Čitajući mnoge rasprave na ovom forumu, živeći život i slušajući i gledajući šta se dešava oko mene, u poslednje vreme je počelo da me opseda jedno pitanje.
Kako se rađa mržnja, gde su joj koreni i zašto neki ljudi mrze? Može ovo da se kaže ne vole ili ne podnose ili nešto tome slično, ali ja ću se zadržati na ovom starom, dobro poznatom, terminu.
U vremenu u kome živimo, kao i ako pogledamo nazad kroz istoriju vidimo da su se sve nevolje dešavale i dešavaju su zato što jedan pojedinac ili zajednica ljudi ne uvažava ili potcenjuje ili ne razume ili čak mrzi neke druge pojedince, ili zajdenice. Pripadnici određenih zajednica razlikuju se po boji kože, religioznoj pripadnosti, poreklu, načinu razmišljanja, nekoj drugoj sitnici, nije bitno, bitno je da postoji razlika i to je nekome dovoljno da drugu osobu smatra osobom drugog reda ili manje vrednom.
Da li bi planeta bila srećnije mesto kada bi je naseljavalo nekoliko milijardi jedinki koje izgledaju identično, govore isti jezik, pevaju istu pesmi, misle isto o svim tekućim pitanjima?
Gde je granica između netrpeljivosti i direktnog ugrožavanja nečijih prava i sloboda? Šta nam to daje za pravo da sebi dodeljujemo tu privilegiju da mi treba da odlučijemo o tome ko je vredan nečega, a ko ne? Šta uzrokuje osećaj nepriznavanja ili omalovažavanja drugog ljudskog bića samo zato što govori drugi jezik, ili ima drugu boju kože, ili je primorano da prođe našom stranom ulice i malo nas možda i okrzne ramenom?
Pokušavam da nađem paralelu u životinjskom svetu i ne ide mi od ruke (možda neko od vas zna za primer sličnog ponašanja i u životinjskom svetu. Npr da jedan magarac napada drugog magarca samo zato što ovaj njače na drugi način?). Ovde ne mislim na borbu za opstanak, pojavu obeležavanja i čuvanja teritorija koje imaju veze sa čuvanjem hrane, borbom za ženke (reprodukcijom) ili neke druge slične bazične funkcije.
Da li smo se mi kao ljudska rasa toliko približili svojim prapočecima da živimo u konstantnom strahu da će postojanje druge i drugačije jedinke ugroziti naš sopstveni opstanak na planeti?
Da ne odem predaleko (ako već nisam ). Rodimo se bez znanja o svetu oko sebe, skoro da smo po funkcionalnosti na nivou bilo koje druge životinje, onda se razvijamo, učimo, postajemo samostalna svesna ljudska bića. U kom delu, mislite, da se dešava to ubrizgavanje mržnje i straha u naše duše i glave? Kod nekih to ubrizgavnje "radi" ali kod nekih, na sreću, ne.
Hoće li nas, možda, naša rođena pohlepa i nerazumevanje odvesti i do našeg kraja?