Čuh danas jednu vrlo zanimljivu priču.Znam još jednu sličnu pa ću vam navesti oba primera jer me zanima šta mislite o sledećem...
Slučaj prvi:
U komšiluku se nedavno porodila žena čiji je muž prešao da živi u njihovu(tu su i tast i tašta) kuću i muškom detetu koje je rodila dala svoje devojačko prezime.Kolaju razne priče koji je razlog tome.Njen otac pored nje ima još jednu ćerku (stariju) koja je isto udata ali je rodila dve devojčice.A on želi naslednika,ne za svoj imetak već za svoje prezime iako im se prezime ne gasi jer njegov brat ima muško dete.Oca tog deteta nazivaju raznoraznim imenima,počevši od papučar pa ...Niko iz okoline ne može da shvati kako je on mogao sebi da dozvoli da se prvo "prizeti" a da zatim dozvoli ženi da dete nosi njeno prezime...
Slučaj drugi:
Postoji čovek koji odgaja dvoje dece,dvojicu sinova kojima on nije biološki otac.Naime,on i njegova pokojna žena su godinama pokušavali da dobiju potomstvo i nisu uspevali.Problem je bio u njemu.Nedugo zatim je zatrudnela i rodila jedno a odmah zatim i drugo dete.Oba deteta,muška,nose njegovo prezime i on ih je priznao.Čak se i zna sa kim se njegova žena "petljala" i čija su to ustvari deca.
Dokle su ljudi spremni da idu u ovakvim stvarima?Muškarac u prvom primeru je dozvolio da mu sin nosi ženino prezime.Muškarac u drugom je priznao sinove i dao im svoje prezime iako nisu biološki njegovi.Okolina i jednog i drugog i brani i kudi.A dokle se zaista ide u sačuvanju prezimena i "loze"?Šta bi vi učinili u takvim situacijama?