U jednoj od svojih knjiga,From je napisao kako se ljudi mogu podeliti u dve kategorije:na altruiste i na egoiste.Razmišljam,koliko su naši postupci određeni i podređeni ovom osećanju?Vrlo često se desi da je ono što smatramo velikodušnim činom ,zapravo proizvod samoljublja,izraz najdubljeg prezira upravo prema velikodušju i bilo kakvoj vrsti 'deljenja' sa bilo kime.Za koliko svega onoga što nam se dešava i što činimo drugima možemo zahvaliti ovom 'moćnom pokretaču'?Postoje trenuci u našim životima za koje bi se svi drugi,osim nas samih!,zakleli kako su odrez čovekoljubla i nesebičnosti,ali su tek odjeci naše želje da eksponiramo vlastiti 'ego',svoje 'ja' i podredimo mu tuđu volju kao slabiju i nedostojniju u odnosu na naše 'više' ciljeve koji izbijaju u prvi plan jednim nesebičnim činom kome je pak upravo egoizam stvarni motiv.Koliko toga i zbog čega jeste pokrenuto egoizmom?