Izmedju istine i mashte
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Izmedju istine i mashte

    Tajna morskih sirena



    U neverovatnoj galeriji mitoloskih bica antike, koja su minulih vekova rasplamsavala mastu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.

    Brojna svedocanstva
    Verovanje u morske sirene i nepoznata morska bica nadnaravnih moci postoje u mnogim kulturama sveta. Jos su stari Sumeri, a kasnije i njihovi naslednici Babilonci, obozavali morsko bozanstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea) koje je na jednoj kamenoj fresci sacuvanoj do danasnjih dana, prikazano u obliku - pola covek ~ pola riba. Oni su doboko verovali da je Ea poducio coveka umetnosti i znanosti i stoga su mu svakog leta prinosili darove.

    Grcki pisac Lukijan iz Samosate u delu "O boginji Siriji", tvrdi da je u Fenikiji video crtez semitske boginje Meseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa zena! I Biblija pominje riborepo bozanstvo u koje su verovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon. Japanska sirena je poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tela, s glavom lepe zene i ljudima donosi srecu. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bozanstvo Vatea, s izgledom - pola covek ~ pola dupin, a predanja americkih Indijanaca govore o postojanju dve vrste cudovista: jedno su nazivali Nagas. Imalo je telo kao zmija, a glavu kao covek. Dok su drugo nazvali Makara, bilo je - pola riba ~ pola sisar!
    U krajevima koje zapljuskuje Juzno kinesko more i dan-danas se veruje u postojanje morskog cudovista Haiho shang. Njegov je izgled odista neobican: ima obrijanu glavu, snaznu muskulaturu i riblji rep. Za vreme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mracne morske dubine gde ih prozdire!

    Odisej i sirene
    Ipak, prvi knjizevni opis morskih sirena nalazimo u grckoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisetimo se: kada je prolazio pored Otoka sirena, Odisej je svojim mornarima zapusio usi voskom kako ne bi culi njihov bozanski glas, koji neodoljivo privlaci, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga cvrsto vezu za katarku kako ni sam ne bi nacinio glupost i brod usmerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.

    Mnogi pomorci sveta i dan-danas veruju u smrtonosni poj sirena, pa na mnogim morskim dionicama izbegavaju plovidbu

    Kada se lada nasla nadomak legendarnog Otoka sirena, zacula se zvonka pesma:

    "...Dodi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
    Zaustavi ladu i stani, da poslusas pesmu nasu.
    U crnoj ladi pokraj nas nije prosao nitko,
    a da poslusao ne bi milozvucno pevanje nase..."
    (Odiseja, XII pevanje)

    Ne obaziruci se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio ocaran zanosnom pesmom i iskreno zazelio zauvek slusati carobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga privezu s jos vise konopaca i zaveslaju udvostrucenom snagom. Tako je Odisej nakaznjeno slusao magicnu pesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesrecu i kob.

  2. #2

    Odgovor: Izmedju istine i mashte

    Probudjeni Saurusi



    Videni su u Loch Nessu, u svedskom Storsjou, kanadskom jezeru Okanagana, u vodama Bajkala, u jezeru Tung-Ting u Kini, mocvarama Konga... Pa ipak, o njima se jos uvek ne zna dovoljno da bi njihovo postojanje u danasnjem vremenu priznala i znanost!

    Kad god se govori o praistorijskim monstrumima, ogromnim vodenim cudovistima, o kojime svedoce brojni izvestaji, uvek se prvo pomisli na Nessie, hipoteticnu neman iz skotskog jezera Loch Ness. Oni koji su, navodno, videli ovo misteriozno stvorenje nisu, doduse, jedinstveni u misljenju da li ono lici na neku dzinovsku jegulju ili zmiju, na nekog samim cudom prezivelog saurusa ili, pak, na kakvu dzinovsku ribu, ali se svi u jednom slazu - da je to bio jedinstven dozivljaj, nesto sto se vidja retko, jednom u zivotu!

    Vekovi uzaludnih istrazivanja
    Prica zapocinje jos davne 565. godine, kada je, prema legendi, Sveti Kolombo, koji je donio krscanstvo na tlo Velike Britanije, iz celjusti jezereskog cudovista spasio nekog seljaka. Ipak, punu je popularnost Nessie dozivjela tek pedesetih godina proslog veka. Bio je 14. april 1953. godine kada je hotelijer John Mac-Kay setao sa svojom suprugom pored jezera Loch Ness.

    Odjednom, ugledali su neko “divovsko stvorenje, koje je imalo vrat poput zmije”, kako pliva mirnom jezerskom povrsinom. Dok je oko sebe stvarala nevelike valove neobicna se neman znatizeljno okretala, kao da je zanimao svaki detalj na obalama jezera. Nedugo zatim iscezla je ostavljajuci iza sebe uzburkanu vodu. Nije bilo sumnje, zaklinjao se pred novinarima i televizijskim snimateljima John Mac-Kay da se radilo o - zivom stvorenju!
    Otada je neman iz Loch Nessa privlacila brojne istrazivace, znanstvenike, kriptozoologe, pustolove, televizijske snimatelje i fotografe. Medutim, kako sledecih desetljeca u vodama najpoznatijeg skotskog jezera nije registrirano nista neobicno, vecina je zavrsila svoja istrazivanja duboko razocarana i bez ikakva uspeha.
    Oni srecniji ili bolje reci spretniji, uspeli su navodno na celuloidnoj vrpci zabileziti nesto 'cudno', ali nijedna do danas snimljena fotografija nije u tolikoj meri jasna i nedvojbena da bi uverila znanstvenike da se dole, u mracnim dubinama jezera, pracaka neko cudovisno stvorenje, neobicnog izgleda i jos neobicnijeg podrekla.
    U traganju za Nessie do sada su koristene sve moguce tehnike, od automatskih podvodnih kamera, preciznih hidrofona i sonara, pa sve do specijalnih batiskafa, minijaturnih podmornica i satelitske tehnike, pomocu kojih je 1987. godine jedna grupa japanskih istrazivaca pokusavala definitivno da resi zagonetku i da udje u trag jezerskom monstrumu.

    Monstrum snimljen podvodnom kamerom
    Slican pokusaj odvijao se i u leto 2001. godine. Grupa svedskih znanstvenika predvodjenih istracivacem Janom Sundbergom u dvanaestodnevnoj operaciji "Clean swep" bezuspeno je poksavala da ulovi popolarnu Nessie.
    Sundberg, cija su istrazivanja s velikim interesovanjem pratili novinari iz celoga sveta, iznio je misljenje kako veruje da je cudoviste iz skotskog jezera nepoznata vrsta velike jegulje, koja se moze uloviti pomocu posebnih mreza. Ali, kako se i sam Sundberg uverio nije ni malo lako u jezeru Loch Ness, dubokom 230 metara, nadmudriti legendarnu neman. Prvi i mozda najvazniji problem lezi u tome kako postici takvu vidljivost da bi se mogla uociti Nessie. Voda jezera je mutna, mracna i ispunjena gustim cesticama treseti, pa se kroz nju ne vidi cak ni na dubini od dva metra.

    Ipak, do sada je najveci uspeh postigao jedan uporni i pasionirani istrazivac glasovitog jezera, mestanin obliznjeg mesta Fort Augustusa. On je uz pomoc kamere s obicnim blicem, na dubini od 66 metara, napravio vie od 2000 snimaka. Na nekim se snimcima uocava silueta neobicnog stvorenja crvenkastobraon boje, dugackog oko cetiri metra, s relativno tankim i dugim vratom koji se zavrsava neobicno siljatom, zmijolikom glavom.
    - Slicnost s plesiosaurusom je ocevidna - tvrdi on.
    Da, cini se da bi mogao biti u pravu. Ali ima jedan mali problem, potsecaju prirodnjaci, plesiosaurusi su izumrli davno, u praistoriji, pre milion godina!
    Je li moguce da su se pod nekim cudnim okolnostima mogli zadrzati do danasnjih dana?

  3. #3

    Odgovor: Izmedju istine i mashte

    Sablesti nemirnih mora



    Pojavljivali su se iznenada, iz maglovitog ili olujnog obzorja, gotovo, po pravilu, s nedirnutim teretom, ali bez posade. Ponekad su na njima zaticani mumificirani kosturi i poneki preziveli brodski ljubimac. Fantomski brodovi postali su s vremenom misterija koja vec vekovima rasplamsava mastu istrazivaca i pomoraca


    ~Vec 24 dana Sornado je sekao lelujavu morsku pucinu. Na desetak milja od Rta Arenas, na jugu Juzne Amerike, nebo se najednom smracilo, a more pomodrilo i uspenusalo.
    Iskusni je zapovednik Dan McKane znao sto ce uslediti za nekoliko trenutaka. Zato je posadi izdao naredbu da bude u punoj pripravnosti. Uskoro je more, uistinu, poludelo. Munje su zlokobno presecale mracno nebo, prstali su gromovi, a jedrenjak se propinjao i plesao po volji olujnog mora.
    Nitko ne zna koliko je more dugo besnelo. Svi se secaju necega drugog. Kada je mracno nebo presekla vatrena nit munje, blesnulo je zaslepljujuce svetlo otkrivajuci juzni obzor gde se, na trenutak, poput utvare, pojavio drugi jedrenjak, iscepanih jedara. Pomahnitalo je skakao s jednog vala na drugi. Tog momenta, s krme se prolomio vrisak.

    Susret s utvarom
    Kapetan je McKane zaprepasceno zurio u kormilara cije je neizbrijano lice bilo izobliceno od uzasa:
    - Jedrenjak! Ukleti jedrenjak!...- vikao je uplaseno kormilar. Mestre, tamo je ukleti jedrenjak! Gotovi smo!...
    Gledajuci u prestravljenog coveka i zapovednika je ispunila neka tiha jeza.
    -Gotovi smo!... Gotovi!... - mrmljao je kormilar unezvereno gledajuci prema olujnoj morskoj zavesi. Zatim je ispustio kormilo i nesvestan svojih postupaka, kao da je hipnotiziran, potrcao prema brodskoj ogradi. Ali kapetan je bio brzi. Zamahnuo je svom snagom i njegova golema pesnica, pogodila je poput malja izbezumljenog coveka. Kormilar je zastao, kao da je naletio na nevidljivi zid, a zatim je bez reci pao. Izgubio je svest.

    McKane je zgrabio kormilo i zapoceo neizvesnu bitku s razbjesnjelim morem. U svom dugom mornarskom zivotu ne jednom je slusao price o ukletim brodovima, koji lutaju olujnim morima, donoseci onima tko ih vidi neizvesnost i nesrecu. Najcesce su se, prema mornarskim kazivanjima, pojavljivali u nemirnim i olujnim morima, nagovestavajuci tako zlu kob.

    Dramaticna noc
    Oni mornari koji bi ih videli, kazu izvesca, vrlo su cesto zapadali u neko neobjasnjivo dusevno stanje, takozvano "pomorsko ludilo", i bacali se zivi u uskovitlano more. Zbog toga su brodolomi i bili cesti, a prezivelih veoma malo. Ostajale su samo uspomene i legende, koje su kruzile svim mornarskim sastajalistima sveta, unoseci strah i nemir u duse cak i najiskusnijih pomoraca.
    Boreci se da jedrenjak odrzi na razbesnjelim morskim valovima, McKane se pitao nije li jos netko od mornara zametio ukleti jedrenjak. Snazno je stisnuo kormilo, vesto manevrirajuci cas levo, cas desno. Za to je vreme nesretni kormilar lezao u nesvesti kraj vrata kabine o koja su zlokobno udarali morski valovi.

    Bitka sa pomahnitalim morem trajala je celo poslepodne i dobar deo mracne noci. Tek negde u sam osvit zore, nestalo je olujnih oblaka, a vetar je oslabio i more je, napokon, pocelo da se smiruje. Dan McKane je mogao da odahne i napokon da se posveti navigacionoj karti. Utvrdio je, srecom, da ih oluja nije mnogo odnela s njihove rute.
    Nalazili su se izmedu Rta Arenas i Magellanovog prolaza, kada se na vratima pojavio kormilar, koji je u medjuvremenu bio zbrinut i smesten u svoju kabinu. Na njegovom licu bio je izraz ocite nelagode i upravo je spremao da se izvine zapovedniku, kad mu se u dubokim plavim ocima ponovo pojavio uzas:
    - Kapetane, gledajte!...- povikao je uspaniceno, gledajuci prema pramcu. - Ukleti jedrenjak!... Boze, sanjam li ja to ponovo?!...
    Siroti covek nije mogao da izdrzi novo uzbudenje. Noge su mu otkazale i on se skljokao na pod. Ponovo je izgubio svest.

  4. #4

    Odgovor: Izmedju istine i mashte

    Prica o sirenama je izuzetno zanimljiva, posebno ako se ukljuce i otkrica danasnjice... Dugo vremena Americki naucnici cuvali su tajnu i sve osobe koje su imali bilo kakve veze sa ovim otkricem morale su proci, navodno, kroz poseban tretman, kroz koji prolaze samo retki pojedinci upuceni u najvaznije tajne koje se u Sjedinjenim Americkim Drzavama smatraju - vrednim nacionalne sigurnosti.
    Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki naucnik Richard Carr odlucio je da progovori.
    - Na jednoj pescanoj plazi na Floridi otkriveno je mrtvo telo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covekolika riba", ili "riboliki covek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covek izasao iz morskih dubina i vremenom se nastanio na kopnu.
    Dr Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, bar na prvi pogled, mozgla i da bude proizvod uspesne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspeli ni potvrditi, ali ni demantovati njenu autenticnost.
    - Sada kada smo dosli do ovog otkrica - rekao je Dr Carr - sasvim je realno poverovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

  5. #5

    Odgovor: Izmedju istine i mashte

    Za razliku od morskih sirena koje će možda biti potvrđene da postoje, ili nešto slično, pojava drekavaca, vila i raznih sanđama, u srednjoj, užoj Srbiji je donekle demistifikovana. Iza pojave drekavaca, vila i ostalih priviđenja, najčešće su bile švaleracije, hajdučije, a i obične ljudske ujdurme da bi se neko nasamario. Dobrim delom je to uspevalo zbog neobrazovanosti i sklonosti prema mistifikaciji i traženje nečeg irealnog u nerazumnim pojavama tih vremena.
    Postoje stotine priča i anegdota iz tih vremena zabeležene u knjigama, a mnoge i dan danas se prenose kroz lične priče, možda bi bilo interesantno otvoriti jednu temu sa tim pričama.

Slične teme

  1. Trenutak istine
    Autor makilli u forumu Televizija i ostali mediji
    Odgovora: 91
    Poslednja poruka: 03.06.2010, 20:11
  2. Ljubav izmedju coveka i zivotinje
    Autor ZOE u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 17
    Poslednja poruka: 12.08.2009, 22:16
  3. Odgovora: 70
    Poslednja poruka: 12.06.2009, 16:27
  4. Izmedju ljubavi i mrznje ...
    Autor bellissima u forumu Ljubav
    Odgovora: 12
    Poslednja poruka: 21.05.2009, 19:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •