Evo i moje varosice...
Evo i opširnije:
GEOGRAFSKI POLOZAJ I SAOBRACAJNA POVEZANOST
Bajmok lezi na 19 stepeni i 25 minuta istodne geografske duzine i 45 stepeni i 58 mdnuta severne geografske sirine, na nadmorskoj visini od 117 me-tara. Naselje se nalazi u plodnoj Panonskoj niziji, na krajnjem severu Backe, u neposrednoj blizini Jugoslovensko-Madjarske granice, udaljeno od nje samo 9 kilometara. Neposredna blizina granice unekoliko umanjuje vrednost njegovog geografskog polozaja, dok, s druge strane, citav niz faktora ide u prilog povoljnom geografskom polozaju naselja. Kad se govori o geografskom polozaju Bajmoka, kao prvo, treba istaci saobracajne veze sa blizom i daljom okolinom. Saobracajnice se pruzaju uglavnom u tri pravca: prema severoistoku, jugozapadu i jugu. Kao najvaznija komunikacija izdavaja se zeljeznicka pruga. Ona se pruza pravcem severoistok -jugozapad i povezuje Bajmok sa dva velika grada u ovom delu Backe: Suboticom i Somborom, kao i ostalim mestima kroz koja prolazi. Nagli razvoj automobilskog saobracaja poslednje decenije uslovio je izgradnju prosirenje i stvaranje moderne putne mreze. Zahvaljujuci tome Bajmok je danas povezan dobrim asfaltnim putem sa Suboticom, Somborom, Backom Topolom i ostalim usputnim mestima. Udaljenost ovih gradova od Bajmoka u danasnje vreme je neznatna: razdaljina do Subotice iznosi 23 km, a do Sombora 33 km. Asfaltna saobracajnica koja vodi ka jugu preko Backe Topole (29 km) povezuje ga sa Novim Sadom (101 km). Saobracaj je dinamican i iz godine u godinu postaje zivlji. U blizoj okolini Bajmoka nalazi se vise naselja. Tako, na jugozapadu, nalazi se Aleksa Santic (9 km), na jugu Pacir (takode 9 km), a iduci na istok je Misicevo, malo naselje, relativno mlado, nastalo tek posle prvog svetskog rata, udaljeno svega 6 km. Grupa salasa Skenderevo je na severoistoku, a severno, prema jugoslovensko-madarskoj granici su Madaraski salasi, udaljeni oko 9 km. Sva mesta u neposrednoj blizini Bajmoka i prirodno gravitiraju Bajmoku koji za njih, u izvesnom smislu, predstavlja centar, trgovacki i privredni. Medjutim, mora se reci, Bajmoku, kao Mesnoj zajednici, svih ovih naselja pripadaju samo Misicevo i Madaraski salasi. Pored povoljnog geografskog polozaja Bajmoka veoma znacajna cinjenica je i to sto je Bajmok podignut na mestu gde se doticu dve poljoprivredne zone: s jedne strane se nalazi Backa lesna zaravan bogata plodnim oranicama, a na drugoj strani, na pescanom podnevlju Suboticke pescare, podignuti su vocnjaci i vinogradi. Prostorani pasnjaci, plodne oranice i povoljni klimatski uslovi verovatno su imali presudni uticaj na formiranje naselja bas na tom po drucju.
Na podrucju koje zahvata teritorija Bajmoka nisu vrsena nikakva arheoloska ispitivanja. Ipak, arheolozi smatraju da je na tom prostoru postojalo naselje jos u 10. veku pre nase ere, a mozda jos i ranije. Medutim, da je to zaista tako, ne postoje verodostojni dokazi, jedino se moze tvrditi da su na ovom podrucju ziveli Avari i plemena Sarmata. O tome svedoce ostaci groblja otkrivenog na jugoistocnom delu Bajmoka, udaljenom od centra Bajmoka oko jedan kilometar, na delu zvanom Kalvarija. Do otkrica groblja je doslo sasvim slucajno za vreme izgradnje puta prema Subotici, 1927. godine. Arheoloske iskopine nadjene na tome mestu poticu iz perioda od I do IV veka nove ere i nalaze se i danas u Gradskom muzeju u Somboru.Ono sto bi bilo vredno pomena jesu jedna vaza i niska djerdana iz razdoblja velikih seoba naroda. Istorijski je dokazano da na ovom podrucju nisu ziveli Rimljani, ali zato rimski novac iz vremena imperatora Hadrijana, Dioklecijana i Konstantina III, naden prilikom oranja, ukazuje na postojanje je trgovackih veza izmedu plemena Jasiga i Sarmata sa Rimljanima. Prvi pisani dokumenat koji se odnosi na Bajmok potice iz 15. veka i u njemu se naselje prvi put spominje kao selo.
BAJMOK U DOBA TURAKA
Posle zauzimanja Beograda 1522. godine Turci nastavljaju svoja osvajanja prema severu i godine 1526. po zavrsetku bitke kod Mohaca, zauzimaju teritoriju Madjarske zajedno sa Budimom. Bajmok ce u sastavu Somborske nahije pripasti Segedinskom sandzaku. Na osnovu ovih i drugih brojnih podataka moze se izvesti zakljucak da Bajmok kao naselje za vreme turske vladavine nikad nije prestajao da postoji, menjao je samo broj stanovnika u pojedinim periodima. Konacnim povlacenjem Turaka sa ovih teritorija krajem 17. veka (posle bitke kod Sente 1697. godine) Bajmok se spominje jos dva puta: 1702. i 1743. godine, kad je selo pripojeno Subotici. Politika Marije Terezije ide u prilog ponovnom naseljavanju Bajmoka. Godine 1763. carica salje svog komornog savetnika Kotman Antala (Cothman Antal) u Backu i Banat da izvrsi pripreme naseljavanja Nemaca u ove krajeve. Putujuci u Suboticu preko Bajmoka savetniku je zapao za oko Bajmok sa svojim nacinom zivljenja. Predeli oko salasa predstavljali su idealno skroviste za »becare«, jer »gvozdena« ruka vlasti dovde nije dopirala, pa su se iz dana u dan sve vise razularivali. Krajem 1763. godine (28. decembra) Kotman Antal je podneo zvestaj sa puta i u njemu izneo predlog da se bajmocka i ludoska pustara nasele, kako bi se olaksao transport vojnika. Krajem 1771. godine gradska komisija vrsi premereravanje naselja i odreduje mesto za izgradnju vaznijih zgrada. U centru sela, na mestu gde se doskora nalazila takozvana »Bergerova« skola, sagradena je krcma (Becseli Csarda), a na mestu kapele ciji su zidovi bili od naboja, izgradena je crkva cije je obnavljanje izvrseno 1845. godine.
BAJMOK POSLE PRVOG SVETSKOG RATA
Zavrsetkom prvog svetskog rata povucena je i utvrdejna drzavna granica prema Madjarskoj na svega 9 km od centra Bajmoka. Na severnom delu sela, preko pruge Subotica — Sombor, na Rati, vrsi se parcelisanje zemljista i naseljavanje dobrovoljaca iz prvog svetskog rata iz Crne Gore, Srbije i Like, te kolonista iz srezova Kacrnar Gara i Bacalmas koji povlacenjem drzavne granice nisu pripali Jugoslaviji. Proces naseljavanja izvrsen je u razdoblju od 1921. do, uglavnom, 1924. godine. Naselje Rata je sastavni deo Bajmoka, a naziv je dobilo po nacinu otplate dobivenog zemljista (na rate) jos 1906. godine. Na udaljenosti od svega 6 km od centra Bajmoka na istok, prema Subotici, sredinom tridesetih godina (1925) na slican nacin kao i na Rati kolonistima i dobrovoljcima iz prvog svetskog rata dodeljene su parcele obradivog zemljista i placevi za izgradnju kuca. Tako je nastalo naselje koje je dobilo naziv Misicevo po Zivojinu Misicu, komandantu srpske vojske na solunskom frontu.
DRUGI SVETSKI RAT
U razdoblju od 1941. — 1944. godine Bajmok je bio pod okupacijom fasisticke Madjarske. Okupatori su uspostavili svoju vlast. Slovensko stanovnistvo je palo u nemilost. Svi naseljenici, dobrovoljci i kolonisti sa Rate i Misiceva deportovani su u logore u Barcu i Sarvaru, u Madjarskoj, u kojima je njihov najveci broj ostao do zavrsetka rata. U domove deportiraca naseljeni su seljaci iz Erdelja i Bukovine, koji su tu ziveli sve do kraja septembra 1944. godine.
BAJMOK POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA
Jesen godine 1944. bila je veoma burna. Jedinice NOV i Crvene armije pocetkom oktobra 1944. godine pomerale su front prema severu i u tom naletu za nekoliko dana oslobodile celu severnu Backu. Bajmocani su doziveli zeljno ocekivanu slobodu 19. oktobra 1944. godine
Kako je nastao Bajmok
Sredinom 18. veka dvorski savetnik Antonije Kotman je vršeci inspekciju puteva i naselja u Backoj konstatovao da izmedju Sombora i Subotice nema ni jednog mesta u kome bi se putnici i vojska, na toj znacajnoj komunikaciji, mogli odmoriti. Zbog toga je u cilju “vojnih i saobracajnih potreba” predložio da se na ondašnjoj pustari zvanoj “Bajmok”, s obe strane puta osnuje naselje. Predlog je prihvacen tako da je 1764. godine od dvorske kancelarije izašao ukaz o osnivanju nove opštine. Gradu Subotici, u cijem se ataru nalazila pustara, naredjeno je da stanovništvo okolnih salaša kolonizuje u naselje. Subotica se tome protivila pa cak i putem zvanicnih delegacija za nekoliko godina odlagala osnivanje nove opštine. Nezadovoljna ovakvim stavom Subotica dvorska kancelarije je 1781. godine bila veoma kategoricna, pa cak i Bajmok, preteci da, ukoliko se i ovaj put produži vreme, onda ce osnivanje preduzeti dvorska kancelarija, ali na teret Subotice. Bojeci se neželjenih posledica Subotica je sa podizanjem naselja pocela iste godine. Prvi stanovnici Bajmoku su Bunjevci, koji su morali da napuste salaše. Istovremeno sa izgradnjom prvih domova osnovana je i plebanija, a naselilo se nekoliko jevrejskih porodica; oni su otvorili prve trgovine. Tako oko 1840. godine u Bajmoku su se poceli naseljavati Nemci, dok su se Madjari poceli naseljavati posle Madjarske bune 1848. godine. Prvobitno, sva administracija je vodjena na hrvatskom (bunjevackom) jeziku, a posle nagodbe (1867) u administraciju, školu i crkvu uveden je madjarski jezik. Interesantno je da je Bajmok, iako nastao na subotickom ataru, kada je dobio svoju gruntovnicu i postao samostalan, jedno vreme (od 1786. godine) placao poreske obaveze Somboru. Ime pustare, a kasnije naselja Bajmok, turskog je porekla. Potice od turske reci “bajmak” što znaci utvrdjeni vojni logor (verovatno se u doba Turaka tu nalazio vojni logor). Prvi stanovnici, Bunjevci, svoje mesto su nazvali Bajamok, dok su ga Madjari kasnije nazvali Bajmok, što se održalo i do danas.