- naravno Zaboravio sam (MOŽDA NAMERNO IŠČEKUJUĆI REAKCIJU kolege iznad! #opet sam nedobar#) da napomenem da su ove neprijatne situacije u Daleko manjem broju nego pozitivne.
Taksisti (Bar u Novom Sadu) su uglavnom kulturni i pravi profesionalci!
- naravno Zaboravio sam (MOŽDA NAMERNO IŠČEKUJUĆI REAKCIJU kolege iznad! #opet sam nedobar#) da napomenem da su ove neprijatne situacije u Daleko manjem broju nego pozitivne.
Taksisti (Bar u Novom Sadu) su uglavnom kulturni i pravi profesionalci!
_____________
"Ne pada sneg da pomori svet, već da svaka zverka ostavi svoj trag."
(Beli je svakako naj.... )
Slazem se u potpunosti sa tobom, kao sto rece, zavisi - od slucaja do slucaja.
Taksista radi svoj posao, izuzetno odgovoran posao, i moje je misljenje je da nije ni malo lak, iako mnogi misle: "Ihhhh, sedis po ceo dan i vozikas se"..
Ima onih taksista koji su nepristojni, bahati, lajavi, naporni..... itd. A sa druge strane - kakvi su oni koji se voze taksijem? Agresivni, nadureni, dzangrizavi, pijani, drogirani, ludi... Zatim, ima i onih koji su prijatni, komunikativni, pristojni itd.
Da ne gnjavim dalje, u svakom slucaju smatram da je razgovor sa taksistom u redu, sve dok se obe strane ponasaju civilizovano.
Jos postojim i jos me ima!
Da,brown,u pravu si!
Mnogi misle da ja samo sedim,vozikam se gde mi padne na pamet,slusam "Purple" i trpim
Ajd da budem i malko ozbiljan:
Svima onima,koji misle da je nas posao lak,a narocito drugim vozacima,preporucujem samo da probaju na trenutak da skrenu pogled sa ulice,negde u neku stranu i sve ce im biti jasno.
Kad radim,gledam 90% radnog vremena Upravo Tako!Retko kad gledam ispred sebe...!
ja bih sa ovim našim da pričam ..ali on neće
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Hocu,Bleella
Reci mi sta te iz Taxi-sfere zanima?
Često se vozim taksijem (razlog potražite na temi "Kasnite li?" ). I, u momentu kad otvorim vrata kola i pogledam vozača, procenim da li ima materijala za spiku. To se, nekako, oseti. Isto tako, dogodi se i tišina koja ne mora da bude neprijatna.
Sve u svemu, nema striktnog pravila.
"Toliko je bilo u zivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo.
Trebalo je ziveti. "
kao što reče komshika zavisi od situacije i raspoloženja i onog ko vozi..nekada ti je do priče,nekada ne...a i kada ti je,sagovornik se ne čini baš spreman na ćaskanje ili počne da priča nešto bezveze pa ga iskuliraš..a opet,ako si toliko neraspoložen ili sanjiv da ti nije do priče..okreneš glavu na drugu stranu i zveraš napolje..ili počneš da kuckaš poruke..
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Iskreno, toliko se sam vozam da u taxi ulazim samo kad sam planirao da se nacvrcam to vece, pa nisam hteo da ugrozavam stanovnistvo. E a kad sam ja vec nacvrcan, ondak se lepo raspricamo, uvek pocinjem sa pitanjem o kolima, pa ondak o guzvi u gradu pa tako dalje, retko kad se smorim, uglavnom su to ok ljudi kojima je uzas dosadno i treba im neko da se ispricaju.
Ono što osoba doživljava u stvari nije realnost; više je hipoteza koja može ali ne mora biti tačna.
Kod mene volja za razgovorom u taksiju zavisi najpre od doba dana.
Jutro. Kasnim. Mrzim sebe, pa čitav svet. Potrebna mi je bar jedna kafa i cigareta da bih uopšte reč izgovorila. Izlazim iz stana na-vrat-na-nos, namrčena ulazim u taksi, a tamo me dočeka pravi primerak ranoranioca koji je najraspoloženiji za divan jutrom. Čoveče, mani me, zar misliš da mi sada treba divan o vremenu, politici, saobraćajnoj kulturi.... Hoću da kažem da ujutru nikako ne volim razgovore sa taksistima, tad to ne smatram gnjavažom već direktnim napadom na moje stanje (ne)svesti.
U ostalim slučajevima mogu da proćaskam, sa nekima će to biti izrazito prijatan razgovor, sa nekima podnošljiv, dok mi se dešavalo i da naletim na one za koje pomislim da je bolje da sa takvim davežima nikad nisam reč progovorila.
Naravno, u slučajevima kada njima nije do priče apsolutno ih razumem i nikako ih ne silujem na priču, sasvim ću opušteno dočekati kraj vožnje, platiti, zahvaliti se i pozdraviti.
A totalno sam poludela u par navrata kada i da sam htela nisam mogla da razgovaram sa taksistom jer oni tokom vožnje nisu ispuštali mobilni.
Poruku je izmenio SQUAW, 12.12.2006 u 17:37 Razlog: VB kod
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
Nemam svoj auto,gradski prevoz ne volim(of koRs),a taxi i taxiste-volim Skoro pa sluChajno imam "svoje" taxiste-zvuCi snobovski,a nije.Njih dvojica za mene nisu taxisti,visHe su neka vrsta prijatelja,skoro k'o rodjaci.Cika Mladja je stariji covek.On me vozi kada od kuce idem negde-samo zvrRrRr i on moze.Uvek.Vremenom sam upoznala i neke clanove njegove porodice.Unuku je cak dovodio kod mene na posao.Ma,genijalac.A tek njegove priChe!E-e-e,koje je to iskustvo...Kad ne znam sta cu,opusteno ga pitam-ima odgovore na sva pitanja.Kad dobijem neke poklone na poslu,ja posaljem deci,uglavnom.S vremena na vreme on onako sHeretski kaze kada podjem da platim-mala,ne treba,u redu je sve.I stvarno je u redu.Ume da slusHa.I nikada nemam osecaj da gusHim.Na mnoga pitanja mi da potpuno isti odgovor ili savet kao moj tata.Ma,genije,kazem vam..
A Zeljko je tu kada mi se sa posla ne vraca gradskim prevozom.O njemu drugi put(umorila sam se,danas je onaj dan koga cemo se na zimu secati i govoriti:e-e-e,secas li se varljivog leta... )...
ee proshli vikend uletim u taksi, i kazhem mu odprilike di treba da idem.. i tako se vozimo.. i ja cimam druga da mi kazhe koja je tachno ulica, jerbo ja ne znam i poklopim i kazhem taksisti ulicu.. a on ce meni na to "a ti prichash po Srpski?" a ja ono "o neeee, sad ce da smara" "da pricham, a ti?" a on po bugarski.. ooo rek'o bugarski brat i tako se mi rasprichasmo.. on po bugarski, ja po srpski.. saznala sam da je ovde nekoliko godina, ali da se u sezoni vraca na Crno more.. bice ovde do aprila, a onda pali.. kazhe "moram se pripremi za vas Srbe koji dolazite" dotakli se i politike i umjetnosti, chak a kad smo stigli na odredishte i kad ja htjedoh da platim reche "aa ne, ovo ja chastim"
moomoo meee jooouu