Berači zvezda - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 44
  1. #16

    Odgovor: Berači zvezda

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    .... gledajuci u nebo pre neko veche, ukapiram da jos uvek imam tu zelju...i obradujem se...


    Da, sanjam još uvek detinje snove i oni me raduju. I negujem to dete koje živi u meni i nadam se da ću ga uvek negovati. Jer zbilja mislim da život bez želje i sna nije život, da čovek bez želja i snova nije živ.
    A, sad, smatram li sebe odraslom ?
    Da, ponekad. Kaže moja drugarica za mene da sam ozbiljna kad treba i neozbiljna kad treba i da zavisno od situacije mogu biti i starac-mudrac i naivno, blesavo dete sklono idealiziranju.
    Pa, i to mi se sviđa. I nek tako ostane.
    Da, ja sam još uvek berač zvezda.
    I radujem se tome.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #17

    Odgovor: Berači zvezda

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    ...da li ste jos uvek berachi zvezda?
    Apsolutno.....

    Sanjam...stalno sanjam...snovi su moja osnova a sve preko toga je nadogradnja.....a bez osnove ne bih bila ja ja.....
    Pamtim jedan kratak period kad su snovi u meni zamrli....Ljustura koja hoda unaokolo, bez cilja i smisla....brzo me je to proslo...snovi su se vratili, i ciljevi i smisao....

    Da li sam odrasla?
    Pa sve dok je one detinje naivnosti kojom gledam svet oko sebe, ljude koje volim i zvezde jednim delom sam dete....

    Mrtvi su svi oni koji ne sanjaju, po ocima bez sjaja i svetlosti ih prepoznajem...
    Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.

  3. #18

    Odgovor: Berači zvezda

    Chudni su putevi interNetualNi .

    Namirishesh slichnost. Prepoznate se, ne znam ni ja kako, po nekim rechima koje pritiskaju odredjenu dugmad u vama, valjda, po srcu ...kroz vreme, mozda i ugledate ochi, uzivo, i onda pochne pricha...


    ...nisam mogao da verujem koliko je preplitanja obelezilo nashe detinjstvo, koliko je mirisa, boja i ukusa zajednichko, koliko je sanjarskog, finog praha ostalo na usnama koje su govorile o onome shto sam vec znao, budeci usput i secanja koja spavaju, tamo negde u glavi, u zemlji ispod brshljana, chekajuci kopacha koji ce znati da ih izvadi, neokrnjene...

    ...shvatio sam da je kroshnja drveta samo spoljashnost, ono shto je dostupno oku, prolazno i promenljivo...ono shto nas chini onim shto jesmo je korenje...sokovi koje smo upili u detinjstvu...utkani u nashe bice, kroz pesmu slavuja, kroz zute narcise "koji ostave zuto na nosu kad ih pomirishesh", kroz senke nashih starih, lutajuce i u nama, kroz mirisne noci, mrachne ali nikako zastrashujuce...shta uopshte moze da ti se desi kad zivish u svome snu?


    Ne znam da li sam ja berach zvezda, ali definitivno znam da ih prepoznam.

    Sreca.


  4. #19

    Odgovor: Berači zvezda

    iako mi je 46, nisam prestala da sanjarim i grabim svaki povoljan trenutak da "uberem" koju zvezdu i okacim je u svoju kolekciju. Da nije zvezda, ne bi bilo ni snova, a ako zamru, ni mene vise nece biti!
    neunistiva zlojebaba!

  5. #20

    Odgovor: Berači zvezda

    Ja ih ne berem, nikada ih nisam brala, ja ih hvatam kada padaju, ne dam im da mi pobegnu u daleka mora, i da se očešu o planine. Uhvatim ih, pa ih umotam u kapljice kiše i šaljem ih po svetu, onim najmilijima... Neki paketići nađu svoju adresu, a neki malko zalutaju, možda samo na tren, možda na uvek, to se nikada ne zna...
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  6. #21

    Odgovor: Berači zvezda

    na ovu temu me je asocirala jedna pesma meni draga...
    Plava zvezda - Miroslav Antic

    Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
    žbunja, trava,
    opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava,
    zvezda prava.

    Čak i ako ne veruješ,
    probaj toga da se setiš.
    Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ,
    da odletiš,
    da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.

    Ali pazi:
    ako nije sasvim plava, sasvim prava,
    mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
    mora dalje da se luta,
    trista puta,
    petsto puta,
    mora druga da se nađe... treća... peta...
    mora u snu da se zađe na kraj sveta
    i još dalje iza kraja - do beskraja.

    Mora biti takve zvezde.
    Što se čudiš?
    Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
    Pazi samo da se negde ne izgubi,
    ne povredi.
    Takva zvezda u životu mnogo znači, mnogo vredi.

    Ja ti neću reći šta je ova zvezda plava,
    zvezda sjajna.
    Kad je nađeš - sam ćeš znati.
    Sad je tajna.


    jos uvek trazim svoju plavu zvezdu sanjam, mastam, uvek ce dete u meni ziveti
    Citius, Altius, Fortius.

  7. #22

    Odgovor: Berači zvezda

    Ne znam koliko sam puta procitala postove na ovoj temi.
    i svaki put bih uzdahnula i otisla dalje.
    I sve se mislim.. gde sam?
    Na moju veliku zalost, zivot do sad se iz petinih zila trudio da u meni ubije svaki san. Da me natera da prestanem da mastam. Da se odviknem od ocekivanja lepih stvari.
    A ja opet dozvolim sebi da kasno uvece stanem na prozor kuhinje i gledam u nebo. Koliko sam samo zelja u sebi izrekla na tom prozoru... Da niko ne cuje. Zazmurim i zamislim, pa pogledam u nebo, udahnem duboko i.... cekam. Da niko ne zna, ne cuje i ne vidi....
    I sanjam dalje. U inat.
    Poruku je izmenio Cecara, 26.09.2008 u 22:40
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  8. #23

    Odgovor: Berači zvezda

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    Resio sam da vam poklonim odgovor na ovu temu, napisan u spoljnjem svetu, gde lepe reci cesto nestaju zbog kompleksa pojedinih ljudi...znam da ce biti sigurne, ovde u toplom vojvodjanskom gnezdascetu...napisala ga je dama koja je i mene iznenadila njime...uzivajte:



    "Zvezde su čudo.

    Pojavljuju se, pale, sijaju, gase, padaju i nestaju dok trepneš.
    Obasjavaju, blješte, obećavaju, nude, daju. Ali, umeju i da uzimaju i da prete. I da budu proklete. Te, iste.
    Po svom sopstvenom izboru i nahođenju, kako im se hoće. Mimo sveta i veka, mimo svega pa i nas samih. A kao naše su.
    One mogu sve, može im se, jer znaju da znamo, misle da mislimo i potpuno su sigurne da verujemo, da su konci u njihovim rukama. A onaj ko drži konce drži sve.
    I pristajemo na sve, i mirimo se sa svim, i puštamo sasvim dobrovoljno, čak rado, da nas vuku i odvuku. Kao marionete, bez mozga, volje, svesti i pameti. U ponor.
    Ali, one su obične varalice. Izdajnici i prevaranti.
    Sjaj im je i snažan i važan. I lažan.
    U prste ih znam.
    U jednom trenutku nađeš se u potpunom mraku. Ne za dugo, možeš biti obasjan punim sjajem jedne. U sledećem vidiš, nije jedna, tu je više njih i vrlo brzo u neverici shvatiš obasjan si od svih. Celo nebo sija samo za tebe, zvezde su kao reflektori okrenute jedino tebi, svet i postoji samo zbog tebe, jer on je ustvari tvoja pozornica. A ti, glavni glumac nisi niko drugi do, centar celokupnog sveta.
    I tako namamljen na šarenu laž, šta ćeš drugo nego da se prepustiš i predaš.
    Čudo jedno, u tu glupu zamku upadaju svi.
    Čim se predaš, dovoljno je da samo trepneš nestane sve. Zvezde su se pogasile i tu bi svakoj kretnji trebao da bude kraj. Jer, zbog čega se i kretati, ako ne postoji nešto što je vredno dosezanja. Tako nespreman, zbunjen i uplašen, u tom potpunom mraku polako nestaneš i sam.

    A to je obična laž.
    Zvezde se ne mogu dosegnuti i nisu ničije. Tako daleko one su svačije. I ta želja da ih dohvatimo sa tih visina iznad nas i utisak da su se spustile do nas, samo su privid tih veštih mađioničara i iluzionista.
    U stvarnosti one zapravo jesu daleko, ali ispod nas, i mi ih zapravo svo to vreme dižemo do sebe.
    Kao čudovište koje vučemo sa dna okeana, da nas proguta.
    I mi, i nebo, i zvezde, i sav taj sjaj i sva ta beda i mrak, ustvari su, samo naša sopstvena, neumorna, beskrajna, crno-bela zbirka snova. Gomila nadanja i strahova. Masa svega što je nerealno i svega što je lažno.
    A svetla se stvarno gase, kao sijalice kad pregore, kao kuršlus, kao neki kratki spoj. Trenutno. I jedino čega tada stvarno nema je prošlost. Izgubila se i nestala. Jednostavno prošla. Pa zar je to razlog za smak sveta. Prošlost mora da prođe. I treba je mirno ispratiti i pustiti da ode sa bine. U mrak.
    Na scenu se penje sadašnjost. Ona je bitna. Jedino ona.
    Za budućnost ne treba brinuti. Ona nije mogla, niti može da nestane, pošto se još nije pojavila.
    A da bi se pojavila traži samo jedno. Dobar razlog. Cilj.
    Mora tačno da zna zbog čega dolazi, jer zbog neke gluposti sigurno se nikada neće pojaviti.
    Njena uloga je i mala i kratka, ali najvažnija. Njen život je život gusenice. Trenutak u kome se stvorila, živela i pretvorila.
    Kada zbog cilja dođe, postaje sadašnjost. Leptir. Nje više nema. Kada sadašnjost prođe, pretvara se u prošlost i ni nje više nema.
    To je trenutak mraka, koji će trajati tačno i samo onoliko, koliko je potrebno da se odredi novi cilj. Da se upali svetlo. Postoji samo sadašnjost.
    Koju u ovom ludilu, transu, u svom zanosu zvezdama nismo mogli da čujemo kako vrišti, kako nam govori da cilj ne nastaje nestankom svetla, već da svetlo nastaje nastankom cilja.
    To znači da ni mi nikada nismo stvarno nestajali, nego da smo se gubili i lutali po tami.
    Zvezde su obična nebeska prašina. Sjajna. I svetlucava.
    Ipak, prašina. Koja je samo pokušala da nas zatrpa.
    Ako je taj sjaj tako lažan i taj prah tako lagan, zašto bi moralo biti tako teško zbaciti ga. I odbaciti.
    Plus, one uopšte i nemaju baš nikakvu moć. Štos je samo u našem verovanju u njih i moć njihovog sjaja.
    Krećući se tako, kao slepac bez štapa, od zvezde do zvezde, od trenutka do trenutka, trčeći u panici za bar malo sjaja, u strahu od tame, od smrti, ustvari se beži od sopstvene senke.
    Ponekad i od same pomisli o suočenju sa njom, kada svetla nema dovoljno da bi se pojavila ispred, iza, pored ili ispod nas, kada mraka ima toliko da poverujemo kako nas je to baš ona nadvila, preovlada takav strah, i sumnja da se iz nje uopšte i može izaći. I često se baš tako, u njoj umre.
    U svojoj sopstvenoj senci.
    Eto zašto treba odbaciti sve. I odreći se.
    Prvo zvezda.

    Ja to odlično znam.
    I opet ..... ne trepćem dok gledam.
    U zvezde."
    Red je da se "dama" i potpiše ...

    u potpisu : Glisha

    Drago mi je da je ovo "to mesto" ... na koje mi je onda rečeno - da je text "odnet".

    THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "


  9. #24

    Odgovor: Berači zvezda

    Citat Cecara kaže: Pogledaj poruku

    Na moju veliku zalost, zivot do sad se iz petinih zila trudio da u meni ubije svaki san. Da me natera da prestanem da mastam. Da se odviknem od ocekivanja lepih stvari.
    A ja opet dozvolim sebi da kasno uvece stanem na prozor kuhinje i gledam u nebo. Koliko sam samo zelja u sebi izrekla na tom prozoru... Da niko ne cuje. Zazmurim i zamislim, pa pogledam u nebo, udahnem duboko i.... cekam. Da niko ne zna, ne cuje i ne vidi....
    I sanjam dalje. U inat.
    ...kad sanjash na pravi nachin (u inat ), nema nachina da u nerazumnoj igri ogledala koje se zove zivot izgubish svoj odsjaj, izgubish sposobnost da pronadjesh svoje pravo lice...


    ...dream on...



  10. #25

    Odgovor: Berači zvezda

    Citat love hunter kaže: Pogledaj poruku
    .
    ...i da li ljudi stvarno umru kad prestanu da sanjaju?

    ...da li su odrasli za vas odrasli ili ste postali oni?

    ...da li ste jos uvek berachi zvezda?
    moze biti...
    samo,ne mislim da se to ikoga tice....sta ja berem i u sta verujem i koga sanjam i kuda letim....

    previse price o tome zove se Patetika....

    vise sam nalik na boksera mekog srca nego na trepetaljku s loknama....

    Ploviti se mora i bez broda ..

  11. #26

    Odgovor: Berači zvezda

    Vremenom, uglavnom svi nauchimo da postanemo pristojni i kulturni, ili da se barem pretvaramo da to jesmo...kad upoznajete nove ljude, svi ce biti takvi, gotovo bez izuzetka, pa shta onda chini da nam jedni ostanu daleki, drugi malo blizi, treci jako bliski, a oni posebni najblizi?

    Sitnice.

    Male, minijaturne stvari koje, kada ih vidite, pokrenu kovitlac secanja i na povrshinu izbace davno zaboravljene slike i mirise detinjstva za koje niste ni znali da su josh tu, skriveni u onom delu mozga ili srca koje vas u stvari chinim onim shto jeste, u biti, bez obzira koliko se kasnije nadogradjivali i u kom pravcu otishli...one verovatno imaju veze sa sushtinskim prepoznavanjem dvoje ljudi, bez obzira na geografiju, kulturu i razlike izmedju njih...

    ...neshto kao mentalni kljuch za bliskost...

    ...kao posrednik izmedju dusha...

    ...kao kolevka u kojoj ste ljuljani.



    ...ova pricha, isprichana jednom, ne tako davno, plovi kao list na vodi, sve dalje, niz reku secanja...


    ...snovi su jedino shto ostaje.

  12. #27

    Odgovor: Berači zvezda

    Odrasla sam uz opasku mog tate koja glasi: "Dupe na zemlji, glava međ' zvezdama."

    Mislim da je zvezda svaka naša osobina koja na pozitivan način skrene pažnju druge osobe ili je mi uočimo na njoj.


    "Branje zvezda" je međusobno prepoznavanje i razmena takvih dragocenosti među ljudima.
    To je u stvari utisak da zaista živimo svoj san, da je on moguć i ostvariv, ma koliko davno bio odsanjan.
    Vrag odneo šnalu...

  13. #28

    Odgovor: Berači zvezda

    Badnje veche...

    ...nekad, dok je moja nana josh bila ziva, znao sam shta me cheka sutra...ustao bih, rano, shto ranije (nikada mi nije bio problem da rano ustanem), obukao se ihahaj (jer nekad su zime bile sa puuuno snega, a ja sam biJo znatno nizi nego danas, trebalo se utopliti ) i krenuo...ako bih ishao prechicom (a to se uvek deshavalo), trebalo bi mi jedno dvadesetak minuta hoda. Kroz njive i shumarke. Sneg bi shkriputao dok bih pratio tragove koje su ostavili zekani, srne i pokoji fazan (kao klinac, skakutao sam po zechjem tragu, chisto da ukapiram kako on to radi ) i zurio da vidim shta mi je nana spremila kao polazajniku...

    ...a znao sam......narandze...uvek su tu bile narandze, one su bile tu svaki put kad bih doshao kod nje, brizljivo chuvane samo za mene ( i ne samo one, nego skoro sve shto bi joj teta donosila iz Bgd-a, a znala je da to volim), i majica tregerusha (koje nikada nisam nosio - ne podnosim ih - al' kako da joj to kazem), i maalko parica...i sedeo bih sa njom, i (kao) se nervirao shto moram da prodjem sve one obichaje, od ispijanja vina do sedenja na slami da kvochke sluchajno ne bi ustajale sa jaja ...moja nana je znala da cuti, i da me samo gleda, i ja sam znao da cutim i da znam da me ona gleda, i ne znam da li postoji chistiji oblik ljubavi od tako nechega...normalno, to sam tada prihvatao zdravo za gotovo, jer bio sam klinac, rekoh...kad sam porastao, zachudo, sve je ostalo isto...jedino shto sam ja bio sve veci, a ona se smanjivala, mala, okrugla starica sa vencem sede kose vezanim u kiku, pa u pundju, i sa maramom preko nje, uvek...

    ...moja nana se razbolela od dijabetesa, nekoliko godina je zivela sa njim, a onda je dobila gangrenu, prvo prsta na nozi, a onda se to shirilo sve vishe i vishe...nekako, uglavnom sam je ja vozio kod svih mogucih doktora, i gledao kako umire, svakim danom sve vishe i vishe...nije dozvolila da joj odseku nijedan prst, i opet je mene zaduzila da to nikako ne dopusti, bez obira na to shta bilo ko bude rekao...umrla je pre tri godine, na mojim rukama, kao golub kad izdahne, sachekala je (svesno ili nesvesno, ko bi ga znao), da stignem, da budemo sami u sobi, i ja sam je grlio, ali nisam plakao, ne volim da plachem kad znam da ce to neko videti, i plashio sam se da ce, ukoliko pochnem da plachem, to definitivno znachiti da je nema...

    ...nije je ni bilo...njena kuca, mala, starinska kucica je ostala prazna...i ne smem da dugo budem u njoj, da mi srce ne bi prepuklo...ne mogu da zivim sa slikama koje me prekriju celog, od trenutka kad prodjem verandom i sagnem se da bih ushao na vrata...verovatno ne postoji mesto na zemlji gde sam bio srecniji...chak vishe i od moje kuce, jer sam kod nje uvek bio srecan, i zashticen, onako kako moze da bude dechak kome je njegova baka poklonila srce, josh kada su se ugledali prvi put...poklonila, tek tako, kao shto mu je poklanjala narandze...

    ...mirishu vecheras...i mozda svih ovih rechi ne bi ni bilo da nije tako...jednom mi je mala zelena charobnica rekla da su nabolje priche koje se pishu kroz suze...suze, kao dokaz da vreme u stvari ne lechi nishta, samo odlaze trenutke prisecanja na iole duze periode...ali ne boli nishta manje, naprotiv...

    ...Bozic bi trebao da bude vreme radosti...

    ...gde li je nestala, da mi je znati...

  14. #29

    Odgovor: Berači zvezda

    moram da priznam da i dan-danas mastam. ne znam gde bi bila da ne mastam
    Najveca vlast je vladati sobom.

  15. #30

    Odgovor: Berači zvezda

    Nekako na ovo beraci zvijezda ide ono....
    Ja jos kradem dane Bogu
    ja jos umem,ja jos mogu
    da sam sebi stvorim neki mir...
    Jos sam srecan sto postojim
    pisem pesme,Zvezde brojim
    jos sam onaj isti vetropir............

    i da....bez snova....bez maste....bez zvijezda padalica....bez zelja.....bez osvrta na djetinjstvo...bez onog djetinjastog u sebi.....i nema bas mnogo smisla ovaj zivot....
    Odrasli su cudni...rece Mali Princ.....
    Uvijek ima zvijezda na mom nebu.......to je samo moje.....i ne moze niko da mi ih ukrade........
    Samo je vetar sretan..vrti se ko baletan.....

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Berač zvezda - love hunter
    Autor DrinChe u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 345
    Poslednja poruka: 22.05.2013, 22:30
  2. PARTIZAN i ZVEZDA: Navijajte sportski!
    Autor silvia u forumu Navijači
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 19.05.2013, 21:50
  3. Crvena Zvezda
    Autor Charlie Harper u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 12.04.2012, 17:04
  4. Mačka sa četiri uva zvezda interneta
    Autor veverica u forumu Belosvetske zanimljivosti
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 24.10.2010, 22:17
  5. Crvena zvezda osvojila titulu
    Autor Kunic u forumu Spomenar
    Odgovora: 7
    Poslednja poruka: 07.05.2007, 17:08

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •