Svi koji imaju decu znaju koliko znači kada im u čuvanju iste priteknu u pomoć babe i dede.
Isto tako znamo kako mogu i da ih razmaze...
A da li ih i "kvare"?
Večeras sam slušala kuminu priču kojoj je deda krišom godinama davao da pije mleko iz flašice iako su je roditelji (navodno) odvikli od toga.
Konkretno,moje dete su babe i dede naučili da psuje jer je njima to simpatično,a kada suprug i ja vičemo na nju zbog toga, oni se ljute i kažu da ne mogu to da slušaju i gledaju I koliko god se mi trudili da njima objasnima neke stvari to nam nikako ne polazi za rukom.
Kažu da babe i dede posvećuju pažnju svojim unučićima u onolikoj meri koliko za svoju decu nisu imali vremena.Da li ipak u nekim stvarima i preteruju oko toga?