Nanotehnologija - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 21 od ukupno 21
  1. #16

    Odgovor: Nanotehnologija

    Pidžama dojavljuje doktoru




    Nanotehnologija je umešala prste i u kreiranje odeće - ali ne one pomodne, kreacije koja služi za modne revije i nikad više, već je reč o štofovima koji će uticati na naš život i doslovno. Od njih će se praviti sve što nam je potrebno - od pametnih košulja, do vojnih uniformi ili pidžama koje vode brigu o zdravlju onog ko ih nosi.
    Jedan od prvih industrijskih proizvođača tkanina u koje su utkane žice nove tehnologije je kalifornijska firma Nano-Tex iz Emerivila, Kalifornija. Od nje se prave košulje, kravate, sportske jakne...
    Osim mreže minijaturnih, nevidljivih žičica, osobine ovog materijala su jaka odbojnost prema svakoj mrlji - tamo gde tradicionalna tkanina, recimo, upija sok od grejpfruta, nano-odeća ga odbija, jer je prekrivena specijalnim vodootpornim molekulima koji se uzajamno vezuju jedni za druge, a onda se nanesu na površinu tkanine, formirajući specijalni nano-oklop protiv fleka. Ali ovaj oklop ne menja teksturu same tkanine.
    Novi štofovi mogu poslužiti ne samo za odeću, već i za automobilska sedišta.
    Nano-Tex je spasla Barlingtonsku industriju tekstila iz mrtvih, pretvarajući njihove tkanine u tehnološka čuda. Ove tkankine su već u prodavnicama, ali će njihova najveća primena biti u vojsci i policiji.
    I kompanija Sensatex, iz Betezde, Midlend, radi sa vojskom, službama hitne pomoći i lekarima na izradi "pametnih košulja - odeće koja u sebi sadrži mikroskopske žice utkane u sam štof.
    To više nije odeća, već komunikaciono sredstvo, koje beleži sve znakove vitalnosti onog ko ga nosi, može da se zagreva ili hladi, u zavisnosti od spoljašnje temperature. Pacijentima koji su vezani za postelju i kuću, ta odeća pomagaće tako što će podatke o njihovom zdravlju bežičnim putem emitovati do lekara, bolnice, članova porodice ili gde god zatreba.
    Nano-revolucija je na pragu, ali, nije još ni počela u punom smislu, smatraju zvaničnici Sensatexa. Sposobnost da se prikupljaju informacije i zatim se dalje šire, suština je tekstila budućnosti.
    Nano-Tex je licencirao svoju tehnologiju i ustupio je dvadesetini vodećih svetskih štofara gako da će ta tkanina veoma brzo početi da se šire primenjuje. Ova revolucionarna inovacija, međutim, kao i sve kapitalne stvari, potpuno je nevidljiva golim okom. Njeni tvorci nose se sa naizgled banalnim problemima koje treba u najskorije vreme da reše - gužvanje, otpornost na ispiranje, propustljivost vazduha, zadah odeće.

  2. #17

    Odgovor: Nanotehnologija

    Pozdravljam HLEBmastera, sa zeljom da dam skromni doprinos ovoj temi.

    Koristim proizvod koji se zove " Software for the Human body ", za sada u
    cetiri aplikacije : poboljsanje energije i izdrzljivosti, poboljsanje sna, uklanjanje
    bolova, i detoxinacija i poboljsanje kvaliteta koze. Radi se o Nanotehnoloskom
    proizvodu koji sadrzi organske nano antene.

    Tehnologija se sastoji od pasivnog medjusobnog uticaja orto-molekularne organske strukture i ljudskog tela,
    u svrhu izazivanja protoka elektrona i modulacije nase termomagnetne frekvencije.

    Ne bih zeleo da ovo bude shvaceno kao Spam, zato sto sam zeleo da se ukljucim u diskusiju o Nanotehnologiji, i iznesem veoma pozitivne kritike o proizvodu kao korisnik.
    Ukoliko postoji zainteresovanost o upoznavanju sa ovom vrstom Nanotehnologije
    vise mozete saznati ovde

    respect

  3. #18

    Nanotehnologija

    Nanotehnologija

    Paralelni svet


    nanocev


    Računari veličine zrna prašine. Tranzistori nevidljivi golim okom. Medicinski uređaji manji od bakterija. Ručna oružja za masovno uništavanje. Naučnici širom sveta se slažu da je sve ovo ostvarljivo.
    Nanotehnologija je naziv koji se upotrebljava za specifičnu vrstu proizvođačke tehnologije koja će omogućiti kontrolisano manipulisanje materijom na atomskom nivou. Radi predstave o kojem se redu veličina radi, zamislite živu ćeliju. Prečnik većine ćelija je oko 100 puta manji od prečnika jedne dlake ljudske kose. Prečnik ćelija iznosi, dakle, oko jedan mikron ili milioniti deo metra. Prečnik atoma je oko hiljadu puta manji. Drugim rečima, prečnik atoma iznosi milijarditi deo metra. Reč "nano" znači milijarditi deo, strukture građene od atoma se mere u "nanometrima" ili u "nm". Kombinovanjem atoma nastaju molekule. Molekule mogu biti jednostavne, kao što su one dvoatomske, ili mogu biti veoma složene strukture u čiji sastav ulazi veliki broj atoma. Prečnik molekule glukoze iznosi oko 0,9 nm, a molekula DNA 2,3 nm. Veličina virusa se kreće od 10 do 100 nm.



    Ovako napredna tehnologija još uvek nije osvojena, ali istraživanja na ovom polju su intenzivna. Osnovna teza nanotehnologije je da se gotovo svaka hemijski stabilna struktura, koja nije izričito zabranjena zakonima fizike, može napraviti. Naime, osnovni građevinski blokovi prirode su atomi. Osobine nekog proizvoda zavise od vrste atoma koji ga izgrađuju i od načina na koji su ti atomi raspoređeni. Ako se atomi u grafitu preurede na odgovarajući način, može se dobiti dijamant. Ako se atomi u pesku preurede na odgovarajući način, može se napraviti kompjuterski čip. Današnje tehnologije, odnosno metodi koji se primenjuju u industriji, uključujući i litografiju, pomeraju atome na tako nezgrapan način da to liči na pokušaj sastavljanja LEGO kockica sa bokserskim rukavicama na rukama. Naučnici su tek od skora u mogućnosti da posmatraju i manipulišu atomima direktno. Sposobnost da se dobije komercijalni proizvod je verovatno vremenski nekoliko dekada daleko.



    Teoretski modeli indiciraju da su molekularni proizvođački sistemi mogući - oni ne narušavaju postojeće zakone fizike. Naučna ispitivanja velikih objekata, kao što su planeti i solarni sistemi, sprovedena su pomoću zakona klasične fizike. Prema ovim zakonima ne postoji nikakva neodređenost, već samo posledica nekog uzroka. Uzročno - posledični determinizam klasične fizike održao se sve do početka dvadesetog veka i pojave kvantne teorije. Tehnologije razvijene na osnovu klasične fizike osvetlile su gradove i poslale ljude na mesec, ali kvantna mehanika je najbolje opisivala ponašanje ekstremno malih objekata, kao što su elementarne čestice. Gotovo 100 godina fizičari - sada ih možemo nazvati nanonaučnicima - ispitivali su ispravnost svojih teorija merenjem osobina atoma i subatomskih čestica, kao što su elektroni. Kombinovanjem znanja stečenih ovim eksperimentima i znanja klasične fizike dobijeni su televizor, nuklearna oružja i reaktori, kao i razni medicinski dijagnostički uređaji. Kvantna mehanika je kontraindikativna do ekstrema, čak su i njeni najveći pobornici, Albert Ajnštajn i Nils Bor, bili krajnje zbunjeni nekim njenim aspektima. Svejedno, ova teorija omogućila je tačno predviđanje ponašanja najmanjih komponenti univerzuma tumbajući pritom naglavačke zakone klasične fizike. Na kvantnom nivou, klasične tehnike merenja postaju besmislene. Ovde merenje više nije objektivan čin. Merenje postaje subjektivno - čin merenja menja realnost koju meri.



    Tako, na primer, zakoni i zabrane kvantne mehanike ne dozvoljavaju mogućnost istovremenog određivanja brzine i položaja elektrona. Ako želimo da znamo koliko brzo se elektron kreće, istovremeno ne možemo odrediti njegov položaj u prostoru u momentu merenja, i obrnuto. Ova kontradikcija se naziva princip neodređenosti.
    Danas postaje moguće napraviti strukture tako male da mogu raditi nazavisno od makrosveta kojim vlada klasična fizika, uređaje tako male da se mogu dovesti u vezu sa nevidljivim kvantnim univerzumom. Iako nanomašine još uvek nisu napravljene, napravljene su nanostrukture (u ovom kontekstu pasivniji objekti, koji mogu postati delovi potencijalnih nanomašina) u rasponu veličina od manje od 1 do 100 nanometara. Sposobnost pomeranja pojedinih atoma je ključna za gradnju nanomašina, ne samo nanostruktura. Atomske strukture u prvim atomskim mašinama verovatno će funkcionisati kao provodnici i izolatori, slično kao sadašnji mikročipovi, samo mnogo, mnogo manji i efikasniji.
    Već postoje specijalni mikroskopi koji mogu da detektuju atomske sile, omogućavajući naučnicima da ispitaju pojedine atome i molekule suviše male da bi se videli svetlosnim mikroskopom. Ovi mikroskopi poseduju skenirajuće sonde koje se mogu pokretati preko površine "osećajući" gde su čestice locirane. Dobijeni podaci se šalju do računara na obradu. Softver može zatim podatke pretvoriti u virtuelne slike "nano - sveta". Slike atoma se projektuju na monitoru računara. Naučnici pomoću miša mogu usmeravati sondu mikroskopa. Kada se sonda tzv. skenirajućeg tunelskog mikroskopa (Scanning Tunneling Microscope) dovede na određeno rastojanje od atoma , između njih se generišu sile. Pomeranje sonde u tom momentu pomera atom. Demonstracija ovakvog "nanomanipulatora" obavljena je preko Interneta na Univerzitetu Severna Karolina (www.cnst.rice.edu).



    Atomi nekih elemenata su "lepljiviji" od drugih i lakše ih je pokretati. Godine 1989. naučnici zaposleni u istraživačkoj laboratoriji IBM upotrebili su 35 atoma ksenona (Xe) za sricanje imena kompanije na površini nikla. Ovo je bila jedna od prvih demonstracija "pozicione kontrole" atoma. Posle ove demonstracije, neki drugi timovi upotrebili su molekularne mikroskope za pravljenje nano - gitara. Na Kornel univerzitetu napravljen je nanomodel gitare sa šest žica, svaka debljine 100 atoma. Dvadeset ovakvih gitara položenih tako da im se krajevi dodiruju, odgovarale bi otprilike prečniku jedne vlasi ljudske kose.



    Naučnici iz Hjulit - Pakardove istraživačke laboratorije i sa Univerziteta u Kaliforniji (UCLA) dizajnirali su rudimentarni računarski prekidač načinjen od sintetisane molekule nazvane rotaksan. Ova računarska komponenta je namenjena upotrebi na novoj generaciji čipova, koji bi bili pravljeni kroz seriju hemijskih reakcija. Ceo čip proizveden na ovakav način mogao bi se uklopiti u presek dve najtanje žice koje se trenutno koriste u računarima. Vođe projekta se nadaju da će, za veoma kratko vreme, uspeti da naprave 16 - bitnu memorijsku ćeliju, veličine do 100 kvadratnih nanometara.Eventualno, ovakvi prekidači mogli bi se kombinovati sa "nanotubama" u računarsko kolo molekularne veličine.
    "Nanotube" predstavljaju nešto izduženije forme "bakilopti" ili "bakminsterfulerena", molekula ugljenika čija struktura nalikuje fudbalskoj lopti.

    Za otkriće bakilopti, Ričard E. Smajli sa Rice Univerziteta je 1996. godine dobio Nobelovu nagradu. Pod određenim uslovima, bakilopte se mogu dobiti u obliku produženih struktura - nanotuba, izuzetno jakih "žica", 50.000 puta tanjih od vlasi ljudske kose, sa električnom provodljivošću bakra, i termalnim osobinama dijamanta. Nanotube se mogu lako proizvesti (čak i naručiti preko Interneta na adresi cnst.rice.edu/tubes/order.html) u obliku zamršenih snopova, ali potrebno je uložiti dosta truda na njihovo raspetljavanje. Istraživači sada pokušavaju pronaći nove načine za "rast" nanotuba, tako da ove budu orjentisane sve u istom smeru. U ovome prednjače fizikohemičar Hongjie Dai i njegova istraživačka grupa. Upotrebljavajući metan i katalizator na bazi oksida gvožđa, uspeo je dobiti uređene snopove simetričnih nanotuba. Zahvaljujući ovom pronalasku, Dai je za svoja istraživanja od Dejvid i Lusil Pakard Fondacije dobio stipendiju od $625,000.
    U IBMu se radi na razvoju metoda za dobijanje čistih poluprovodničkih površina i tranzistora od nanotuba. Kompanija je objavila da je konstruisano minijaturno računarsko kolo od samo jedne ugljenične molekule - nanotube. U kompaniji smatraju da je ovo prvo logičko kolo na nanoskali sposobno za prebacivanje pozitivnih signala u negativne. Pre ovoga, istraživači su uspeli da naprave samo pozitivne tranzistore. Praktična upotreba ove tehnike očekuje se za četiri do pet godina.
    Na Stenford Univerzitetu ispituje se upotreba nanotuba u detekciji molekula određenih gasova. Na drugim univerzitetima i laboratorijama , ispituje se upotreba poluprovodničkih nanožica kao ultraosetljivih detektora za širok spektar bioloških jedinjenja.

    Potencijal nanotehnologije brzo je prepoznat, što je izazvalo pravo "pumpanje" kapitala, kako privatnog tako i javnog, u istraživačke projekte nanonaučnika. Osnovna privlačnost nanotehnologije je u mogućnosti kreiranja inovacija i novih proizvoda za gotovo svako tržište. Kvantne sile mogu uspostaviti nove ravnoteže između materijala i uređaja, rezultujući u razvoju proizvoda koji su se do pre nekoliko godina mogli samo zamišljati. Nije ni čudo što američka Nacionalna fondacija za nauku projektuje tržište za proizvode nanotehnologije i usluge u vrednosti od jednog biliona dolara do 2015. godine. Procenjuje se da su velike korporacije u periodu od 2001. do 2002. godine u nanotehnologiju uložile oko milijardu dolara. Oko 50 odsto od ove cifre uloženo je u dugoročna istraživanja i razvoj. U istom periodu je i Vlada SAD uložila oko 800 miliona dolara. Japanska kompanija Mitsui & Co. planira izgradnju postrojenja za proizvodnju nanotuba sa proizvodnim kapacitetom od 120 tona godišnje. U ovu svrhu kompanija će preko svoje istraživačke jedinice, Istraživačkog instituta za karbonsku nanotehnologiju, uložiti oko 15 miliona dolara. Ovo će biti najveće postrojenje za proizvodnju nanotuba na svetu. Kompanija planira da svoj proizvod ponudi proizvođačima smola, automobila i baterija.
    Oliver Terzić

    preuzeto sa: www.ekonomist.co.yu
    Poruku je izmenio HLEBmaster, 18.12.2006 u 14:38

  4. #19

    Odgovor: Nanotehnologija

    Skoro sam negdje procitao da je Izrael napravio prototip elektronskog strshljena, koji ce sluziti kao spijunski instrument, a i kao oruzje (ako je potrebno). Naime, uz pomoc nanotehnologije, napravili su strshljena-robota koji se golim okom nimalo ne razlikuje od zivog. Ove spravice ce, navodno, redovno letjeti kroz palestinska naselja, trazeci uporista pobunjenika i prateci njihove aktivnosti. Sa druge strane, ovaj strshljen je u stanju da probije bilo koji dio ljudskog tijela, a da pri tom ne bude ostecen.
    Scar tissue is stronger than regular tissue. Realize the strength, move on.

  5. #20

    Odgovor: Nanotehnologija

    Nanotehnološka majica "puni" MP3 plejer!!!!


    Istraživači nanotehnologije iz Tehnološkog instituta Džordžije otkrili
    su način na koji posebno pripremljena tekstilna vlakna prekrivena oksidom
    cinka, mogu da se iskoriste za dobijanje napona dovoljnog da se, primera
    radi, napune baterije MP3 plejera.

    Radi se o piezoelektričnom efektu koji zahvaljujući pokretima osobe koja
    nosi majicu (ili jaknu ili neki drugi odevni predmet) stvara potreban
    napon. Iako će do prave komercijalne upotrebe pronalaska naučnika iz
    Tehnološkog instituta Džordžije proteći još puno vremena, prvi
    korisnici novih odevnih materijala mogli bi da budu vojnici, planinari i
    drugi korisnici koji veći deo vremena provode u pokretu. Osim za izradu
    odeće, novi materijali bi mogli da se iskoriste i za izradu predmeta koji
    se često pomeraju, kao što su zavese ili šatori, izjavili su
    predstavnici Instituta.

    Naučnici su utvrdili da trljanje dva vlakna dovodi do piezoelektričnog
    efekta koji proizvodi napon od oko četiri milivolta i struju jačine
    približno četiri nanoampera. Prema njihovim proračunima, kvadratni metar
    materijala mogao bi teoretski da proizvede 80 milivati struje.

    Ipak, budući modni kreatori će se suočiti i sa jednim problemom
    cink oksid se spira vodom, tako da buduće nanotehnološke majice neće
    moći da se peru.

    izvor: mikrovesti

  6. #21

    Nanotehnolohija za Megazabavu...

    Nanogitara...



    Jeste da jos uvek ne zvuci kao gibson - glying V ali za pocetak nije lose.
    Na konceptu je radilo par istrazivaca (studenta) sa prostora (ex)YU...


    Prva verzija nanogitare je bila kopija fender stratocastera.



    Za one koje zanima kako to zvuci
    Qui vit content de rien possde toute chose.

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •