Novi Sad je jedno vreme slovio za najveće gradilište zemlje. Investitora kao pleve, zgrade niču na svakom koraku. Prizemna Salajka i Podbara vinula se u visine. Zgrada sve više, saobraćajne gužve sve više, parkinga sve manje, zelenila sve manje, starih i oronulih kuća sve manje,...
Shvatam da je to neizbežno. Shvatam da vlasnici prizemnih kuća verovatno nemaju drugu alternativu nego da svoju kuću nazovu "kućom za rušenje" i ustupe je nekom investitoru kako bi dobili bolje uslove života.
Shvatam ja sve to, ali opet mi nedostaje onaj moj grad u kom sam odrasla. Više ne viđam na sred ulice decu koja vozaju bajseve, igraju između četiri vatre, rastežu lastiš, ... A onda se setim da smo mi sve to mogli jer je prosto bilo ulica na čijim su kolovozima gazdovala deca, a ne suludi, nervozni vozači. Da je bilo ulica čiji su trotoari služili pešacima, a ne kao parkinzi.
Kako vi gledate na Novi Sad - veliko gradilište Srbije?


Citat


Jedino sto mi smeta jeste manjak parking prostora.
Znaci niknu zgrade sa 15 stanova i u dvoristu te zgrade pakring prostor za 5 stanova. Znaci da 10 stanova ne smeju da imaju automobil posto ispred zgrade parkiraju gosti i ovi sto dolaze u obliznji kafic. To me jako nervira i to uporno rade.... jer naravno investitorima je tako najeftinije. 


Probijanje drugog tunela pod Petrovaradinskom tvrđavom u nastavku budućeg mosta Franc Jozef I, trasa za tramvaj preko Varadinskog mosta i kroz Podgrađe, zabrana saobraćaja na gornjem platou, te obnavljanje kasarne Linheštaj i objekata porušenih između dva rata osnova je predloga regulacionog plana koji će gradski urbanisti predočiti u ponedeljak odbornicima Skupštine grada. 







