KAKO ŽIVI ANTUNTUN
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
GRIGOR VITEZ
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Kaži mi, kaži
Kaži mi, kaži,
Kako da te zovem;
Kaži mi, kakvo
Ime da ti dam, -
Hoću li reći:
"Diko", ili "snago",
Ili ću "lane",
Ili "moje blago";
Hoću li "dušo",
Ili "moje drago" -
Kaži mi, kakvo
Ime da ti dam!
Sve su to mila
Imena i lepa
Kojima Srbin
Svome zlatu tepa;
Al' ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet. J.J.Zmaj
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
Stara baka
Godine su mnoge,
A leđa nejaka,
Godine su teške -
Zgurila se baka.
Ali ipak voli
I pesmu i šalu,
Uvek ima priču
Za dečicu malu.
Kad je deca sretnu,
U ruku je ljube,
A ona se smeši:
Hvala ti, golube!
Pa se onda smeste
Ispod brsne zove,
Pa poteku priče
Sve nove i nove.
Zamiriše zova
Od sunčeva zraka -
Uživaju deca,
Uživa i baka.
Ovu pesmicu moja mlađa unuka,ima nepune tri godine meni recituje kada dođe kod mene na par dana,(da se odmori od mame i tate)
Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati
nesto se bas i nesecam da smo imali nekakve prave decije pesmice kad sam odrastao,obicno bi mama nesto recitovala.ali zato kad sam dobio svoju decu e tu je vec branko kockica,lakovic. kolibri,te ploce i video kasete jos imamo .
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih