Životinje koje nikad nećemo videti
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 18
  1. #1

    Životinje koje nikad nećemo videti

    U prikazu života na Zemlji, primarno smo usmereni na vrste koje su i danas žive. Kroz istoriju mnoge vrste, pa i porodice i rodovi, su izumrle. Izumiranje manje sposobnih životinjskih vrsta kao i stvaranje novih je neizbežna posledica evolucije.

    Izumiranje vrsta je posledica gubitka prirodnog staništa, preteranog lova, kao i nesposobnosti organizama da se prilagode promenama u životnoj sredini. Do danas se desilo ukupno pet velikih perioda izumiranja vrsta. Poslednje masovno izumiranje se odigralo pre nekih 65 miliona godina (nestanak dinosaurusa). Mnogi naučnici smatraju da se danas nalazimo usred šestog masovnog izumiranja vrsta. Za razliku od prijašnjih perioda izumiranja, ovo je potaknuto delovanjem jedne vrste - čoveka.

    Tyrannosaurus - Tiranosaur




    Tiranosauri nalazila se ogromna (ime znači gušter-tiranin) su se pojavili u doba krede i vladali su Zemljom sve do nestanka dinosaura. Ovi reptili bili su dugački oko 15 metara, a u uspravnom stavu su dostizali i visine preko 6 metara. Imali su male i nerazvijene prednje udove. Međutim, na snažnom i razvijenom vratuglava sa čeljustima prepunim oštrih zuba. Ovi zubi su dostizali dužinu do 20 santimetara a zajedno sa kandžama na zadnjim udovima predstavljali su ubojito oružje ovog krvoločnog mesoždera. Imali su slab vid tako da nisu opažali životinje koje se nisu kretale a u pohodima za plenom mahom su se koristili čulom mirisa.

    Tiranosauri su napadali sve dinosauruse, bez obzira na njihovu snagu i veličinu. Proglašeni su za "Kraljeve guštera". Najveći izvori hrane su mu bili ogromni biljojedi koji su izumirali. Ostatke njegovog plena koristili su mnogo manji reptili kao i sisari. Smatra se da je nedostatak hrane za ovog mesojeda bio glavni uzrok njegove kratke vladavine. Izumiranjem Tiranosaura prestala je i vladavina džinovskih guštera.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Stellerova morska krava - Hydrodamalis gigas



    Stellerova Morska Krava je bila najveći predstavnik reda životinja kojeg danas nazivamo Morskim kravama. Bila je divovskih razmera, dugačka 9 - 10 metara i s težinom koja je mogla preći 10 000 kilograma. Otkrio ju je tek 1741. godine nemački prirodnjak Steller. Imala je malu glavu i veliko, široko, repno peraje. Koža joj je bila tamnosmeđe boje, katkad prošarana belim tačkama i crtama. Nisu imale zube, već rožnate ploče kojima su drobili morsko bilje. Nastanjivale su Beringovo more. Uglavnom su plutale po površini, a imale su slabe sposobnosti za zaranjanje, što ih je načinilo lakom metom za kitolovce i ribare. Za manje od 30 godina nakon otkrića ljudi su uspeli istrijebiti kompletnu vrstu (2000 - 5000 jedinki 1741.). Poslednje su ulovljene 1768. godine.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Tasmanijski tigar - Thylacinus cynocephalus



    Tasmanijski tigar ili tasmanijski vukoliki pas (lat. Thylacinus cynocephalus) je torbar iz porodice zveri za kojeg se ne može sa sigunošću reći da li je izumro ili nije.
    U australijskoj fauni ova životinja ima ulogu grabljivca sličnu vuku u Evropi ili Severnoj Americi.

    Po izgledu podseća na psa, osim što je poprugan poput tigra. Tasmanijski tigar je dugačak 100 do 130 centimetara a rep je dugačak oko pola metra. Posebnost su mu snažne čeljusti koje je mogao jako razjapiti. Veruje se da je plen lovio sam ili u paru. Pretpostavlja se da je s australijskog kopna izumro pre barem 3000 godina. Razlog njegovog nestanka je dingo, pas koji je na kontinent došao u pratnji prvih doseljenika, predaka Aboridžina, a onda je podivljao, naselio šikaru i, kao snažniji i napredniji grabljivac istisnuo tasmanijskog tigra. Sličan se proces događa i danas kada introducirane lisice ozbiljno ugrožavaju mnoge torbare, od kojih su neki dovedeni na rub izumiranja i opstaju samo pod strogom zaštitom, na priobalnim otocima ili brižno ograđenim rezervatima kamo lisice (ali i podivljale mačke) nemaju pristupa.

    Do dolaska Evropljana u Australiju tasmanijski tigar je živeo još samo na Tasmaniji. Već od 1830-ih doseljenici počinju nemilosrdno progoniti ovu životinju pod optužbom da im ubija ovce. Danas je upitno koliko je tasmanijski tigar bio stvarna opasnost za ovce ali je činjenica da je u sledećih stotinu godina potpuno istrebljen. Neki stručnjaci upozoravaju da progon možda nije bio jedini uzrok izumiranja, spominju se zarazne bolesti, posebno štenećak, te promene u staništima.
    Poslednji tasmanijski tigar nazvan Benjamin, ulovljen 1933. uginuo je 1936. u zoološkom vrtu u gradu Hobart. Ovaj je tigar snimljen na film tako da je dobro poznato kako je ova životinja izgledala. Ironično je da je zaštićen zakonom iste godine kad je i službeno izumro. Mnogi se opravdano pitaju da li je ova vrsta potpuno istrebljena jer su mnogi ljudi, među njima i prirodnjaci i čuvari parkova, tvrdili kako su videli, čuli ili naišli na karakteristične tragove tasmanijskog tigra. Čak i neke kompjuterske simulacije ukazuju na vrlo veliku verovatnost da ova životinja ipak nije izumrla.

    Takođe ga brojne ekspedicije pokušavaju naći a stekao je i naslov najbrojnije izumrle životinje. Postoje i neka opažanja tasmanijskog tigra na Australijskom kopnu. Za predpostaviti je da je tasmanijski tigar, ako je ipak preživeo, vrlo redak i da mu je potrebna hitna zaštita. Osim toga bi tasmanijski tigar mogao biti prva životinja vraćena iz mrtvih jer su tasmanijski naučnici započeli postupak izdvajanja njegovog genetskog koda radi kloniranja. Ipak, zaštita staništa je mnogo plodotvornija, jeftinija i dugoročno sigurnija investicija od još uvek nesigurnog postupka kloniranja.

    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Sabljozubi tigar


    Sabljozubi tigar je jedna od najpoznatijih zivotinja ledenog doba. On je jedan od najimpresivnijih vrsta mesozdera koje su ikada zivele. Dve vrste sabljozubih tigrova zivele su na srednjem zapadu Amerike pri kraju ledenog doba:


    Najpoznatija vrsta sabljastog tigra je bio Smilodon. Veliki ocnjaci ovih mesozdera uobicajeno se nazivaju sabljastim zubima. Njihovi zubi bili su dugacki i do 18 cm!

    Drugoj grupi je pripadao manje poznati Homoterium. Ova vrsta je imala krace, oko 10 cm velike ocnjake, koji su bili zaravnjeni pri vrhu. Uporedjujuci lobanje ovih vrsta mozemo uociti razlike.


    Sabljozubi tigrovi ziveli su na travnatim prostranstvima, sumskim proplancima i drugim suvim podrucjima. Verovatno se hranio velikim zivotinjama kao sto su konji, bizoni, jeleni i antilope. Sabljozubi tigar ziveo je i u Juznoj i u Severnoj Americi i predstavljao je jedinstvenu vrstu. Danas nema bliskih prezivelih srodnika, ali naucnici rekonstruisu njegov skelet prema skeletima najvecih danasnjih macaka.

  5. #5

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    DODO - Raphus cucullatus



    Iako se više ne može videti nijedan živi primerak, najpoznatija životinja Mauriciusa je svakako ptica dodo. Izumrla je 1681. godine u vreme holandskih kolonizatora, i to zbog ljudi i unesenih životinja, kao što su psi i štakori. Sa svoja 23 kilograma bila je to golema ptica iz porodice golubova, nije mogla leteti, nego je hodala po zemlji poput noja.

    Današnja slika ptice dodo temelji se na crtežima mornara iz 16. i 17. veka te nekoliko fosilnih ostataka, a u prirodnjačkom muzeju u Port Louisu nalazi se dobra rekonstrukcija. Po svemu sudeći, to je bila zdepasta i debeljuškasta ptica mekog i obilnog perja, jakih nogu i kratkog belog repa. Najfascinantnija je bila glava sa žutim očima i dugačkim kukastim kljunom. Osim izgledom, dodo je plenio pozornost i ponašanjem. Nespretan, nezgrapan, lenj, čak i tup, tako su ga opisivali moreplovci. Hod mu je bio gegav, a trbuh mu se vukao po tlu. Razlog izumiranja tako zanimljive životinje je bio potpuni nedostatak odbrane od grabljivaca. To se odnosilo i na ljude koji su u njemu videli dobar i lak izvor hrane. Iako meso nije bilo vrhunsko, mornari su znali iz šume dovući i pedesetak ulovljenih ptica. Neke od njih ostavili su žive i pokazivali ih u Evropi u kavezima. Osim toga, jaja i mladunce proždirale su unesene životinje.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Pećinski lav - Panthera leo spelaea



    Veruje se da je pećinski lav bio jedna od najvećih pravih mačaka praistorije, 5-10% veći od današnjeg Afričkog lava. Ostaci odraslog mužjaka, pronađeni 1985 godine blizu Siegsdorf-a (Nemačka), pokazuju da je imao visinu od 1.2 metra (ramena) i dužinu od 2.1 metra bez repa, skoro iste veličine kao današnji veliki primerak lava.


    Živeo je u Aziji i Evropi, pre 300 000 do 10 000 godina. Neki stručnjaci smatraju da su pojedini primerci ipak preživeli poslednje ledeno doba i zadržali se u pećinama Balkana. Brojni ostaci pronađeni su u evropskim pećinama.

    Ovi su lavovi poznati sa pećinskih crteža praistorijskih lovaca, s kojima su se borili za pećine i teritoriju.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Velika njorka - Pinguinus impennis

    Velika njorka (Pinguinus impennis ili Alca impennis) je bila ptica neletačica iz reda močvarica Charadriiformes. S visinom od 75 cm bila je najveća predstavnica porodice njorki Alcidae. Ljudi su je lovili zbog jaja, perja i za hranu sve do kraja 18 veka.

    U prošlosti, velika njorka se mogla videti na mnogim ostrvima istočne Kanade, Grenlanda, Islanda, Norveške, Irske i Britanije gde je lovljena do istrebljenja. Poslednji par je ubijen na Islandu 3 jula 1844 godine.

    Velike njorke su bile izvrsni plivači koje su se uz pomoć krila potapale i kretale kroz vodu. Glavna hrana im je bila riba, na suvom su se kretale polako, ponekad i uz malu pomoć krila u zavisnosti od terena. Nosile su po jedno jaje godišnje i nisu se bojale ljudi, a zbog toga što nisu mogle leteti bile su tako lak plen.




    Jedna teorija povezuje velike njorke sa poreklom reči pingvin iz velške i bretonske fraze pen gwyn što znači bela glava. Iako glava velike njorke nije bila bela, postoji beli detalj ispred oka, odatle i ime. Kasnije, kada su istraživači otkrili slične ptice na južnoj hemisferi, one koje mi danas zovemo pingvinima, termin je prebačen na njih.

    Danas se oko 75 jaja ove ptice čuva u kolekcijama muzeja. Iako se bukvalno skupilo na hiljade izolovanih koščica tokom istorije, ne postoji puno kompletnih skeleta.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  8. #8

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Kvaga - Equus quagga quagga




    Kvaga je izumrla podvrsta stepske zebre, koja je u velikom broju postojala u Južnoj Africi u južnom delu Orange Free State-a. Izdvajala se od drugih zebri tako što je pruge imala samo na gornjem delu tela, po glavi i vratu, nakon vrata pruge su postajale ređe i razmak između njih je sve širi, tako da je donji deo tela bio jednobojan, braon.


    Kvaga je isprva klasifikovana kao individualna vrsta Equus quagga, 1788 godine. U narednih pedeset godina prirodnjaci i istraživači su opisivali mnoge druge zebre. Zbog velikih varijacija prugastih šara po dlaci (ne postoje dve iste zebre), i velikog broja opisanih "vrsta" zebri, nije se moglo lako reći koje su od njih bile vrsta, koje podvrsta ili prirodna varijacija.

    Mnogo pre nego što je ova pometnja rešena i pre nego je otkriveno da je to zasebna grupa zebri, kvaga je istrebljena lovom zbog mesa, kože i zaliha koje su ljudi pravili da se prehrane. Poslednja divlja kvaga je ubijena verovatno u kasnim 1870im, a poslednji primerak u zarobljeništvu uginuo je 12 avgusta 1883 u amsterdamskom zoo vrtu. Kvaga je bila prvo istrebljeno stvorenje čiji se DNK proučavao.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  9. #9

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Jednorog

    Prema mitologiji, jednorog je beli konj sa rogom na čelu, čim telom teče srebrna krv. Veruje se da će onaj ko ubije to veličantveno biće i pije njegovu krv, biti zauvek proklet. Osim toga, veruje se da njegova krv spašava čoveka na samrti, ali spašena osoba je tada osuđena na prokletstvo poluživota. Prah napravljen od njegovog roga smatra se čudotvornim lekom za sve bolesti. O njegovom postojanju nema materijalnih dokaza, budući da su navodni jednorogovi rogovi zapravo izduženi prednji zub narvala, retke vrste morskih sisara.

    Jednorogov izgled je ranije mnogim prirodnjacima izgledao sasvim moguć; belo ili žuto krzno, vitko mišićavo telo, kratka razigrana griva, brzina pokreta i ono najistaknutije, beli, veliki uvrnuti rog koji raste iznad njegovih očiju. Doživljavalo ga se kao elegantnu životinju laganog hoda, vitkog tela, duge grive, ponosno naglašenog vrata i plemenitih krupnih očiju.

    O jednorogu se piše već više od 3000 godina. Autori su najčešće ljudi zdrastvenog i društvenog ugleda kojima bi se trebalo verovati. U njihovim očima jednorog je zaista postojao. Godine 1905. slovački radnici su, prokopavajući okno u jednom rudniku, otkrili životinjske kosture, a pretpostavljalo se da su to bili ostaci legendarnog jednoroga, ali istraživanja su se nastavljala. Dokazi postojanja jednoroga više se nisu našla. (Vikipedija)

    Prema duhovitoj tvrdnji Džulijana Barnsa, u njegovoj knjizi "Istorija sveta u 10 1/2 poglavlja", jednorozi su kao vrsta nestali, jer je odabrane primerke Nojeva porodica pojela tokom onih 40 dugih kišnih dana na Nojevoj barci.
    Međutim, u prirodnjačkom parku u gradu Prato, blizu Firence, u Toskani, uočen je jelen koji na glavi ima jedan rog...

    Možda jednoroga zaista nikada nećemo moći videti, ali ako skoknemo do Italije, rogati jelen nam može biti bar kompenzacija...
    Vrag odneo šnalu...

  10. #10

    04 Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Steta je sto smo uopste dosli do te teme,surova istina je sto danas ima vise stotina vrsta zivotinja koje su pred istrebljenjem,ima dosta njih kojih vise nema..a najgore je od svega sto je za to kriv covek i niko vise

  11. #11

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    sad se izvinjavam ali nema tarpana na srpskoj vikipedijito je evropski divlji konj chiji je poslednji primerak ubijen 1876 u ukrajini.ta vrsta je inache naseljavala nekadashnje stepe evrope a izumrli su zbog unishtavanja stepa.sredinom 30-tih proshlog veka je pokushano da se tarpan klonira ali neuspeshno

  12. #12

    Dinosaurusi

    Диносауруси


    макета тираносаурус рекса.

    Назив диносаурус потиче од грчких речи деинос (страшан) и саурус (гуштер), а дао га је енглески зоолог, сер Ричард Овен, 1841. Људски поглед на ова бића мењао се током времена. Прво су замишљани као велики, летаргични рептили и сликани су као усамљене животиње које лутају по мочвари, вукући за собом своје дугачке репове. Тек крајем шездесетих година овог века, са открићем деинонихуса (Deinonychus), било је јасно да то није никакав инфериорни, троми гуштер већ високоспецијализован предатор, морфолошки сличнији птици него гмизавцу. Тада мала група палеонтолога на челу са Џоном Остромом износи виђење диносауруса као топлокрвних, друштвених животиња, савршено прилагођених условима своје средине.




    Систематика
    :
    царство: Animalia
    тип: Chordata
    класа: Sauropsida
    надред: Dinosauria
    Owen, 1842
    редови и подредови

    * Saurischia
    o Sauropodomorpha
    o Theropoda
    * Ornithischia
    o Thyreophora
    o Ornithopoda
    o Marginocephalia


    Еволуција диносауруса

    Почиње у тријасу, пре скоро 250 милиона година, када се од примитивних текодонта почиње развијати диносаурус и неке друге групе архосаурија. Најстарији познати представник диносауруса или Диносауриморфа је еораптор луненсис (Eoraptor lunensis)- што значи јутарњи крадљивац, пронађен у Аргентини 1991. Пронашао га је Паул Серено, палеонтолог из Чикага. Старост овог фосила износи око 235 милиона година. Од тог времена група диносауруса почиње наглу експанзију и заузима све делове тадашњег копна.


    Још на почетку свог развоја деле се на две велике групе:

    * Саурисхија (Saurischia), диносаурус са карличним појасом као код данашњих гмизаваца (стидна кост, os pubis, је уперен према напред) и
    * Орнитисхија (Ornitischia), са карличним појасом као код птица (os pubis је окренут уназад, паралелно са седном кости, os ischium).

    Обе групе дају низ огранака који заузимају сва копнена станишта и не дозвољавају сисарима да се даље развијају. Сисари су се појавили, приближно, кад и први диносауруси и од тада нису ни мало напредовали читавих 170 милиона година, све док диносауруси нису изумрли. У периоду јуре, а можда још и у тријасу, сауришиа даје огранак из кога настају прве птице.

    Даље усавршавање диносауруса трајало је и током периода креде када су били на врхунцу свог развоја, а онда мистериозно нестали остављајући за собом једино птице као најприлагођенију групу целуросаурија. Нестанак диносауруса, других крупних мезозојских рептила и уопште 65% тадашњег живог света, доводи се у везу са падом огромног астероида који је пре 65 милиона година пао на полуострво Јукатан у Мексику. Збуњујућа је чињеница да су преживели неки организми врло блиски диносаурусима, као што су њихови примитивнији сродници - крокодили и њихови еволуциони потомци - птице.

    Нестанак диносауруса

    Диносауруси су нестали пре око 65 милиона година. Постоје различите хипотезе о њиховом нестанку. Једна од њих је везана за пад огромног метеорита на Земљу. Ако би метеорит био довољно велики, удар би подигао такав облак прашине да би створио заклон између Земље и Сунца. Самим тим сунчеви зраци не би допирали до површине земље и биљке не би могле да себи стварају храну процесом фотосинтезе. Уследило би изумирање хербивора и карнивора услед сукцесивног повећања недостатка хране.

    Списак диносаура:

    Списак диносауруса који су насељавали копно у току тријаса, јуре и креде:

    Цетиосаури



    Барапасаурус је попут осталих представника своје породице имао готово компактне кичмене пршљене, што се као примитивна особина изгубила код каснијих диносауруса.

    српски назив латински назив доба
    барапасаурус Barapasaurus доња јура
    омеисаурус Omeisaurus горња јура
    хаплокантосаурус Haplocanthosaurus горња јура
    цетиосаурус Cetiosaurus средња и горња јура
    шуносаурус Shunosaurus средња јура

    Брахиосаури и камарасаури



    Еухелопус је био сродан камарасауру, али је био мањи.

    српски назив латински назив доба
    брахиосаурус Brachiosaurus средња и горња креда
    еухелопус Euhelopus касна креда
    камарасаурус Camarasaurus горња креда
    опистоцеликаудиа Opisthocoelicaudia горња креда

    Диплодоциди



    Апатосаурус је раније био познат као бронтосаурус.

    српски назив латински назив доба
    амаргасаурус Amargasaurus доња креда
    апатосаурус Apatosaurus горња јура
    баросаурус Barosaurus горња јура
    дикреосаурус Dicraeosaurus горња јура
    диплодокус Diplodocus горња јура
    маменхисаурус Mamenchisaurus горња јура
    сеизмосаурус Seismosaurus горња јура
    суперсаурус Supersaurus горња јура
    ултрасаурус Ultrasauros горња јура

    Титаносаури



    Научници предвиђају да ће аргентиносаурус имати титулу највећег (мада не и најдужег) диносауруса свих времена.

    српски назив латински назив доба
    аламосаурус Alamosaurus горња креда
    антарктосаурус Antarctosaurus горња креда
    аргентиносаурус Argentinosaurus горња креда
    аргиросаурус Argyrosaurus горња креда
    малависаурус Malawisaurus доња креда
    неквенсаурус Neuquensaurus горња креда
    салтасаурус Saltasaurus горња креда
    титаносаурус Titanosaurus горња креда
    хипселосаурус Hypselosaurus горња креда

    Хипсилофодонти



    Иако велики у односу на друге хипсилофодонте, тенонтосаурус је имао за ову групу диносаура типичне зубе прилагођене жвакању приземне вегетације.

    српски назив латински назив доба
    дриосаурус Dryosaurus горња јура
    леелинасаура Leaellynasaura средња креда
    тенонтосаурус Tenontosaurus доња креда
    фулгуротеријум Fulgulotherium доња креда
    хипсилофодон Hypsilophodon доња креда

    Фабросаури



    Скутелосаурус је једини познат фабросаурус са оклопом.

    српски назив латински назив доба
    ехинодон Echinodon горња јура
    лесотосаурус Lesotosaurus доња јура
    скутелосаурус Scutellosaurus доња креда

    Хетеродонтосаури



    етеродонтосаурус је имао различите типове зуба, као и други сродни родови, по чему је цела група добила назив.

    српски назив латински назив доба
    ликоринус Lycorhinus доња јура
    пизаносаурус Pisanosaurus горњи тријас
    хетеродонтосаурус Heterodontosaurus доња јура

    Игуанодонти



    Оураносаурус је имао бодљикаву кресту налик на лепезу.

    српски назив латински назив доба
    вектисаурус Vectisaurus доња креда
    игуанодон Iguanodon доња креда
    каловосаурус Callovosaurus средња јура
    камптосаурус Camptosaurus горња јура
    мутабурасаурус Muttaburrasaurus доња креда
    оураносаурус Ouranosaurus доња креда

    Хадросаури



    Попут неких њему сродних родова, хипакросаурус је имао израштај на глави-шупљу кресту попут шлема.

    српски назив латински назив доба
    анатосаурус Anatosaurus горња креда
    бактросаурус Bactrosaurus горња креда
    едмонтосаурус Edmontosaurus горња креда
    коритосаурус Corythosaurus горња креда
    критосаурус Kritosaurus горња креда
    ламбеосаурус Lambeosaurus горња креда
    мајасаура Maiasaura горња креда
    парасауролофус Parasaurolophus горња креда
    сауролофус Saurolophus горња креда
    хадросаурус Hadrosaurus горња креда
    хипакросаурус Hypacrosaurus горња креда
    чинтаосаурус Tsintaosaurus горња креда
    шантунгосаурус Shantungosaurus горња креда

    Цератосаури



    Целурус је био мали (до 2 m) грабљивац.

    српски назив латински назив доба
    компсогнатус Compsognathus горња јура
    прокомпсогнатус Procomsognathus горњи тријас
    салтопус Saltopus горњи тријас
    целофизис Celophysis горњи тријас
    целурус Coelurus горња јура
    цератосаурус Ceratosaurus горња јура

    Орнитомимиди



    Назив струтиомимус значи налик на ноја, а иначе цела група- орнитомимиди се називају још и птицолики диносаури.

    српски назив латински назив доба
    ансеримимус Anserimumus горња креда
    галимимус Gallimimus горња креда
    деинохеирус Deinocherius горња креда
    дромицеиомимус Dromiceiomimus горња креда
    орнитомимус Ornithomimus горња креда
    струтиомимус Struthiomimus горња креда

    Дромеосаури



    рпски назив латински назив доба
    велоцираптор Velociraptor горња креда
    деинонихус Deinonychus доња креда
    дромеосаурус Dromeosaurus горња креда
    саурорнитолестес Saurornitholestes горња креда

    Троодонти



    Синорнитоидес је једини троодонт познат по комплетно пронађеном скелету.

    српски назив латински назив доба
    барионикс Baryonyx доња креда
    овираптор Oviraptor горња креда
    синорнитоидес Sinornithoides доња креда
    троодон Troodon горња креда

    Мегалосаури и сегносаури



    Еустрептоспондилус је проучен на основу само једног пронађеног примерка.

    српски назив латински назив доба
    дилофосаурус Dilophosaurus доња јура
    ерликосаурус Erlicosaurus средња креда
    еустрептоспондилус Eustreptospondylus средња јура-горња креда
    мегалосаурус Megalosaurus јура
    наншиунгосаурус Nanshiungosaurus средња-горња креда
    процератосаурус Proceratosaurus средња јура

    Алосаури



    Попут других алосаура и кархародонтосаурус је био застрашујући предатор великих зуба.

    српски назив латински назив доба
    алосаурус Allosaurus горња јура
    гигантосаурус Gigantosaurus горња креда
    кархародонтосаурус Carcharodontosaurus доња креда
    неовенатор Neovenator доња креда

    Тираносаури



    српски назив латински назив доба
    албертосаурус Albertosaurus горња креда
    алиорамус Alioramus горња креда
    дасплетосаурус Daspletosaurus горња креда
    тарбосаурус Tarbosaurus горња креда
    тираносаурус Tyrannosaurus доња креда

    Цератопсиди



    Стиракосаурус је личио на сродног и много познатијег трицератопса.

    српски назив латински назив доба
    анхицератопс Anchiceratops горња креда
    багацератопс Bagaceratops горња креда
    лептоцератопс Leptoceratops горња креда
    микроцератопс Microceratops горња креда
    пахириносаурус Pachyrhinosaurus горња креда
    протоцератопс Protoceratops горња креда
    пситакосаурус Psittacosaurus доња креда
    стиракосаурус Styracosaurus горња креда
    трицератопс Triceratops горња креда
    центросаурус Centrosaurus горња креда

    Стегосаури



    Хуајангосаурус је попут сродних врста, откривен у Кини, што ову земљу чини најбољим налазиштем стегосаура.

    српски назив латински назив доба
    децентрурус Decentrurus средња јура
    кентросаурус Kentrosaurus горња јура
    лексовисаурус Lexovisaurus средња јура
    стегосаурус Stegosaurus горња јура
    туојиангосаурус Tuojiangosaurus горња јура
    хуајангосаурус Huayangosaurus средња јура

    Нодосаури и анкилосаури



    Едмонтонија је био један од највећих нодосаура.

    српски назив латински назив доба
    анкилосаурус Ankylosaurus горња креда
    едмонтонија Edmontonia горња креда
    еуоплоцефалус Euoplocephalus горња креда
    нодосаурус Nodosaurus горња креда
    силвисаурус Silvisaurus доња креда
    хилеосаурус Hylaeosaurus доња креда

    Пахицефалосаури



    Попут других диносауруса са засвођеном лобањом, пахицефалосаурус је имао велику главу, али изгледа не и интелигенцију.

    српски назив латински назив доба
    пахицефалосаурус Pachycephalosaurus горња креда
    преноцефале Prenocephale горња креда
    стегоцерас Stegoceras горња креда
    хомалоцефале Homalocephale горња креда

    izvor: Wiki
    Poruku je izmenio Bombica, 18.05.2009 u 17:23 Razlog: previse slika

  13. #13

    Odgovor: Dinosaurusi

    Dinosaurusi su proždirali pripadnike sopstvene vrste, zaključili su stručnjaci na osnovu povreda pronađenih na fosiliziranim kostima Majungatholusa, koji su pre 65 miliona godina živeli na Madagaskaru.

    Pronalazak ove vrste otvara prozor u način ishrane i celokupno ponašanje reptila i pomaže da se stekne jasnija slika šta se sa našom planetom dogodilio pre 60 ili 70 miliona godina, navodi RTS.

    Kanibalizam je jedna od strategija ishrane životinja i naučnici veruju da se životinje i živa bića, od insekata do lavova, neretko hrane jedinkama sopstvene vrste iz raznih ekoloških i evolucionih razloga, međutim nikada do sada nisu postojali dokazi da to čine i dinosaurusi.

    Rejmond Roders, profesor na američkom Mekalister koledžu, i njegove kolege veruju da su tragovi zuba na kostima Majungatholusa prvi nepobitan dokaz kanibalizma među dinosaurusima jer veličina ugriza i nazubljenost u potpunosti odgovaraju kao žilet oštrim zubima ovog reptila. Roders je nalaz opisao kao "fenomenalni prozor u način ishrane i celokupno ponašanje reptila" i "jasnu sliku šta je zapravo radio ali i šta se dogodilo pre 60 ili 70 miliona godina".
    "Imamo nepobitne dokaze zahvaljujući tragovima zuba zbog čega možemo da eliminišemo sve druge mesoždere iz tog doba", rekao je Roders.

    Inače Majungatholus, devet metara dugačko čudovište i najveći grabljivac svog vremena, dobio je ime po madagaskarskom gradu Maunga u čijoj su blizini pronađeni njegovi ostaci. Ipak, naučnici ne mogu da odgovore na dilemu da li je reptil ubijao svoje žrtve ili je jednostavno proždirao njihove ostatke.
    "Čini se da je reptil bio oportunista i da se bez mnogo truda zadovoljavao proždiranjem pripadnika sopstvene vrste, bilo da ih je lovio ili se hranio ostacima", kaže Roders.

    U vreme kada je reptil naseljavao ostrvo smešteno jugoistočno od afričke obale, klima je bila slična sadašnjoj, dakle promenljiva i polupustinjska, tako da je sasvim moguće da su postojali periodi kad se teško dolazilo do hrane pa je maungatolus bio prinuđen da se okreće kanibalizmu da bi preživeo.
    Madagaskar, inače, smatraju pravom riznicom informacija o prirodi zato što je u vreme kada su dinosaurusi bili nastanjeni na planeti zemlji ovo ostrvo bilo potpuno izolovano.

  14. #14

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Tur

    Divlje (evropsko) govedo ili Tur je izuzetno krupna vrsta iz roda goveda (Bos), koja je u Evropi istrijebljena početkom 17. vijeka. Potomak Tura je današnje domaće govedo.

    Divlje govedo se nalazi na grbu Moldavije i Rumunije.

    Izgled i građa

    Govedo Tur je bilo nešto većih dimenzija nego današnja domaća goveda koje poznajemo. Dužina tijela odraslog mužjaka je dostizala i do 2,8 m i još 0,8 m dužine repa. Visina leđa kod mužjaka je varirala između 160 i 180 cm, dok je kod ženke iznosila oko 150 cm. Polni dimorfizam je bio izražen i razlika između mužjaka i ženki, osim osnovnih razlika, je bila u boji i veličini. Ženke su bile manje (kraće i nešto nižeg grebena) od mužjaka. Boja mužjaka je crnosmeđa, dok je boja ženki crvenkastosmeđa. Rogovi su bili svijetli (skoro bijeli) sa crnim vrhovima.

    Način života

    Evropsko divlje govedo je bilo rasprostranjeno skoro u cijeloj Evropi. Njihovo stanište su bile šume. Te šume su bile većinom vlažne, močvarne ili u riječnim dolinama, zbog potreba za vodom. Ova goveda su živjela u krdima, a poneki stariji mužjaci su živjeli solitarno da bi se u vrijeme parenja pridruživali krdima. U krdu, koje je brojalo nekoliko desetina jedinki, postojao je dominantni mužjak, pa je za vrijeme parenja dolazilo do borbi oko ženke. Parenje se vjerovatno odvijalo krajem ljeta, a telad su dolazila na svijet krajem proljeća. Tur se najviše hranio travom, ali i plodovima voća, lišćem, mekšim grančicama i sl. Za razliku od većine današnjih vrsta goveda koji su u pravilu dnevne životinje, Tur je bio aktivan u sumrak i noću.



    Razvoj i izumiranje

    Smatra se da su se prvi primjerci ove vrste pojavili na prostoru današnje Indije prije oko dva miliona godina, odakle su migrirali u druge dijelove Azije, na Srednji Istok, a u Evropu su stigli prije 250 000 godina. Inače, u svijetu su postojale tri podvrste Tura koje su naseljavale različite prostore:

    * Bos primigenius primigenius - naseljavao prostore većeg dijela Evrope, sem najsjevernije oblasti (sjever Skandinavskog poluostrva) i Irske, Srednji Istok, centralne oblasti Azije pa i neke dijelove Dalekog Istoka,
    * Bos primigenius namadicus - naseljavao prostore Indije,
    * Bos primigenius mauretanicus - nastanjen u najsjevernijem dijelu Afrike.
    Malo je informacija o prisustvu i životu divljeg goveda na Dalekom Istoku i srednjoj Aziji, ali i u sjevernoj Africi (gdje se spominju u egipatskim spisima o lovu faraona Ramzesa). Nešto je više podataka o Turu u Evropi, gdje su ih praistorijski ljudi oslikavali na zidovima pećina, Rimljani su pisali o njihovoj upotrebi i pripitomljavanju, bili su sastavni dio grbova i zastava nekih srednjovjekovnih evropskih zemalja itd. Uzroci njihovog izumiranja leže u činjenici da su se masovno izlovljavali tokom praistorije i srednjeg vijeka. Pored toga, širenje ljudske populacije i krčenje šuma ugrožavalo je životni prostor divljeg goveda. Prvo pripitomljavanje počelo je na južnom Kavkazu i sjevernoj Mesopotamiji oko 6000 godina p.n.e. U Evropi se do 13. vijeka, stanište Tura smanjilo na Panonsku niziju, Litvaniju, Poljsku, Ist. Prusiju, Moldaviju i Transilvaniju. Poslednji primjrak Tura je bila ženka koja je uginula 1627. godine u Poljskoj. Uporedo sa lovom, divlje jedinke su tiho iščezavale zbog pripitomljavanja, koje je zbog promjena načina života uslovilo anatomske i fiziološke promjene i na kraju nastanak nove vrste domaćeg goveda Bos taurus.
    Poruku je izmenio Necromancer, 26.01.2015 u 19:26
    Budi pametan i pravi se lud

  15. #15

    Odgovor: Životinje koje nikad nećemo videti

    Ogromni jelen


    Veliki jelen (Megaceros gigantens). Pripadao je jednoj od najvećih vrsta jelena koja je ikad živela na Zemlji. Imao je ogromne lopataste rogove, raspona i do četiri metra, a svaki rog je težio oko 40 kilograma. Ta vrsta izumrla je pre oko desetak hiljada godina.

    Nазив је добио због импозантне величине; висина у нивоу раменог појаса је износила око 2 m, а досезао је тежину до 800 kg. Одрасли мужјаци су имали лопатасте рогове чији је распон био и до 3,7 m, а појединачна тежина око 40 kg. Рогове су одбацивали да би им поново израстали сваке године. Рогови ове животиње, који су због тежине готово сигурно били бескорисно оружје су последица полног одабирања.

    Насељавао је простране и отворене равнице покривене вегетацијом нижег раста широм Европе; од Ирске до северне Италије и јужне Француске. Такође, насељавао је и северну и централну Азију.
    Poruku je izmenio Necromancer, 26.01.2015 u 19:23

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Na koje životinje vas podsećaju forumaši?
    Autor SQUAW u forumu Druženje forumaša
    Odgovora: 66
    Poslednja poruka: 05.10.2010, 22:12
  2. Putovanje koje nikad necu zaboraviti...
    Autor Sonja u forumu Turizam i putovanja
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 29.08.2009, 13:55
  3. Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 31.07.2008, 18:25
  4. Kako videti boju aure
    Autor Crazy Angel u forumu Parapsihologija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 18.05.2008, 00:26
  5. Životinje za maženje i životinje za klanje
    Autor Crazy Angel u forumu Životinjsko carstvo
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 31.10.2007, 21:33

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •