Čoka
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2

Tema: Čoka

  1. #1

    14 Čoka

    Čoka

    Ime: 78947_coka01-foto-nedeljko-kolundzija_origh.jpg Pregleda: 822 Veličina: 112.1 KB

    Čoka je staro naselje. To potvrđuju ostaci materijalne kulture koji datiraju iz vremena pre nove ere. Iz tog vremena u neposrednoj okolini Čoke postoji nekoliko lokaliteta od kojih je najpoznatiji Kremenjak . Kako se arheološki materijal iz Kremenjaka odlikuje određenim specifičnostima, u arheologiji je uveden pojam Čokanska kultura .

    Stari naziv mesta je Čaka, koji je po Borovskom ( dr. Borovski Šandor član Mađarske kraljevske akademije nauka i sekretar Mađarskog istorijskog društva) lično ime i tek kasnije je pretvoreno u Čoka. Mesto je registrovano kao dedovina plemena Čanad. U pisanim dokumnetima prvi put se spominje 1247 godine, pripadala je palatinu Pongracz, sinu Kelemeneš bana, dobili su je od kralja 1256. godine. Čoku zajedno sa ribnjacima nasledili su potomci Kelemeneš. Još 1280. godine bila je u posedu Tamaša sina palatina Pongracza kada su je kunski razbojnici spalili, posle čega je godinama bila pusta.

    Kralj Robert je na početku svog vladanja Čoku oduzeo od plemena Čanad i tek 1321. godine ponovo vratio, posredovanjem čanadskog prepost-a (biskupa). Prilikom deobe 1337.godine deo imanja koji leži prema livadi pripao je porodici Telekdi a onaj deo prema Tisi pripao je porodici Makofalvi. Ove dve porodice su u tom vremenu Čoku ponovo naseljavali.

    1469. godine, beleženi su kao vlasnici udova Deaka Ševenjhazi Alberta, udova Telekdi Lerinca i Serenji Oros Laslo.

    22. maja 1508. godine izdejstvovao je za sebe Telekdi Ištvan za ovaj posed novo darovno pismo.

    Još prve polovine XVI. veka Čoka se ubraja u veća naselja pa je čak i Olah Mikloš u svom delu napisanom 1536. godine smatrao nužnim da je spomene.

    Odmah po padu Temišvara započelo je propadanje i ovog naselja, vlastela i kmetovi beže a na njihova mesta naseljava se nekoliko srpskih pastira. Po turskom zapisu 1557 1558 nađeno je svega 13 žitelja.

    1561. godine je palatin (državni išpan) Nadasdi Ištvan oduzeo Čoku od Telekdi Mihalja koji je otkazao poslušnost i poklonio je Karačonji Laslu, dok je poslednji potomak porodice Mako svoj deo poseda ostavio svojom oporukom iz 1563. godine, svojoj sestri Iloni i sinu Cokoli Đerđu.

    1564. godine kraljevski poreski popisivač je zabeležio ovde 5 1/2 porte (poseda) ali po padu Đule pripada turcima i skoro sasvim propada, tako da su 1580. godine ovde živela svega 4 srpska pastira.

    Posle poraza turaka kod Sente na mesto starog naselja došlo je još 36 srpskih pastira.

    1753. godine Čoka je označena kao srpsko naselje i imala je 192 doma.

    Prilikom svog proputovanja južnog dela Ugarske 1768. godine došao je car Josif II. iz Kikinde u Čoku a odavde je otišao da obiđe poprište bitke kod Sente.

    1773. godine osnovana je srpska škola i podignuta pravoslavna crkva.

    1779. godine Čoka je priključena Torontalskoj županiji.

    Kada je u Beču rešena prodaja državnih dobara, Čoku je na javnoj dražbi 1782. godine kupio Marcibanji Lerinc koji je ovamo odmah doveo mađare radnike.

    1785. godine osnovana je rimokatolička kapelanije pod upravom temišvarskog biskupa, a 1808. godine pretvorena je u plebaniju.

    1797 godine Čoka je izdejstvovala sebi naziv varošica sa tržišnim privilegijama.

    1800. godine došlo je iz preko Dunavskih krajeva više mađarskih porodica, a 1806. godine slovačkih.

    Čoka je dobila pravo na održavanje godišnjih vašara 19.09.1801. godine.

    Rimokatolička crkva je podignuta izdašnom pomoći porodice Marcibanji u periodu od 1803- 1809. godine. Marcibanji Lerinc snabdeo je crkvu sa puno skupocenih crkvenih slika koje je nakupovao prilikom zatvaranja katoličkih manastira u vreme vladavine Josifa II. Nažalost veći deo od ovih slika 1849. godine je upropašćen.

    Godine 1830., 1836 i 1849. pustošila je kolera i stradalo je 141 osoba.

    Poslednji vlastelin Čoke bio je Marcibanji Lerinc, koji je započeo zidanje kaštilja, no pošto je isti izvršio samoubistvo, posao nije dovršen. Imanje je potom 1868.godine prešlo u ruke Barber Agoštona i Klasemann pivarima iz Kobanje. Zatim je imanje postalo vlasništvo Švab Karolja koji je dovršio zidanje Kaštilja .

    Poslednji vlasnici ovog veleposeda bili su Karolj i Artur Lederer koji su ujedno bili patronati katoličke crkve.

    Za vreme stare Jugoslavije Čoka je pretežno poljoprivredni kraj a privreda je u svom začetku.

    Za vreme okupacije Ledererovo imanje je preuzeto od strane nemaca i uvršteno je u konzorcijum Hermann Gering Werke .

    1944. godine ove krajeve od okupatora oslobađaju partizanske jedinice i delovi III.Ukrajinskog fronta Crvene armije. 04.avgusta borci Severobanatskog partizanskog odreda oslobodili su logor političkih zatvorenika Macahumka kod Čoke.

    Od 1945. godine pa nadalje Čoka se naglo razvija, formira se državno poljoprivredno dobro Čoka od bivšeg imanja Lederera, Čoka postaje sedište opštine kome pripadaju naseljena mesta Sanad, Ostojićevo, Padej, Jazovo, Crna Bara, Vrbica i Ban.Monoštor.

    Broj stanovnika je u stalnom porastu. Broj prosvetnih i kulturnih ustanova raste, privreda odnosno poljoprivreda i industrija se veoma brzo razvijaju. Čoka postaje važan ekonomski, politički i kulturni centar Severnog Banata. Razvoj Čoke je išao uzlaznom linijom sve do početka poslednje decenije 20. veka kada zbog situacije nastale u zemlji počinje stagniranje i propadanje privrede a sa njom i društveno-ekonomskog života stanovnika.

    Kulturni život Čoke svodi se na kulturni amaterizam započet u drugoj polovini XIX.veka formiranjem KD Četrdesetosmi krug koje je delovalo do 1918 godine. Danas u Čoki postoje Kulturno društvo Mora Ferenc čiji članovi neguju mađarski, i KUD Sveti Sava koji neguje srpski folklor. Pored ovih društava u Čoki deluje Kamerna scena Talija i APD theatar Čoka. Česte su izložbe radova likovnih umetnika koji stvaraju u Čoki kao i javne priredbe čiji su organizatori navedena društva. U Čoki deluje i matična biblioteka sa zavidnim fondom knjiga.



    Broj sportskih kluba i društava smanjen a jedino je Stonoteniski klub Čoka uspeo da sačuva renome i ugled vrhunskog sportskog kluba u zemlji. Pored Stonoteniskog kluba u Čoki deluju Fudbalski klub Čoka, Šahovski klub Proleter, Sportski klub za bodi bilding i rekreaciju Tisa i Karate klub. Postoje i sekcije bivšeg košarkaškog kluba i rukometnog kluba.



    Od udruženja građana najmasovnija je Udruženje sportskih ribolovaca Zlatica, Mesna organizacija Crvenog krsta i Ekološko udruženje Čoka

    Znamenitosti Čoke svakako su Kaštilj sa parkom koji je svrstan u značajne spomenike kulture i stavljen pod zaštitu.


    Čuveni čokanski vinski podrum jedinstven u zemlji kapaciteta 10.000 vagona vina gde se klimatski uslovi i vlažnost vazduha regulišu na prirodan način (peskom) bez primene savremene tehnologije, što vinima daje poseban kvalitet.

    Čokanski atar je poznat kao bogato lovište razne divljači i kao rezervat najveće evropske ptice droplje.

    Blizina reke Tise, Zlatice i veliki broj jezera u mrtvajama nastalim presecanjem meandara koja su nezagađena i bogata ribom predstavljaju pravi raj za ribolovce.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #2

    Odgovor: Čoka

    Citat blueella kaže: Pogledaj poruku
    Čoka

    Ime: 78947_coka01-foto-nedeljko-kolundzija_origh.jpg Pregleda: 822 Veličina: 112.1 KB

    Čoka je staro naselje...
    Al' na slici nije Čoka!

    Pregledam stare postove da vidim šta se s njima može uraditi ako su nestale slike. Zapelo mi je oko za sliku koja bi trebalo da bude Čoka. Medjutim, na slici je Ada!

    Istu, pogrešnu sliku stavljenu uz Čoku, video sam na još nekoliko mesta. Da li se greška odavde proširila, ili je i ovde stigla iz istog, pogrešnog izvora, ne znam.

    Evo dve od mojih slika Ade sa istom zgradom:

    Ime: C.jpg Pregleda: 1007 Veličina: 195.0 KB
    Ada - skoro ista pozicija sa koje je slikana i slika stavljena uz opis Čoke.

    Ime: C (1).jpg Pregleda: 935 Veličina: 172.1 KB
    Ada - ista zgrada, malo drugačiji ugao.

    ----------

    Da malo zavirimo i u Čoku.

    Ime: C (2).jpg Pregleda: 725 Veličina: 157.8 KB

    Ime: 1DSC_1467.jpg Pregleda: 548 Veličina: 223.6 KB
    Čoka početkom septembra 2014.

    Ime: C (3).jpg Pregleda: 621 Veličina: 205.4 KB
    Obeležje postavljeno na 750-to godišnjicu Čoke.

    Ime: C (4).jpg Pregleda: 607 Veličina: 196.7 KB
    Drvena statua Ferenca Rakocija, mađarskog nacionalnog junaka, je pored rimokatoličke crkve, do puta.

    ''Ференц II Ракоци (мађ. II. Rákóczi Ferenc; рођен 1676, Борша — умро 1735, Родосто) је био мађарски феудалац, трансилванијски војвода од 1704. године и син Ференца I Ракоција и Јелене Зрински Ракоци, ћерке Петра Зринског...'' (Vikipedija)

    Ime: C (5).jpg Pregleda: 591 Veličina: 215.0 KB
    Bista Mora Ferenca.

    ''Ferenc Mora (17.VII 1879 - 8.II 1934.), novinar, pesnik, pisac i arheolog je kao direktor muzeja u Segedinu u osam navrata u periodu između 1907. i 1913 g. vodio arheološka iskopavanja na Kremenjaku kraj Čoke, te je sledstveno tome ime naše opštine učinio poznatim kako u nauci tako i u književnosti...'' (Janoš Sloboda)

    ...To potvrđuju ostaci materijalne kulture koji datiraju iz vremena pre nove ere. Iz tog vremena u neposrednoj okolini Čoke postoji nekoliko lokaliteta od kojih je najpoznatiji Kremenjak . Kako se arheološki materijal iz Kremenjaka odlikuje određenim specifičnostima, u arheologiji je uveden pojam Čokanska kultura...
    Ova tri obeležja govore na svojstven način o dalekoj prošlosti Čoke.

    O prošlosti (koja nije sasvim okončana) i savremenom životu govori i jedna od manifestacija koju Čokani organizuju.

    Ime: C (6).jpg Pregleda: 614 Veličina: 138.1 KB

    Seoski dobošati, kao medij prošlih vremena, nisu sasvim ili su tek nedavno utihnuli na rogljevima.

    ''Trenutno, u Čoki (opštini) dobuju i izvikuju vesti samo trojica dobošara, a pre nekoliko godina bilo ih je osam...'' (Vojvodjanski mazgain 2008)

    Ime: C (7).jpg Pregleda: 611 Veličina: 173.3 KB

    ''Cilj Festivala „Daje se na znanje“ jeste da istakne doboš kao nekadašnje sredstvo javnog informisanja, da sačuva dobošarski zanat od zaborava, ali i da upotpuni turističku ponudu severnog Banata.
    Predsednik Udruženja građana „Razvoj sela“ i organizator ovogodišnjeg Festivala Igor Ilić smatra da je održavanje ovakve manifestacije važno iz dva razloga. Prvi razlog, prema njegovim rečima, jeste tradicija dobošarskog zanata. – To je ono što mi jesmo, što nas odlikuje, a to dokazuju i dva živa dobošara u našoj opštini. Definitivno moramo mnogo jači program da baziramo na tome i da bude uključeno još više ljudi. Drugo, ja vidim razvojni potencijal u ovome. Važno je da Festival bude vidljiv, jer ako je neko došao iz Beograda da ga vidi, znači da smo intresantni. Razvojna mogućnost Festivala je velika, a sav trud se isplati kada vidiš koliko ljudi ga poseti – objasnio je Ilić.

    Prvi Festival dobošara održan je oktobra 2006. godine povodom Svetskog dana prava na informaciju...'' (Civilion, Čoka)

    Ime: C (8).jpg Pregleda: 630 Veličina: 186.0 KB

    I, gromoglasno:

    ''...Nakon nastupa dobošara Festival je nastavljen u istom ritmu – ritmu doboša. Povorka bubnjara i ove godine privukla je veliku pažnju građana, kada su kroz Ulicu Maršala Tita prodefilovali bubnjari i mažoretkinje na čelu sa Dragoljubom Đuričićem, a ove godine Festival „Daje se na znanje“ ugostio je i člana prve postave grupe EKV Ivana Fecea Firčija...'' (Civilion, Čoka)

    Ime: C (9).jpg Pregleda: 595 Veličina: 130.5 KB

    I, dve čokanske crkve slikane s istog položaja:

    Ime: C (10).jpg Pregleda: 507 Veličina: 142.2 KB
    Pravoslavna crkva.

    Ime: C (11).jpg Pregleda: 603 Veličina: 138.4 KB
    Rimokatolička crkva.

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •