Japanska meteorološka agencija (Japan Meteorological Agency, JMA) pustila je početkom ove nedelje u rad novi automatizovani sistem za upozoravanje na dolazak zemljotresa.
Novi sistem, koji je testiran više od godinu dana, sastoji se od mreže u kojoj se nalazi više od 1000 senzora za detektovanje zemljotresa, tzv. seizmografa, raspoređenih na čitavoj teritoriji Japana. Seizmografi su mrežom velike propusne moći i brzine prenosa podataka povezani sa snažnim računarima u agenciji JMA, što omogućava da se epicentar zemljotresa, njegova jačina i pravac nailaska seizmičkih talasa proračunaju samo nekoliko sekundi nakon pojavljivanja zemljotresa.
Seizmografi mere brzinu prostiranja primarnih seizmičkih talasa koji se javljaju u momentu izbijanja zemljotresa. Ti talasi su slabog intenziteta, ali se kreću velikom brzinom, što naučnicima pomaže da predvide mesto i vreme nailaska, kao i jačinu sekundarnih talasa, koji se kreću znatno sporije ali su neuporedivo destruktivniji od primarnih talasa.
Potrebno vreme za upozoravanje se razlikuje od zemljotresa do zemljotresa; nekada je u pitanju samo nekoliko sekundi, a ponekad stanovnici pogođenih oblasti imaju na raspolaganju čitav minut. Naravno, stanovnici oblasti koje su bliže epicentru zemljotresa imaju na raspolaganju manje vremena nego stanovnici daljih oblasti u nekim slučajevima vremena za upozorenje uopšte nema - ali naučnici smatraju da je bolje imati bilo kakvo upozorenje nego nikakvo.
Primera radi, japanski naučnici već više od 25 godina očekuju zemljotres u oblasti Tokai, koja se nalazi oko 100 kilometara jugozapadno od Tokija. U toj oblasti su se u prošlosti već dogodila dva snažna zemljoteresa 1854. i 1707. godine, oba sa magnitudom od 8,4 stepena Rihterove skale. Proučavajući ta dva zemljotresa, i dva zemljotresa slične jačine iz 1605. i 1498. godine, japanski seizmolozi su zaključili da se snažni zemljotresi u oblasti Tokai događaju svakih 110 godina (sa odstupanjem od 33 godine). To znači da bi novi zemljotres u toj oblasti mogao da se dogodi, praktično, svakog momenta. Simulacije koje su japanski naučnici dosada izveli, pokazuju da bi u zemljotresu poginulo oko 10.000 stanovnika, oko 20.000 njih bi bilo povređeno, a srušeno bi bilo oko milion kuća. Zahvaljujući novom sistemu za upozoravanje, stanovnici Tokija bi imali oko 40 sekundi da potraže sklonište, dok bi stanovnici grada Šizuoka, koji je najbliži najverovatnijem epicentru zemljotresa, imali na raspolaganju svega 10 sekundi.
Osim što nadgleda rad sistema za upozoravanje, japanska meteorološka agencija je sa tamošnjim operatorima mobilne telefonije i TV stanicama, postigla sporazum da se podaci o nailazećem zemljotresu usmereno distribuiraju značajnim korisnicima poput komunalnih i železničkih kompanija, zdravstvenih ustanova ili velikih proizvodnih kompanija. Alarmni sistemi kojima su opremljene bolnice ili proizvodni pogoni podešeni su da u slučaju nailaska zemljotresa, primera radi, spuste liftove na najbliže spratove, automatski zaustave mašine ili isključe računare uz prethodno snimanje podataka. Sistemi u železničkim kompanijama će zaustaviti vozove, dok će sistemi u komunalnim kompanijama isključiti snabdevanje gasom. To je značajna novina jer je, primera radi, u zemljotresu koji je 1995. godine pogodio Kobe više ljudi poginulo od požara i eksplozija gasa nego od zemljotresa.
Japanska ostrva predstavljaju jedno od najtrusnijih područja na svetu, a razne oblasti Japana svake godine pogodi oko 100.000 zemljotresa, koji osim velike štete često za sobom ostave i veliki broj mrtvih. U 1923. godini u zemljotresu jačine između 7,9 i 8,4 stepeni koji je pogodio Tokio nastradalo je 142.000 ljudi, a u pomenutom zemljotresu iz 1995. koji je pogodio Kobe poginulo je 6500 osoba.
izvor: Mikrovesti