišića. Liječimo je digitalisom i sredstvima za umirenje. Inače, najčešća bolest srca u svih domaćih životinja je upala srčanog mišića (myocarditis). Javlja se kod nekih zaraznih bolesti, žarišnih infekcija poput tonzilitisa (upala krajnika) bolesti zuba itd., otrovanja, nestašice pojedinih vitamina i minerala...

    Uz tahikardiju ( ubrzan rad srca), obično se javi i aritmija. O razvoju i tijeku procesa u srčanom mišiću ovisi i pojava općih znakova zatajivanja srca.

    Razvoj, tijek i liječenje bolesti srca

    Bolesti srca razvijaju se mjesecima, pa čak i godinama. Isto tako vrlo polako utječu na cirkulaciju krvi. Organizam može kompenzirati novonastalo stanje kroz nekoliko tjedana ili mjeseci, no do određene točke kad više ovaj mehanizam nema učinka. Ubrzano, otežano disanje, plavi jezik, pretjerano slinjenje ili kolaps mogu biti jedni od prvih znakova loše prognoze. Mnogo slučajeva kardiomiopatija je povezano i sa abnormalnostima srčanog ritma koje je uzrokovano ometanjima prijenosa električnih impulsa koji kontroliraju jakost i broj kontrakcija srca i vrlo često uzgrožavaju život.

    Dijagnoza se prvenstveno temelji na općem kliničkom pregledu, EKG-nalazu, RTG-snimci, te ultrazvuku. Zatim, pretraga krvi i urina koja daje uvid u stanje i funkcioniranje unutarnjih organa. Životinje kod kojih je došlo do zatajivanja srca moraju mirovati tako dugo dok se stanje krvotoka bitno ne popravi. Svaki napor, fizički i psihički, može uzrokovati naglo pogoršanje stanja, pa i smrt životinje. Životinje treba smjestiti u umjereno toplu i zračnu prostoriju te valja izbjegavati velike promjene temperature. Što se tiče samog liječenja srčanog mišića,valja imati na umu da je za odvijanje normalnih kontrakcija srčanog mišića potrebna određena zaliha energetskih tvari. U skladu s tim bolesno srce treba opskrbljivatis dovoljnom količinom glukoze i vitamina B1 koji sudjeluje u njenoj razgradnji. Također treba poboljšati ishranu srčanog mišića a to se postiže davanjem kofeina.

    Kod zatajivanja srca bilo kojeg oblika, preporučuje se davanje preparata digitalisa. Psima najčešće dajemo neki od preparata koji se koriste i u humanoj medicini, a pripravljeni su za davanje u venu ili u obliku tableta. Dozu određujemo prema tjelesnoj težini životinje i vrsti preparata. Ovisno o lijekovima koji su preporučeni za liječenje bitno je napomenuti kako im je potrebno oko 5 dana da postignu potpunu učinkovitost. Nakon otprilike dva tjedna trebalo bi napraviti kontrolu o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti javite se odmah svojem veterinaru. Osobito je bitno posvetiti pažnju i na prehranu te omogućiti umjerene aktivnosti vašeg psa. Hrana mora biti kvalitetna, obroci mali ali češći. Postoje posebne medicinske hrane za srčana oboljenja: Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku.

    Autor: mr.sc. Matija Škulac, dr.vet.med - veterinarska ambulanta Vetosan, Osijek
    Izvor:vetosan.hr


  12. #27

    Odgovor: Bolesti pasa

    Vidim da ova tema vec duze vreme nije aktivna ali moram da pokusam... Moje stene staro oko 6 nedelja ima velike zdravstvene probleme. Ovo je vec drugi dan kako ne jede normalno, iako je do sinoc imalo apetit, jer cim stavi bilo sta u usta dobije napad slican epi napadu - grce mu se noge i glava se trese, oko usta mu se pojavi nesto kao pena i svaki put se uneredi, a posle toga je kao u soku. Primetili smo nesto slicno glisti, bele boje, juce posle velike nuzde tokom napada, a nocas cak i jednu poprilicno dugacku (duzine preko 10cm). Inace, stolica je zuta i meka. U velikim je bolovima bila citavu proslu noc i dan, a sad je vec malaksala i samo ponekad tiho cvili. Zvali smo veterinara i on kaze da mozda ima epilepsiju ili neki problem sa crevima. Ako je epilepsija nema joj pomoci, a za ovo drugo nam je rekao da potrazimo kaodiar, tj njegovu zamenu posto se vise ne proizvodi, pa ako pomogne - pomogne. Iskljucio je stenecak kao mogucu bolest jer je premala. Posle te ogromne gliste nocas koju smo bukvalno morali da izvucemo iz kucine zadnjice, uzeli smo jutros dehinel plus i cetvrtinu rastopili u malo vode posto ne postoji drugi nacin da joj damo osim spricem. Nazalost, nismo sigurni koliko je uopste tog leka uneseno - trenutno vise ne moze ni da guta.
    Citav jucerasnji dan trazim po netu bilo sta sto bi moglo da pomogne i jedino sto sam nasla jeste da mozda pati od askaridoze koja je i ovde opisana. Ocajni smo svi u kuci, zao nam je kuce (ipak je jos uvek bebica, a toliko se muci) pa ako neko ima bilo kakav savet... HELP...

  13. #28

    Odgovor: Bolesti pasa

    evo ovo sam nasla, nadam se da ce ti pomoci

    Epilepsija epilepsio

    Epilepsija je hronicna bolest mozga koja uzrokuje epilomorfne napade koji traju sa kracim ili duzim intervalima, a javljaju se u razlicitim vremenskim periodima. Epileptiformne napade prati gubitak svijesti. Ova bolest se jos zove I Morbus cadikus-bolest padanja ili sacer-propadanje-izumiranje.
    Prema etioloskim faktorima epilepsija moze biti
    -genuina (smatra se nasljednom kod psa)
    -organska
    -toksicna
    -traumska

    Etiologija


    Misljenje da je epilepsija pasa nasljednog karaktera u novije vrijeme se sve vise negira. Smatra se da epilepsija pasa nastaje kao posljedica sitnih skrivenih pato-anatomskih promjena u mozgu, ili vezivu koje vrse pritisak na mozdane centre sto sve dovodi organizam psa u stanje epileptiformnih napada. Ove promjene mogu nastati , po nekim autorima, kao posljedica nasljednog faktora, pri unosenju u organizam razlicitih toksina, ili pak njihovim stvaranjem u organizmu (endo toxini), a koje izazivaju promjene u mozgu. Ove promjene mogu nastati I kao posljedica jacih trauma na centralni nervni system (traumatska epilepsija), epilepsija poslije potresa mozga, epilepsija poslije saobracanog udesa, epilepsija poslije udaraca u predjelu lobanjei slicno.
    Epileptiformni napadi u pasa kao znak epilepsije mogu se javiti kao posljedica djelovanja toksina koji nastaju kod jakih invazija sa ascaridima, teniama I drugim crijevnim parazitima pasa. Ostecenja na mozgu koja izazivaju epilepsiju mogu nastati sekundarno, poslije prelezanih virusnih oboljenja pasa I tezih zapaljenja mozga.

    Pored pomenutihm u etioloske faktore epilepsije mozemo svrstati I sledece:
    genetski odredjenu predispoziciju, ili neki factor koji je uslovljen polom I staroscu psa
    opste metabolicne smetnje koje snizavaju konvulzivni prag, kao sto su hipoglikemija, isuficijencija bubrega, ili stanja za vrijeme etrusa
    fokalno stecene lezine mozfa zbog encefalo-mijelitisa, oziljaka ili masa, I tvorevina koje zauzimaju prostor u lobanji psa (vezivno tkivne naslage, kalusi, tumori I sl)
    faktori otkochenja emocionalni I drugi psihicki stresovi

