Moje devojačko prezime je zaista retko.
Nikada nisam razmišljala u tom pravcu da rodim dete koje će '' nositi '' moje prezime.
Niti osuđujem takvo nešto, niti me čudi... Koliko ljudi, toliko...
Kada je trebalo da rodim Kikija
- nisam želela da znam pol, ali sam sticajem okolnosti saznala ...
Jako sam želela devojčicu, ali sam kao i svaki roditelj bila u fazonu:
''nek je živo i zdravo.. ''
Komšinica mi je rekla doslovce ovako:
'' Baš te briga - rodiš dečaka - cela familija sretna i zadovoljna,
posle rodiš devojčicu... ''
Žena, koja mi je to rekla je malo straija od mene...
Tako da način razmišljanja nije rezultat godina, jaza generacija...
Uostalom ni godine tu nisu bitne, već valjda način života, vaspitanje..
Možda je želela da...
Brat ima ćerku , koja je obožavano tetkino dete ...
Da li to znači da se loza moga oca gasi?
Zašto se uopšte rađaju deca?
Iz ljubavi? ili da bismo zadovoljili familiju ( užu.. širu.. )
ili neka uvrežene stavove
Deca su deca.. stvorena da se vole, neguju, gaje, uče ...
Moje dete, koje ima prezime koje ima...
Jedna loza se možda gasi - ako je to toliko bitno ,
ali se zato jedna nastavlja...
Neko od gore, sve to lepo namesti
- iz samo njemu znanih razloga.