    Patogeneza

    Kora velikog mozga je sjediste psihomotornih centara.
    Stalni patoloski poremecaji u celijama kore velikog mozga koji se odigravaju u blizini ili u samim psihomotornim centrima, izazivaju epileptiformne napade sa gubljenjem svijesti. Odredjena kljucna podrucja mozga, posebno retikularne formacije, lumbalni system I motorni korteks, su poznata podrucja koja imaju tendenciju pri njihovom metabolicnom ili fizikalnom ostecenju da izazivaju epileptiformne napade. Epilepsija se uglavnom javlja kao reakcija na metabolicnu neravnotezu usljed djelovanja toksina, ili digotrajne upotrebe lijekova, razlicitih ostecenja ili izraslina koje zauzimaju prostor u centrima, kao I usljed oziljaka nastalih poslije trauma ili nastalih bilo kojim drugim putem. Nastanak epileptiformnih napada vezan je za paroksizmalni prag praznjenja I zavisan je od konvulzivnog praga za odredjeno podrucje mozga u kome nastaje. Bolje reci ukoliko je insult dovoljno intenzivan da predje konvulzivni prag, doci ce do konvulzivnog napada napada epilepsije.. Kod nekih zivotinja ovaj prag je veoma visok, pa I pored ostecenja mozga zivotinja nece reagovati klinicki epiloptiformnim napadom. Kod drugih pasa ovaj prag je veoma nizak pa je dovoljan vrlo brag nadrazaj ili smetnja pa da se izazive konvulzivni epilepticni napad. Psi koji su vec jednom dozivjeli epileptiformni napad, bez obzira da li im je konvulzivni prag visok ili nizak, mogu nastaviti sa epileptiformnim napdatima kada im se primarni uzrok otkloni. Pojedine rase pasa, u okviru ovih I posebne grupe jedne rase, bilo da su muskog ili zenskog pola mogu pokazivati posebnu osjetljivost na epileptiformne napade, a da se heterozigotnost manifestuje u patoloskom EEG-u. Novija razmatranja originalnih podataka pokazuju da se osobine konvulzivnog praga nasljedjuje na kompleksniji nacin.

    Simptomi

    Epileptiformni napad u pasa moze da zapocne I traje kao jak epileptiformni napada (epilepsia major) ili kao blag prelazni epileptiformni napad (epilepsia minor).

    Kod jakog epileptiformnog napada pas se iznenada rusi bez ikakvih prethodnih simptoma da ce napad zapoceti. Pri tome se gubi svaki tonus musculature da bi poslije 20-30 sekundi nastala klonicna faza. Ova faza se manifestuje trzajima I konvulzijama musculature ektremiteta, pri cemu pas lezeci na jednom ili drugom boku pokrece ekstremitete u smislu zaveslaja. Svijest mu je pomucena. U ovakvom stanju povremeno zabacuje glavu unazad (opsotunus), skljocajuci vilicama zbog cega moze da dodje do povrede jeizka zubima. Tada se iz usta cijedi bjelicasta pjena koja ponekada moze biti sukrvichava zbog povrede jezika zubima I usljed toga nastaog krvarenja. Zbog grca glatke musculature u toku napada moze doci do spontanog mokrenja. Pupile su svijetle I ukochene, pogled pomucen, a pupilarni refleksi izostaju. Ovakav napad obicno traje nekoliko minuta, rjedje duze, poslije cega se psu vraca svijest. Poslije prelezanog napada, pas je sa plasljivim pogledom, nesigurnim hodom, tumara I teturajuci se krece. Ovakvo stanje traje 3-4 minute da bi se pacijent potpuno smirio. Ponekada se poslije napada javlja izuzetan apetit tako da pas pozudno guta hranu.

    Kod lakog epileptiformnog napada dolaiz do brzog I lakog poremecaja svijesti poslije cega nastaju grcevi odredjenih dijelova musculature I doredjenih misicnih grupa, tako da pas moze da skljoca zubima, da drhti cijelim tijelom, ili samo muskulaturom ektremiteta. Ovakvo stanje traje nekoliko minuta poslije cega se pas msiri I svi znaci epilepsije izgube.
    Pri procjenjivanju epilepsije klinicar mora imati jasnu sliju I podatke o napadu, vremenu nastanka I stepenu epleptiformnog napada, kao I vremenu trajanja I intervalu pojavljivanja. Ovo je od znacaja zbog toga sto su iznenadni napadi epilepsije obicno toksicnog I metabolickog porijekla, najceshce su generalizovani I iznenadno se javljaju bez prethodnih drugih znakova. Oni obiccno nastaju tako da pas iznenada dozivi kolaps bez ikakvih prethodnih upozorenja sa simetricnim tonicnim spazmusom estenzora. Oporavak kod ovakvih pasa poslije prestanka napda obicno je produzen sa ataksijom, momentalnim centralnim sljepilom, inkotinencijom I fokalnom parezom. Napad je cesto pracen pojachanom zedji I pojachanim apetitom.
    Kako klinicar rijetko dozivljava da bude svjedok epileptiformnog napada, za pravilnu orjentaciju u pogledu geneze, toka prognoze I nacina terapije, od izuzetnog znachaja je pravilno uzeta anemneza.

    Tok I prognoza

    Tok I prognoza epilepsije zavisi od etioloskog faktora koga je ponekada tesko otkriti kao I od stepena ostecenja celija centralnog nervnog sistema koje je tesko identifikovati. Prognosticki nepovoljno se procjenjuju svi oni slucajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su ucestaliji, a vremenski razmaci izmedju dva napada, sve se vise skracuju. Obrnuto, prognosticki su povoljniji oni slucajevi kada su epileptiformni napadi kraci, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak izmedju dva napada se povecava. Zbog otga epilepsiju pasa treba pratiti I svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku I trajanju, kao I intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjedji, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija.

    Terapija

    Za vrijeme epileptiformnog napda, oboljelom psu ne reba davati nikakva medikamentozna sredstva. Njemu treba obezbjediti umjereno toplu I prostranu prostoriju I sprijeciti da se za vrijeme napada povrijedi. U svakom slucaju klinicar treba po mogucnosti da otkrije I utvrdi uzrok epilepsije I da ga otkloni. Ovo je u vecini slucajeva tesko. Kod epileptiformnih bolesnika indikovano je davanje svih vrsta sedativa. Oboljelom psu treb aomoguciti mirovanje, bez posebnih uzbudjenja.
    Od umirujucih sredstava mogu se davati tranex-5, apaurin, natrijum I amoniju bromatum 2-4 grama,. Preporucljivo je da se daje kalcijum per/os (po tezini) a vidu 0,5-1 % rastvora 3-4 kasike dnevno.
    Od drugih medikamoznih sredstava, u nekim slucajevima dobro djeluje diphenulhydration (hidroksid fenitiona), per/os u dozi od 3 mg na kg tezine psa dnevno. Od drugih preparata treba pokusati lijecenje sa primidone I benzoaizerinom.

    Vrlo dobri rezultati u lijecenju mogu se postici kombinovanom terapijom primidona I barbiturata, fenitiona sa primidonom ili klonazepanom. Lijecenje epileptiofrmnih napada treba pokusati I sa epileptosidom koji se daje s/c 2 puta nedeljno u dozi 0,4-1ccm. Neohodne su 6-8 injekcija uz istovremeno davanje nekog preparata barbiturata (lepinalett 0,015). Eventualno za vrijeme drugog napada, spu se moze dati narkoza sa nesdonalom, vetanarcolom ili nekim drugim barbituratom.

    Preuzeto sa neta


  14. #29

    Odgovor: Bolesti pasa

    Hvala ti puno sto si se potrudila. Kuca je malo bolje, hoda i jede, nema napade ali je stomacic jos uvek malo natecen. Sinoc smo bili ubedjeni da ce danas vec biti relativno ok, ali, nazalost, od jutros opet ima bolove i cesto cvili... Eh, eh...

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Azbuka bolesti
    Autor vlado u forumu Igre bez granica
    Odgovora: 76
    Poslednja poruka: 21.01.2013, 21:13
  2. Bolesti mačaka
    Autor SQUAW u forumu Kućni ljubimci
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 25.11.2012, 09:43
  3. Retke bolesti
    Autor DrinChe u forumu Zdravlje
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 11.11.2010, 09:49
  4. Polne bolesti
    Autor Lady S u forumu Zdravlje
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 04.04.2010, 15:01
  5. Decije Bolesti
    Autor sandraDj u forumu Spomenar
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 18.11.2008, 02:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •